Povijest afazije Flashcards
Što je afazija (Benson i Ardila, 1996)?
Afazija je gubitak ili poremećaj jezika uzrokovan ozljedom mozga
Razdoblja povijesti afazije (Ardila, 2014)?
- Pretklasično (do izvještaja Paul Broca 1861)
- Klasično (1861- 1945)
- Moderno (do 1970-ih)
- Suvremeno (od 1970-tih do danas)
4 osnovna pristupa afaziji?
- Lokalizacionizam
- Holizam
- Asocijacionizam
- Kognitivizam
Lokalizacionizam?
Različita područja mozga
odgovorna za različite
funkcije
Asocijacionizam?
Slično lokalizacionizmu;
afazija gubitak povezanosti
riječi s konceptom
Holizam?
Mozak nije podijeljen na
funkcionalna područja
već djeluje kao cjelina.
Kognitivizam?
Afazija je gubitak
intelektualnih sposobnosti
Pretklasično razdoblje (do 1861) – stari vijek
Jedan od najstarijih dokumenatau kojima se spominje veza između jezika i mozga je Papyrus Edwin Smitha porijeklom iz starog Egipta i datira otprilike 1700. pr. Kr. U papirusu je prikazana povijest bolesti 48 slučajeva raznih ozljeda i oboljenja, a 22. slučaj opisuje pacijenta koji uslijed raskola lubanje gubi sposobnost govora.
Kardiocentrični sustav - Stari Egipćani smatrali su da je srce, a ne mozak, izvor uma, svijesti, mudrosti i duše
* Platon (428. – 347. pr. Kr) – trodijelna duša (glava, srce, abdomen)
* Aristotel (384. – 322. pr. Kr.) – srce kao središte kognitivnih, perceptivnih i povezanih funkcija
Napušta se kardiocentrični sustav
* Herofil (335. – 280. pr. Kr.) – otac anatomije
* Ventrikularna teorija funkcioniranja mozga
–> Unutarnja čula koja predstavljaju dušu ili psihu prolaze iz triju ventrikula (komora ili ćelija) u mozgu
–> Govor u 3. ćeliji kao potkategorija pamćenja
Grčki liječnik Hipokrat (460. –
370. pr. Kr.) – opisao pacijenta koji je izgubio „pamćenje za slova/glasove” i primijetio da govorne poremećaje često prati paraliza dijela tijela koji je suprotan oštećenju u mozgu
* Stari Grci vjerovali su da je jezik dio općeg čovjekovog znanja i
pamćenja.
* Afazija – djelomičan gubitak pamćenja
Pretklasično razdoblje (do 1961)
Renesansa i 17. stoljeće
- Početak moderne znanosti i moderne medicine
- Po prvi puta su stvorene korelacije između jezičnih ili govornih poremećaja i konkretnih ozljeda evidentiranih na površini mozga
- Napušta se ventrikularna teorija funkcioniranja mozga
–> Anatomi: - Andreas Vesalius (1514. – 1564.) – pamćenje locirao u malom mozgu
- Thomas Willis (1621. – 1675.) – mentalni život ovisan je o korteksu, a duša je odvojena od mozga
–> Odvojenost duše i tijela (Cartesian dualism, Descartes, 1596.- 1650.)
–> Crkva zabranjuje anatomsko seciranje ljudskog tijela, ali nakon ideje o odvojenosti duše i tijela crkva ukida svoju zabranu
Pretklasično razdoblje (do 1961) – 18.stoljeće —> Johannes Jakob Wepfer - liječnik (1620. – 1695.)
- afazija je poremećaj pamćenja
- Opisao 13 slučajeva jezičnih poremećaja kao posljedica ozljede mozga koja su pripisana gubitku pamćenja
- Jedan od prvih liječnika koji je jezične poremećaje povezivao s oštećenjem lijeve hemisfere
Pretklasično razdoblje (do 1961) – 18.stoljeće —> Johann Gesner (1738. – 1801.)
- Funkcionalno obrazloženje afazije - jezični poremećaji su posljedica nemogućnosti povezivanja mentalnih slika, predodžbi ili apstraktnih ideja s odgovarajućim izrazom ili zvučnom slikom
- Teorija udruživanja (eng. Associationism) – više mentalne funkcije ovisne o udruživanju različitih područja u mozgu
Lokalizacionisti u Pretklasičnom razdoblju (18. st.)?
