Lijekovi Koji Djeluju Na Imunološki Sustav Flashcards
Kako se dijele imunomodulatori?
Na imunostimulatore i imunosupresive. Potonji su češći.
Kako dijelimo imunostimulatore?
Na stimulirajuće faktore, interferone, interleukinei ostale imunostimulirajuće faktore.
Opiši stimulirajuće faktore.
colony stimulating factor faktori su rasta koji stimuliraju proliferaciju, diferencijaciju i aktivaciju određenih stanica i preteča istih.
Dobivaju se rekombinantnom tehnologijom iz stanica bakterija i sisavaca.
Postoje:
filgrastim => granulociti
Pegfilgrastim => granulociti
Lenograstim => granulociti
Molgramostim => granulociti i makrofagi
Sargramostim => granulociti i makrofagi
Ancestim => matične stanice
Miromostim => makrofagi
Opiši dva stimulirajuća faktora, filgrastim i pegfilgrastim.
Filgrastim je rekombinantni humani faktor stimulacije rasta granulocita i hematopoetski faktor rasta koji je izoliran iz E.coli.
Pegfilgrastim je pegiliran, a sami polietilenglikol dovodi do smanjenog imunološkog odgovora sustava na taj strani protein
=> djeluje dulje ( rjeđa upotreba )
Oba se primjenjuju i.v. , a upotrebljavaju se kod transplatacije koštane srži, mijelosupresivne kemoterapije tumora i neutropenije ( stimuliraju koštanu srž na proizvodnju neutrofila )
Opiši interleukine u sklopu imunostimulatorske funkcije.
Oni su citokini, po građi proteini.
Kontroliraju različite funkcije imunološkog sustava te utječu na razvoj i diferencijaciju B i T limfocita.
Aldesleukin => IL-2 ; u terapiji karcinoma
Oprelvekin => IL-11 ; trombopoetski faktor rasta kod teške trombocitopenije
Koji su ostali imunostimulatori?
BCG vakcina i pleriksafor.
Opiši upotrebu BCG vakcine kao imunostimulatora.
Ona sadrži atenuirani živi soj bakterije Mycobacterium bovis.
Vakcina se unosi putem katetera u mokraćni mjehur, inficira te stimulira imunološku reakciju organizma na bakteriju.
Sami je odgovor vrlo snažan => uništava se i mikobakterija, ali i tumorske stanice na površini mokraćnog mjehura.
=> indikacija je karcinom na površini mokraćnog mjehura
Kada se koriste imunosupresivi?
Koje su zajedničke nuspojave?
Kod transplantacije tkiva i organa te u terapiji autoimunih bolesti => astma, MS, reumatoidni artritis, psorijaza..
Nuspojave su povećana sklonost organizma prema infekcijama i povećan rizik od pojave karcinoma.
Kako dijelimo imunosupresive?
Na glukokortioide, citostatike, peptide i makrolide, poseban lijek mikofenolat-mofetil, lijekove različitog mehanizma djelovanja i protutijela.
Opiši glukokortikoide u funkciji imunosupresiva.
Oni kao steroidni hormoni nadbubrežne žlijezde vrše kontrolu KVS-a i metabolizma.
Snažno protuupalno djelovanje koje posjeduju temelji se na imunosupresivnom djelovanju.
Ometaju funkciju makrofaga i limfocita T => inhibiraju sintezu i aktiviranje citokina u tim stanicama.
Oštećuju i humoralnu obrambenu reakciju smanjujući stimulaciju i proliferaciju limfocita B.
U terapiji se najviše koriste prednizon, prednizolon i metilprednizolon.
Objasni ulogu citostatika u imunosupresivnoj terapiji.
Odnos citostatskog naspram imunosupresivnog djelovanja proizlazi iz variranja doze lijeka.
U imunosupresivnoj terapiji koriste se male doze svakodnevno koje uništavaju imunokompetentne stanice, prvenstveno limfocite.
Citostatska terapija podrazumijeva primjenu u velikim dozama, u ciklusima, na taj način uništavaju se i imunokompetentne stanice, ali i tumorske stanice.
Kako dijelimo citostatike u imunosupresivnoj terapiji?
Mogu biti ;
alkilirajući agensi:
Klorambucil
Ciklofosfamid
Antimetaboliti:
Metatreksat
Azatioprin
6-merkaptopurin
Koje lijekove ubrajamo u skupinu makrolida i peptida?
