Klinička procjena Flashcards

1
Q

šta je procjena?

A

Postupak kojim se utvrđuje ili određuje vrijednost, kvalitet ili količina nečega
Procene se uvijek vrše sa određenim ciljem

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
2
Q

šta su svrha i namjena procjene?

A
  • pospešuje donošenje odluka
  • pomaže u rješavanju problema
  • ona je sredstvo kojim se dolazi do željenog cilja i uvek podrazumijeva prikupljanje informacija
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
3
Q

šta je klinička procjena?

A

Klinička procjena podrazumijeva prikupljanje, interpretaciju i integraciju informacija o ponašanju i psihičkom funkcionisanju ljudi radi donošenja relevantnih odluka u vezi njihovog mentalnog zdravlja

Kao proces prikupljanja informacija kliničaru omogućava razumijevanje njegovog ispitanika, a te informacije će mu istovremeno biti neophodne pri donošenju odluka koje će za cilj imati dobrobit ispitanika i mogu voditi rješavanju njegovih smetnji, tegoba ili problema

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
4
Q

klinička pocjena vs neklinička procjena?

A

Proces procjene u kliničkoj populaciji u odnosu na onaj koji se sprovodi u nekliničkoj situaciji je više formalan i sistematičan

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
5
Q

šta znači pojam “klinička”?

A
  • da je subjekt procjene pojedinac (rjeđe parovi i grupe)
  • da je procjena uvijek u vezi sa mentalnim zdravljem

pojam „klinički“ može imati i specifičnije značenje: da se procjena zasniva na naturalističkom, naspram statističkog pristupa.

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
6
Q

šta klinička procjena najčešće podrazumijeva?

A

prikupljanje informacija o osobi i o njenim:
1) raznolikim oblicima ponašanja
2) problemima
3) sposobnostima
4) crtama
5) afektima i sposobnostima da se kontrolišu
6) psihološkim snagama i slabostima
7) jedinstvenom obrascu predstavljanja ili konstruisanja svijeta i sebe

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
7
Q

koji su najčešći razlozi prikupljanja podataka u kliničkoj procjeni?

A
  • prepoznavanje ili otkrivanje problematičnog ponašanja
  • postavljanje dijagnoze (dijagnostička klasifikacija)
  • opisivanje ličnosti ispitanika i pružanje potpunije slike njegovih problema
  • određivanje optimalnog psihoterapijskog modaliteta i najadekvatnije psihoterapijske tehnike
  • procenjivanje efekta primijenjenog psihoterapijskog postupka
  • donošenje suda o uračunljivosti optuženog ili njegovoj spremnosti da se podvrgne sudskom postupku
  • izbor potencijalnih ispitanika psihološkog istraživanja
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
8
Q

ko su osobe koje se procjenjuju?

A
  • psihijatrijski pacijenti
  • osobe opažene od strane drugih kao osobe sa potencijalom za razvoj nekog poremećaja
  • osobe koje se bave nekim rizičnim profesijama (pripadnici vojske, policije, obezbjeđenja…)
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
9
Q

kakva sve klinička procjena može biti s obzirom na cilj procjene?

A
  • dijagnostička/klasifikaciona
  • deskripitvna
  • prediktivna
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
10
Q

dijagnostička procjena?

A

Najstariji i najfrekventniji zadatak psihologa u psihijatrijskom setingu

Rješavanje problema zahtijeva pravilno dijagnostikovanje, pružanje odgovora na pitanja o prirodi, izvorima problema, po čemu se on razlikuje od njemu sličnih

Cilj dijagnostičke procjene je da utvrdi da li je neko ponašanje „normalno“ ili „abnormalno-poremećeno-patološko“, da napravi razliku između mogućih „abnormalnih“ konstelacija/složaja simptoma i da klasifikuje ovaj složaj kod konkretne osobe koja se procjenjuje, u odgovarajuću nozološku kategoriju klasifikacionog sistema mentalnih poremećaja

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
11
Q

koja je praktična svrha dijagnostičke procjene?