Gall i Bouillaud
Pretklasično razdoblje (do 1961) - 18.stoljeće
Franz Jozef Gall - liječnik (1764. – 1828.)
- Mentalni organi – dijelovi mozga u kojima je lokalizirana urođena mentalna funkcija
- Frenologija – teorija osobnosti
- unutarnji oblik lubanje određen je vanjskim oblikom mozga
- Npr. Osobe s jače razvijenim jezičnim vještinama, boljom pismenošću i verbalnim pamćenjem imat će „izbuljene oči” kao posljedicu povećanja područja frontalnog režnja iza očiju
- Lokalizacijski pristup - jezična djelatnost se nalazi u frontalnom režnju, odmah iz očiju
Pretklasično razdoblje (do 1961) – 18.stoljeće
Jean-Baptiste Bouillaud - kardiolog (1796. – 1881.)
- Izgovorni poremećaji vs. poremećaji pamćenja riječi
- Branio Gallov lokalizacijski pristup – govorni poremećaji u relaciji s oštećenjima u frontalnom režnju
Pretklasično razdoblje (do 1961) – 18.stoljeće
Pierre Flourens (1794. – 1867.)
Protiv lokalizacijskog pristupa – korteks nije podijeljen u funkcionalna područja već su funkcije zastupljene u cijelom mozgu
Nabroji lokalizacioniste u Klasičnom razdoblju
Ernest Auburtin, Paul Broca, Joseph Jules Dejarine, Korbinian Brodmann
Ernest Auburtin (1825-1893; Bouillaudinov sin)
Lokalizacija govora u frontalnom režnju
Paul Broca - kirurg i antropolog (1824-1880)
*1861. na susretu Antropološkog društva u Parizu prvi puta predstavio pacijenta Laborgne (Tan Tan) koji je imao gubitak govora uz očuvane sposobnosti razumijevanja kao posljedicu masivne frontalne ozljede centrirane oko treće frontalne vijuge
* Nazvao je taj poremećaj „aphemia” (bez govora) (danas se odnosi na govornu apraksiju)
* To je bio dokaz lokalizacijskog pristupa Bouillauda, Galla i Auburtina
* 1865. – teorija lateralizacije jezika
–> („We speak with the left hemisphere!”) „govorimo s lijevom hemisferom”
–> desnostrana kompenzacija
–> afemija se može rehabilitirati prema principima usvajanja jezika kod djece
–> reorganizacija mozga
–> „Afemija je povezana s lezijom treće frontalne vijuge u lijevoj hemisferi” (Mark Dax – govorio o dominaciji lijeve hemisfere za jezik 25 godina prije Broca, ali nije nikada objavio)
Joseph Jules Dejerine (1849 – 1917)
- Razvio ideju o jezičnim područjima u mozgu
- Jezik je povezan s aktivnošću u Perisilvijanovom području lijeve hemisfere oko Silvijeve pukotine
Korbinian Brodmann (1868-1918)
Stvorio mapu površine mozga razdijelivši mozak na područja u skladu s njegovom staničnom strukturom i funkcijama
Broca 44 i 45, Wernicke 22
Kognitivisti u Klasičnom razdoblju?
Armand Trousseau i John Hughlings Jackson
Armand Trousseau - liječnik (1801-1867)
- godine uvodi novi naziv „aphasia” (bez jezika)
- Istaknuo da termin afazija, zbog grčkog značenja „bez jezika” prikladniji nego afemija, grčkog značenja „bez govora”
- Odbacuje čistu jezično povezanu perspektivu afazije
- Vjerovao je da je afazija kognitivni poremećaj koji utječe na intelektualno funkcioniranje
- Afazija nije samo gubitak artikuliranog govora već je i posrijedi amnezija za riječi
- Afazija uzrokuje „redukciju misli i misaonih procesa”
John Hughlings Jackson - neurolog (1835. – 1911.)
