Integralna zaštita šuma završni prethodni rokovi, bez skripte

Question 1

1. Koji su to štetnici kambijalnog tkiva i drveta bukve?
2. Program sanacije oštećenih sastojina smrče uzrokovanih djelovanjem potkornjaka?

Answer 1

1. Oboljenje debla i grana bukve često je povezano s pojavom raka i rakastih tvorevina što
   uzrokuju određene vrste gljiva. Takva oboljenja u velikom broju rezultiraju sušenjem stabala,
   pa su stoga vrlo značajna. Od ovoga je još značajnije oboljenje kore uzrokovano nizom
   abiotskih i biotskih faktora među kojima značajnu ulogu imaju i različite vrste gljiva.
   Oboljenje kore bukve predstavlja zabrinjavajuću i važnu pojavu na mnogim staništima bukve
   u Evropi i sjevernoj Americi. Smatra se da je primarni uzročnik oboljenja bukove kore štitasta
   uš (Cryptococcus fagisuga Baer.), odnosno da ona uzrokuje nabore i pukotine kore koje služe
   za ulaz gljive Nectria coccinea (Pers. ex. Fr.) Fries, koja svojim djelovanjem usmrti koru.
   Smatrano je da u nastanku i razvoju bolesti kore bukve primarnu ulogu imaju ekstremne
   temperature, odnosno da štetno djelovanje vrućine i hladnoće dovodi do djelimičnog ili
   potpunog odumiranja kore te njenog raspucavanja, pa je takva kora podložna napadu insekata
   npr. C. fagisuga i gljiva Nectria cocinea
2. Znakovi prisustva potkornjaka su ulazni otvori na deblu, sušenje krošanja ili cijelih stabala, prisustvo
   piljevine, predatora i sl. Potkornjaci su sekundarni štetnici štzč da je potrebno provoditi sve mjere
   uzgoja kako ne bi došlo do fiziološkog slabljenja stabala (to su preventine mjere). Pod preventivnim
   mjerama podrazumijeva se pravilno provođenje uzgojnih mjera. Preventivne mjere podrazumijevaju
   smanjenje drvnog materijala u šumi pogodnog za razviće potkornjaka i praćenje brojnosti njihove
   populacije  Podizanje novih zasada zdravim i kvalitetnim sadnim materijalom  Uzgajanje mješovitih
   šuma  Kvalitetno šumsko poslovanje  Provođenje sanitarnih sječa  Pravovremena obrada
   oštećenih stabala  Kvalitetna uspostava šumskog reda  Omogućavanje kraćeg zadržavanja svježe
   oborenog materijala u šumi. Kao represivne mjere preporučuje se postavljanje klopki i lovnih stabala.

