Klinička procjena Flashcards
šta je procjena?
Postupak kojim se utvrđuje ili određuje vrijednost, kvalitet ili količina nečega
Procene se uvijek vrše sa određenim ciljem
šta su svrha i namjena procjene?
- pospešuje donošenje odluka
- pomaže u rješavanju problema
- ona je sredstvo kojim se dolazi do željenog cilja i uvek podrazumijeva prikupljanje informacija
šta je klinička procjena?
Klinička procjena podrazumijeva prikupljanje, interpretaciju i integraciju informacija o ponašanju i psihičkom funkcionisanju ljudi radi donošenja relevantnih odluka u vezi njihovog mentalnog zdravlja
Kao proces prikupljanja informacija kliničaru omogućava razumijevanje njegovog ispitanika, a te informacije će mu istovremeno biti neophodne pri donošenju odluka koje će za cilj imati dobrobit ispitanika i mogu voditi rješavanju njegovih smetnji, tegoba ili problema
klinička pocjena vs neklinička procjena?
Proces procjene u kliničkoj populaciji u odnosu na onaj koji se sprovodi u nekliničkoj situaciji je više formalan i sistematičan
šta znači pojam “klinička”?
- da je subjekt procjene pojedinac (rjeđe parovi i grupe)
- da je procjena uvijek u vezi sa mentalnim zdravljem
pojam „klinički“ može imati i specifičnije značenje: da se procjena zasniva na naturalističkom, naspram statističkog pristupa.
šta klinička procjena najčešće podrazumijeva?
prikupljanje informacija o osobi i o njenim:
1) raznolikim oblicima ponašanja
2) problemima
3) sposobnostima
4) crtama
5) afektima i sposobnostima da se kontrolišu
6) psihološkim snagama i slabostima
7) jedinstvenom obrascu predstavljanja ili konstruisanja svijeta i sebe
koji su najčešći razlozi prikupljanja podataka u kliničkoj procjeni?
- prepoznavanje ili otkrivanje problematičnog ponašanja
- postavljanje dijagnoze (dijagnostička klasifikacija)
- opisivanje ličnosti ispitanika i pružanje potpunije slike njegovih problema
- određivanje optimalnog psihoterapijskog modaliteta i najadekvatnije psihoterapijske tehnike
- procenjivanje efekta primijenjenog psihoterapijskog postupka
- donošenje suda o uračunljivosti optuženog ili njegovoj spremnosti da se podvrgne sudskom postupku
- izbor potencijalnih ispitanika psihološkog istraživanja
ko su osobe koje se procjenjuju?
- psihijatrijski pacijenti
- osobe opažene od strane drugih kao osobe sa potencijalom za razvoj nekog poremećaja
- osobe koje se bave nekim rizičnim profesijama (pripadnici vojske, policije, obezbjeđenja…)
kakva sve klinička procjena može biti s obzirom na cilj procjene?
- dijagnostička/klasifikaciona
- deskripitvna
- prediktivna
dijagnostička procjena?
Najstariji i najfrekventniji zadatak psihologa u psihijatrijskom setingu
Rješavanje problema zahtijeva pravilno dijagnostikovanje, pružanje odgovora na pitanja o prirodi, izvorima problema, po čemu se on razlikuje od njemu sličnih
Cilj dijagnostičke procjene je da utvrdi da li je neko ponašanje „normalno“ ili „abnormalno-poremećeno-patološko“, da napravi razliku između mogućih „abnormalnih“ konstelacija/složaja simptoma i da klasifikuje ovaj složaj kod konkretne osobe koja se procjenjuje, u odgovarajuću nozološku kategoriju klasifikacionog sistema mentalnih poremećaja
koja je praktična svrha dijagnostičke procjene?
- planiranje tretmana
- praćenje efekata tretmana
- ostvarivanje nekog specifičnog prava subjekta - posredna pomoć: na socijalna davanja i druge materijalne nadoknade, školovanje uz asistenciju, privremenu poštedu na radu, ostvarivanje prava na invalidsku penziju i dr.
