Otvaranje šuma završni prijašnji rokovi Flashcards
- Značaj planskog otvaranja šuma?
- Plansko otvaranje šuma je proces poduzimanja niza aktivnosti čiji je konačni rezultat odluka ili plan otvaranja. Konačni rezultat otvaranja treba imati sa strane ulaganja i štete na ekosistem
minimalne vrijednosti, a efekti otvaranja šuma za sve korisnike bi trebali biti maksimalno
mogući.
Plansko otvaranje šuma je proces kojim se želi postići postavljeni cilj u otvaranju. Cilj planskog
otvaranja šuma može imati direktne socioekonomske efekte koji se ogledaju u proizvodnji i
transportu drveta i sl, a može imati i indirektni sociekonomski značaj u vidu zaštite šuma,
inventure šuma, monitoringu I sl.
- Posljedice neplanskog otvaranja šuma?
- Greške koje nastaju zbog neplanskog i neodgovarajućeg načina gradnje ŠKP su velike
(ekonomske) i često nepopravljive (ekološke). Zbog toga je neophodno otvaranje šuma raditi
planski i studiozno za duži vremenski period.
- Na koji način orografija terena utiče na otvaranje šuma?
- Orografski razvijenija šumska područja imaju izražen veliki uticaj oblika terena na mrežu
otvaranja. Oblik terena se uočava i analizira na kartama sa izohipsama ili pomoću
fotogrametrijskih snimaka. Na ravnim terenima nasipi i usjeci trebaju biti što blaži i postepeno
uvedeni u postojeći ravni teren. Doline rijeka ili potoka su područja gdje treba ispitati mogućnost gradnje puteva jer sva drvna masa gravitira ka njima. Zbog toga se putevi uvijek planiraju i grade kroz doline sve dok to uspon puta dozvoljava.
- Nagibi kosina na strmim planinskim terenima moraju biti projektovani u skladu sa
geomorfološkim sastavom terena, tako da ostanu stabilni i da nisu podložni eroziji.
Trasiranje ŠKP na različitim reljefnim oblicima se zasniva na principu što boljeg uklapanja u
teren, praćenjem karakteristika postojećeg reljefa. Prirodne prepreke: stijene i vrtače
predstavljaju područja gdje bi gradnja puteva bila tehnički teže izvodiva i ekonomski neisplativa pa ovakva područja treba posebno analizirati i po mogućnosti izbjegavati ih u planiranju
- Detaljno opiši postupak optimizacije mreže šumskih kamionskih puteva kroz faze ili nivoe optimizacije prema Penteku?
- Pentek (2002) određivanje optimalne mreže šumskih puteva provodi kroz dva nivoa: I i II nivo
optimalizacije.
I nivo optimalizacije:
➢ Ekonomski elementi:
− građevinska pogodnost zemljišta (geološka podloga, pedološka podloga, nagib terena,
nosivost i kamenitost tla). Uz jednaka finansijska ulaganja može se izgraditi mreža ŠKP
različite gustoće ovisno o kategoriji terena
− nagib terena, – postojeća mreža saobraćajnica i – hidrografska mreža.
➢ Tehničko – tehnološki elementi: – namjena šuma i šumskog zemljišta, – vlasništvo šume, – kvalitet etata i – primjenjiva tehnologija i sredstva rada.
II nivo optimalizacije
➢ Okolišno – ekološki elementi: – zaštitna područja i objekti, – zaštićena područja i krajolici i – opasnost od šumskog požara.
➢ Sociološki elementi: – pristup selima i zaseocima, – pristup gospodarskim objektima, – pristup lovačkim kućama i vikendicama i – pristup turističkim i rekreacionim objektima.
- Grafički prikaz određivanja optimalne gustoće ŠKP prema jeličiću i naznači gdje je optimum?
Optimum je kada je suma svih troškova
minimalna (kriva 5 – suma troškova na slici
44).
- S obzirom na koje aspekte jeličić grupiše ŠKP i kako?
- Jeličić (1957) grupiše šumske kamionske puteve prema:
* svrsi (glavni, sporedni, prilazni)
* funkcionalnosti i (produktivni, neproduktivni)
* saobraćajnom opterećenju (puteve za srednje težak saobraćaj (500 – 2.500 bruto tona
dnevno), − puteve za lahki saobraćaj (100 – 500 bruto tona dnevno) i − puteve za
neznatan saobraćaj (ispod 100 bruto tona dnevno)
- Prema formuli rebule izračunaj STDP za planinski teren i nivoe otvorenosti 9, 11, 13 ha?