Takrolimus,
Sirolimus,
Everolimus,
Ciklosporin.
Opiši ciklorsporin u imunosupresivnoj terapiji.
On je najvažniji lijek u ovoj skupini.
Predstavlja smjesu hidrofobnih, cikličkih peptida iz gljivice Tolypocladium inflatum Gams.
Ciklosporin A => 11 aminokiselina od kojih je 7 peptidnih veza N-metilirano ==> stabilnost na enzimsku razgradnju ====> p.o.
Djeluje specifično na limfocite inhibiranjem sinteze dva citokina ;
IL-1 u monocitima
IL-2 u pomagačkim T-limfocitima
Ne djeluje na makrofage što je važno zbog otpornosti organizma na infekcije.
Često se kombinira s kortikosteroidima, a daje se kod transplantacija i autoimunih bolesti ( Crohnova bolest ).
Opiši djelovanje takrolimusa, sirolimusa i everolimusa.
Sva tri su makrolidi.
Takrolimus i sirolimus izolirani su iz roda Streptomyces ( ne iste vrste ).
Takrolimus inhibira sintezu citokina u limfocitima T te uzrokuje apoptozu i degranulaciju limfocita.
Sirolimus inhibira mTOR te ima jako imunosupresivno djelovanje.
Everolimus je polusintetski derivat sirolimusa.
Opiši mikofenolat-mofetil.
Prolijek ( ester koji je lipofilniji => bioraspoloživost ) koji hidrolizira u aktivnu mikofenolnu kiselinu.
Dobiven iz roda Penicillium.
Mehanizam djelovanja bi uključivao:
Inhibicija inozin monofosfat-dehidrogenaze
Inhibicija sinteze purina u limfocitima
Inhibicija proliferacije protutijela i limfocita T i B
Građa imunoglobulina.
Glikoproteini su.
Dva identična teška i dva indentična laka lanca međusobno povezana disulfidnim vezama.
Razlikujemo Fab i Fc regiju koje su dijelom promjenjivog i stalnog područja.
Imaju i mjesto vezanja antigena koje je na promjenjivom području => njihova je selektivnost prema epitopu antigena određena upravo tom strukturom
Nalaze se u plazmi i izvanstaničnoj tekućini.
Razlika poliklonskih i monoklonskih protutijela.
Poliklonska protutijela nastaju kada različiti B-limfociti prepoznavši epitop => diferenciraju u plazma stanice => koje proizvode različita protutijela koja su usmjerena na različite epitope istoga antigena.
Monoklonska protutijela proizvodi jedan klon B-limfocita, strukturno su identična i reagiraju s istim epitopom antigena.
Koja se poliklonska protutijela koriste u terapiji?
Kako se pripremaju?
Za što se koriste?
Koriste se ljudska protutijela i protutijela kunića.
Ljudska protutijela pripremaju se od plazme humane krvi, a koriste se za nadomještanje imunoglobulina,
Liječenje imunoloških bolesti te u slučaju izloženosti određenim antigenima.
Koje imunoglobuline razlikujemo i objasni im dobivanje, indikacije.
Razlikujemo normalne imunoglobuline ( IgG ) te specifične imunoglobuline.
Normalni humani, dobivaju se iz humane plazme ( 1000 donacija ) => pripravak sadrži proteine ljudske plazme te protutijela za različite infekcije koje kolaju u ljudskoj populaciji, ali i protutijela za sve bolesti protiv kojih je opća populacija cijepljena.
Koriste se kad je potrebna supstitucija kod deficitaimunoglobulina => urođena agamaglobulinemija i hipogamaglobulinemija.
Nadalje, za liječenje imunoloških bolesti i za prevenciju nekih zaraznih bolesti.
Specifični imunoglobulini dobiveni su iz plazme određenih davatelja koji imaju visok titar specifičnih protutijela prema određenoj zaraznoj bolesti.
Oni sadrže oko 90% protutijela za određenu bolest, primjenjuju se nakon izlaganja određenim antigenima čime se sprječava nastanak bolesti.
=> protutijela neutraliziraju uzročnika zarazne bolesti zbog čega će bolest imati manje simptome i brže izlječenje. :)
U terapiji se koriste Ig protiv bjesnoće, tetanusa i hepatitisa B.
