Odjeljci tjelesnih tekućina - poglavlje 25 I Flashcards

1
Q

dnevni unos vode

A
  • 2L iz pica i hrane
  • 200mL oksidacijom ugljikohidrata = 2.3L
  • ovisi o osobama, aktivnosti, klimi itd
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
2
Q

dnevni gubitak vode

A
  1. Neosjetno gubljenje vode
    - ne možemo nadzirati, kroz kožu i dipne puteve - 700mL
    - rožnati sloj kože spriječava difuziju vode kroz kože -> npr kod opekilina može ispariti 3-5L vode kroz kožu(normalno 300,400ml neovisno o znojenju
    - disanjem zraka -> zrak se zasićuje vodom i izlazi vlažniji nego što uđe - 400mL
  2. Stolicom
    - 100mL, proljev povećava
  3. Bubrezima - mokraćom
    - regulira se odnos između unosa i iznošenja vode i elektrolita iz tijela na temelju količine tih tvari u bubrezima
    - 0.5 - 20L
    .
    ukupno 2300mL tj. onoliko koliko i uđe
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
3
Q

podjela tjelesnih tekućina

A
  1. izvanstanična - međustanična i krvna plazma
  2. unutarstanična
  3. transcelularna - posebna vrsta izvanstanične tekućine u sinovijalnom, perijakardijalnom, peritonealnom..i prostoru
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
4
Q

količina vode u tijelu

A
  • odrasli muškarac 60% -> 70kg -> 42kg
  • žene u prosjeku 50%
  • novorođenča 75%
  • smanjuje se s povećanjem masti u tijelu i starenjem
  • ovisi o dobi, spolu, masti u tijelu
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
5
Q

količina unutarstanične i izvanstanične krvi

A
  • unutar -> od 42L vode, 28L je u stanici(2/3), 40% ukupne tjelesne mase)
  • izvan -> od 42L, 14L je u stanici(1/3), 20% tjelsne mase -> od toga 11L međustanične tekućine(3/4), ostalo plazma -> ima više proteina
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
6
Q

volumen krvi

A
  • sadrži i unutarstaničnu iz eritrocita i izvanstaničnu tekućinu iz plazme
  • 5L, 7% tjelesne mase
  • važan za nadzor kardiovaskularne dinamike
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
7
Q

hematokrit

A
  • udio eritrocita u krvi -> određuje se centriugiranjem
  • budući da dio plazme uvijek ostane među eritrocita -> izmjerena veličina je 96% stvarne
  • normalan 0.35-0.4
  • policitemija i anemija
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
8
Q

sastojci unutarstanične i izvanstanine tekućine

A

Izvanstanična
- Na+, Cl-, Ca2+
- plazma i međustanične tekućina -> sličnog sastava
- razlika 1 -> veća konc. bjelančevina u plazmi(jer kapilarna membrana slabo propušta, a elektrolite dosta dobro)
- razlika 2 -> veća konc. + iona u plazmi nego međustaničnoj tekućini -> negativne bjelančevine privlače pozitivne katione i odbija u međustaničnu anione
.
Unutarstanična
- K+, fosfatni ioni, bjelančevine, Mg2+
- odvojena od izvanstanične tkućine -> membranom propusnom sao za vodu

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
9
Q

mjerenje volumena tekućine u različitim odjeljcima tjelesnih tekućina - načelo razrijeđivanja indikatora

A
  • u određeni odjeljak unese se neka indikatorska tvar i pusti da se jednoliko rasporedi po cijeloj tekućini -> zatim se mjeri stupanj njezina razrijeđenja
  • prema očuvanju mase -> onoliko koliko stavimo tvari toliko je treba bit nakon razrijeđenja -> Va x Ca= Vb x Cb -> da bi smo odredili volmen tvari u posudi Vb potrebno je znati volumen i konc. tvari koje smo ubrizgali, a konc. tekućine se izmjeri
    .
  • može se primjenit ako se tvar: jednoliko raprši po odjeljku, ako se ne rasprši nigdje drugdje i ne matabolizira se niti izlučuje
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
10
Q

određivanje volumena pojedinih odjeljak tjelesnih tekućina

A
  1. mjerenje ukupne tjelesne mase -> radioaktivna ili teška voda ubrizgaju se u krv i pomiješaju se sa svom vodom iz tijela -> računa se po metodi razdrijeđivanja
  2. mjerenje izvanstanične tekućine -> bilo koja tvar koja se raspoređuje po plazmi i međustaničnoj tekućini a ne prolazi kroz membranu -> radioaktivni Na, Cl, inulin, ipak dio tvari difundira u stanice -> pa mjerimo njihov prostor
  3. mjerene unutarstanučne tekućine ->Vut = Vuk-iz
  4. mjerenje plazme -> tvar koja ne prolazi kroz kapilarne mmebrane a ostaje u krvotoku -> albumin označen radioaktivnim jodom, Evansova modrila(boja koja se veže na plazmatske proteine
  5. mjerenje međustanične tekućine -> Vms= Viz - Vp
  6. mjerneje krvi ->volumen plazme/1- hematokrit ili radioaktivnim eritrocitima pa njihovu radioaktivnost ili razdrijeđivanje
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
11
Q