- lo=ks/Oopt*10000
ks (0.4 ravničarske šume, 0.6 brdo, 0.8 planina)
- Detalno pojasni otvaranje šuma za različite načine gazdovanja šumama?9
- Od gustoće šumskih i načina otvorenosti zavisi intenzitet gazdovanja šumama na nekom
području, odnosno za određeni način gazdovanja potrebna je odgovarajuća mreža šumskih
puteva. Mogu se izdvojiti tri osnovna načela gazdovanja koja se razlikuju po načinu otvaranja
šuma, a to su: gole sječe, grupimična sječa i preborna sječa.
Gole sječe: ovaj način gazdovanja karakteriše velika koncentracija sječive drvne mase na
relativno maloj površini. Za ovakav način gazdovanja potrebna je najmanje gusta mreža šumskih kamionskih puteva. Grade se samo glavni izvozni putevi, da povežu sječinu sa postojećim putevima.
Grupimična sječa: veliki broj malih sječina. Ovakav sistem gazdovanja je moguć jedino ako
postoji dobro razgranata mreža puteva. Vozila transporta trebaju da dođu što bliže sječini, tj da
skrate dužine privlačenja I štete na najmanju moguću mjeru.
Preborna sječa: Za ovaj sistem gazdovanja je potrebna najgušća sekundarna mreža odnosno
traktorski putevi, kako bi se oštećivanje podmlatka I dubećih stabala smanjilo.
- Pojasni metodologiju dobijanja tematske karte kroz tehnološku tipizaciju terena za fazu privlačenja drvnih sortimenata?
- Prilikom izrade tehnološke tipizacije terena potrebno je provesti sljedeće korake:
a) Uz korištenje trodimenzionalnog modela terena u nekoj od GIS aplikacija, potrebno je na
odabranoj gospodarskoj jedinici za koju se radi tehnološka tipizacija terena, kreirati tematsku
kartu račlanjenu prema nagibima terena. U tematskoj karti potrebno je napraviti 3 varijante klasa nagiba terena, Pojedine klase nagiba terena potrebno je objediniti kao jedinstvene poligone, na različitim slojevima
b) U narednom koraku je potrebno izvršiti vektorizaciju geoloških i pedoloških u cilju
formiranja GP cjelina prema pogodnosti za izgradnju mreže sekundarnih komunikacija
c) Slijedeći korak je da se izvrši preklapanje slojeva klasa nagiba terena i sa slojem izdvojenih
GP cjelina. Rezultat provedene GIS analize su u prostoru definisane klase terena prema
tehnologiji rada za fazu privlačenja drveta, koje bi trebale biti optimalne za korištenje. Na kraju
ovog koraka potrebno je objediniti na jedan vektorski sloj
Da bi ovako kreirana tematska karta imala i upotrebnu vrijednost u šumarskoj operativi,
neophodno je izvršiti preklapanje i sa slojem poligona koji sadrže potrebne informacije vezane
za odjele i odsjeke za odgovarajuću gospodarsku jedinicu za čiju površinu se radi tehnološka
tipizacija terena
- Metode sanacije traktorskih puteva nakon eksploatacije?
- − biološke mjere sanacije (zatravljivanje) - U određenim slučajevima kao vrlo efikasna mjera
sanacije sekundarne mreže šumskih puteva (traktorskih puteva) može se primijeniti postupak
zatravljivanja nekom od vrsta travne smjese ili eventualno žitaricama koje mogu biti korisne i u
ishrani divljači. Osnovni cilj zatravljivanja je da se postigne sto veća obraslost traktorskog puta
vegetacijom, što će pri kišnim padavinama koje su osnovni uzrok inicijalnog nastanka erozionih
procesa imati ulogu kišobrana u zaštiti zemljišta od neposrednog udara kišnih kapi.