Question 2

3. Defolijatori kao štetni faktori u sastojinama hrasta i bora?
4. Integralna zaštita šuma jele?

Answer 2

3. Neki od najznačajnijiih defolijatora hrasta u našim područjima su: gubar (Lymantria dispar),
   žutotrba (Euproctis chrysorrhoea), kukavičji suznik (Malocosoma neustria), hrastov zeleni
   savijač (Tortix viridiana). Suznik je treći po redu šumski štetnik, odmah iza gubara i žutotrbe.
   U prvom je redu štetnik voćaka, ali često dolazi i u hrastovim nizinskim šumama. Napada šljive,
   jabuke, breskve, a u šumama najradije lužnjak, grab, brijest, crni trn i glog.
   Hrastov savijac- Štetu čini na mladim listovima i pupovima. Kada stupi u gradaciju, njegve
   gusjenice izazivaju golobrst u hrastovim šumama na velikim površinama.. Pošto je najveći broj
   jaja polože u vrhovima krošnji najviših stabala u sastojini, gusjenice počinju da brste lišće
   upravo u vrhovima krošnji. Ogoljavanje vrhova krošnji je jasno uočljivo i siguran je znak da je
   u pitanju gradacija zelenog hrastovog savijača. Pred kraj razvića gusjenice se spuštaju ka zemlji
   i tada brste hrastov podmladak, čak i lišće na najmlađim biljkama. Razviće gusjenica je vrlo
   ubrzano i ukupno traje manje od mjesec dana.
   Bor: Rhyacionia buoliana - borov savijač - U proljeće, tijekom porasta novih borovih izbojaka
   dolazi do jačeg oštećivanja s obzirom da gusjenica izgriza izbojke bušeći kratki hodnik u
   njegovoj srži. Često zna stradati, osim pupova i čitav izbojak. Ukoliko se izbojak ne posuši
   dolazi do njegova savijanja ili čak stvaranja trajnih deformacija poput tzv. „metle“ ili „četke“ s
   kratkim izbojcima i dugačkim iglicama.
   Thaumatopoea pityocampa (borov četnjak) - Gusjenice ozbiljne posljedice ostavljaju na
   novopošumljenim dijelovima šuma gdje mlade biljke brzo odumiru uslijed žderanja iglica.
   Kod odraslih stabala uzrokuju smanjen rast i smanjenje opće produktivnosti, odumiranje je
   rijedak slučaj, no stabla postaju podložna obolijevanju. Borov četnjak smatra se najvećim
   štetnikom Mediterana jer može povećati gubitke u borovim šumama na oko 30 %.
4. Kada je riječ o propadanju šuma u Europi, jelove šume dolaze u grupu najugroženijih, jer običnoj jeli
   prijeti potpuni nestanak. Dosadašnji rezultati pokazuju da je osnovni razlog zagađenost atmosfere i
   pedosfere različitim industrijskim polutantima, koji veoma štetno djeluju na jelu, ali i na druge vrste
   drveća. Istraživanjima se ustanovilo da je sušenje posljedica sinergističkog djelovanja više nepovoljnih
   (okolišnih) faktora, poput suše, mraza, velikih padova temperature zraka, nadmetanja sa susjednim
   stablima, zračnog zagađenja, zakiseljavanja tla, nedostatka minerala, insekata i ostalih patogena.
   Obična jela u Bosni i Hercegovini je s aspekta zdravstvenog stanja trenutno najugroženija od bijele
   imele (Viscum album ssp. abietis). Gotovo da i nema sastojine koja ne trpi od ovog poluparazita. Jaka
   zaraženost stabala jele rezultira smanjenom vitalnošću nakon čega ona postaju podložna napadu
   sekundarnih štetnika kao što su potkornjaci, te Armillaria gljivama. Prema biološko-ekološkim
   karakteristikama jele, zaključuje se da joj odgovara preborni način obnavljanja. Na taj način osjetljivi
   jelov pomladak na mraz i visoke temperature koristi dugo vremena zaštitu stabala materinske
   sastojine. Loša higijena u šumama i prisustvo neokoranog drveta četinara, izvala i preloma su dodatni
   faktor za razvoj populacije potkornjaka. Nepovoljni uvjeti tla (plitka i strma tla), dodatno slabe vitalnost
   biljaka, koje naseljavaju istovremeno ili naknadno biotički štetni agensi, među kojima potkornjaci imaju
   odlučujuću ulogu za sušenje jele.

