Stavovi prema duševnom bolesniku i sociologija duševne bolnice Flashcards
šta zavisi od stavova koji postoje u jednom društvu (tiče se mentalne bolesti)?
ko će se smatrati duševno bolesnim
-kriterijumi (bizarnost ponašanja, trajanje, socijalno odstupanje, subjektivna nevolja, psihološki hendikep, učinak na funkcionisanje)
ko će se upućivati u bolnicu
koliko će trajati hospitalizacija
kako će se odvijati proces resocijalizacije
prva istraživanja stavova prema duševno oboljelima?
sociolozi, 50-tih godina XX veka
Njihova istraživanja su pokazala da je „duševni bolesnik nešto što ljudi žele da drže što dalje od sebe“
Sva istraživanja imaju istovetan zaključak: stavovi prema organski bolesnom čoveku i čoveku koji je duševno oboleo su sasvim različiti
komponente stavova?
- kognitivna
- emocionalna
- konativna
Za negativne stavove prema duševno bolesnoj osobi odgovorna je emocionalna komponenta stava
U osnovi negativnog stava nalazi se strah od nemogućnosti da se predvidi ponašanje i da se ono racionalno objasni
funkcije duševne bolnice?
- dijagnostifikovanje i liječenje
- čuvanje društva od psihijatrijskih pacijenata
- bijeli mantili sprječavaju “infekciju” osoblja
Ervin Gofman?
Bavio se mikrosociologijom, izučavao manje društvene zajednice
Tokom 1955 i 1956. god. je u duševnoj bolnici u Betesdi obavljao sociološko istraživanje- opservacija uz učestvovanje (radio je formalno kao poslužitelj u bolnici)
Opisao duševnu bolnicu kao totalnu ustanovu
koje su odlike totalnih ustanova?
- funkcionišu po totalitarnim principima (kolektivni tretman, kontrola svih potreba, jaz između osoblja i „zatočenika“)
- funkcionalno i fizički se izdvajaju iz socijalne sredine
- cio život u totalitarnoj instituciji odvija se pod kontrolom autoriteta
- dnevne aktivnosti su strogo utvrđene od strane nekog drugog
- postoji asimetrična raspodela moći
- između osoblja i štićenika postoji nepromestiv prostorni, socijalni i psihološki jaz
- funkcionišu po birokratkim principima - jedan manji broj ljudi odlučuje u ime velikog broja ljudi
obilježja života pacijenata u duševnoj bolnici?
Diskulturacija
Mortifikacija ili umrtvljivanje
- Izolacija (geografska, konsultativna, intelektualna…)
- Ceremonija prijema
- Uniformisanje (socijalna jednoobraznost)
- Fizička kontaminacija
- Moralna (psihička kontaminacija)
- Degradacija slike o sebi
Sve to vodi gubitku civilnog identiteta i preuzimanju uloge pacijenta
koji su oblici reagovanja pacijenata na totalitarnu instituciji (prema Vasić)?
- Regresivno, detinjasto ponašanje
- Beskompromisna tvrdoglavost - odbijanje svake saradnje sa osobljem
- Kolonizacija - brižljivo negovanje jedne od aktivnosti koju pacijent prenosi iz svog spoljašnjeg života
- Konvertitizam - prihvatanje uloge perfektnog pacijenta koji izvršava sve ono što osoblje od njega zahteva
- Posle dužeg vremena razvija se sindrom institucionalizma - socijalnog sloma
šta je sindrom institucionalizma?
Barton: skup pojava kao što su apatija, gubitak inicijative, gubitak interesovanja, submisivnost, gubitak interesovanja za budućnost, deterioracija ličnih navika, gubitak individualnosti
Galager: fenomen hospitalizma je direktno srazmeran dužini hospitalizacije
koje su alternative klasičnoj psihijatriji?
- terapijske komune
- reforma psihijatrijskih službi (u Evropi)
- Pokret demokratske psihijatrije
početak terapijskih komuna?
Počele su da se osnivaju polovinom 20. veka
Prvu terapijsku komunu („Kingsli Hol“) osnovao je R. Leng u Londonu
Kasnije, tokom godina osnivane su brojne komune po Evropi i Americi: kuće na pola puta, hosteli
šta je terapijska komuna?
Nov način smeštaja i lečenja (zajedno i pacijenti i osoblje, bez belih mantila, bez lekova)
Mesto gde se vežba kontrola ludila
Velika terapijska grupa gde postoji učenje kroz iskustvo
Skup socijalnih, kulturnih, psiholoških sistema koji više liče na porodicu, školu, političku organizaciju
Mesto snažne psihološke podrške
šta je ljekovito u terapijskoj komuni?