- uspostavljanje dijagnoze ima i komunikacionu ulogu
na čemu je zasnovana dijagnostička procjena?
na medicinskom modelu poremećaja i bolesti
koje su osnovne pretpostavke medicinskog modela mentalnih poremećaja?
- mentalni poremećaji su posljedica oštećenja CNS-a
- mentalni poremećaji se kvalitativno razlikuju od normalnog stanja i ponašanja
- fenomeni poremećenog ponašanja se grupišu u nezavisne entitete (kategorije)
- prisustvo/odsustvo poremećaja i njegova specifičnost (dijagnoza), može se odrediti na osnovu vrste, kritičnog broja i trajanja simptoma
kritike medicinskog modela mentalnih poremećaja?
- zasniva se na „modelu deficita“
- zanemaruje kontekstualne činioce: antencendense i ishode ponašanja, socijalne, fizičke, kulturne sredinske faktore
- klasifikacioni sistemi mentalnih poremećaja nemaju empirijsku/naučnu zasnovanost
deskriptivna procjena?
- šire sagledavanje ličnosti i problema osobe
- obično je kombinovana sa dijagnostičkom procjenom
- zasniva se na ekstenzivnijem ispitivanju subjekta multimetodskim pristupom i prikupljanjem šireg opsega informacija
Cilj je sagledavanje problema subjekta u kontekstu (pokretača, faktora održavanja, faktora karakterističnog ispoljavanja; psiholoških snaga i slabosti, socio-kulturnog miljea, socijalne podrške - pritisaka, značajnih životnih događaja…)
Svrha: unaprijeđenje validnosti, obuhvatnosti i pouzdanosti terapijskih i drugih odluka, koje se donose na osnovu procjene
predmeti kliničke procjene?
- procjena kognitivnog funkcionisanja
- procjena ličnosti
- procjena ponašanja
na šta je usmjerena procjena kognitivnog funkcionisanja?
Usmjerena je na različite domene i aspekte kognitivnog funkcionisanja:
- specifične kognitivne funkcije (pažnja, - percepcija, pamćenje, mišljenje, jezik, psihomotornu integraciju i koordinaciju……)
- kognitivni stil rješavanja problema, donošenja odluka, rasuđivanja
- intelektualne sposobnosti i efikasnost
- učenje, kreativnost, dosegnuti nivo kognitivnog razvoja
prediktivna procjena?
Sadržana je dijelom i u dijagnostičkoj i deskriptivnoj procjeni
Postupak procejne nije cilj sam po sebi, već osnova za donošenje važnih odluka!
- U razmatranju odluke kliničar predviđa koje će posledice odluka izazvati, a to upućuje na značaj predikcije u kliničkoj proceni
Klinički pristup se zasniva na kliničkom suđenju
- Razna idiosinkratična zbivanja, specifičnost situacije i osobenost kontesta jesu građa iz koje kliničar izvodi zaključke i vrši predviđanja.
Predikcija budućeg ponašanja osobe ili efekata različitih faktora (planiranog tretmana, očekivanih događaja, životnih promjena, adaptivnih zahtjeva…) na ponašanje i mentalno zdravlje osobe
Ponašanje ljudi je kompleksno i samo relativno stabilno → prediktivna procjena se može donijeti samo kao „najbolja moguća“, ali ne kao potpuno izvjesna
Prediktivnu procjenu treba raditi oprezno: greške mogu imati teške, ponekad i fatalne posljedice
Procjena treba da se zasniva na identifikovanju aktuelnih faktora rizika i protektivnih faktora, a ne zaključivanju o budućim događajima
Važno je adekvatno formulisanje ne samo predikcije ponašanja i ishoda npr. tretmana već i u pogledu toga koliko je procjena pouzdana
na čemu je zasnovana procjena kognitivnog funkcionisanja?