A
  • planiranje tretmana
  • praćenje efekata tretmana
  • ostvarivanje nekog specifičnog prava subjekta - posredna pomoć: na socijalna davanja i druge materijalne nadoknade, školovanje uz asistenciju, privremenu poštedu na radu, ostvarivanje prava na invalidsku penziju i dr.
  • uspostavljanje dijagnoze ima i komunikacionu ulogu
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
12
Q

na čemu je zasnovana dijagnostička procjena?

A

na medicinskom modelu poremećaja i bolesti

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
13
Q

koje su osnovne pretpostavke medicinskog modela mentalnih poremećaja?

A
  • mentalni poremećaji su posljedica oštećenja CNS-a
  • mentalni poremećaji se kvalitativno razlikuju od normalnog stanja i ponašanja
  • fenomeni poremećenog ponašanja se grupišu u nezavisne entitete (kategorije)
  • prisustvo/odsustvo poremećaja i njegova specifičnost (dijagnoza), može se odrediti na osnovu vrste, kritičnog broja i trajanja simptoma
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
14
Q

kritike medicinskog modela mentalnih poremećaja?

A
  • zasniva se na „modelu deficita“
  • zanemaruje kontekstualne činioce: antencendense i ishode ponašanja, socijalne, fizičke, kulturne sredinske faktore
  • klasifikacioni sistemi mentalnih poremećaja nemaju empirijsku/naučnu zasnovanost
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
15
Q

deskriptivna procjena?

A
  • šire sagledavanje ličnosti i problema osobe
  • obično je kombinovana sa dijagnostičkom procjenom
  • zasniva se na ekstenzivnijem ispitivanju subjekta multimetodskim pristupom i prikupljanjem šireg opsega informacija

Cilj je sagledavanje problema subjekta u kontekstu (pokretača, faktora održavanja, faktora karakterističnog ispoljavanja; psiholoških snaga i slabosti, socio-kulturnog miljea, socijalne podrške - pritisaka, značajnih životnih događaja…)

Svrha: unaprijeđenje validnosti, obuhvatnosti i pouzdanosti terapijskih i drugih odluka, koje se donose na osnovu procjene

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
16
Q

predmeti kliničke procjene?

A
  • procjena kognitivnog funkcionisanja
  • procjena ličnosti
  • procjena ponašanja
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
16
Q

na šta je usmjerena procjena kognitivnog funkcionisanja?

A

Usmjerena je na različite domene i aspekte kognitivnog funkcionisanja:
- specifične kognitivne funkcije (pažnja, - percepcija, pamćenje, mišljenje, jezik, psihomotornu integraciju i koordinaciju……)
- kognitivni stil rješavanja problema, donošenja odluka, rasuđivanja
- intelektualne sposobnosti i efikasnost
- učenje, kreativnost, dosegnuti nivo kognitivnog razvoja

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
16
Q

prediktivna procjena?

A

Sadržana je dijelom i u dijagnostičkoj i deskriptivnoj procjeni

Postupak procejne nije cilj sam po sebi, već osnova za donošenje važnih odluka!
- U razmatranju odluke kliničar predviđa koje će posledice odluka izazvati, a to upućuje na značaj predikcije u kliničkoj proceni

Klinički pristup se zasniva na kliničkom suđenju
- Razna idiosinkratična zbivanja, specifičnost situacije i osobenost kontesta jesu građa iz koje kliničar izvodi zaključke i vrši predviđanja.

Predikcija budućeg ponašanja osobe ili efekata različitih faktora (planiranog tretmana, očekivanih događaja, životnih promjena, adaptivnih zahtjeva…) na ponašanje i mentalno zdravlje osobe

Ponašanje ljudi je kompleksno i samo relativno stabilno → prediktivna procjena se može donijeti samo kao „najbolja moguća“, ali ne kao potpuno izvjesna

Prediktivnu procjenu treba raditi oprezno: greške mogu imati teške, ponekad i fatalne posljedice

Procjena treba da se zasniva na identifikovanju aktuelnih faktora rizika i protektivnih faktora, a ne zaključivanju o budućim događajima
Važno je adekvatno formulisanje ne samo predikcije ponašanja i ishoda npr. tretmana već i u pogledu toga koliko je procjena pouzdana

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
16
Q

na čemu je zasnovana procjena kognitivnog funkcionisanja?