Vrlo važan specifičan imunoglobulin je anti-D odnosno anti-Rh imunoglobulin.
Antigen D nalazi se na eritrocitima => Rh (+)
Antigena D nema na eritrocitima => Rh (-)
-> uz to se na eritrocitima nalaze i antigeni prema kojem su svrstane krvne grupe
Ovaj anti-D imunoglobulin u obliku lijeka daje se u profilaktičke svrhe kako bi se spriječile komplikacije u slučaju ponovne trudnoće.
A daje se kada je majka Rh(-) , a dijete je Rh(+) , u njenoj će se krvi pri doticaju s djetetovom krvi početi stvarati protutijela na D-antigen.
=> primjenom do 72 sata nakon porođaja sprječava se imunološka reakcija
Opiši antitimocitne imunoglobuline kunića.
Izolirani su iz plazme kunića imuniziranog limfocitima humanog timusa.
Uklanjaju limfocite T iz periferne krvi te mijenjaju njihove funkcije.
Uzrokuju limfopeniju i oštećenje stanične imunosti,
a koriste se kod transplantacije organa i aplastične anemije (zaustavljena proizvodnja svih krvnih stanica)
=> monoterapija / kombinacija s drugim imunosupresivima
Monoklonska protutijela u terapiji.
terapija karcinoma, osteoporoze ( žene u postmenopauzi )
Imunosupresivi => profilaksa odbacivanja transplantiranih organa i terapija autoimunih bolesti ( erumatoidni artritis i srodno, MS, psorijaza, ulcerozni kolitis i Chronova bolest, sistemski eritemski lupus )
Monoklonska protutijela u terapiji karcinoma.
Monoterapija
/
Kombinacija s kemoterapijom i radioterapijom
Koriste se konjugati protutijela i citostatika
konjugati protutijela i radioizotopa
=> vrlo učinkoviti lijekovi sa specifičnim djelovanjem ; proces registracije je kraći, tško ih je kopirati te su skupi.
Zašto je korištenje protutijela u terapiji tumora moguće?
Jer stanice tumora često imaju promijenjene stanične membrane s drugačijim antigenima u odnosu na normalne stanice.
Koje antigene na staničnim membranama tumora razlikujemo?
Antigene vezane uz tumor ( TAA )
Tumor-specifične antigene ( TSA )
Koja je razlika TAA i TSA?
TAA prisutni su na tumorskim stanicama, ali i na nekim normalnim stanicama
TSA mutirani su oblici proteina koji su inače prisutni na zdravim stanicama
/
Pretjerano su eksprimirani na tumorskim stanicama
Koji bi bio idealni antigen u terapiji karcinoma?
Takav bi antigen bio eksprimiran isključivo na tumorskim stanicama u velikom broju kopija.
Do danas nije pronađen što ne znači da ne postoji.
Što je sami antigen selektivnije eksprimiran na tumorskim stanicama, odnosno što je on manje eksprimiran na normalnim stanicama, djelovanje će biti usmjerenije te će nuspojava biti manje.
Opiši razvoj monoklonskih protutijela.
Prva razvijena monoklonska protutijela bila su mišja => targetiraju antigene HER2, EGFR, CD20, VEGF
=»kratak poluvijek života u plazmi radi izazivanja imunološke reakcije u organizmu , brojne nuspojave ( groznica, alergijske reakcije, tahikardija, hipotenzija ).
Nakon toga na scenu dolaze kimerna protutijela kod kojih je promjenjiva domena humanog protutijela zamijenjena promjenjivom domenom mišjeg protutijela.
=> manji potencijal imunološkog odgovora nego kod mišjih).
Potom se razvijaju humanizirana protutijela kod kojih je samo dio promjenjive domene mišjeg podrijetla.
Potom nastaju i potpuno humana protutijela koja se uz humanizirana najviše u terapiji danas i koriste.
Koji su mehanizmi uzrokovanja smrti tumorske stanice putem vezanja monoklonskih protutijela na antigene?
Prvi je mehanizam antagonističkog djelovanja.
U ovom je slučaju antigen ili receptor ili je ligand koji se veže na receptor. Protutijelo se tu veže na receptor i sprječava vezanje.
Drugi je mehanizam signaliziranje.
Ono se odnosi na vezanje protutijela na antigen i uzrokovanje staničnog signaliziranja koje će voditi u apoptozu.
