deca i televizija Flashcards
H: da je gledanje TV rezultira P
sa gledanjem (nasilje, reklame, seks).
1 pravac kultur. studija
bazora se na ef. TV
1. kakav ef. ima na ponašanje
2. da li su ef. kratkotrajni ili dugotrajni.
2 pravac H da deca nisu samo pasivni primaoci poruka
i akt. gledaoci, od onog sto sami unose pri kontaktu sa TV zavisi i sta ce izvuci iz tog iskustva.
TV i nasilno P
u skoro svim žanrovima na TV-u je često nasilje, ako obuhvatimo i verbalno, onda je još češće.
deca koja gledaju komercijalne programe su do 12 god.
izložena oko 20k ubistava i oko 100k drugih činova nasilja.
TV: mnogo više nasilja nego real life.
količina, i vrste i
okolnosti pod kojima se nasilje odigrava utiču.
¾ nasilnika na TV-u nije kažnjeno,
½ ne prikazuje efekte tj. patnju žrtve,
samo ⅙ prikazuje dugoročne posledice nasilja
Samo je u 4% programa, gde je prikazano nasilje bilo pokušaja da se reši problem ili nasilje kritikuje.
usvajanje nasilnog ponašanja – teorija socijalnog učenja
– TV je repertoar za
soc. učenje, naročito za nasilna ponašanja.
teorija o stanju razdraženosti
nasilje na TV-u razdražuje decu i podstiče ih da se P nasilno, oponašajući ono što su videla.
zamerka studijama: rezultate dobijene u veštačkom, exp. okruženju pokušavaju da
primene na svakodnevni život.
akumulativni uticaji nasilja na TV
ispitivanje odnosa između dugotrajnog gledanja nasilja na TV-u i agresivnog ponašanja.
exp. na terenu
prirodnom okruženju (škole, ustanove za čuvanje dece, letnji kampovi).
P dece seprocenjuje prema stepenu agresivnosti, društvenosti i samokontrole.
porede se procene u toku 2
perioda, pre i posle izlaganja određenom programu -> nije se moglo doći do ujednačenih
rezultata.
korelacione studije
ne traže kauzalnu vezu, samo odnos gledanja nasilja i nasilnog P.
količina nasilnog sadržaja kojem je dete izloženo
meri na osnovu detaljnih izveštaja o gledalačkim navikama.
stepen agresivnosti
procenjuje se posredstvom drugih osoba.
većina studija
postoji + (ali neznatna)
korelacija, između nasilnog ponašanja i izlaganja nasilju na TV-u, što nužno ne pokazuje i
kauzalni odnos.
odnos između nasilnog p i izlaganja nasilju na TV
CIRKULARAN.
mišljenje da su deca sa agresivnijim tendencijama
sklonija gledanju programa sa više nasilja (nisu pasivne žrtve, već akt. inicijatori).
H o katarzi
nasilje na TV-u može da posluži kao zamena za nasilje u stvarnom životu, -> gledanje na TV-u se
doživljava kao jedan od načina za smirivanje nasilnih pobuda i stvaranje osećaja pročišćenja
(pražnjenja/katarze)
problem: + korelacija govori protiv ovoga.
posređujući F; isti nivo nasilja može da utiče drugačije (i na isto dete), zavisno od
emoc. stanja za vreme gledanja programa.
devojčice manje uživaju u
nasilju od dečaka
i ne doživljavaju ga toliko realistično, a ove razlike postaju izražene na uzrastu od 10g.
nasilje kod deteta
porodično nasleđe deteta igra bitnu ulogu, kao i obrazovni sistem i sistem vrednosti (stav roditelja prema nasilju).
kulturne razlike u nasilju
pokazuju da se nasilje drugačije predstavlja SevAm + Evropa vs. Japan (prikazuju se posledice nasilja na žrtvu i njihova patnja).
stanovište da TV nije izumela nasilje
prikazuje ono što već postoji, -> nasilno P deo odrastanja i da deci
treba dopustiti da exp. sa različitim osećanjima.
TV i prosoc. ponašanje
prosoc. P -> vidove P koje društvo smatra poželjnim.
ne postoji jedan nedvosmislen etički kodeks koji TV treba da promoviše
(mada ima zajedničkog – stav prema pušenju, nošenju sigurnosnog pojasa, konzumiranju
hranljivih materija)
teme i način prikazivanja mogu da variraju od društva do društva.
gledanjem TV-a deca
mogu da usvoje + P.