sch Flashcards
sch
- studije porodica
- blizanačke studije
- adopcione studije
- studije porodica sch
ukoliko osoba ima scj, rizik oboljevanja
- roditelja - 5.6%
- braće i sestara - 10.1%
- dece - 12.8%
- druge linije srodnika - 3.3%
- treće linije srodnika - 2.4%
prevalenca sch u opštoj populaciji je
- 1%
medijana rizika dece sch je
- 13%
- rizik je jednak bez obzira na pol roditelja
kada oba roditelja imaju sch
- rizik je 3 puta veći
- blizanacke studije sch
- ukazuju na pairwise konkodancu za MZ od 40%, a za DZ 10%
- probandwise konkordanca za MZ je 46%, a za DZ 14%
mnogo veća sličnost MZ blizanaca nego DZ
- ukazuje na doprinos neaditivne gen. varijanse oboljevanju od sch.
- neaditivan uticaj je potvrđen i u adopcionim studijama
ako se H da postoji normalno distribuirana predispozicija za sch i ako se zna prevalenca
- moguće je izračunati h2 predispozicije za sch iz konkordanci - oko 0.70
činjenica da je konkordanca za MZ veća u slučaju mekog spektra
- (sch. + pćL) nego tvrdog spektra ukazuje na to da je gen. sklonost mnogo veća nego što se očekivalo
- adopcione studije sch
- studija L. Hestona (1966)
- 47 usvojene dece čije su majke bile hospitalizovane tokom trudnoće sa dijagnozom sch i 50 usvojene dece kod čijih bio. roditelja nije registrovana psihopatologija
studija Hestona, adapcione, sch;
- svih 5 dece (M =36g) sa sch je od sch majki
- još 4 dece sa graničnom sch (1 ili 2 od 3 procenjivača dali je dijagnozu sch) poticalo je od sch majki
- gotovo polovina dece sch majki je imalo neki oblik psihičkog pć.
kada se u obzir uzmu Helstonova,
- kasnije brojne studije u Danskoj i studije Karlssona na Islandu (ukupan N = 211 onih koji imaju sch među rođacima prve srodničke linije i 185 kontrolnih individua, tj. adoptivnih roditelja)
- incidenca sch kod onih čiji bio srodnik ima sch je 13#
- kod ovih drugih 1.6%
afektivni pć.
- studije porodice (9 studija sa oko 6k rođaka prve linije) ukazuju na rizik od 9%
- studije bliz. pokazuju 65% konkordance za MZ i 14% za DZ
- adoptivne studije ukazuju na gen. uticaj, ali je veličina ef. znatno slabija nego u bliz. studijama
studije Bertelsena na deci MZ blizanaca diskordantnih za manično-depr. pć.
- isti rizik oboljevanja njihovih potomaka (10%) je utvrđen za diskordantne blizance kao i kod konkordantnih blizanaca
- dakle, MZ blizanac koji nije oboleo prenosi bolesti u istoj meri, kao i onaj koji je oboleo
anx. pć.
- rizik oko 20% za rođake prve linije i 3% za rođake u KG
anorexia nervosa
- u prvoj studiji anoreksičnih blizanaca konkordanca za 16 MZ je bila 55%, a za 14 DZ 7%.
deficit pž.
- studije porodice ukazuju na 31% rizika za rođake prve linije
- rizik 6% u KG
alkoholizam, studije porodice
- 25% M rođaka alkoholičara su alkoholičari, dok je taj br. u opštoj populaciji oko 5%
alkohol, bliz. studije
- r za popijenu količinu alkohola između MZ su .64, a između DZ .27.
- za MZ odgojene odvojeno .71
- za DZ odgojene odvojeno .31
- u novijim studijama h2 za pijenje alkohola je .36 do .56, dok je za alkoholizam 0.50 i više
alkohol, adoptivne studije
- 22% M dece čiji su bio. očevi alkoholičari postaju alkoh.