Question 3

5. Primarni i sekundarni štetni faktori u sastojinama bukve u BiH?
6. Štetnici iglica, pupova i mladih izbojaka jele?

Answer 3

5. Bukva je zbog svojih anatomskih, fizičkih i hemijskih svojstava vrlo povoljan susptrat za
   mnoge vrste gljiva. Preko 80 vrsta gljiva uzročnika truleži napada ovu vrstu. Na živim stablima
   živi više od 20 vrsta. Obje grupe su značajne, ali su važnije one koje napadaju i uništavaju živa
   stabla. Prisutnost, intezitet napada, destrukcija bukovog drveta, među ostalim, u mnogome
   ovise o djelovanju nepovoljnih abiotskih faktora, kao što su suša, fiziološki stres, insekti kao
   vektori koji bušenjem stvaraju otvore i aktivno prenose spore, mehaničke ozljede i drugi
   nepovoljni faktori za domaćina, a povoljni za razvoj gljiva
6. Najvažniji štetnici ovih organa su lisne uši iz porodica Aphidae i Coccidae, zatim pipe iz porodice
   Curculionidae, defolijatori moljci od kojih je najznačajniji Agryresthia fundella. Na izbojcima se još
   mogu naći i lisni savijači, te defolijatori grbice. Od jelovih uši, značajna je vrsta Mindarus abietinus, koja
   pri jačem intenzitetu napada izaziva sušenje jelovih izbojaka. Jelov moljac, Agryresthia fundella, poznat
   je u Evropi kao štetnik koji može izazvati naglo opadanje iglica i sušenje stabala, ako dođe do masovne
   pojave.

Question 4

7. Abiotički štetni faktori u sastojinama hrasta i bora?
8. Uzročnici bolesti listova i korijena bukve?

Answer 4

7. Ekstremne visoke i niske temperature -Veličina štete od ekstremno niskih i visokih temperatura
   ovisi o: njihovom intenzitetu, godišnjem dobu i dužini trajanja. Od ekstremnih temperatura
   ponajprije stradavaju nježni biljni organi s velikim sadržajem vode ( cvijet, pup, list, izbojak ),
   a zatim drugi dijelovi biljaka.
   Niske temperature nanose štetu kada se pojave kao: kasni proljetni mraz, rani jesenski mraz,
   zimska studen, golomrazica, zimotrenost, promrzla srž. Visoke temperature nanose direktne
   štete (npr. upala kore) i indirektne štete (suše).
   Štete od kasnog proljetnog mraza su: gubitak prirasta (uski godovi), smrzavanje pupa
   (nepravilan rast), smrzavanje cvijeta (gubitak sjemena), otežano prirodno i umjetno
   pošumljavanje, smrzavanje izbojaka, vršnih i postranih, prolistale cijele krošnje (pup, list) i
   biljke. Štete od ranog jesenskog mraza su: oštećenje nedozrelih (neodrvenjelih) biljnih organa.
   Naročito je štetan u rasadnicima na intenzivno gnojenim biljkama stradalim od golobrsta i sl.
   (također izbojci ne odrvene), na panjačama i biljkama stradalim od zračnih polutanata.
   Visoke temperature- Biljke i njihovi organi najosjetljiviji su na početku rasta, kada se stvara
   nježno staničje. Izravna šteta u živim ćelijama nastaje kada temperatura prijeđe granicu od
   54ºC. Najosjetljivije su klice, mlado lišće, pupovi i cvjetovi.
   Stete od vjetrova- Štete od stalnih prizemnih vjetrova pretežno su fiziološke, a manje
   mehaničke, dok olujni vjetrovi pričinjavaju mehaničke štete. Pri stanovitim okolnostima
   prizemni vjetar djeluje fiziološki štetno. Kada djeluje neprestano može nanijeti hronične štete
   (izobličenje stabla, uzrokuje kržljavost, povećava transpiraciju, smanjuje prirast, mehanička je
   šteta kada se odnosi listinac, ubrzava isušivanje tla, razara mrvičastu strukturu tla, isključuje
   prirodno pomlađivanje, suši se lišće, venu cvjetovi, ugiba ponik i sadnice). Oluje izvaljuje
   stabla (pogotovo plitka korijena i kada je tlo namočeno). Kada su tla suha i smrznuta prelamaju
   ih ili savijanjem trajno oštete.
8. Bukovo lišće napada manji broj gljiva, među kojima su, po istim autorima, najčešće
   Apiognomonia errabunda (Rob.) Höhn, Phyllactinia corylea (Pers.) Karst. te Mycosphaerella
   punctiformis (Fr.) Schröter.
   Apiognomonia errabunda (Rob.) Höhn
   Uzročnik pjegavosti - antraknoze lišća duž nerava.
   Simptom. Na oboljelom bukovu lišću uočavaju se nepravilne, različite veličine nekroze (pjege)
   duž nerava (Slika 3.). Kada se spoje prekrivaju čitavu površinu lista. U slučaju jačega napada
   lišće otpada ranije te odumiru izbojci iz tekuće vegetacije.
   Mjere borbe. Napad gljive većeg značaja nema, iako ponekad može uzrokovati defolijaciju
   bukovih stabala, što zavisi prije svega o klimatskim uslovima. S obzirom da ova gljiva nije
   štetna u našim šumama posebne mjere zaštite se ne provode.
   Različite saprofitske i parazitske gljive naseljavaju bukovo korijenje. Svojom aktivnošću,
   odnosno štetnim djelovanjem mogu uzrokovati odumiranje korijena, a time i sušenje stabla.
   Među različitim vrstama značajnu ulogu imaju vrste iz roda Phythophthora i Armillaria.
   Phytophthora cambivora (Pet.) Buism.
   Uzročnik tintane bolesti pitomog kestena.
   Simptom. Pojavljuje se na bukvi, ali je češća i značajnija na kestenu. Površina napadnutog
   odnosno inficiranog korijena potamni, proširuje se u vrat korijena, a na tim mjestima pojavljuju
   se tamne pjege na kori. Daljim odumiranjem drveta iz njega izlazi tamnoplavi eksudat, boje
   tinte (tintana bolest) kao posljedica reakcije hemijskih materija (tanina) drveta i gvožđa u tlu
   (Usčuplić,1996.). Kada veći dio korijena izumre, počinju da se javljaju simptomi na lišću, koje
   vene i visi.
   Mjere borbe. Preporučuje se striktna primjena karantina. U slučaju pojave bolesti koriste se
   razne represivne mjere (sječa zaraženih stabala, i uništavanje izbojne moći panjeva) radi
   saniranja žarišta bolesti.

