Koncentriranje i razrjeđivanje mokraće - poglavlje 29 I Flashcards
odgovor bubrega na izazove
- puno vode i mala osmolarnost -> mogu izlučivat mokraću 50mOsm/L(1/6 normalne)
- malo vode i velika osmolarnost -> mogu izlučivat mokraću 1300mOsm/L
. - mogu izlučivat puno razrijeđene mokraće i malo koncentirane mokraće -> bez promijene izlučivanja otopljenih tvari
ADH i nadzor koncentracije mokraće
- kad se osmolarnost povisi -> stražnji režanj hipofize luči ADH -> povećava propusnost završnih distalnih kanalića i sabirnih cijevi za vodu -> povećanje reapsorpcije vode i smanjenje mokraće
- osmolarnost se smanji -> starnji režanj hipofize manje luči ADH -> smanjenje propusnosti distalnih i sabirnih kanalića -> smanjenje reapsorpcije vode i povećanje mokraće
izlučivanje razdrijeđene mokraće
- npr. popijemo litru vode u 45min -> volumen mokraće poveća se 6puta, osmolarnost padne 6 puta -> otopljene tvari se reapsorbiraju više nego voda pa se njihova konc ne mijenja
izlučivanje razrijeđene mokraće po kanalićima
- prox kanalić -> reapsorpcija ostaje ista tj izoosomotska je tubularna tekućina -300mOsml/L
- silazni krak H petlje -> voda se reapsorbira i tubularna tekućina dobiva jednaku osmolarnost kao i bubrežana srž - tj povećava se jer voda odlazi
- uzlazni krak H petlje -> voda se ne reapsorbira neovisno o ADH, reapsorbiraju se Na, K, Cl -> tekućina se razrijeđuje -> postaje hipoosmotska -> osmolarnost iznosi samo 1/3 plazmatske osmolarnosti -> 100mOsmol/L
- završni distalni kanalići i sabirna cijev -> reapsorpcija dodatnog NaCl -> smanjenje osmolarnosti - 50mOsm/L, bez ADH nema reapsorpcije vode pa se mokraća dalje još razrijeđuje
obavezni volumen mokraće
- količina mokraće koja se mora izlučit da bi se izbacili svi metabolički produkti
- osoba 70kg -> 600mOsm metaboličkih tvari mora izlučiti, ako se mokraća može koncentirati 1200mOsm/l => 0.5l MORAMO IZLUČIT
pijenje morske vode
- morska voda -> 3.5% NaCl-a, 1200mOsm/L -> ako popijemo litru morske vode -> unos Na Cl-a bio bi 1200mOsmol
- mokraća se može max koncentrirati do 1200mOsmol -> volumen potreban da se izbaci 1200 mOsm je 1L
- dakle, za izlučivanje 1L morske vode treba 1.5L mokraće -> 1200mOsm za NaCl i 600mOsm za ostale otopljene tvari -> netogubitak 0.5L tekućine -> dehidracije
specifična gustoća mokraće
- koristi se za brzu procijenu konc. otopljenih tvari u mokraći
- masa otopljenih tvari u volumenu mokraće -> određena i brojem i veličinom
- što je mokraća koncentriranija -> veća je gustoća
- linearno raste s osmolarnosti(odnosno smanjenjem vode)
- 1002-1028 g/mL normalna
- povrćanje za 0.001 za svakih 40mOsm/L porast osmolarnosti -> mijenja se u prisutnosti većih molekula npr glukoza -> tad može pokazat veliku koncentriranost unatoč normalnoj osmolarnosti
dva uvjeta nastajanja koncentrirane mokraće
- velika konc ADH
- velika osmolarnost međustanične tekućine u bubrežnoj srži -> hiperosmotska bubrežna srž -> stvara osmotski gradijent za vodu -> omogućava mehanizam protustrujnog umnožavanja
mehanizam protustrujnog umnožavanja - stvaranje hiperosmotskog intersticija
- normalno u tijelu međustanična tekućina 300mOSM(282) -> u bubrežnoj srži 1300mOsm -> hiperosmotsko -> suvišak otopljenih tvari
To omogućava: - aktivni prijenos Na, Cl, K iz debelog segmenta u intersticiji
- aktivni prijenos iona iz sabirne cijevi u intersticji
- olakšana difuzija ureje iz sabirne cijevi u intersticji
- mala difuzija vode iz sabirnih cijevi
. - u silaznom kraku H petlje => reapsorbira se voda pa osmolarnost raste
- u uzlaznom kraku => reapsorbiraju se ioni pa osmolarnost pada
koraci protustrujnog umnožavanja
- H petlja ispunjena tekućinom jednakom koja izlazi iz prox kanalića -> 300mOsm
- aktivna crpka debelo kraka H petlje -> smanjuje konc. tubularne tekućine(200), povećava u intersticiju(400) -> gradjent 200mOsm -> granična vrijednost jer kad se dosegne paracelularna difuzija u suprotnom smjeru izjednačava se ulazak i izlazak iona
- silazni krak H petlje -> postiže se osmotska ravnoteža jer se osmozom izbacuje voda - 400-400mOsm
- dodatno pristiže tekućina iz prox kanalića -> hiperosmotska tekućina iz silaznog se potiskuje u uzlazni
- opet akitvno prelaženje iona -> gradijent 200mOsm -> tj. 500mOsm u intersticiju
- ponovno se nova pristigla tekućina iz prox kanalića izjednačava tj stvara osmotsku ravnotežu s intersticijem
- ponovno 5,6
.