Treći je mehanizam citotoksičnost ovisna o komplementu. Tu je moguće da će vezanjem protutijela na antigen doći do aktivacije komplementa koji će uzrokovati lizu stanice.
Četvrti mehanizam djelovanja je citotoksičnost ovisna o protutijelu.
Vezanjem Fc regije na receptor može dovesti do lize stanice
nadalje vezanjem se može uzrokovati aktivacija fagocita te fagocitoza tumorske stanice.
Protutijela ubijaju tumorske stanice kombinacijom navedenih mehanizama.
Navedi nastavke protutijela u skladu sa porijeklom.
Mišja -omab
Kimerna - ximab
Humanizirana -zumab
Humana -umab
Opiši rituksimab.
Prvo monoklonsko protutijelo u terapiji.
Kimerno je protutijelo.
Mehanizam djelovanja mu je vezanje na CD20 antigen koji se nalazi na nezrelim B-limfocitima i na 90% B-stanica ne-Hodgkinovog limfoma.
=> uzrokuje uništenje stanica putem tri mehanizma; aktivira stanice ubojice ( makrofage i monocite ) , aktivira komplement te uzrokuje signalizaciju koja vodi do apoptoze.
Koristi se za liječenje ne-Hodginkovog limfoma B-stanica, kronične limfocitne leukemije i nekih autoimunih bolesti.
Primjena je praćena ozbiljnim nuspojavama => zastoj srca i respiracije, alergijske reakcije.
I danas ima veliku primjenu.
Opiši trastuzumab.
To je humanizirano protutijelo, jedno od najvažnijih monoklonskih protutijela u terapiji.
Specifično se veže na izvanstanični dio HER2 koji je pretjerano eksprimiran ( 1-2 milijuna kopija ) u 25% slučajeva karcinoma dojke.
=> normalne ga stanice slabo eksprimiraju ==> specifično djelovanje trastuzumaba
Nakon što se veže, dolazi do uništenja tumorske stanice putem nekoliko mehanizama :
Interferencijom u staničnom signalizirajnu,
Oštećenjem receptora i internalizacijom,
Sprječavanjem popravka DNA,
Inhibicijom angiogeneze,
Indukcijom staničnog aresta
Indukcijom citotoksičnosti ovisne o protutijelu.
Može se koristiti kao monoterapija,
u kombinaciji s drugim citostaticima
U kombinaciji s drugim protutijelima
I u obliku konjugata
Moguće nuspojave su: infuzijske reakcije ( hipotenzija, alergijske reakcije )
Kardiotoksičnost,
Simptomi gripe,
Mučnina,
Proljev.
Moguća su dva tipa rezistencije;
Intrinzična rezistencija ( dio pacijentica ne odgovara na terapiju )
Stečena rezistencija ( brza remisija bolesti nakon početnog odgovora ).
=> rezistentne tumorske stanice i dalje pretjerano eksprimiraju HER2 ==> primjena konjugata protutijelo-citostatik ( trastuzumab emtansin ) ili lapatinib.
Opiši pertuzumab.
Humanizirano je monoklonsko protutijelo koje se specifično veže na HER2 te sprječava njegovu dimerizaciju i aktivaciju.
Koristi se u kombinaciji s trastuzumabom i docetakselom.
Nuspojave su kardiotoksičnost, proljev i smanjen broj leukocita.
Opiši bevacizumab.
Humanizirano je monoklonsko protutijelo koje se veže na VEGF-a ( vaskularni endotelni faktor rasta A ) koji normalno postoji u cirkulaciji i normalno se veže na VEGFR-2 ==> omogućujući angiogenezu.
Ovo protutijelo inhibira angiogenezu.
Koristi se za liječenje različitih karcinoma, a kao nuspojave se javljaju hipertenzija, krvarenja te usporavanje zacjeljivanje rana.
Opiši monoklonska protutijela ( MAb ) koja djeluju na imunološki sustav.
Ona se koriste za terapiju karcinoma inhibicijom negativne imunološke regulacije.
Ta negativna imunološka regulacija zapravo su proteini antigeni na T-limfocitima.
Radi se o CTLA-4 i PD-1. Oni predstavljaju ‘kočnice’ imunološkog sustava.
Vezanjem protutijela na njih, inaktiviraju se => dolazi do jake aktivacije T-limfocita i uništavanja tumorskih stanica.