Question 5

9. Primarni i sekundarni štetni faktori u sastojinama jele i smrče sa bukvom u šumama BiH?
10. Štetni faktori asimilacionih organa smrče (defolijatori)?

Answer 5

9. Jelove smrčine šume sa bukvom se u Evropi redovno suše zbog štetnog djelovanja polutanata, a
   posebno su osjetljive na sumporove okside. Temeljni uzrok sušenja ovih vrsta trebamo tražiti u čestim
   sušnim periodima, koje pogađaju ove vrste za vrijeme vegetacionih perioda. Od patogena,
   najznačajnija za jelu je bijela imela (Viscum album spp. abietis), koja je u BiH jako prisutna i dovodi do
   sušenja jele i pojave ulančavanja šteta, te napada potkornjaka i drugih štetnika. Što se tiče mjera
   očuvanja jele, potrebno je uzgajati mješovite sastojine, tj. vršiti sadnju jele na prvom mjestu sa bukvom
   i smrčom. Što se tiče obnove, potrebno je vršiti preborni način gazdovanja, jer se osjetljivi jelin
   podmladak može zaštiti nadstojnom sastojinom, dok ne prođe opasnost od mraza i sunca. Ono što je
   bitno je i da se moraju smanjiti povrede debla prilikom iskorištavanja šuma, jer oštećena stabla postaju
   podložna napadu gljiva i insekata. Od gljiva za jelu je najopasnija Armillaria, koja uzrokuje trulež drveta,
   a od insekata to su potkornjaci. Potrebno je stalno vršiti monitoring potkornjaka i postavljati
   feromonske klopke. Što se tiče smrče, ona je također kao i jela osjetljiva na emisije štetnih plinova i
   sušne periode. Zbog svog plitkog korijenovog sistema, još je ugroženija, a posebno strada od štetnog
   djelovanja vjetra. Od biotičkih faktora za smrču su najopasniji potornjaci, a to su Ips typographus i
   Pityogenes chalcographus. Od gljiva truležnica za smrču je najopasnija Heterobasidion annosum,
   uzročnik truleži korijena i debla.
10. Od štetnika šišarica, pupova i mladih izbojaka vrijedi spomenuti malu smrčinu osu listaricu – Pristiphora abietina koja je posebno štetna kao gusjenica; Lymantria monacha – smrčin prelac; Sacchiphantes viridis – Zeleni hermes; Sacchiphantes abietis – Žuti smrčin hermes; Adelges laricis – crveni smrčin hermes.