- ponavljanjem koraka -> nakupljaju se otopljene tvari u intersticiju tj umnožavaju se i pojačavaju konc gradijent
uloga završnih distalnih kanalića i sabirnih cijevi u izlučivanju konc. mokraće
- početni distalni kanalić -> razrijeđuje jer reapsorbira NaCl
- završni distalni kanalić -> reapsorbiraju dio otopljenih tvari i bez ADH ne reapsorbiraju vodu, kad ima ADH reapsorbiraju
- medularna sabirna cijev -> reapsorpcija vode i Na, uz ADH još više -> koncentriraju
- na kraju sabirne cijevi -> pri velikoj konc. ADH osmolarnost tubularne tekućine jednaka osmolarnosti međustanične tekućine -> 1200mOsm/L
urea i koncentrirana mokraća
- osim NaCl, pridonosi 50% osmolarnosti medularnog intersticija
- prox kanalić -> reapsorbira se 50% otfiltrirane ureje
- H petlja, distalni kanalić -> slaba reapsorpcija ureje zbog nepropusnosti
- kod povećanog ADH -> više se repsorbira voda -> povećava se konc. ureje u tubularnoj tekućini -> potiče se pasivna difuzija ureje niz gradijent u medulanoj sabirnoj cijevi -> održava se visoka konc ureje u tubularnoj tekućini i visoka konc. mokraće
- olakšavaju UT-A1,3 nosači
recirkulacija ureje i hiperosmolarnost srži
- dopunski mehanizam stvaranje hiperosmotske srži -> pogotovo kad je opskrba vodom nedostatna
. - prolazeći kroz tubularni sustav konc. ureje raste zbog reapsorpcije vode i secerniranja ureje
- sekrecija u tanki dio H petlje pomću UT-A2 nosača
- pod utjecajem ADH -> reaposorbira se iz medularne sabirne cijevi -> mali dio te ureje difundira opet nazad u tanki dio H petlje -> i ponovno do medularne sabirne cijevi
- tako nekoliko puta i time povećava svoju konc. u intersticiju a time i osmolarnost
protok krvi kroz bubrežnu srž - vaza rekta
- prolaskom krvi kroz srž -> trebaju se zadovoljit metaboličke potrebe bez da se isperu sve otopljene tvari -> treba poseban sustav
- da nema zasebnog sustava za protjecanje krvi -> otopljene tvari protustrujnim umnožavanjem bi se isprale
.
Što čini posebno taj sustav? - malen protok krvi -> manje od 5% ukupnog bubrežnog protoka -> dovoljan za metaboličke potrebe ali taman da ne smanji konc otopljenih tvari
- žile imaju poseban protustrujni izmjenjivač kojim spriječavaju gubitak otopljenih tvari odnosno smanjuju ga na minumum
protustrujni izmjenjivač vaza rekta
- ne stvara medularnu hiperosmolarnost nego spriječava njenu razgradnju
- uzima samo tvari reapsobirane iz sabirne cijevi -> ostalo ne dira
. - u obliku slova U -> krajevi na granici kore i srži, donji dio u srži
- krv ulazi i silazi -> krv se koncentrira jer -> otopljene tvari ulaze iz intersticija i voda izlazi u intersticiji
- na dnu slova U -> osmolarnost 1200mOsm -> kao i medularni intersticiji -> i tu nema izmjene tekućine ni tvari
- krv izlazi i penje se -> krv se razrijeđuje tj smanjuje e konc -> voda ulazi nazad u žilu, a otopljene tvari van žile
smanjenje sposobnosti koncentriranja mokraće
- vazodilatatori -> povećavaju bubrežni protok krvi -> ispiru otopljene tvari
- povišenje arterijskog tlaka -> poveććava protok i ispire otopljene tvari
. - ne ovisi samo o ADH nego i sržnoj hiperosmolarnosti
centralni i nefrogeni diabetes insipidus
Centralni
- nesposobnost stvaranja ili izlučivanja ADH iz hipofize
- voda se ne reapsorbira -> veliki volumen razrijeđene mokraće -> dehidracija -> sve ok ak puno pije vode jer se aktiviraju mehanizmi žeđi -> ak ne pije brzo ide nesvjestica
- liječenje dezmopresinom -> djeluje na V2 receptore i povećava propusnost za vodu
.
Nefrogeni
- bubreg ne može reagirat na ADH iako ga ima dovoljno -> zbog neke bubrežne bolesti
- dehidracija, veliki volumen razrijeđene mokraće
osmolarnost plazme i Na ion
- Na i njemu pridruženi anioni -> čine 94% otopljenih tvari izvan stanice -> dobro možemo procijeniti osmolarnost izvan stanice na temelju konc Na
- 142mmol/L -> osmolarnost 298mOsm/L
- ako želimo bit točniji uzimamo u obzir i glukozu i ureju (zbrajamo) ali ureja lako prolazi kroz membrane stanica -> nije pozdana baš
povratna sprega osmoreceptori - ADH
- nadzor konc Na i osmolarnosti izvan stanice -> aktivira se kad osmolarnost poraste tj kad konc Na poraste
1. skvrčavanje osmoreceptorskih stanica(specijalizirane živčane stanice) prednjem hipotalamusu -> blizu supraoptičkih jezgara
2. slanje signala -> stanice supraoptičkih jezgara -> stranji režanj hipofize
3. potiče se lučenje ADH iz sekrecijskih mjehurića
4. ADH u krvi odlazi do bubrga i povećava propusnost za vodu
5. manje se izlučuje konc. mokraće -> voda i Na se zadržavaju u tijelu
. - vrijedi i obrnutooooo
gdje se sintetizira ADH
- supraoptička i paraventrikularna jezgra hipotalamusa -> magnocelularni neuroni -> živcima se prenosi do hipofize
- anteroventralne regije trećeg ventrikula AV3V -> subfornikalni i vaskulozni organ