- naročito se pojačava kada takvu decu usvajaju radničke porodice
- kad je reč o Ž deci, samo 4% one dece čiji je bio. roditelj bili alkoh. postaju alkoholičari
pušenje, studija na Australijskim blizancima
- rizik da je jedan MZ blizanac pušač, ako je to i drugi je 16 puta veća, nego ako nije pušač
- kod DZ je taj rizik oko 7 puta veći
- slično je dobijeno i na uzorku Holandskih adolescenata
nedeljena sredina ima veći uticaj na zadovoljstvo životom
- kada su ljudi siromašniji
- izgleda da novac ublažava uticaj slučajnih sredinskih šokova na genetski određen nivo sreće
kada su ljudi bogatiji
- nedeljna sredina ima manji uticaj na to da li ste depresivni i nesrećni, veći uticaji imaju geni
viši nivo opažene brige od strane roditelja
- utiče na povećanje gen. ef. na pozitivnu emoc. adolescenata
kvantitativnim pokazateljima se bave
- psiholozi i statističari
kako se pokazalo da su geni od velike važnosti za P, koji su to geni
- tu dolazi molekularna genetska analiza
kad je reč o kvantitativnim crtama kao što su crte L, genetski uticaj će najverovatnije podrazumevati
- učešće velikog br. gena sa malim veličinama ef, što otežava detektovanje takvih gena
geni za kompleksne crte (na koje utiče veliki br. gena i raznovrsnih sredinskih F) se nazivaju
- kvantitativni lokusi crte (QTL - quantitative trait loci)
pć. koji potiču samo od jednog gena vode veoma retkim oboljenjima (1 u nekoliko 10k)
- za razliku od toga, opšti pć. kao što su gojaznost, hipertenzija ili pć. učenja su relativno česti (5%)
opšti pć. su takođe kao i crte kodirani velikim br. gena
- QTL perspektiva vidi te bolesti kao kvantitativne ekstreme istih gen. i sredinskih F koji operišu duž čitavog kontinuuma
cilj u ovakvim istraživanjima (molekularna gen. analiza) nije naćo jedan gen za određenu crtu
- već jedan od mnogo gena koji će kontribuirati varijansi na crti sa određenom veličinom ef.
problem u poligenskom nasleđivanju je što svaki od gena
- objašnjava veoma mali procenat varijanse (nekoliko procenata).
istraživanja su pokazala da postoji alelska asoc. između Novelty Seeking i gena za određeni
- dopaminski receptor (dopaminski D4, DRD4)
marker DRD4 se sastoji od
- 7 alela koji uključuju 2, 3, 4, 5, 6, 7, i 8 ponavljanja 48 baznih parova sekvenci u egzonu II gena koji se nalazi na hromozomu 11 koji kodira D4 receptor za dopamin
taj gen za dopamin ima ekspresiju
- prevashodno u limb. si.
- utvrđeno je da br. ponavljanja menja efikasnost receptora in vitro - kraći (85% svih alela) aleli (2, 3, 4, ili 5 ponavljanja) kodiraju receptor koji je mnogo efikasniji u vezivanju dopamina, nego dugi aleli (15% svih alela)
- ovi koji imaju manje efikasan receptor, traže dodatnu stimulaciju, da povećaju dopaminsku sekreciju
- problem je što tri studije nalaze povezanost, pa onda tri ne nalaze
mada je nalaženje QTL povezanih sa dimenz. i pć. teško, veruje se da će ono
- u bliskoj budućnosti biti napravljeno
- međutim, činjenica da je vrlo malo QTL utvrđeno ipak proizvodi sumnju u heritabilnost, utvrđenu u ponašajnim genetičkim studijama
GWAS (genom wide association studies) studije će verovatno
- promeniti sliku (npr. 108 gena za SCH koji poentiraju DRD2 receptorski si., kao i gene za glutamatergičku neurotransmisiju)
- jednom akda je asoc. utvrđena, genotipiziranje je relativno jeftino
primeri: gen za apolipoprotein E i kasna demencija,
- gen za fenilalanin sa hromozoma 12 i fenilketonurija
prelazi se sa genomike (nalaženje gena) na funkcionalnu genomiku (proteomika)
- tj. obš. kako gen radi
epigenetika je
- studija promena ekspresije gena koje su nasledne kroz mitozu i mejozu, a koje ne uključuju promenu DNK sekvence
mitoza utiče na ćelijsko nasleđivanje epigenetske promene
- dok mejoza utiče na generacijsko nasleđivanje epigenetske promene
epigenetika je grana genetike koja u svojoj osnovi ima H
- da se genetski prenose i iskustva pojedinaca koja menjjau premorbidni genetski mat. tokom života
epigenetičko nasleđivanje predstavlja nasledne promene u fenotipu ili na genu
- izazvane mehanizmima različitim od mutacija
promene epigenetičkog nasleđivanja mogu biti vidljive nakon
- nekoliko generacija ćelija ili čak više generacija živih bića
poznat epigenetički mehanizmi su metilacija DNK
- procesi na nivou RNK (posebno INF RNK), obrada proteina, inaktivacija polnih hromozoma