na primjeni različitih psiholoških testova:
- rezultati se porede sa referentnim normama, ranijim postignućima subjekta, i/ili vantestovnom efikasnošću
- najfrekventniji zadatak je procjena inteligencije
Izvodi se sa različitim ciljevima (dijagnostički, bolje razumijevanje problema i subjekta, predikcija ponašanja) i svrhom (planiranje ili evaluacija tretmana, spremnosti za školu, podobnost za određene poslove, obrazovne programe…)
šta podrazumijeva procjena ličnosti?
procjenu strukture i dinamike ličnosti u kontekstu mikrosredine, društva i kulture
ličnost se procenjuje u sklopu različitih ciljeva (dijagnostičkog, boljeg sagledavanja problema, konteksta u kome se javlja, predikcije)
Zasniva se na širom spektru informacija i podataka
procjena strukture ličnosti?
iz čega se ličnost sastoji?
- procjena sklopa, gradivnih komponentni ličnosti (crta, obrazaca adaptacije, osobina)
šta je procjena ličnosti?
procjena relativno trajnih i stabilnih osobina koje određuju za osobu jedinstven način postojanja, odnosa prema sebi i svijetu oko sebe
procjena dinamike ličnosti?
kako ličnost funkcioniše?)
- analiza pokretača i procesa koji se odvijaju na intrapersonalnom planu i reflektuju u ponašanju (motivacija, mentalni procesi unutar ličnosti i njihove interakcije)
koji pristup se koristi u procjeni ličnosti? šta obuhvata?
Metodski pristup:
- naturalističke tehnike: intervju, opservacija ponašanja
- „objektivni testovi“ (testovi u užem smislu): upitnici i inventari ličnosti
- „projektivni testovi“ (tehnike): projektivne tehnike
na čemu se zasniva procjena ponašanja?
na opservaciji reakcija i ponašanja osobe u konkretnim situacijama
može biti zasnovana na:
- spontanoj, naturalističkoj opservaciji
- bihejvioralnoj opservaciji
korisna je za identifikovanje uzroka ispoljavanja simptoma i faktora njihovog održanja
spontana, naturalistička opservacija u procjeni ponašanja?
posmatranje ponašanja koje nije unaprijed planirano, u prirodnim uslovima (tokom procesa ispitivanja)
bihejvioralna opservacija u procjeni ponašanja?
opservacija unaprijed određenog ponašanja na unaprijed definisan način, sa ciljem identifikovanja učestalosti, konteksta i funkcije ponašanja (naziva se i „bihejvioralna procjena“)
koje su metode kliničke procjene?
- naturalistički metod
- psihotehnički metod
- studija slučaja
naturalistički metod?
- podrazumijeva prikupljanje i analizu kvalitativnih podataka
- fokusiran je na detekciju i procjenu jedinstvenog sklopa subjekta (idiografski pristup)
- osnovne tehnike: intervju i opservacija ponašanja
psihotehnički metod?
- zasnovan na korišćenju različitih psiholoških instrumenta procjene
- psihometrijske tehnike (testovi)
- projektivne tehnike
studija slučaja?
ekstenzivno ispitivanje osobe različitim metodama i tehnikama u cilju proučavanja njenog razvoja, ličnosti, problema (psihičkih tegoba, simptoma, sindroma) i njegove povezanosti sa specifičnim psihološkim i socijalnim faktorima
Metod razvijen u psihoanalitičkoj praksi
Idiografski pristup: cilj je otkrivanje onoga što je „u individui bolesno i što je u bolesti individualno“ (Berger)
Najrazličitiji izvori podataka: intervju, opservacija ponašanja, podaci od drugih osoba, dnevnici, umjetničke tvorevine (crteži, slike, pejsme…), podaci dobijeni psihološkim instrumentima procene
Cilj je formiranje cjelovite, potpune slike o osobi, ali je u realnosti ona uvijek ograničena
koje su tehnike kliničke procjene?
