ISTOČNOEUROPSKI MODEL Flashcards
KOJE SU ZEMLJE U TOME?
Istočnoeuropski medijski model temelji se na postkomunističkom naslijeđu, a obuhvaća širok prostor od Istre i Karpata do Kavkaza, te zemlje od Višegradske skupine do Crnog mora. Ove zemlje, koje su pod utjecajem bivših sovjetskih režima i komunističkih sustava, suočavaju se s jedinstvenim izazovima u razvoju svojih medijskih sustava.
KULTURNO I POLITIČKO NASLJEĐE - SITUACIJA
Nakon pada komunizma, zemlje koje dijele postkomunističko naslijeđe suočavaju se s izazovima demokratizacije, modernizacije i usklađivanja sa zapadnim standardima, a političko naslijeđe ostalo je duboko ukorijenjeno. Središnja Europa (Češka, Slovačka, Mađarska, Slovenija), baltičke zemlje (Estonija, Latvija, Litvanija), istočni Balkan (Rumunjska, Bugarska) te zapadni Balkan (Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Albanija), a u širem smislu i CIS-zajednica neovisnih država (Rusija, Ukrajina, Bjelorusija, Moldavija), južnokavkaske zemlje (Armenija, Azerbejdžan, Gruzija) i srednjoazijske zemlje (Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan, Turkmenistan, Uzbekistan), te Mongolija, nastoje prilagoditi svoje političke, ekonomske i medijske sustave tranziciji prema demokraciji.
KULTURNO I POLITIČKO NASLJEĐE - DINAMIKA PROMJENA
Iako su zemlje Istočne Europe bile pod velikim utjecajem Sovjetskog Saveza, promjene su došle sporo, često uz izazove kasne demokratizacije i nepotpune modernizacije. Pojam “talijanizacija” medija opisuje proces u kojem političke stranke i ekonomske elite preuzimaju kontrolu nad medijima, čineći ih instrumentima političkog interesa i propagande. Iako su mediji formalno slobodni, u praksi politička kontrola i ekonomska koncentracija vlasništva često smanjuju novinarsku slobodu. Postojanje “očinske države”, političkog klijentelizma i “panpoliticismo” (prožimanje politike u sve društvene sfere, poput ekonomije, sudstva i medija) ostaje izazov za postkomunističke zemlje. Kasni razvoj liberalnih institucija i politička kultura koja favorizira snažnu ulogu Države dodatno kompliciraju medijsku tranziciju.
OSNOVNE KARAKTERISTIKE MODELA
Postkomunističke zemlje suočavaju se s “burim političkim životom”, čija je posljedica rastuća politička konfliktnost i patološke posljedice na medije. Procesi u medijima u ovom okruženju mogu biti ili svjesno imitativni, kopirajući zapadnoeuropske medijske modele, ili prirodni procesi koji se ponavljaju zbog sličnih političkih i društvenih uvjeta. U mnogim postkomunističkim zemljama, unatoč početnim reformama i zakonodavnim promjenama, medijski sustavi su i dalje pod snažnim utjecajem političkih sustava i tržišnih snaga.
NOVINSKA INDUSTRIJA
U novinskoj industriji u istočnoeuropskim zemljama, nakon početnog razdoblja slobodnijeg novinarstva tijekom 1980-ih, uslijedio je pad kvalitete novina i tabloidizacija. U bivšoj Jugoslaviji, primjerice, novine poput Mladine, Dela i Vjesnika bile su vrlo utjecajne, ali u 1990-ima došlo je do smanjenja broja kvalitetnih novina. Pojava tabloida, “žutog novinarstva” i estradizacije medija dovela je do smanjenja profesionalnih standarda i neovisnosti. Proces privatizacije također je značio da su mnogi mediji završili pod kontrolom oligara i političkih interesnih skupina. Rast broja naslova i novinskih kompanija, te pojava novih tržišnih segmenata nisu bili dovoljni da se osigura kvaliteta novinarstva.
POLITIČKI PARALELIZAM U JAVNIM SERVISIMA
U postkomunističkim zemljama, javni servisi često postaju politički instrumenti. politiku preko medija” ili politiku u medijima” → najuočljiviji primjeri vidljivi kroz informativne programe i članove regulatornih tijela i upravnih odbora javnih servisa. Mediji u zemljama poput Hrvatske, Slovenije i Bugarske često odražavaju ravnotežu političkih snaga, jer su članovi upravnih odbora i regulatornih tijela često imenovani od strane političkih stranaka. Ova politička kontrola nad medijima očituje se u informacijskim programima i drugim oblicima izvještavanja. Državni mediji i dalje služe interesima vladajućih stranaka, dok privatni mediji, podložni ekonomskim pritiscima, često gube novinarsku autonomiju.
