Diferencijalna dijagnoza promuklosti i dijagnostičke pretrage u fonijatriji Flashcards
Što je promuklost? (Disfonija)
Svako odstupanje od normalnih obilježja, visine i intenziteta glasa.
Koja su dva osnovna mehanizma nastanka promuklog glasa?
- glasnice titraju različitom frekvencijom, amplitudom ili ne titraju u fazi; kad jedna glasnica postane teža od druge, titra sporije
- karcinom glasnice, Reinkeov edem - slučaj fonatorne glotidne insuficijencije: nepotpuno približavanje, addukcija glasnica, zbog nastanka šuma uz periodično titranje obje glasnice; jedna glasnica je nepomična, druga se pomiče i nastaje procijep među njima zbog čega puno zraka izlazi tijekom fonacije
- jednostrana paraliza glasnice, degenerativna larinogopatija
Kako dijelimo disfonije?
- primarna organska disfonija
- primarna funkcionalna disfonija
- sekundarna organska disfonija
- sekundarna funkcionalna disfonija
- psihogena disfonija (afonija)
- neurogena disfonija
Što znaš o primarnim organskim disfonijama?
Evidentan je razlog promuklosti; vidljiv je. Možemo reći da je oštećenje glasa organsko ako je anatomske prirode. Može biti riječ o dobroćudnim promjenama kao što su zadebljanja i izrasline: polipi, vokalni čvorići, papilomi, ali može biti riječ i o malignim promjenama poput karcinoma glasnice, papilomatoze larinksa, Reinkeova edema.
Ne trebamo na temelju intenziteta promuklosti zaključivati o ozbiljnosti dijagnoze.
Primarne funkcionalne disfonije?
Promuklosti koje nisu povezane ni s kakvim organskim nalazom na glasnicama, na prvi pogled izgledaju sasvim uredno.
Ove disfonije imaju najširu uporabu u logopediji.
Dijele se na hiperkinetičke i hipokinetičke.
Hiperkinetička disfonija?
Oblik primarne funkcionalne disfonije koju karakterizira pretjerana aktivnost mišića larinksa i vrata pri fonaciji.
Hiperkinezija se javlja kao kompenzatorni, sekundarni mehanizam kod već postojećih organskih promjena na glasnicama ili kao primarni funkcionalni poremećaj.
Često povezana s vokalnim nodulima.
Uzrokovana je dugotrajnom, pogrešnom uporabom glasa, najčešće vikanjem, preglasnim govorom, napetim vokalnim igrama, pretjeranim čišćenjem grla ili kašljanjem.
Hipokinetička disfonija?
Puno rjeđi oblik primarne funkcionalne disfonije.
Karakterizira ju smanjena aktivnost laringealne i vratne muskulature pri fonaciji.
Dugotrajna hiperkinezija može prijeći u hipokineziju, pa glas zvuči poput šapta.
Što je s terapijom kod vokalnih nodula i hiperkinetičke disfonije?
Terapija u djece s vokalnim nodulima i hiperkinetičkom disfonijom je konzervativna, te sadrži vježbe disanja, vokalizacije, fonematske vježbe, metode forsiranja nazalonosti, metode slušanja kako bi se smanjila hiperkinezija. Ako su vokalni noduli tvrdi i fibrozni, slijedi kirurško odstranjenje uz obaveznu glasovnu terapiju.
Sekundarne organske disfonije?
Nastaju kod dugotrajnih i neadekvatno liječenih primarnih funkcionalnih disfonija.
- vokalni noduli: tipični za djecu i žene, muškarci ih ne bi smjeli razviti
- kontaktni granulom ili ulkus (muškarci)
- degenerativna laringopatija (stanjene glasnice)
- hipertrofija ventrikularnih nabora
- glasničke hiperemije (varikoziteti glasnica)
- prezbifonija
Sekundarne funkcionalne disfonije?
Nastaju uslijed posljedičnog razvoja neadekvatnih kompenzacijskih mehanizama (najčešće hiperkinezije) kod dugotrajnih i neliječenih primarnih organskih disfonija.
Psihogene disfonije (afonije)?
Najčešće posljedica konflikta u okolini ili intenzivnog stresnog događaja, pr. neuroze.
Razlikujemo ih od primarnih funkcionalnih disfonija ako su sve refleksne aktivnosti grkljana, poput kašlja, očuvane.
Potrebna je logopedska i psihološka terapija, pri kojima se često koristi bijeli šum; osobu se zagluši, ne čuje samu sebe pa uspješno fonira.
Neurogene disfonije?
Posljedica su raznih neuroloških bolesti i oštećenja (Parkinson, moždani udar, stanje nakon kontuzije mozga).
Rijetko se nađe izolirano poremećaj glasa, najčešće je popraćen dodatnim problemima, u pravilu s poremećajem artikulacije.
Kojih je pet dijagnostičkih pretraga u fonijatriji?
Anamneza i otolaringološki pregled, stroboskopija, ultrabrza kinematografija, subjektivne metode evaluacije glasa i objektivne metode evaluacije glasa: akustička analiza.
Što je stroboskopija?
Riječ je o zlatnom standardu u dijagnostici vibratornih sposobnosti glasnica.
Glasnice se obasjavaju isprekidanim stroboskopskim svjetlom (titraju 200 puta u sekundi što ne vidimo okom kad obasjamo običnim bijelim svjetlom, uostalom glasnice titraju prebrzp da bi naše oči uočile detalje).
Omogućuje privid usporenog gibanja glasnica, vidimo samo onaj dio pokreta koji je obasjan.
Ultrabrza kinematografija?
Daje nam najprecizniju analizu vibratornog procesa glasnica, vrlo je skupa.
Ultrabrza kamera snima 5000-10000 slika u sekundi u fazi fonacije, daje nam stvarnu snimku usporenog gibanja glasnica.