Takvo je humano monoklonsko protutijelo ipilimumab koji je snažni imunostimulator.
Mehanizmom blokira inhibicijske signale za aktivaciju T-limfocita ==> povećava broj reaktivnih citotoksičnih T-limfocita ===> uništenje tumora
PD-1 antigen se nalazi na T-limfocitima
S druge strane monoklonsko protutijelo koje se veže na PD-1 antigen je pembrolizumab ( anti PD-1 MAb )=> povećava aktivnost T-limfocita
Trenutno je registriran za liječenje malignog melanoma, karcinoma pluća nemalih stanica, u kliničkom je ispititivanju za terapiju drugih karcinoma.
Ostala su nivolumab i cemiplimab-rwlc. => anti PD-1 MAb
PDL-1 antigen nalazi se na tumorskim stanicama.
U anti PDL-1 MAb ubrajamo atezolizumab, avelumab i durvalumab.
Kako su građeni konjugati protutijela i citostatika?
Zašto ih stvarati?
Prolijekovi su.
Građeni su od kovalentno povezanih protutijela i citostatika.
Protutijelo veže se na antigen na tumorskim stanicama te se postiže selektivna dostava citostatika u visokim koncentracijama.
Postiže se veća koncentracija citostatika u tumorskim stanicama nego konvencionalnom terapijom zbog toksičnosti.
Koji se uvjeti moraju zadovoljiti da bi konjugati bili uspješni?
4 uvjeta kažu:
Protutijelo mora biti humanizirano radi izbjegavanja odnosno smanjivanja imunološkog odgovora organizma.
Protutijelo mora pokazivati selektivnost prema antigenu koji je pretjerano eksprimiran u tumorskim stanicama ( ne prema normalnim stanicama ).
Konjugat mora u stanicu ući endocitozom posredovanu receptorom
Veza između protutijela i konjugata mora biti stabilna sve dok konjugat ne uđe u stanicu ; a nakon ulaska, veza treba puknuti kako bi moglo doći do otpuštanja i aktivacije lijeka.
Na koje su probleme naišli konjugati prve generacije?
4 uvjeta kažu:
Protutijelo mora biti humanizirano radi izbjegavanja odnosno smanjivanja imunološkog odgovora organizma.
Protutijelo mora pokazivati selektivnost prema antigenu koji je pretjerano eksprimiran u tumorskim stanicama ( ne prema normalnim stanicama ).
Konjugat mora u stanicu ući endocitozom posredovanu receptorom
Veza između protutijela i konjugata mora biti stabilna sve dok konjugat ne uđe u stanicu ; a nakon ulaska, veza treba puknuti kako bi moglo doći do otpuštanja i aktivacije lijeka.
Koji su rizici upotrebe tako jakih citostatika u konjugatima?
Rizik je pucanje kovalentne veze između citostatika i protutijela u plazmi.
To može dovesti do snažnog citotoksičnog djelovanja zbog toga što su korišteni citostatici 100-1000x toksičnijeg učinka od konvencionalnih citostatika
Koji se lijekovi u obliku konjugata koriste?
Radioaktivni izotopi,
Ricin,
Toksin difterije,
Egzotoksin A iz P.aeruginosa,
Adozelesin,
Kaliheamicin gama 1,
Jako potentni taksoidi
analozi doksorubicina,
Maitansinoidi
Auristatini
Opiši vezanje lijeka na protutijelo.
Lijek se može vezati na protutijelo pomoću različitih poveznica.
=> poveznice osjetljive na kiselinu ==> pucaju u kiselom okružju lizosoma
=> poveznice osjetljive na peptidazu djelovanjem intracelularnih peptidaza
=> disulfidne poveznice - pucaju zbog izmjene disulfida s intracelularnim tiolom ( glutationom )
Lijek se može vezati na protutijelo:
=> alkilacija/acilacija terminalnih amino skupina Lys
=> alkilacija/acilacija tiola nastalih redukcijom disulfidnih veza
=> nastajanje imina i redukcija u amine
Objasni alkilaciju/acilaciju terminalnih amino skupina Lys.
Primarna amino skupina lizina je nukleofil i reaktivna je vrlo.
Ona se koristi za vezanje lijekova tako da se, you guessed it, acilira ili alkilira.
Problem je mogućnost vezanja lijeka na podučje koje prepoznaje antigen i time spriječiti vezanje antigena na protutijelo.