A

na primjeni različitih psiholoških testova:
- rezultati se porede sa referentnim normama, ranijim postignućima subjekta, i/ili vantestovnom efikasnošću
- najfrekventniji zadatak je procjena inteligencije

Izvodi se sa različitim ciljevima (dijagnostički, bolje razumijevanje problema i subjekta, predikcija ponašanja) i svrhom (planiranje ili evaluacija tretmana, spremnosti za školu, podobnost za određene poslove, obrazovne programe…)

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
17
Q

šta podrazumijeva procjena ličnosti?

A

procjenu strukture i dinamike ličnosti u kontekstu mikrosredine, društva i kulture

ličnost se procenjuje u sklopu različitih ciljeva (dijagnostičkog, boljeg sagledavanja problema, konteksta u kome se javlja, predikcije)

Zasniva se na širom spektru informacija i podataka

17
Q

procjena strukture ličnosti?

A

iz čega se ličnost sastoji?
- procjena sklopa, gradivnih komponentni ličnosti (crta, obrazaca adaptacije, osobina)

17
Q

šta je procjena ličnosti?

A

procjena relativno trajnih i stabilnih osobina koje određuju za osobu jedinstven način postojanja, odnosa prema sebi i svijetu oko sebe

18
Q

procjena dinamike ličnosti?

A

kako ličnost funkcioniše?)
- analiza pokretača i procesa koji se odvijaju na intrapersonalnom planu i reflektuju u ponašanju (motivacija, mentalni procesi unutar ličnosti i njihove interakcije)

19
Q

koji pristup se koristi u procjeni ličnosti? šta obuhvata?

A

Metodski pristup:
- naturalističke tehnike: intervju, opservacija ponašanja
- „objektivni testovi“ (testovi u užem smislu): upitnici i inventari ličnosti
- „projektivni testovi“ (tehnike): projektivne tehnike

20
Q

na čemu se zasniva procjena ponašanja?

A

na opservaciji reakcija i ponašanja osobe u konkretnim situacijama

može biti zasnovana na:
- spontanoj, naturalističkoj opservaciji
- bihejvioralnoj opservaciji

korisna je za identifikovanje uzroka ispoljavanja simptoma i faktora njihovog održanja

21
Q

spontana, naturalistička opservacija u procjeni ponašanja?

A

posmatranje ponašanja koje nije unaprijed planirano, u prirodnim uslovima (tokom procesa ispitivanja)

22
Q

bihejvioralna opservacija u procjeni ponašanja?

A

opservacija unaprijed određenog ponašanja na unaprijed definisan način, sa ciljem identifikovanja učestalosti, konteksta i funkcije ponašanja (naziva se i „bihejvioralna procjena“)

23
Q

koje su metode kliničke procjene?

A
  • naturalistički metod
  • psihotehnički metod
  • studija slučaja
24
Q

naturalistički metod?

A
  • podrazumijeva prikupljanje i analizu kvalitativnih podataka
  • fokusiran je na detekciju i procjenu jedinstvenog sklopa subjekta (idiografski pristup)
  • osnovne tehnike: intervju i opservacija ponašanja
25
Q

psihotehnički metod?

A
  • zasnovan na korišćenju različitih psiholoških instrumenta procjene
  • psihometrijske tehnike (testovi)
  • projektivne tehnike
26
Q

studija slučaja?

A

ekstenzivno ispitivanje osobe različitim metodama i tehnikama u cilju proučavanja njenog razvoja, ličnosti, problema (psihičkih tegoba, simptoma, sindroma) i njegove povezanosti sa specifičnim psihološkim i socijalnim faktorima

Metod razvijen u psihoanalitičkoj praksi

Idiografski pristup: cilj je otkrivanje onoga što je „u individui bolesno i što je u bolesti individualno“ (Berger)

Najrazličitiji izvori podataka: intervju, opservacija ponašanja, podaci od drugih osoba, dnevnici, umjetničke tvorevine (crteži, slike, pejsme…), podaci dobijeni psihološkim instrumentima procene

Cilj je formiranje cjelovite, potpune slike o osobi, ali je u realnosti ona uvijek ograničena

27
Q

koje su tehnike kliničke procjene?

