soc id Flashcards
Po teoriji socijalnog identiteta (Social Identity Theory, SIT) čiji su autori Tajfeli saradnici, pojedinac ima
personalni identitet i socijalni identitet.
Personalni identitet odnosi se na
opažanje individualnih karakteristika koje se ispoljavaju u njegovom ponašanju (“ja sam uporan”, „osrednje sam lepa”, “volim horor filmove”) i odnosima sa drugim ljudima (“ja sam Vesnina mama”,“usamljen sam”).
Socijalni identitet odnosi se na
pripadnost različitim socijalnim grupama (“ja sam student”, “ja sam Srbin”)
Tajfel (1972) je definisao socijalni identitet kao
„pojedinčevo znanje da pripada određenoj socijalnoj grupi zajedno sa emocionalnim i vrednosnim značajem koji pripadnost toj grupi ima za njega“.
Pojedinac ima onoliko socijalnih identiteta koliko ima grupa kojima pripada. ?
da
Ovde Tajfel pod grupama misli na
i na kategorije i na grupe u psihološkom smislu.
da bismo objasnili grupnu pristrasnost, nisu dovoljni procesi kategorizacije. treba dodati još?
motivacione procese
motivacija u osnovi grupne pristrasnosti?
Uzrok te pristrasnosti je tendencija za što pozitivnijim socijalnim identitetom, a ona se ovde može ostvariti tako što će se vlastita grupa opažati kao bolja od druge grupe.
koja 2 osnovna motiva deluju tokom soc identifikacije
motiv za sigurnošću.
motiv za samovrednovanjem
Pripadnost grupi nam smanjuje neizvesnost u pogledu toga ko smo, i kako treba da se ponašamo. Otuda, izgradnjom i jačanjem socijalnog identiteta zadovoljavamo motiv za sigurnošću.?
takoe
Tajfel prihvata Festindžerovo (Festinger, 1954) stanovište da se slika o sebi velikim delom formira putem socijalnog poređenja.?
da
na sliku o sebi utiče i poređenje grupa kojima pripadamo sa grupama kojima ne pripadamo=
da
da li nam soc identitet može pomoći u formiranju pozitivne slike o sebi
da,
ukoliko se grupa kojoj pripadamo izdvaja od drugih grupa po pozitivnim osobinama koje smatramo značajnim.
Pozitivna distinktivnost vlastite grupe prenosi se na nas pa povećavamo i vlastito samopoštovanje. ?
takoe
Po teoriji socijalnog identiteta, činjenica da pojedinac izgrađuje sliku o sebi delom na osnovu poređenja vlastite grupe sa tuđim grupama biće stalan izvor socijalne kompeticije, nastojanja da vlastita grupa bude bolja od drugih. ?
da
Cilj da se uspostavi pozitivna različitost može se postići na različite načine.:
- Jedan način je u drugačijem konstruisanju prototipova, tipičnih predstavnika vlastite i tuđe grupe, takvom da favorizuju vlastitu grupu. Obično, prototip vlastite grupe više nalikuje idealnom ili poželjnom članu nego prosečnom članu grupe.
- Drugi način je da se drugačije tumače postupci članova vlastite grupše a drugačije postupci članova tuđe grupe
Ovu vrstu pristrasnosti u tumačenju postupaka vlastite i tuđe grupe Tomas Petigru (Pettigrew, 1979), koji ju je uočio u nekim situacijama, nazvao je
ultimativna greška atribucije.
ultimativna greška atribucije.
Ona se sastoji u drugačijem tumačenju pozitivnih i negativnih postupaka zavisno od toga čiji član grupe ih je učinio. Negativno ponašanje članova vlastite grupe pravdaće se situacionim faktorima ili nekim njihovim površnim, specifičnijim karakteristikama, a pozitivno ponašanje će se videti kao izraz njihovih bitnih, uopštenih karakteristika. S druge strane, negativno ponašanje pripadnika tuđe grupe biće dokaz o njihovim negativnim uopštenim karakteristikama, dok će se njihovo pozitivno ponašanje tumačiti situacionim faktorima ili nekim površnim, specifičnijim karakteristikama.