farmakokinetika Flashcards
ADME
Apsorpcija opisuje proces putovanja lijeka s mjesta primjene do sistemske cirkulacije.
Distribucija opisuje proces raspodjele lijeka iz krvi (sistemske cirkulacije) u tkiva.
Metabolizam i ekskrecija zajedno predstavljaju eliminaciju – uklanjanje lijeka iz organizma.
Metabolizam opisuje kemijsku izmjenu (biotransformaciju) molekule lijeka u novu molekulu, metabolit, koja se događa poglavito u jetri.
Ekskrecija opisuje izlučivanje neizmijenjenog lijeka, ili njegovog metabolita, koja se događa poglavito putem bubrega.
INHALACIJSKI LIJEKOVI
U pravilu se 90% lijeka koji se „udahne” zapravo PROGUTA, dok je samo 10% lijeka otišlo u dušnik i pluća, što je željeno mjesto djelovanja lijeka.
Kako ovih 90% lijeka NE može biti povezano za željenim učinkom lijeka, ono može biti samo izvor nuspojava tj. neželjenih učinaka lijeka.
Stoga se ovi neželjeni učinci lijeka koji se primjenjuje inhalacijski pokušavaju izbjeći na dva načina:
Koristi se lijek koji se NE može apsorbirati iz probavnog trakta, gdje je završio nakon što smo ga progutali,
Koristi se lijek kod kojeg je naglašena pred-sistemska eliminacija, tzv. fenomen prvog prolaska u jetru
Fickov zakon
važan za prolazak lijekova KROZ lipidnu membranu.
Vidimo da je tok molekula proporcionalan koncentracijskom gradijentu, površini (VAŽNO), koeficijentu permeabilnosti (specifičnom parametru za svaku molekulu) te je obrnuto proporcionalan debljini membrane (putu koji prolazi molekula)
fact
ionizirani lijekovi ne mogu proći kroz membranuf
Henderson-Hasselbalchova jednadžba
pri niskom pH - protonirani oblik
-baze ionizirane
-kiseline neionizirane
pri visokom pH
-baze neionizirane
-kiseline ionizirane
pK je konstanta za neki lijek i predstavlja pH u kojem je 50% lijeka u ioniziranom i 50% lijeka u neioniziranom obliku
barbiturat tiopental
primjer liposolubilnog lijeka
lako prolazi kroz lipidne membrane
dobro se apsorbira neovisno o načinu primjene
tanko crijevo
glavno mjesto apsorpcije zbog svoje velike površine (fikov zakon)
učinak prvog prolaska kroz jetru
označava proces u kojem neki lijekovi budu vrlo brzo metabolizirani i inaktivirani od strane jetre već u ovom prolasku iz crijeva do srca, kada se apsorpcija zapravo nije ni završila.
per os
mala bioraspoloživost
bioraspoloživosr i. v. 100%
bioraspoloživost (AUC)
površina ispod krivulje nakon ekstravaskularne primjene se podjeli sa referentnom i.v površinom
smanjenje bioraspoloživosti (F)
Ff - Gubitak lijeka fecesom, ukoliko je lijek „zarobljen” u lumenu i ne može proći membranu probavnog trakta
Fg - Gubitak lijeka u enterocitima, ukoliko se lijek metabolizira ili „ubacuje” natrag u lumen crijeva o strane enterocita
Fh - Gubitak lijeka u jetri, ukoliko je naglašen fenomen „prvog prolaska kroz jetru” lijek se metabolizira prije nego što dođe u srce
lijekovi s naglašenim fenomenom prvog prolaska kroz jetru
značajno će se eliminirati u jetri i nakon drugog načina primjene (npr. Intravenski). Kod takvih lijekova tvrdimo da je jetreni klirens ograničen samo protokom krvi u jetri
npr. imipramin, propranolol, lidokain, morfin, izoniazid
distribucija lijeka nakon i.v. primjene
Koncentracija lijeka u krvi pada, prvo raste u jetri (dobro prokrvljen organ), pa mišiću (nešto slabije prokrvljen organ), dok koncentracija vrlo polako raste u masnom tkivu (vrlo slabo prokrvljen organ), ali se postupno nakuplja u njemu (što je očekivano za liposolubilne molekule, nakupljanje u masnom tkivu)
organi sa slabom propusnošću
postoje neki organi u kojim je raspodjela lijekova ograničena njihovom propusnošću, a ne njihovom prokrvljenošću. Takvi organi su mozak, testisi, dojka i posteljica. U tim organima molekula lijeka neće tako lako napustiti krvnu žilu (kapilaru) i uči u tkivo
mozak ima i funkcijsku prepreku u distribuciji
-transportere koja „pumpaju” lijek natrag iz tkiva u krv. Jedan od najpoznatijih prijenosnika koja izbacuje lijek natrag iz tkiva u krv i sprječava na taj način djelovanje lijeka u tim tkivima je obitelj MRP
Vd= doza (ukupna količina u tijelu) / Co (koncentracija u krvi)
Vrlo liposolubilne molekule, poput pesticida DDT-a, lako prolaze kroz sve lipidne membrane i nakupljaju se u masnom tkivu. Kod takvih molekula očekujemo veliki volumen distribucije. Vrlo velike molekule i molekule koje se vežu za proteine imaju mali volumen distribucije. Male vodotopljive molekule prolaze kroz sve membrane i nakupljaju se u unutarstaničnom prostoru te imaju vrlo veliki volumen distribucije
međudjelovanja različitih lijekova kada su istovremeno primijenjeni i kad se vežu za isto mjesto na nosaču
Dolazi do istiskivanja, jedan lijek „izbacuje” drugi lijek s proteina nosača čime se povećava slobodna frakcija, te dolazi do promjene učinka (slobodna frakcija lijeka je ta koja izaziva učinak, ali je i ujedno izložena eliminaciji)
