Uređivanje šuma planiranje gazdovanja- parcijala Flashcards
- Matićev postupak određivanja završnog debljinskog stepena?
- Za njegovu procjenu potrebne su šumsko-uzgojnie, biotehničke i ekonomske analize. Pitanje najjačeg debljinskog stepena Matić je riješio na osnovu kretanja veličine tekučeg zapreminskog prirasta stabla po m2 projekcije njegove krošnje u zavisnosti od boniteta staništa i njegove debljine, po vrstama drveća, vodeći računa i o drugim momentima a naročito o tome da trupci debljine 70 do 90 cm ne daju veći procent iskorišćenja i kvalitet sortimenata od trupaca debljine 60 do 80 cm.
- Tehnički produkcioni period?
- Pod tehničkim produkcionim periodom podrazumijevamo onu starost sastojine pri kojoj se iz njenog prinosa može ostvariti onaj asortiman proizvoda koji će biti u najboljem mogućem skladu sa potrebama privrede. Postavljeno je težište na asortiman proizvoda koji se dobije iz glavne sječe.
Sortimentne tablice za jednodobne sastojine se koriste kao pomoćno sredstvo za ocjenu dužine tehničkog produkcionog perioda. Istraživanja su se ograničila na čiste sastojine i na važnije vrste drveća
- Pan Evropski kriterijumi i 6 pan evropskig uslova OGŠ?
- Uslovi i pokazatelji za OGŠ daju smjernice za razvoj državnih politika te pomažu u procjeni dostignuća u zavođenju održivog gazdovanja šumama.
Šest Pan – evropskih uslova OGŠ su:
- Održavanje i odgovarajuće unapređenje šumskih resursa i njihovog doprinosa globalnom ciklusu kruženja ugljenika;
- Održavanje zdravlja i vitalnosti šumskih ekosistema;
- Održavanje i poticanje proizvodne funkcije šuma,
- Održavanje, konzervacija i odgovarajuće poboljšavanje biološkog diverziteta u šumskim ekosistemima;
- Održavanje, konzervacija i odgovarajuće poboljšavanje zaštitnih funkcija šuma
- Održavanje drugih socio-ekonomskih funkcija i uslova.
- Šurićev metod?
- On je u svom metodu razradio uporišta za određivanje obima sječa u prebornim sastojinama.
Kao prvo uporište služi mu međusobni položaj krivulja zalihe razpodjele zalihe po debljinskim stepenima sastojine prije i nakon provedene sječe. Krivulja zalihe sastojine poslije sječe «prati» krivulju zalihe prije sječe, kulminira kod nešto nižeg debljinskog stepena i «silazi» kod znatno nižeg debljinskog stepena.
Kao drugo uporište služi mu ocijenjena normalna zaliha sastojina za stanje neposredno poslije sječe. Kao treće uporište služi mu maksimalni dozvoljeni intenzitet sječa.
Kod utvrđivanja etata prvo se grafički prikaže debljinska struktura zalihe sastojine pred sječu pa konstruiše krivulja veličine i debljinske strukture zalihe poslije sječe, i to tako da ona prati krivulju zalihe sastojine pred sječu.
Poslije sječe ne bi se trebala zaliha sastojine mnogo razlikovati od normalne, a obim sječa nije mogao biti veci od maksimalno dozvoljenog. Tako je rađeno za svako odjeljenje. Suma tako određenih obima sječa za pojedine sastojine predstavljala je etat uređajne jedinice.
- Princip kontinuiteta produkcije?
- Šumska produkcija drvne mase treba da je maksimalna po količini i kvalitetu jer
je to opšti cilj svake privredne djelatnosti. Trajno proizvoditi što više i što kvalitetnijih sortimenata, potrebnih društvu i privredi. Produkcija u šumama je često povezana sa mnogim štetnim faktorima kao što su biljne bolesti, insekti i ostali biotski i abiotski faktori. Potreban je stalan i sistematski rad koji se provodi radi ostvarenja trajno što većeg prirasta.
- Šumama se gazduje u smislu principa kontinuiteta produkcije ako se stalno provode sve potrebne biotehničke mjere radi:
- Ostvarenja trajno što većeg prirasta i trajno što većeg prinosa šuma;
- Usklađivanja strukture prinosa sa sagledanim potrebama društva;
- Očuvanja i jačanje ostalih trajnih opštekorisnih funkcija.
- Princip kontinuiteta prihoda?
- Potrebe za drvetom su stalne.