- intervju
- opservacija ponašanja
- testovi
- projektivne tehnike
intervju?
„profesionalnim ciljem usmjereni razgovor dvije osobe koje imaju međusobno komplementarne uloge“ (Berger)
- Najznačajnija i obavezna tehnika u kliničkoj proceni
- Obezbjeđuje informacije za početne hipoteze i okvir za interpretaciju podataka dobijenih drugim tehnikama
- Cilj mu je i uspostavljanje dobrog kontakta sa ispitanikom
opservacija ponašanja?
izgled, gestikulacija, mimika, motorika, govor, odnos prema kliničaru i zahtjevima ispitivanja…
- Dopunske informacije o neverbalnom ponašanju ispitanika
- Situacija ispitivanja je socijalna situacija i situacija rješavanja problema analogna životnim situacijama
testovi?
- Standardizovani postupci za izazivanje određenog ponašanja/odgovora pomoću provjerenih draži
- Ograničene kategorije mogućih odgovora
- Podaci su kvantitativni
- Zaključivanje je statističko (poređenjem sa normom)
- Osnovni testovi u kliničkoj procjeni: testovi sposobnosti, upitnici i inventari ličnosti
projektivne tehnike?
- „Labavo“ standardizovane tehnike zasnovane na nestrukturisanim stimulusima
- Zadatak da stimulusu da značenje, da ga strukturiše
- Otvoreni odgovori
- Podaci su kvalitativni
- Zaključivanje je subjektivno, „kliničko“ (oslanjanjem na teoriju, vještine, iskustvo)
klinička procjena kao proces?
- Klinička procjena je proces koji se odvija u vremenskom kontinuitetu
- Procjena je uvijek sredstvo koje vodi cilju i izvodi se u vidu niza sistematičnih i logički povezanih sukcesivnih koraka
koji su koraci u postupku kliničke procjene?
1) planiranje postupka prikupljanja podataka
2) prikupljanje podataka
3) obrada podataka i formiranje hipoteza
4) formulacija slučaja – izvještaja o rezultatima ispitivanja
planiranje postupka prikupljanja podataka?
- Selekcija informacija koje treba prikupiti
- Selekcija metoda i instrumenata koji će se primijeniti
- Planiranje postupka je uslovljeno svrhom procjene, prirodom problema, karakteristikama ispitanika (uzrast, obrazovni nivo, pismenost, perceptivne, motoričke sposobnosti…)
prikupljanje podataka?
- postupak primjene psiholoških tehnika i testova
- zahtjev za planiranje redosljeda postupaka
- trajanje postupka zavisi najviše od ciljeva, svrhe procjene i primijenjenih tehnika
obrada podataka i formiranje hipoteza?
- najkompleksnija faza procjene
- uključuje kvantitativnu obradu, interpretaciju i integraciju podataka
- najzahtjevnija u pogledu znanja, iskustva i talenta kliničara
- u interpretaciji i integraciji podataka kliničar se oslanja na relevantne teorije i modele ličnosti/psihopatologije, empirijske podatke, sopstveno iskustvo i vještine
formulacija slučaja?
aka izvještaj o rezultatima ispitivanja
Varira po svom sadržaju, strukturi, dužini, jeziku, što zavisi od:
- svrhe ispitivanja (usmjerava selekciju podataka, domena funkcionisanja, zaključke)
- naručioca (usmjerava jezik i način prezentovanja informacija – izvještaj mora biti informativan i jasan)
- stila i teorijske orijentacije kliničara (određuje način interpretacije podataka, jezik, pojmove)
- uzrasta ispitanika
- primijenjenih tehnika
problemi u okviru svake faze procjene?