osmotski koeficijent

A
  • računanje osmolarnosti putem vant Hoffova je djelom netočno jer ioni Na i Cl se zbog međusobnog privlačenja ne ponašaju kao samostalne čestice
  • za NaCl -> 0.93
  • stvarna osmolarnost 0.9% otopine NaCl -> 308 x 0.93 = 286 mOsmol/L
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
12
Q

osmolarnost tjelesnih tekućina

A
  • 80% izvanstanične osmolarnosti čine -> Na i Cl ioni
  • 50% unutarstanične osmolarnosti čini -> K ioni
  • u sva tri odjeljka približno 300mOsm/L(zapravo 282 zbog osmotskog koef) -> jedino u plazmi za 1 veća zbog bjelančevina pa je i osmotski tlak viši
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
13
Q

promijene konc. tvari i osmotskog tlaka

A
  • promijena za konc. svaki mili Osmol nedifuzibilne tvari(ne prolazi kroz membranu) -> osmotski tlak na membranu 19.3mmHg
  • npr. s jedne strane čist voda i osmolarnost unutar stanice 282 -> sila na membranu 5400mmHg
  • stvaraju se velke sile koje uzrokuju velike promijene staničnog volumena
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
14
Q

izotonične, hipertonične i hipotonične otopine

A
  • izotonična -> stanice u otopini nedifuzibilnih čestica, osmolarnosti 282mOsm/L -> jednaka konc. tvari unutar i izvan stanice -> nema promijene staničnog volumena(otopljene tvari ne mogu i ne ulaze nit izlaze iz stanice, voda jednoliko ulazi i izlazi) -> 0.9% NaCl, 5% glukoze
  • hipotonična -> manja konc. nedifuzibilnih čestica nego u stanici-> manja osmolarnost od 282 -> voda ulazi u stanicu i nastoji ujednačit konc. tvari unutar i izvan stanice -> stanica bubri i puca
  • hipertonična -> veća konc nedifuzibilnih tvari nego u stanici, veća osmolarnost -> voda izlazi iz stanice niz svoj gradijent i nastoji ujednačit konc tvari -> stanica se smežura
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
15
Q

izoosmotske, hiperosmotske i hipoosmotkse otopine

A
  • konc. tvari neovisno prolaze li ili ne kroz membranu
  • izoosmotska otopina -> jednka osmolarnost kao i u stanici ali neovisno o tome mogu li otopljene tvari proći kroz membranu
  • hipoosmotska -> niža osmolarnost nego u stanici
  • hiperosmotsk -> viša osmolarnost nego u stanici
  • tvari koje lo prolaze korz membranu npr ureja -> prolazno urokuju pomak tekućine pa se izjednači -> malo utječe na stanični volumen
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
16
Q

brzina prijenosa tekućine unutar i izvan stanice

A
  • voda se brzo prenosi -> razlike u osmolarnost se brzo izjednačavaju -> to ne znači d se svuda u tijelu brzo stvori ravnoteža
  • voda dolazi iz crijeva pa krvlju posvuda u tijelu -> treba 30min za uspostavljanje ravnoteže svuda u tijelu
17
Q

dva načela promijene volumena unutarstančne i izvanstanične tekućine

A
  1. voda se kroz membrane kreće brzo -> osmolarnost ostaje gotovo jednaka osim u prvih nekoliko minuta promijene
  2. stanične membrane gotovo su sasvim nepropusne za mnoge otopljene tvari -> broj osmola u unutarstaničnoj i izvanstaničnoj tekućini je nepromijenjen(osim ako se se tvari dodaju ili gub iz izvanstanice)
18
Q

računanje pomaka tekućine i osmolarnosti nakon infuzije neke otopine(hiperili hipotonične) - provježbat

A
  1. na početku -> volumen, mosmol -> konc.(izvan, unutar, uk)
  2. nakon dodavanja otopine -> volumen izvan + volumen dodane, mosmol izvan + osmol dodane, konc. izvan se mijenja, unutar se ne mijenja, uk se mijenja
  3. nakon što se uravnoteže -> konc. se izjednače/ukupan volumen -> ukupan mosmol, volumen stanične/izvan -> mosmol x konc.
19
Q

primjena otopina glukoze

A
  • bolesnici -> otopina glukoze(nekad i ak, masti) -> konc. moraju biti izotonične -> nakon što se hranjive tvari metaboliziraju -> ostaje višak vode -> vodu izlučujemo mokraćom
  • liječenje dehidracije -> izoosmotska 5% otopina glukoze(čista voda bi uzrokovala bubrenje eritrocita(hipotoničnost) -> brzo se prenosi glukoza u stanice -> smanjuje se osmolarnost izvanstanične tekućine(hipertoničnost), tj smanjuje povećanu osmolarnost
20
Q

procijena stanja tjelsnih tekućina bolesnika

A
  • mjeri se konc. Na u plazmi(izvan stanice)
  • ne mjeri se rutinski osmolarnost plazme -> Na i Cl čine 90% otopljenih tvari u plazmi -> dobar pokazatečj plazmastske osmolarnosti