- Da bi se te potrebe što urednije zadovoljavale potrebno je formirati takav sastav šuma iz kojih će se dobivati trajno ujednačeni prihodi po količini kvalitetu, koji će biti u najboljem mogućem skladu sa potrebama privrede.
- Šumama se gazduje samo u smislu principa kontinuiteta prihoda onda kada se poduzimaju sve potrebne biotehničke mjere radi:
- Što bržeg formiranja takvog sastava šuma iz kojih će se dobivati trajno ujednačeni prihodi po
količini i kvalitetu, - i koji će biti u najboljem mogućem skladu sa potrebama društva.
- Princip polifunkcionalnosti?
- Gazdovanje šumama na principu polifunkcionalnosti znači harmonično i istovremeno
ostvarenje više funkcija odnosno ciljeva na istoj šumskoj površini s potpuno usklađenim
sistemom biotehničkih mjera u šumi. Brojne neproizvodne funkcije šuma su još već
ranije priznavane kao značajne, neophodne i nezamjenljive. Odvija u dvije etape.
- U prvoj etapi, polifunkcionalnost gazdovanja je priznata samo deklarativno. Gazdovanje se
odvija sa jednom funkcijom ili ciljem, proizvodnja drveta. Potrebe za određenim opštekorisnim funkcijama šuma narastu do takvog stepena, da je njihovo
zadovoljavanje značajno smanjeno tako da moramo, s međusobno usklađenim
biotehničkim mjerama, osigurati uslove za odgovarajući nivo reprodukcije svih funkcija šuma
- Princip ekonomičnosti?
- Ciljeve gazdovanja šumama moramo ostvariti sa što manjim sredstvima. Princip ekonomičnosti zahtijeva da postizanje konkretnog cilja gazdovanja šumama doprinosi ostvarenju trajno najvećeg mogućeg prinosa i najvećeg mogućeg doprinosa narodnom dohodku, uz uvažavanje opštekorisnih funkcija šuma.
- O sistemima i načinima gazdovanja šumama?
- Način gazdovanja je uži od pojma od sistem gazdovanja. Način gazdovanja je, uglavnom, predodređen:
* Načinom sječe koja se primjenjuje pri iskorišćavanju, obnavljanju i njezi šumskih sastojina,
* Oblikom, veličinom i rasporedom sjecišta i
* Trajanjem podmlađivanja sastojine,
Sistem gazdovanja pored toga još i
- Načinom prostornog uređenja (vanjskog),
- Načinom otvaranja šuma,
- Organizacijom preduzeća šumarstva,
- Načinom manipulacije u vezi sa izradom i privlačenjem šumskih drvnih proizvoda i naručito
- Načinom uzajamnog povezivanja i harmonizacije interesa biološkog, tehničkog i ekonomskog karaktera.
- Sistem gazdovanja, dakle, ne karakteriše samo način sječe i način podmlađivanja sastojina, nego se radi o mnogim drugim obilježjima koja ga izdvajaju od ostalih sistema. Sistem gazdovanja obuhvata sve biotehničke (biološko-uzgojne, uređajnoekonomske i tehničko-tehnološke) mjere koje se primjenjuju pri planiranju, izvođenju i kontroli gazdovanja šumama, a sve radi ispunjavanja ciljeva gazdovanja šumama: što efikasnijeg i potpunijeg zadovoljenja društvenih potreba za proizvodima i opšte korisnim učincima šuma, a da se pritom ne dovede u pitanje opstanak šuma, odnosno osigura njihovo optimalno i trajno funkcionisanje kao ekosistema.
- Sistem gazdovanja skupinasto-prebornim sječama?
- Ovaj sistem gazdovanja je, kako mu i samo ime kaže, kombinacija sistema gazdovanja prebornim sječama i sistema gazdovanja skupinastim sječama. Od svakog sistema zadržane su njihove dobre strane, a u velikoj mjeri eliminisani njihovi glavni nedostaci. Primjenom ovog sistema gazdovanja formiraju se raznodobne, najčešće mješovite sastojine. Po pravilu obnavljanje sastojina je kombinovano (priodno i vještačko) i nije vremenski ograničeno. Vještačka obnova (sadnja sadnica) koristi se za kompletiranje prirodne obnove u onim dijelovima sastojine gdje prirodna obnova nije uspjela.