Zatravljivanjem se također podstiče rast gustog korjenovog sistema koji veže i drži zemljište čak i pod nepovoljnim vremenskim uslovima. Za provođenje ovakve sanacije potrebno je da su
zadovoljeni neki od preduslova kako bi postupak zatravljivanja bio što uspješniji. Jedan od prvih uslova za ovakvu vrstu sanacije jeste da na traktorskom putu u vrijeme početnih radova nema stalnog prisustva vode. Također, bitan preduslov je i prisustvo dovoljne količine svjetlosti kako bi došlo do nicanja, a u kasnijim fazama i rasta travne vegetacije.
− tehničke mjere (izrada poprečnih kanala – jaraka) - Kao jedna od posebno efikasnih mjera u
sprečavanju erozije na traktorskim putevima u literaturi se vrlo često spominje izrada poprečnih
jaraka – kanala, tzv „Water Bar“ (vodene brane) Osnovna funkcija poprečnih kanala je da: −
uspore brzinu tekuće vode i − preusmjere tok vode sa traktorske vlake. Korištenje poprečnih
kanala na traktorskim putevima se pokazalo kao vrlo efikasna mjera pri sanaciji, čijom
primjenom se erozioni procesi svode na minimum
- Tehnički principi kojih se treba držati pri planiranju glavnih i sporednih ŠKP?
- Glavne ŠKP karakterišu ih najpovoljniji tehnički elementi:
− maksimalni uzdužni nagib 7%,
− minimalni radijusi horizontalnih krivina (> 50 m),
− što ispruženija trasa puta,
− dvije saobraćajne trake,
− kvalitetan kolovoz itd.
Osnovni principi polaganja sporednih puteva su slični kao i za glavne ŠKP, ali obzirom na manje saobraćajno opterećenje tehnički elementi ovih puteva su nešto skromniji u odnosu na glavne šumske kamionske puteve:
− uzdužni nagib idejnih trasa koje se polažu šestarskim korakom može biti i do 10% , na kraćim
dionicama puta i
− kolovoz je nešto slabijeg kvaliteta.
- Navedi tehnologije koje se koriste za savremene metode optimizacije mreže ŠKP?
- GIS, diitalni model terena, specijalizirani kompjuterski programi, mrežne analize, matematički algoritmi.
- Kod računanja koeficijenta efikasnosti otvaranja metodom kreiranja buffera potrebno je izračunati tzv mrtve zone. Šta čini mrtve zone i na koji način se one mogu umanjiti pri planiranju ŠKP?
- Površine koje su otovrene sa dva ili više puteva su mrtve zone I predstavljaju područija gdje se gradnjim škp nije uticalo na skraćivanje srednje transporten distance privlačenja. Mrtve zone su I područija unutar bafera koja se nalaze van granica gospodraske jedinice.
Na mjestima grananje puteva mrtve zone su nezbježne ali se mogu smanjiti u slučaju spajanja dva puta pod pravim uglom što je moguće postići na ravnim terenima. Do preklapana bafera osmi na spoju puteva, ne bi trebalo dolaziti, a to se može psotići kod planiranja novih škp, tj, udaljensot između putav treba biti takva da ne dođe do preklapanja bafera.
- Poređenje geoloških podloga dolomit i krečnjak, perititsko-serpentinska podloga i fliš u fazama gradnej i održavanja ŠKP?
- Krečnjak sa sobom nosi određene orografske karakteristike: terase i kanjone, a serpentin strme i oštre grebene. u poređenju krečnjaka i dolomita može se zaključiti da su troškovi gradnje u dolomitnom mediju veći zbog veće tvrdoće, ali su dolomiti kasnije postojaniji i otporniji na eroziju.
peridotitsko-serpentinska podloga
Glavni problem fliša je niska nosivost tla, njegova sklonost ka erozijama u toku i poslije sječe i pojava klizišta. Treba izbjegavati fliš i aluvijalne nanose jer se radi o vrlo nestabilnim podlogama
- Zašto se grade prilazni ŠKP i navedi njihove osnove?
- Prilazni ŠKP odvajaju se od sporednih ili glavnih šumskih puteva i otvaraju pojedine odjele. Sezonskog su karaktera i koriste se periodično u manjim ili dužim intervalima. Grade se bez kolovoza. A sami prilazni putevi mogu se razlokovati po nekim tehničkim elementima npr. Širina planuma, maksimalan uspon, minimalan radijus ili prema vrsti kolovoza
