virusni i virusno-plazmidni vektori Flashcards
podjela vektora na temelju otkud dolaze
plazmidni vektori
virusni vektori
virusno-plazmidni vektori
umjetni kromosomi
objasni virusni vektor fag lambda
- umjereni virus (temperirani tj. lizogeni bakteriofag) – lizogeni ciklus
- dobro karakteriziran (dostupno puno mutanata)
- genom - dvolančana linearna DNA, duljine 48.514 bp, ima oko 60 gena, na krajevima je sekvencija cos (kohezivni, ljepljivi krajevi) dugi 12 pb
kako nastaje infektivna čestica kod faga lambda
infektivna čestica nastaje kada se u kapsidu upakira 39 do 51 kb DNA (između dviju cos sekvencija)
ostaje infektivan i nakon uklanjanja pojedinih velikih dijelova genoma i još uvijek može lizirati bakteriju
kada virusna čestica postaje infektivna
kad se u njoj nalazi 39 do 51kb
kakvi mogu biti vektori faga lambda
insercijski i supstitucijski
objasni insercijski vektor
to je DNA faga lambda kojem je izbačena sredina genoma faga i imamo lijevu (16kb) i desnu ruku (24kb), na oba kraja se nalaze cos sekvence, lijeva i desna ruka zajedno čine genom velik 44kb zbog čega je najveći insert koji se može ubaciti u genom veličine do 11kb (on se ubacuje u restrikcijsko mjesto između lijeve i desne ruke)
objasni supstitucijski (zamjenski) vektor
DNA faga ima lijevu (22kb) i desnu ruku (6kb) i sredinu (11kb)
insert se ubacuje u genom faga tako da se pocijepa na dva mjesta restrikcijskim enzimom, ukloni se sredina i ubaci insert, veličina inserta je od 9 do 21kb
objasni kloniranje u fagu lambda
- cijepanje vektora restrikcijskim enzimom
- eliminacija sredine (kod supstitucijskog vektora) - radi se preparativna gel-elektroforeza i iz gela se izoliraju lijeva i desna ruka
- ligacija lijeve i desne ruke vektora i fragmenata DNA, ligiraju se i cos sekvence (kompatibilni krajevi) - može doći i do ligacije lijeve i desne ruke, bez da se insert umetne između njih
- pakiranje DNA u virusnu česticu in vitro - sklapanje virusnih čestica in vitro (glave + repovi + DNA = infektivna čestica s insertom)
- infekcija bakterije E. coli s in vitro pakiranim fagima - nastaju plakovi (bistre zone na agarnoj podlozi) - samo oni koji su infektivni
- izolacija faga iz plakova - plak se izreže i stavi u pufer (fagi difundiraju u pufer)
- suspenzija faga se sprema u banku gena
objasni pakiranje in vitro
sklapanje infektivnih virusnih čestica komplementacijom in vitro
- potrebna su dva lizogena soja bakterije E. coli
(1) mutacija u genu koji kodira za protein repa i pakiranje - nakon indukcije litičkog ciklusa nastaju glave faga
(2) mutacija u genu koji kodira za glavni protein kapside - nakon indukcije litičkog ciklusa nastaju repovi faga
- lizati se pomiješaju i doda im se DNA (glave + repovi + DNA): protein A (terminaza) prepoznaje i cijepa cos sekvencije; pakiranje DNA uz utrošak ATP-a (od cos do cos)
- fagi su infektivni samo ako sadrže 39 do 51 kb DNA
- infekcija E. coli – nastaju plakovi
koje su prednosti i mane faga lambda kao vektora za izradu banke gena
uspješnost izrade banke gena – visoka
veličina fragmenata u banci gena – ujednačena
jednostavnost/kompliciranost izrade banke gena – komplicirana
čuvanje (održavanje i obnavljanje) banke gena – komplicirano
pretraživanje banke gena – najviše ovisi o metodi pretraživanja
što su kosmid/kozmidi
virusno-plazmidni vektori
plazmidi koji sadrže sekvenciju cos (14 pb)
veličina: ~5-6 kb
koje su osnovne sekvencije u kozmidima
ishodište replikacije u E. coli (ori)
rezistencija na antibiotik
sekvencija cos
polilinker (MCS)
koje su prednosti kozmida
veličina kloniranih fragmenata: 34-46 kb (jako ujednačena)
velika uspješnost kloniranja
ne nastaju plakovi nego kolonije E.coli
(u banku gena se sprema suspenzija E.coli)
objasni kloniranje kozmida
imamo kozmid kojeg treba linearizirati, ali naravno ne u sekvencu cos jer ako ga lineariziramo u sekvenci cos ne možemo onda ništa radit. Dodamo naše fragmente, inserte i napravimo ligaciju. S ligacijskom smjesom se radi in vitro pakiranje i s tim fagima inficiramo E.coli te kao rezultat dobivamo kružni kozmid i onda takvu bakteriju spremamo u banku gena
kakvo može biti cijepanje kozmida/genomske DNA koju želimo ubacit u plazmid
može biti potpuno cijepanje ili parcijalno cijepanje (enzim ne reže 100%, nasumićno će pocijepati neka mjesta, a neka neće, neke molekule DNA će biti pocijepane na svim mjestima, neke samo na nekim, a neke uopće neće biti pocijepane)