A
  • intervju
  • opservacija ponašanja
  • testovi
  • projektivne tehnike
28
Q

intervju?

A

„profesionalnim ciljem usmjereni razgovor dvije osobe koje imaju međusobno komplementarne uloge“ (Berger)

  • Najznačajnija i obavezna tehnika u kliničkoj proceni
  • Obezbjeđuje informacije za početne hipoteze i okvir za interpretaciju podataka dobijenih drugim tehnikama
  • Cilj mu je i uspostavljanje dobrog kontakta sa ispitanikom
29
Q

opservacija ponašanja?

A

izgled, gestikulacija, mimika, motorika, govor, odnos prema kliničaru i zahtjevima ispitivanja…

  • Dopunske informacije o neverbalnom ponašanju ispitanika
  • Situacija ispitivanja je socijalna situacija i situacija rješavanja problema analogna životnim situacijama
30
Q

testovi?

A
  • Standardizovani postupci za izazivanje određenog ponašanja/odgovora pomoću provjerenih draži
  • Ograničene kategorije mogućih odgovora
  • Podaci su kvantitativni
  • Zaključivanje je statističko (poređenjem sa normom)
  • Osnovni testovi u kliničkoj procjeni: testovi sposobnosti, upitnici i inventari ličnosti
31
Q

projektivne tehnike?

A
  • „Labavo“ standardizovane tehnike zasnovane na nestrukturisanim stimulusima
  • Zadatak da stimulusu da značenje, da ga strukturiše
  • Otvoreni odgovori
  • Podaci su kvalitativni
  • Zaključivanje je subjektivno, „kliničko“ (oslanjanjem na teoriju, vještine, iskustvo)
32
Q

klinička procjena kao proces?

A
  • Klinička procjena je proces koji se odvija u vremenskom kontinuitetu
  • Procjena je uvijek sredstvo koje vodi cilju i izvodi se u vidu niza sistematičnih i logički povezanih sukcesivnih koraka
33
Q

koji su koraci u postupku kliničke procjene?

A

1) planiranje postupka prikupljanja podataka
2) prikupljanje podataka
3) obrada podataka i formiranje hipoteza
4) formulacija slučaja – izvještaja o rezultatima ispitivanja

34
Q

planiranje postupka prikupljanja podataka?

A
  • Selekcija informacija koje treba prikupiti
  • Selekcija metoda i instrumenata koji će se primijeniti
  • Planiranje postupka je uslovljeno svrhom procjene, prirodom problema, karakteristikama ispitanika (uzrast, obrazovni nivo, pismenost, perceptivne, motoričke sposobnosti…)
35
Q

prikupljanje podataka?

A
  • postupak primjene psiholoških tehnika i testova
  • zahtjev za planiranje redosljeda postupaka
  • trajanje postupka zavisi najviše od ciljeva, svrhe procjene i primijenjenih tehnika
36
Q

obrada podataka i formiranje hipoteza?

A
  • najkompleksnija faza procjene
  • uključuje kvantitativnu obradu, interpretaciju i integraciju podataka
  • najzahtjevnija u pogledu znanja, iskustva i talenta kliničara
  • u interpretaciji i integraciji podataka kliničar se oslanja na relevantne teorije i modele ličnosti/psihopatologije, empirijske podatke, sopstveno iskustvo i vještine
37
Q

formulacija slučaja?

A

aka izvještaj o rezultatima ispitivanja

Varira po svom sadržaju, strukturi, dužini, jeziku, što zavisi od:
- svrhe ispitivanja (usmjerava selekciju podataka, domena funkcionisanja, zaključke)
- naručioca (usmjerava jezik i način prezentovanja informacija – izvještaj mora biti informativan i jasan)
- stila i teorijske orijentacije kliničara (određuje način interpretacije podataka, jezik, pojmove)
- uzrasta ispitanika
- primijenjenih tehnika

38
Q

problemi u okviru svake faze procjene?