- Suština sistema sastoji se u tome da se u svim sastojinama jedne gazdinske klase u toku uređajnog perioda (turnusa sječa) provode sječe u funkciji obnove i korištenja na skupinama, i sječe u funkciji njege i korišćenja izvan skupina. To znači da su sječe obnove i sječe njege prostorno odvojene u svakoj sastojini, ali se u istoj sastojini provode istovremeno. Skupine se prvenstveno formiraju na mjestu gdje se postojećim inventarom proizvodni potencijal staništa ne koristi na zadovoljavajući način. To su partije (dijelovi površine sastojine) sa rijetkim i lošim stablima ili gdje stabala uopšte nema, partije gdje preovlađuju stara, po pravilu, debela stabla tj. gdje se sa obnovom već zakasnilo, dvoetažne partije, ako je donja etaža dovoljno gusta pa je treba osloboditi. Skupine se formiraju i u dijelovima sastojine na kojima se nalaze zrela, visokovrijedna stabla, čiju drvnu masu želimo iskoristiti, i obnoviti taj dio sastojine.
- Pri ovom sistemu gazdovanja produkcioni period, nema značaja prilikom definisanje tehničkog cilja gazdovanja, jer se ne može definisati niti njegov početak niti njegov za sastojinu kao cjelinu (podmlađivanje je kontoniuran proces). Njegova dužina se predpostavlja samo za skupine, koje se mogu posmatrati kao male jednodobne partije unutar sastojine, a odgovara vremenu koje je potrebno, da dominantna stabla te skupine, od njihovog nastanka, narastu do završnog debljinskog stepena.
Na skupinama gdje nema podmlatka, niti se očekuje da će se on blagovremeno javiti, doznačuju se i sijeku sva stabla (gola sječa na skupini). Nakon sječe ovakve skupine se pošumljavaju kvalitetnim sadnicama odgovarajuće vrste drveća (kompletiranje obnove).
- Klepčev postupak?
- Svoje “normale” zasnovao je na korelacionim odnosima koje su utvrdili Susmel za jelu u prebornim šumama Centralne Evrope, i Colette za bukvu u prebornim šumama Ardena u Belgiji, između; drvne mase sastojine (V), njene temeljnice (G), koeficijenta geometrijskog reda (K) te maksimalnog debljinskog stepena (Dmax), kao zavisno promjenjivih i visine dominantnih stabala u sastojini (H) kao nezavisno promjenjive veličine.
Na osnovu vlastitih istraživanja došao je do saznanja da Susmel-ova korelacija V = H2/3 za jelu i Colette-ova V = H2/4,23 za bukvu, između normalne drvne zalihe sastojine (V ) i visine dominantnih stabala u sastojini (H) odgovaraju za jelove, odnosno bukove sastojine na području Hrvatske. Dalje su mu kao uporište poslužili Šurićevi bonitetni razredi. Naime on je na osnovu Šurićevih tablica drvnih masa za jelu i bukvu odredio prosječne visine dominantnih stabala tih šuma za razne bonitetne razrede i na osnovu njih, koristeći se Susmel-ovim korelacijama za jelu i Colette-ovim za bukvu, odredio:
- Koeficijent geometrijskog reda (K) po obrascu K=4.3/3korjenH
-Dimenzije zrelosti Dmax=2.64H
-Optimalnu temeljnicu po hektaru G=0.97H.
Na osnovu ovih podataka i akceptirajući Liocourt-ov zakon u pogledu raspodjele stabala po debljinskim stepenima, računa uravnoteženi niz stabala.
- Sistem gazdovanja oplodnim sječama?
- Sistem gazdovanja oplodnim sječama na velikim površinama je najstariji sistem gazdovanja uopšte. U svom izvornom obliku potpuno je tipičan za doba animalne tehnologije privlačenja drveta. Razvijen je u bukovim šumama, tj. pri vrsti koja u mladosti dobro podnosi zasjenu. Suština primjene sistema gazdovanja oplodnim sječama na velikim površinama sastoji se u tome da se matična sastojina postepeno, u višegodišnjem razdoblju ukloni i zamijeni novom, mladom sastojinom.
♦ Pripremni sjek, izvodimo ravnomjerno na cijeloj površini sastojine, služi formiranju krošnji te boljem njihovom cvjetanju i boljem urodu sjemena. S njim, takođe, podstičemo proces mineralizacije u zemljištu i tako stvorimo pogodne uslove za obnavljanje na cijeloj površini sastojine. Sječu izvodimo tamo gdje sastojina prethodno nije bila njegovana ili je bila samo djelimično. Ako su sastojine njegovane onda pripremni sjek najčešće nije potreban.