- dijeli govor na emocionalni (automatski) i intelektualni (voljni)
- smatra da je afazijom najviše pogođen intelektualni govor, odnosno viša razina govora, a manje emocionalni govor, odnosno niža razina govora
- Podijelio je afazije prema kliničkim tipovima u dvije osnovne skupine:
1. Oni koji potpuno gube sposobnost govora ili im ostaju
jedna do dvije riječi
2. Oni koji imaju mnogo riječi, ali ih obično pogrešno rabe
Asocijacionističke sheme
- Potvrđene su pretpostavke o lokalizaciji moždanih aktivnosti
- Slijede nastojanja da se odrede i razgraniče mjesta pojedinih cerebralnih funkcija i same funkcije
- Javlja se težnja o podjeli cerebralne aktivnosti u niz specifičnih centara, od kojih svaki upravlja određenim aktivnostima i percepcijom
- PROBLEM: nedostaju znanja o strukturnim vezama
- RJEŠENJE: Meynertova teorija
THEODOR VON MEYNERT - asocijacionizam
- Stvorio „Teoriju vlakana”
- Teorija opisuje razliku između projekcijskih vlakana, koja povezuju subkortikalna s kortikalnim područjima, i asocijacijskih vlakana koja međusobno povezuju kortikalna područja
- Teorija vlakana tvori dijelove Wernickeove teorije
Carl Wernicke - liječnik (1848-1905)
- Klasično razdoblje
- U svojoj doktorskoj disertaciji opisuje senzornu afaziju kao posljedicu ozljede stražnjih dijelova mozga
- Predlaže dvije vrste afazije: motornu i senzornu
- Kasnije dodaje i treću: konduktivnu
- zajedno s Lichtheim: Lichtheim-Wernicke model
–> Model za interpretaciju i klasifikaciju afazije
– klasični model afazije
–> Model uključuje: 2 vrste afazije (motornu i senzornu) obje s tri varijante (kortikalnu, subkortikalnu i transkortikalnu) te konduktivnu
- zajedno s Lichtheim: Lichtheim-Wernicke model
Klasično razdoblje (1861. – 1945.) - Holistički pristup
Mentalne funkcije su posljedica djelovanja mozga u cjelini, a lezija jednog dijela mozga utječe na funkcioniranje većine (ako ne i svih) ostalih dijelova mozga
Holisti u Klasičnom razdoblju?
Henry Head (1861-1940), Pierre Marie (1853-1940), Kurt Goldstein (1878-1965)
Henry Head – neurolog (1861-1940)
- Pristaše lokalizacijske teorije nazivao „crtačima dijagrama”
- Afaziju povezuje s poremećajem inteligencije
–> određeni stupanj intelektualnog oštećenja je dio afazije
–> afazija utječe i na verbalno i neverbalno ponašanje
Pierre Marie - neurolog (1853-1940)
- Najprovokativnija osoba u povijesti afazija
- Bavio se prvenstveno lokalizacijom centara u mozgu
- objavljuje rad u kojem žestoko napada Brocin model afazije - iznosi dokaze da Brocina afazija ne mora rezultirati lezijom u Brocinom području i obrnuto!
- Smatra da je samo Wernickeova afazija „prava” afazija
- Brocinu afaziju smatra anartrijom, ali anartrijom koja se ne odnosi samo na teškoće artikulacije ili motorne smetnje jezika i usana već i na gubitak kontrole svih složenih mehaničkih radnji potrebnih za proizvodnju govora
- Afazija je posljedica pomanjkanja opće inteligencije
- Poremećaj razumijevanja prisutan je kod svih osoba s afazijom
- „Brocina afazija = Wernickeova afazija + anartrija”
- Zagovornik holističkog pristupa afaziji – antiasocijacionist!
Kurt Goldstein - psihijatar (1878-1965)
- afazija je posljedica nemogućnosti zauzimanja apstraktnog stava (mogućnost preuzimanja inicijative, mijenjanja perspektive, simboličkog planiranja, izvlačenja bitnog iz cjeline i sl.)
- Odsutnost apstraktnog stava dovodi do anomije ili agramatizma
- Jedina naznaka lokalizma je podjela na centralni i periferni korteks gdje samo oštećenje u centralnom dijelu može dovesti do gubitka apstraktnog stava
- Geštalt teorija
Razdoblje „kaosa” – povratak empirijskim metodama (1915.-1926.)
Pierre Marie uzdrmao dotadašnje koncepcije o afazijama svojim stavovima. Slijedi razdoblje koje nazivamo „kaosom”, to je vrijeme neposredno prije Prvog svjetskog rata.