- korak: koje su to informacije potrebne, optimalne po broju, relevantne, kojim postupcima procene će doći do njih, kako će prepoznati nevalidne informacije
- korak: koje instrumente iz baterije će primijeniti ili će primijeniti ustaljenu strategiju procenjivanja
- korak: kako da obradi podatke dobijene raznolikim, nerijetko teorijski suprostavljenim testovima i tehnikama
- korak: u zavisnosti kome su namijenjeni podaci, kojim jezikom i stilom da ih prikaže, da li izvještaj u potpunosti odgovara na pitanja, kako da svog ispitanika zaštiti od mogućih zloupotreba ili naknadnih tumačenja informacija saopštenih u izvještaju
koja je svrha kliničke procjene?
opis ispitanika na svrsishodan način tako da nalazi do kojih smo došli vode rješenju problema ili olakšavaju dolaženje do željenog cilja
kolaborativna/terapijska procjena?
Modifikovan način primjene inače uobičajene dijagnostičke procedure
Zasnovana je na humanističkoj, fenomenološkoj, interpersonalnoj psihologiji i postmodernoj perspektivi
Procjena istovremeno ima i informativnu i terapijsku ulogu
Procjena je kolaborativna, interpersonalna, fokusirana i fleksibilna; interaktivna, cilju usmjerena, zahtijeva značajan stepen znanja i vještine
Pristup su razvili Stefan Fin i Koni Fišer
Koristeći psihološke testove i kolaborativni pristup pomaže se klijentu u rekonceptualizaciji života i uključivanju u proces promjene
- suština je promjena orijentacije sa procjene kao procesa prikupljanja podataka na procjenu usmjerenu na promjenu
- cilj je da klijent bolje razumije sebe i svoje probleme (a ne samo kliničar i naručilac)
- proces je fokusiran na ono što klijent želi da postigne procenom
na čemu se zasniva proces kolaborativne procjene?
na aktivnoj interakciji sa klijentom:
- klijent se detaljno informiše o postupku procjene, ko će i kako koristiti podatke, kakvu dobit od procjene može za sebe da očekuje
- prezentuju mu se karakteristični testovni podaci, kliničareve opservacije i hipoteze – mogući odgovori na njegova pitanja
- sa klijentom se kao ravnopravnim sagovornikom diskutuje o rezultatima
koje promjene se očekuju kao rezultat kolaborativne procjene?
- novi uvidi i samospoznaja subjekta, učenje drugačijeg načina mišljenja, sagledavanja sebe i drugih, primjena novina u svakodnevnom životu
- nije zamjena za psihoterapiju
Indikacije: priprema za psihoterapiju, evaluacija efekata terapije, prevladavanje zastoja u terapiji, preveniranje ranog napuštanja terapije…
koje su razlike između tradicionalnog pristupa i terapijske/kolaborativne procjene?
- tradicionalno naglašava značaj nomotetskog tragajući za odgovorima u okviru postojećih kategorijalnih modela i kvantitativnih pokazatelja → tamo gde taj pristup staje, terapijska procjena nastavlja dalje
- u tradicionalnom klijent je pasivan, otuđen od onoga sto se tiče njegovog života, ne utiče na povezivanje podataka, zakljucivanje → tačnost interpretacija se provjerava sa klijentom i zajedno sa njim stvara novo razumijevanje
- tradicionalni ima fokus na testovnim podacima → u terapijskom testovi se koriste kao sredstvo dijaloga i uspostavljanja empatije, fokus je na procesu koji se odvija između ispitanika i kliničara
- uloga ispitivača se proširuje sa uloge limitirane pravilima i instrukcijama primjene testova → na ulogu koja zahtijeva više vještine i kreativnosti
- neuspjeh procjene se razmatra na nivou validnosti podataka, interpetacije ili njihove neinformativnosti → neuspeh kao relacioni (ne osjeća se prihvaćenim, uključenim), intervencioni (nije naučio ništa novo ili korisno o sebi), intrapsihički (kroz procjenu je samo potvrdio svoju nesposobnost, neadekvatnost)