A
  1. korak: koje su to informacije potrebne, optimalne po broju, relevantne, kojim postupcima procene će doći do njih, kako će prepoznati nevalidne informacije
  2. korak: koje instrumente iz baterije će primijeniti ili će primijeniti ustaljenu strategiju procenjivanja
  3. korak: kako da obradi podatke dobijene raznolikim, nerijetko teorijski suprostavljenim testovima i tehnikama
  4. korak: u zavisnosti kome su namijenjeni podaci, kojim jezikom i stilom da ih prikaže, da li izvještaj u potpunosti odgovara na pitanja, kako da svog ispitanika zaštiti od mogućih zloupotreba ili naknadnih tumačenja informacija saopštenih u izvještaju
39
Q

koja je svrha kliničke procjene?

A

opis ispitanika na svrsishodan način tako da nalazi do kojih smo došli vode rješenju problema ili olakšavaju dolaženje do željenog cilja

40
Q

kolaborativna/terapijska procjena?

A

Modifikovan način primjene inače uobičajene dijagnostičke procedure

Zasnovana je na humanističkoj, fenomenološkoj, interpersonalnoj psihologiji i postmodernoj perspektivi

Procjena istovremeno ima i informativnu i terapijsku ulogu

Procjena je kolaborativna, interpersonalna, fokusirana i fleksibilna; interaktivna, cilju usmjerena, zahtijeva značajan stepen znanja i vještine

Pristup su razvili Stefan Fin i Koni Fišer

Koristeći psihološke testove i kolaborativni pristup pomaže se klijentu u rekonceptualizaciji života i uključivanju u proces promjene
- suština je promjena orijentacije sa procjene kao procesa prikupljanja podataka na procjenu usmjerenu na promjenu
- cilj je da klijent bolje razumije sebe i svoje probleme (a ne samo kliničar i naručilac)
- proces je fokusiran na ono što klijent želi da postigne procenom

41
Q

na čemu se zasniva proces kolaborativne procjene?

A

na aktivnoj interakciji sa klijentom:
- klijent se detaljno informiše o postupku procjene, ko će i kako koristiti podatke, kakvu dobit od procjene može za sebe da očekuje
- prezentuju mu se karakteristični testovni podaci, kliničareve opservacije i hipoteze – mogući odgovori na njegova pitanja
- sa klijentom se kao ravnopravnim sagovornikom diskutuje o rezultatima

42
Q

koje promjene se očekuju kao rezultat kolaborativne procjene?

A
  • novi uvidi i samospoznaja subjekta, učenje drugačijeg načina mišljenja, sagledavanja sebe i drugih, primjena novina u svakodnevnom životu
  • nije zamjena za psihoterapiju

Indikacije: priprema za psihoterapiju, evaluacija efekata terapije, prevladavanje zastoja u terapiji, preveniranje ranog napuštanja terapije…

43
Q

koje su razlike između tradicionalnog pristupa i terapijske/kolaborativne procjene?

A
  1. tradicionalno naglašava značaj nomotetskog tragajući za odgovorima u okviru postojećih kategorijalnih modela i kvantitativnih pokazatelja → tamo gde taj pristup staje, terapijska procjena nastavlja dalje
  2. u tradicionalnom klijent je pasivan, otuđen od onoga sto se tiče njegovog života, ne utiče na povezivanje podataka, zakljucivanje → tačnost interpretacija se provjerava sa klijentom i zajedno sa njim stvara novo razumijevanje
  3. tradicionalni ima fokus na testovnim podacima → u terapijskom testovi se koriste kao sredstvo dijaloga i uspostavljanja empatije, fokus je na procesu koji se odvija između ispitanika i kliničara
  4. uloga ispitivača se proširuje sa uloge limitirane pravilima i instrukcijama primjene testova → na ulogu koja zahtijeva više vještine i kreativnosti
  5. neuspjeh procjene se razmatra na nivou validnosti podataka, interpetacije ili njihove neinformativnosti → neuspeh kao relacioni (ne osjeća se prihvaćenim, uključenim), intervencioni (nije naučio ništa novo ili korisno o sebi), intrapsihički (kroz procjenu je samo potvrdio svoju nesposobnost, neadekvatnost)