Question 6

11. Štetni faktori kore bukve?
12. Štetni faktori kore i drveta hrasta?

Answer 6

11. Veoma je osjetljiva na mraz, posebno u mladosti. Zimska studen (temp.ispod 20 stepeni C) u interakciji s hladnim istočnim i sjevernim vjetrovima dovodi do oštećenja na bukovim stablima i do raspuklina. Bukva strada i od golomrazice. Takođe, osjetljiva je i na visoke temperature a naročito na direktnu insolaciju kada može doći i do upale kore. Od uzročnika bolesti izdvajaju se Nectria cinnabarina i Nectria coccinea , koje uzrokuju štete na kori bukve.
12. Niske temperature nanose štetnu u obliku kasnih proljetnih ili ranih jesenjih mrazeva, golomrazice, zimotrenosti. Visoke temperature se ispoljavaju u vidu upale kore ili suše (u interakciji s nedostatkom vlage, pojačanim vjetrom). Oluje mogu pričiniti mehaničke štete. Kada govorimo o štetama od gljiva, najvažnije su hrastova pepelnica – Microsphaera alphitoides koja je posebno štetna u rasadnicima i prirodnom podmlatku, zatim Colpoma querciunum koja uzrokuje sušenje hrastovih grana i izbojaka, a kada su u pitanju insekti, ovdje se izdvajaju oni koji prave štete u i na deblu.

Question 7

13. Biološke mjere za bor?
14. Zdravstveno stanje hrasta u BiH?

Answer 7

13. Borovi, u odnosu na druge značajne vrste, su dosta „otporniji” i vrste sa širokom ekološkom valencom, ali svaka pogreška pri uzgoju ih može značajno fiziološki oslabiti, te jedinka može biti podložna napadima sekundarnih odnosno tercijarnih štetnika.
14. Hrast je jedna od najugroženijih vrsta drveća i to zbog negativnog antropogenog uticaja (vrsta je veoma vrijedna što je razlog za prekomjernu sječu zarad pretvaranja šumskih površina u polj površine i neprovođenje adekvatnih uzgojnih i zaštitinih mjera). Klimatske promjene su razlog što posljednjih decenija dolazi do kulminacije neg faktora kako biotskih tako i abiotskih na sastojine hrasta, a posebno hrasta lužnjaka. Ove vrijedne šume i dalje se degradiraju i na kraju pretvaraju u manje vrijedne izdanačke šume panjače hrasta kitnjaka, bukve i običnog graba.

Question 8

15. Zdravstveno stanje bora u BiH?
16. Zdravstveno stanje smrče u BiH?

Answer 8

15. Borove sastojine, iako trpe od mnogih štetnika, relativno su otporne i zdrave, pa se suše tek pojedina stabla i manje skupine stabala. Ipak se u određenim okolnostima mogu borove sastojine i na većim površinama osušiti. Borovi su općenito otporni na sušu, vjetar, rani jesenji mraz mraz, ali su osjetljivi na rani proljetni mraz (mladi izbojci), kitine i snjegolome, zimske opekline i požare.
16. Rast šumskog drveća i grmlja odvija se pod uticajem očekivanih klimatskih promjena na širem području Europe a samim time i areal smrče. Klimatske promjene ne podrazumjevaju izmjene samo određenih faktora koji će uticati na zdravstveno stanje smrče. Klimatske promjene utiču na poremećaj režima faktora i vitalnosti stabala, što je više važno s praktičnog stanovišta, utvrđivanja štetnih agenasa i mjera borbe protiv istih u cilju zaštite smrče u BiH, nego same spoznaje o promjeni granice njenog rasprostranjenja.
    U pogledu štetnog djelovanja suše, odnosno nedostatka vode, smrča je okarakterisana kao jako osjetljiva vrsta, posebno u toku vegetaciskog perioda. U pogledu oštećenja od ranog mraza, smrča je jako osjetljiva, posebno kada se sadi na otvorenom. Kod smrče kao i kod drugih vrsta drveća i grmlja, postoje razlike u fenologiji unutar same vrste, odnosno periodu otvaranja pupova koji mogu biti izloženi oštećenjima od mrazeva. Smrča je takođe veoma ugrožena zbog plitkog korijenovog sistema od vjetroloma i vjetroizvala te snijegoloma i snijegoizvala.