- Demokratizacija
- Permisivnost, tolerancija prema psihopatološkim ispoljavanjima
- Konfrontacija sa realnošću
- Komunalizam, zajedništvo i pripadanje
pozitivne i negativne strane terapijskih komuna?
Za mnoge pacijente ovo iskustvo je lekovito
Problem je povratak u svakodnevicu
Kod osoblja se često javlja „sindrom izgaranja“
reforma psihijatrijskih službi u Evropi? šta je rekao Bazalja?
Polovinom 20. veka u Italiji se osniva Pokret Demokratske psihijatrije
Roteli: Psihijatrija je uvek nastojala da se bavi nevidljivim stvarima da se ne bi bavila vidljivim… Mi se bavimo svakodnevnim, konkretnim uslovima ljudi
Bazalja: Analizirajmo svet terora, svet nasilja, svet isključenja. Ako ne priznamo da smo taj svet mi, da smo deo sveta prevare i pretnje koja uništava bolesnika, nećemo moći da shvatimo da je kriza bolesnika naša kriza
ideje Pokreta demokratske psihijatrije?
Bazalja: Naša praksa dokazuje da pacijent može biti mentalno bolestan, a ipak da nastavi da živi u socijalnoj zajednici, uz asistenciju psihijatrijske službe, dakle da psihijatrijska institucija ne mora nužno da „usisa“ pacijenta u svoju strukturu
šta se desilo u Italiji?
Na inicijativu Pokreta za demokratsku psihijatriju donet je 1978. godine Psihijatrijski zakon 180
šta je Psihijatrijski zakon 180?
Psihijatrijski zakon 180 predstavlja „socijalnu akciju u cilju unapređenja mentalnog zdravlja”
šta je Psihijatrijski zakon 180 predviđa?
- zatvaranje svih psihijatrijskih bolnica u Italiji i postepeno otvaranje teritorijalnih Centara za mentalno zdravlje i Centara za dijagnostiku i lečenje pri opštim bolnicama
- zabranu gradnje novih psihijatrijskih bolnica
- značajno ograničenje prisilne hospitalizacije
suštinske promjene koje donosi psihijatrijski zakon 180?
Redefinisanje uloge psihijatrije i psihijatara i fleksibilnija raspodela moći
Promenjen koncept „bolesti“ – simptomi u medicinskom smislu se uzimaju u obzir, ali se uzima u obzir i socijalni milje u kome se osoba nalazi. („Subjekt naše intervencije nikad nije samo bolest, niti „opasnost“, već egzistencija čoveka – patnja i njegov odnos prema društvu i društvenim temema“ (Roteli)
Promenjen cilj intervencije – pored medicinskih i socijalni problemi pacijenata postaju značajni.
Psihijatrijska intervencija je usmerena ka socijalnoj rehabilitaciji – pacijentu se pomaže da živi sa svojom bolešću u zajednici
Promenjen prostor gde se sprovode intervencije – to više nije samo medicinska institucija, već i kuća pacijenta, radno mesto
Promenjena organizacija psihijatrijske službe – umesto bolnica osnivaju se teritorijalni centri za mentalno zdravlje. Ovi centri treba da budu prolazni (da pacijenti ulaze i izlaze, da ne ostaju godinama), upotrebljivi (da služe potrebama ljudi) i providni (ustanove moraju da budu transparentne, vidljive stanovništvu)
transformirsanje i ukidanje psihijatrijskih bolnica?
Proces ukidanja psihijatrijske bolnice trajao je 6 godina
Priprema:
- zajednički sastanci osoblja i pacijenata
- rad na promeni odnosa pacijent-psihijatar
- uvođenje plaćenog rada na raznim poslovima u bolnici
- postepeno vođenje pacijenata u grad
- nalaženje grupnih stanova za pacijente
- dobijanje socijalne pomoći ili zapošljavanje
- grupe pacijenata žive u manjim stanovima uz podršku medicinskog osoblja i volontera
stvaranje teritorijalne službe u Trstu?
Otvaranje centara za mentalno zdravlje organizovanih po teritorijalnom principu
- ovi centri su otvoreni 24 sata
Svaki centar ima nekoliko kreveta za pacijente u krizi koji tu ostaju kraće vreme
Službe koje se brinu o pacijentima ne ostvaruju samo medicinsku negu već aktivno rade na njihovoj socijalnoj rehabilitaciji (nalaženje posla, stanova…)