♦ Naplodni sjek, izvodimo u godini punog ureda sjemena ravnomjerno na cijeloj površini sastojine, kad sjeme odpadne. Intenzitet sječe mora biti toliki da se ostvare povoljni uslovi za nicanje sjemena. Pored toga intenzitet zahvata zavisi od sastava vrsta drveća stare i nove sastojine, stanišnih uslova (mraz konkurencija korova, grmlja i td.) i zahtjeva novonastajuće sastojine za svjetlom. Sječa u godini punog uroda sjemena ima takođe tu prednost, da se istovremeno sa sječom i sakupljanjem drveta, takođe, u određenoj mjeri priprema zemljište za naplođavanje. Na staništima na kojima je sloj grmlja i zeljastih biljaka i pored povećanog osvjetljavanja zemljišta dosta skroman, nije nužno da naplodni sjek bude u istoj godini punog uroda sjemena.
♦ Sječe osvjetljavanja, su sječe sa kojima regulišemo rast (razvoj) podmladka. Zbog velike osjetljivosti ponika (jednogodišnjih biljčica), ne smiju se izvesti prve sječe osvjetljavanja u prvoj godini po uspjelom osjemenjavanju, nego kasnije, zbog toga što jednogodišnje biljčice često ugibaju prve ili druge godine ako se javi duže sušno razdoblje. Zato se sječa, u pravilu, izvodi treće godine poslije pojave ponika. Sječa se vrši zimi, po snijegu, ali ne pri vrlo niskim temperaturama. Učestalost i intenzitet sječa osvjetljavanja, koje se provode više puta (2 do 3), se regulišu prema zahtjevima podmladka za svjetlošću.
♦ Završni sjek, izvodimo kada podmladku više nije potrebna nikakva zaštita od ekstremnih visokih i niskih temperatura. Tada posiječemo još preostala stabla matične sastojine. Izvodi se po visokom snijegu radi smanjenja šteta na podmladku, koji je dosta visok.
- Prednosti i nedostaci sist gazd oplodnim sječama?
- Prednosti
a) Podmladak ima u prvim godinama svoga razvoja djelotvornu zaštitu matične sastojine. Pored smanjenja sunčeve svjetlosti smanjeni su, takođe, i insolacija i uticaj vjetra. Vrste koje su osjetljive na mraz nalaze u takvom okruženju pogodne uslove za rast. Smanjeni dotok svjetla usporava razvoj zeljastih i grmastih vrstazato je smanjen njihov konkurentski pritisak na podmladak. Pri tome imaju najveću korist vrste koje u mladosti dobro podnose zasjenu.
b) Podmladak, koji se razvija pod zastorom, ima tanje grane, zato dobijemo vrlo kvalitetna stabla pri manjem učešću njege.
Nedostaci
a) Formiraju se jednodobne, najčešće čiste sastojine u kojima horizontalni sklop dolazi do izražaja u vrlo velikoj mjeri, što znači da se sastojine ne odlikuju velikom stabilnošću. Stabilnost je mnogo manja od stabilnosti sastojina stepenastog a pogotovo vertikalnog sklopa, koji se mogu ostvariti primjenom sistema prebornih odnosno skupinastih sječa na bazi vrlo dugih podmladnih razdoblja.
b) Mogućnost mehanizacije radova je mnogo manja nego pri primjeni sistema gazdovanja golim sječama na velikim površinama. Velike su štete na podmladku pri sječi i sakupljanju drveta, posebno to važi za završni sjek, kada je podmladak veći.
c) Udio tanjih sortimenata, koji se dobiju na bazi racionalnog iskorištenja prinosa, je vrlo veliki, samo je nešto manji nego pri primjeni sistema gazdovanja golim sječama na velikim površinama.
d) Mogućnost primjene dostignuća genetike i selekcije je ograničena.
e) Primjenom ovog sistema gazdovanja teško je uskladiti obnovu i realizaciju planiranog obima sječa, što unosi krutost u cjelokupno poslovanje, uzevši ga najšire. Neposredni uzrok tome je mali broj sjecišta i vrlo velika prostorna i vremenska vezanost sječa
f) Prirodno podmlađivanje pri primjeni ovoga sistema gazdovanja ima mnogo veće poteškoće nego u raznodobnim sastojinama. Može se objasniti činjenicom da je u raznodobnoj sastojini zemljište, zbog čestih (ali umjerenih) sječa, uvijek više ili manje pripremljeno za naplođavanje.
g) Ravnomjeran sklop u pojedinim fazama oplodne sječe odgovara najčešće samo jednoj vrsti drvća. Zato ovaj sistem gazdovanja pospješuje prije svega čiste sastojine (bukove, hrastove, smrčeve, jelove).
- Sistem gazdovanja prebornim sječama?