Question 9

17. Defolijatori bukve?
18. Abiotski i biotski faktori bukve?

Answer 9

17. Štetnike na bukvi dijelimo prema vrsti organa kojeg napadaju. Od defolijatora se izdvajaju Phyllaphis fagi – bukva lisna uš, Mikiola fagi – bukvina muha šiškarica, Rhynchaneus fagi – bukova skočipipa, Operophtera brumata – mali mrazovac i Hibernia defoliaria – veliki mrazovac.
18. NEGATIVNI ABIOTSKI : Veoma je osjetljiva na mraz, posebno u mladosti. Zimska student (temp.ispod 20 stepeni C) u interakciji s hladnim istočnim i sjevernim vjetrovima dovodi do oštećenja na bukovim stablima i do raspuklina. Bukva strada i od golomrazice. Takođe, osjetljiva je i na visoke temperature a naročito na direktnu insolaciju kada može doći i do upale kore. Vjetar ne pravi značajne štete, osim u smislu odnošenja listinca. Bukva često strada od snijega, a posebno od leda. Takva stabla bivaju oslabljena i podložna napadu štetnika i gljiva. Osjetljiva je na aerozagađenja. Preferira dublja, srednje vlažna tla. Ne odgovaraju joj suha tla, te tla koja su ekstremno zbijena i zakiseljena (ne dolazi do klijanja bukvice). Ne unosimo je na niže nadmorske visine, a na nešto nižim visinama (brdska područja) preferira sjeverne ekspozicije.
    NEGATIVNI BIOTSKI: Najvažniji su patogeni i štetnici (insekti). Čovjek može negativno uticati kao uzročnik požara ili nepravilnim gazdovanjem. Nerijetke su štete od sitnih glodara (puh, zec – sjeme i ponik), a bukva strada i od divlje svinje, jelenske i srneće divljači. Od uzročnika bolesti mladih biljaka važna je Phytophtora cactorum - uzročnik polijeganja ponika. Apiognomonia errabunda uzrokuje pjegavost lišća. Phytophtora cambivora i Armillaria sp. su značajni uzročnici truleži korijena, debla i sušenja grana bukve. Nectria cinnabarina i Nectria coccinea uzrokuje štete na kori bukve. Štetnike na bukvi dijelimo prema vrsti organa kojeg napadaju. Od defolijatora se izdvajaju Phyllaphis fagi – bukva lisna uš, Mikiola fagi – bukvina muha šiškarica, Rhynchaneus fagi – bukova skočipipa, Operophtera brumata – mali mrazovac i Hibernia defoliaria – veliki mrazovac.

Question 10

19. Mehaničke mjere borbe za jelu?
20. Defolijatori bora?

Answer 10

19. Odstranjivanje jele kao jednog od najvažnijih patogena koji se javljaju na jeli.
20. Najvažniji su Rhyacionia buoliana- borov savijač (izbojci se savijaju, nastaju metle), te Thaumatopoea pitycampa – borov četnjak čije gusjenice veoma brzu prožderu iglice. Značajne štete pričinjavaju i lisne uši prelje (fam. Pamphillidae).