ULOGA DRŽAVE - PRIMJERI LOŠE PRAKSE
Primjeri loše prakse u postkomunističkim zemljama uključuju zakonodavna rješenja koja omogućuju politički paralelizam. U Hrvatskoj i Sloveniji, politički pritisak na sastav programskih vijeća i upravnih odbora u javnim servisima doveo je do situacije u kojoj se novinari moraju prilagođavati političkim interesima, a mediji gube svoju neovisnost. Primjeri pritiska: Vjesnik, Radio 101, Feral Tribune, HRT. Ovakav politički pritisak prisutan je i u zemljama poput Mađarske i Poljske, gdje desni populizam ozbiljno ugrožava slobodu medija.
PRIKRIVENI TRIKOVI - DRŽAVNA INSTITUCIJA
Izravna ili neizravna kontrola nad medijskim kućama kroz vlasništvo oligarha ili političkih tajkuna, te pokušaji privatizacijskih strategija, dodatno podupiru politički paralelizam i guše slobodu novinarstva. Regulatorni sustavi su često slabi, a korupcija i koncentracija vlasništva smanjuju pluralizam i medijsku neovisnost. Iako postoje iznimke poput Estonije, koja se smatra jednim od rijetkih postkomunističkih primjeraka gdje mediji funkcioniraju relativno slobodno, mnoge druge zemlje suočavaju se s ozbiljnim izazovima u očuvanju neovisnosti medija.
PROFESIONALNI NEDOSTACI MODELA
Medijski sustavi u istočnoeuropskim zemljama često ne nadziru političke kretanja, što dovodi do neobjektivnog izvještavanja i nesposobnosti novinara da prepoznaju ključne demokratske vrijednosti. Novinari u tim zemljama često nisu u stanju zauzeti jasnu poziciju “watchdog-a” (nadzornika moćnika), jer politički pritisci i ekonomski interesi oblikuju njihov rad. Posljedica je nepouzdanost izvještavanja o političkim i društvenim pitanjima. (propagandne/odvjetničke (“lapdog”) ili proganjateljske (“hunting dog”) uloge)
VARŠAVSKI PAKT I NASLJEĐE KOMUNIZMA
Varšavski pakt, vojni savez osnovan 1955. godine, imao je ključnu ulogu u oblikovanju političkog pejzaža Istočne Europe. Članice ovog saveza (Sovjetski Savez, Poljska, Istočna Njemačka, Mađarska, Rumunjska, Bugarska, Albanija) bile su pod političkim i vojnih utjecajem Sovjetskog saveza, što je imalo značajan utjecaj na sve sfere društva, uključujući medije. U tim je zemljama cenzura i propaganda bile alat vladavine, dok su mediji služili kao instrument državne kontrole i političke moći. . Pad Berlinskog zida (1989.) i kasniji raspad Sovjetskog Saveza (1991.) označili su kraj Varšavskog pakta. Većina tih zemalja kasnije se demokratski transformirala i pridružila Europskoj uniji ili NATO-u.
TRENDOVI I RAZVOJ MEDIJA
Trenutni trendovi u medijima ukazuju na konvergenciju medijskih platformi i daljnje prodiranje političkih i ekonomskih interesa u novinarstvo. Postkomunističke zemlje suočavaju se s izazovom usklađivanja svojih medijskih sustava s boljim praksama i profesionalnim normama. Slabost novinarske hrabrosti, zajedno s političkim i poslovnim interesima, usporava napredak i razvoj medija, iako postoje pomaci prema većoj slobodi i profesionalizaciji.
JAN KUCIAK
Ján Kuciak, slovački novinar koji je istraživao korupciju povezanu s političkim i poslovnim elitama, postao je simbol borbe za slobodu novinarstva u postkomunističkim zemljama. Njegovo ubojstvo 2018. godine potaknulo je masovne proteste u Slovačkoj i druge inicijative za zaštitu novinara, koji su suočeni s prijetnjama i nasiljem u cijeloj regiji. Smrt Kuciaka postavila je novo pitanje o sigurnosti novinara i slobodi medija u istočnoeuropskim državama.