Također, maskiranje polarnih amino skupina može dovesti do taloženja kompleksa lijeka i protutijela.
Objasni alkilaciju/acilaciju tiola nastalih redukcijom disulfidnih veza.
Redukcija 4 disulfidne veze između lanaca u ugljikohidratnom području protutijela
=> nastaje 8 tiolnih skupina te se lijek može vezati alkilacijom ili acilacijom tih skupina
Prednost pristupa je mogućnost kontrole mjesta vezanja ( znamo gdje se veže )
I neće doći do maskiranja mjesta za prepoznavanje antigena.
Nedostatak je da se na 1 molekulu protutijela može vezati samo 8 molekula lijeka
=>
Na tiolnu se skupinu može vezati poveznica na koju se onda stavlja više molekula lijeka čiji se optimalan broj određuje eksperimentalno
Objasni nastajanje imina i redukciju u amine.
Ta metoda zasnovana je na ugljikohidratnom području između dva teška lanca.
Tamo se nalaze dioli šećera koji su prostorno bliski ( vicinalni ) i oni se blago oksidiraju u aldehide ( perjodat ).
Reaktivni aldehidi vežu lijekove koji imaju amino skupine i tvore imine.
Takvi se imini mogu onda reducirati u stabilnije amine.
Opiši gemtezumab ozogamicin.
Prolijek je prolijeka.
Konjugat je monoklonskog protutijela i kaliheamicina ( protutumorski lijek izoliran iz bakterije ; trisulfidna skupina, aktivan u obliku tiola => antibiotski citostatik).
Koristi se u terapiji akutne mijeloične leukemije pozitivne na antigen CD33.
Ukinut je 2010. Radi manjka učinkovitosti, no vraćen na tržište 2017.
Kaliheamicin kao antibiotski citostatik, veže se na manji utor molekule DNA i cijepa DNA => interkalator
Dakle, kaliheamicin u procesu sinteze konjugata se svojom trisulfidnom skupinom modificira u disulfidnu pomoću hidrazidne poveznice.
Perjodat oksidira protutijelo te aldehid reagira s hidrazinom => hidrazon
Konjugat dolazi do ciljne stanice, veže se na CD33 antigen te ulazi u stanicu endocitozom.
Otpušta se kiselom hidrolizom u lizosomima/endosomima.
Lijek odlazi u jezgru gdje se disulfidna skupina reducira u tiol.
Opiši inotuzumab ozogamicin.
Konugat je monoklonskog protutijela i kaliheamicina.
Koristi se za liječenje CD22+ akutne limfoblastične leukemije prekursora B limfocita.
veže se na antigen CD22.
Opiši trastuzumab emtansin.
Konjugat trastuzumaba i citostatika maitansinoida DM1.
Potonji inhibira polimerizaciju tubulina u tumorskim stanicama, što uzrokuje smrt stanice, djelovanja jačeg 100-1000x od konvencionalnih citostatika => ne može kao monoterapija.
Trastuzumab ga ciljano dostavlja do tumorske stanice koje imaju pretjerano eksprimiran HER2 ; veže se za taj receptor, konjugat se endocitozira i proteolitički razgrađuje u lizosomima , a aktivan lijek se otpušta.
Koristi se kod karcinoma dojke rezistentnog na trastuzumab.
Opiši brentuksimab vedotin.
Konjugat je kimernog monoklonskog protutijela i monometillauristatina E.
Protutijelo se veže na CD30 antigen Hodginovog limfoma i anaplastičnog limfoma velikih stanica.
Ekspresija tih antigena ograničena je na maligne stanice.
Vezanje za receptore, endocitoza, hidroliza u lizosomima, otpuštanje aktivnog lijeka => inhibicija polimerizacije tubulina i indukcija apoptoze.
Opiši ibritumomab tiuksetan + 90Y ( itrij 90 )
Konjugat je ibritumomaba i tiuksetana.
Tiuksetan je kelator itrija.
Ibritumomab veže se na CD20 antigen B-limfocita.
Itrij90 uništava stanicu za koju je vezan i okolne stanice emitirajući beta zračenje koje proizvodi slobodne radikale.
Kombinira se često s rituksimabom koji cilja isti CD20 antigen.
Koristi se za liječenje folikularnog ne-Hodginovog limfoma B-stanica.