- Primjenom sistema gazdovanja prebornim sječama formiraju se raznodobne sastojine koje imaju vertikalan ili stepenast sklop. Obnavljanje sastojina je prirodno i vremenski nije ograničeno, već se provodi permanentno. Vještačka obnova primjenjuje se samo izuzetno, u cilju kompletiranja prirodne obnove.
Doznaka stabala provodi se na principu pozitivne selekcije, najčešće u malim skupinama ali uvijek u funkciji obnove, njege i korišćenja cijele sastojine istovremeno. To znači da obnova i njega nisu odvojene ni prostorno ni vremenski. Skupine se u sastojini ne obilježavaju niti se skiciraju na kartama, jer se pri prebornim sječama sastojina tretira kao cjelina. U toku jednog turnusa sječa, tretiraju se sve sastojine u okviru jedne gazdinske klase, za koju je predviđen sistem gazdovanja prebornim sječama. I u okviru sistema prebornih sječa možemo razlikovati dva načina gazdovanja. To su preborni način gazdovanja i švajcarski femelšlag. Prilikom razmatranja prebornog načina gazdovanja često se on diferencira na tipičan preboran način i grupimično preboran način ili, kako se često govori, stablimični i grupimični način. Prvi bi trebao da karakteriše vertikalan sklop i stablimična debljinska smjesa, a drugi, stepenasti sklop i grupimična debljinska smjesa.
- Prednosti i nedostaci sistema gazdovanja prebornim sječama?
- Prednosti
a) Kada se sastojinom dugo gazduje na preboran način gotovo sva njena stabla su adaptirana na jake vjetrove jer su sve vrijeme svoga rasta bila izložena udarima jakih vjetrova pa su razvila odgovarajući sistem korjenja i forme debla i na taj način postala odporna na izvaljivanje i prelamanje. S druge strane, većina od značajnih štetnih insekata i bolesti biljnog porijekla najčešće napadaju stabla određene starosti odnosno uzrasta. Kako su u prebornoj sastojini zastupljena stabla svih uzrasta to preborna sastojina, za razliku od jednodobne, nikada ne pruža izuzetneo povoljne uslove za razmnožavanje štetnih insekata odnosno za razvoj bolesti biljnog porijekla. To su razlozi koji govore u prilog tvrdnje da su preborne sastojine mnogo stabilnije i otpornije nego jednodobne, kako na štetne uticaje jakih vjetrova tako i na uticaje štetnih insekata i bolesti biljnog porijekla.
b) Za očekivati je da se jednodobnim sastojinama ostvaruju manji prinosi nego raznodobnim.
d) Kada se uzme u obzir veličina prinosa i oba vida njegovog kvaliteta ispada, prema Mitscherlich-ovim nalazima za prilike jugozapadne Njemačke, da je prinos prebornih sastojina vredniji od prinosa jednodobnih sastojina za oko 30 %.
Nedostaci
a) U odnosu na sisteme gazdovanja golim i oplodnim sječama na velikim površinama ovaj sistem gazdovanja je komplikovaniji, potrebno je više stručnog znanja. Pri primjeni sistema gazdovanja golim sječama na velikim površinama vremenski su jasno razdvojeni osnivanje, njega i sječa sastojine, a kod prebornog sistema gazdovanja provode se sve faze sječe na istoj površini (u istoj sastojini) i u isto vrijeme, zbog toga je doznaka i procjena stabala za sječu ovdje vrlo delikatna i teška. Posljedice pogrešne doznake stabala su mnogo opasnije nego kod ostalih sistema gazdovanja.
b) Kada su prilike nezdrave pri primjeni prebornog sistema često se dešavaju neracionalni postupci. Moguće je da se sječom degradira preborna sastojina u pogledu kvaliteta (umjesto da se popravi), a da se to jednostavnim pregledima ne može primijeniti, jer se jednom sječom, po pravilu, ne mogu izvršiti velike izmjene u tom pogledu
c) U odnosu na sistem golih sječa i sistem skupinastih sječa veoma značajan nedostatak se ogleda u veoma maloj mogućnosti mehanizacije faze privlačenja, Usljed loše planiranog i nepažljivog izvlačenja posječene drvne mase mehanizovanim sredstvima, javlja se veliki broj ošećenja na preostalim stablima u sastojini. Ponekad, ovaj obim oštećenja je toliko velik da dovodi u pitanje kontinuitet gazdovanja šumama. Odnosno, stanje kvaliteta zalihe nakon provedene sječe, može da bude lošije nego prije sječe, a što je nedopustivo.
d) U odnosu na sistem golih sječa veoma je mala mogućnost primjene dostignuća genetike i selekcije.