* Povratak empirijskim metodama → kliničko-anatomski dokazi
U Prvom svjetskom ratu poginulo je mnogo ljudi, bilo je mnogo ranjenika, a među njima i onih s ozljedama glave. Bili su to mladi ljudi kod kojih slika afazija nije mogla biti zamagljena procesima starenja. Dotadašnja su istraživanja uglavnom bila provođena među starijim osobama. Ograničene lezije dijelova mozga u mladih ljudi bez staračkih promjena krvožilnog sustava poslužile su za kliničko – anatomska istraživanja. To je vrijeme povratka Jacksonovim razmišljanjima o afaziji i njezinim lingvističkim simptomima. Jedan od istaknutih Jacksonovih sljedbenika je Pick.
Henschen
Proučio dotadašnje podatke o opisanim slučajevima afazije i usporedio kliničke nalaze s nalazim post mortem te je utvrdio: postojanje centra za razumijevanje te ga je odijelio od centra za sluh; lezije čeone regije uzrokuju smetnje koordinacije glasova i slogova za oblikovanje riječi; centar za pisanje se nalazi u drugoj čeonoj vijuzi, a centar za čitanje u angularnoj.
* Njegova istraživanja, iako puna nedostataka, povratak su sustavnosti.
Neurolozi u Modernom razdoblju?
Aleksander Romanovich Luria i Norman Geschwind
Aleksander Romanovich Luria - neuropsiholog
(1902-1977)
- Nakon 2.svjetskog rata, povećan broj pacijenata s ozljedama mozga s jezičnim i drugim kognitivnim teškoćama povećao je potrebu za razvojem pouzdanih dijagnostičkih i rehabilitacijskih procedura za afaziju.
- Stvorio slavni model funkcioniranja jezika
- Zauzeo je srednji stav između lokalizacijskog i holističkog
pristupa naglašavajući da oba pristupa imaju iznimnu važnost - Jezik je smatrao složenim funkcionalnim sustavom koji zahtijeva mnogo različitih koraka kako bi se postiglo i razumijevanje i proizvodnja, a za obradu jezika potrebno je istovremeno sudjelovanje više kortikalnih područja.
- Iako svako područje obavlja određeni proces, ono također sudjeluje u različitim funkcionalnim sustavima
Norman Geschwind (1926-1984) - neurolog
- osnovao bostonski odjel za afaziju
- Kortikalne sindrome protumačio kao sindrome prekida veze (neokonekcionizam/neoklasicizam)
- Prikazao anatomsku lokalizaciju simptoma afazije
- Wernicke-Geschwind model jezične obrade
–> Serijalna obrada jezika
–> Razlikovao 7 različitih komponenata jezika:
1. Primarni slušni korteks
2. Wernicekovo područje
3. Fasciculus arcuate
4. Primarni vizualni korteks
5. Angularni girus
6. Brocino područje
7. Primarni motorički korteks - Ovih 7 područja međusobno djeluju u formiranju jezične mreže.
Koja metoda ima revolucionaran utjecaj u području afazije u Suvremenom razdoblju (1970-ih)?
Kompjuterizirana tomografija (CT)
* Pouzdanija kliničko/anatomska povezanost
* Druga anatomska područja izvan Perisilvijanovog područja lijeve hemisfere mogu biti oštećena kod afazije (npr. subkortikalna područja)
Koje su tri glavne prednosti ovog razdoblja?
- Razvoj tehnika oslikavanja mozga (MRI, fMRI i PET) – nove interpretacije organizacije kognicije u mozga (funkcionalni model)
- Razvoj standardiziranih testova za procjenu afazije (Boston Diagnostic Aphasia Examination, Multilingual Aphasia Examination, Western Aphasia Battery, Boston Naming Test, Token test….)
- Razvoj različitih terapijskih metoda i postupaka (npr. MIT)
Suvremeno razdoblje (od 1970. do danas)
- Razvijanje nove znanstvene discipline – neurolingvistika
- Novi teorijski modeli jezične obrade
- nove interpretacije i klasifikacije afazije
- pokretanje brojnih časopisa iz područja neurolingvistike i afaziologije (Brain and Language, 1974.; Aphasiology, 1987)
- Povećava se uloga logopeda
- Utjecaj dominantnosti ruke na lokalizaciju jezika
