Plastična i rekonstrukcijska kirurgija glave i vrata Flashcards
Kako je organizirana vaskularizacija kože i zašto je to bitno za rekonstrukciju režnjevima?
Dvije su razine vaskularizacije: dublje između mišića je jedna veća krvna žila koja daje perforantne ogranke koji površinski stvaraju kožno-potkožni žilni splet. Tzv. aksijalni režnjevi sadrže tu veću područnu žilu i izrazito su pouzdani, dok manji slobodni režnjevi zahtijevaju veći odnos baze i dužine.
Kako prokrvljenost lica utječe na odnos baze i dužine režnja?
Dobra prokrvljenost lica znači da taj odnos može biti i manji nego drugdje.
Ako je od estetske podjedinice ostao manji dio, je li bolje očuvati ga i rekonstruirati ostalo ili rekonstruirati sve?
Bolje je rekonstruirati sve jer ljudsko oko teže zamjećuje razliku.
Poredaj metode korištene u estetskoj kirurgiji od baze piramide prema njenom vrhu (od najjednostavnijih).
Sekundarno cijeljenje, primarno zatvaranje, presadci kože, tkivni ekspanderi, lokalni režnjevi, regionalni režnjevi, slobodni režnjevi.
Kada se u ovom području kirurgije koristi sekundarno cijeljenje?
Na području čela nakon odizanja čeonog režnja.
Kkava se ekscizija primjenjuje kada je planirano primarno cijeljenje rane?
Eliptična ekscizija u omjeru 2,5 - 3 : 1.
Što se događa u tri faze prihvaćanja tkivnog presatka?
Prva faza traje 48h te se naziva serumska imbibicija jer se tkivo isključivo hrani difuzijom seruma. Nužno ga dobro fiksirati da ga hematom ne odigne. Druga faza obuhvaća revaskularizaciju, a treća faza (mjeseci kasnije) reorganizaciju kolagenskih vlakana i urastanje neuralnih tvorbi.
Na kojim područjima glave i vrata se tkivni ekspanderi mogu koristiti?
Na područjima s čvrstom podlogom, dakle čelo i vlasište.
Na kojem tipu vaskularizacije se temelje lokalni režnjevi na licu i vratu? Koji je odnos baze i dužine režnja? Ima li iznimaka?
U pravilu se temelje na potkožno kožnom žilnom spletu, a odnos im je do 4 : 1. Iznimka je čeoni režanj koji ima aksijalnu vaskularizaciju.
Koji regionalni režanj se danas najčešće koristi za rekonstrukciju velikog defekta vrata?
Deltopektoralni režanj. Zasnovan je na perforatorima unutarnje torakalne arterije.
Koje su dvije glavne prednosti rekonstrukcije slobodnim režnjem u usporedbi s regionalnim režnjem?
Možemo odabrati točno koja kombinacija tkiva nam treba, dok je kod regionalnog režnja to fiksno bio mišić i koža.
Omogućuje istovremeni rad dva tima kirurga što bitno smanjuje vrijeme provedeno pod općom anestezijom.
Koje su dvije glavne prednosti rekonstrukcije slobodnim režnjem u usporedbi s regionalnim režnjem?
Možemo odabrati točno koja kombinacija tkiva nam treba, dok je kod regionalnog režnja to fiksno bio mišić i koža.
Omogućuje istovremeni rad dva tima kirurga što bitno smanjuje vrijeme provedeno pod općom anestezijom.
Koje su prednosti i mane anterolateralnog natkoljeničnog režnja u usporedbi s podlaktičnim režnjem?
Prednost je dostupnost veće količine kože s manjim morbiditetom, ali mana je što je vaskularizacija tog režnja puno varijabilnija (temelji se na perforatorima kože),
Koji je glavni problem kod rekonstrukcije kože vlasišta?
Neelastičnost kože vlasišta znači da je primarno zatvaranje te rekonstrukcija lokalnim režnjevima dosta otežana.
Kako najčešće rekonstruiramo defekte čela?
Eliptičnom ekscizijom i primarnim šavom ili lokalnim režnjem. Koža čela je dosta elastična.
Na kojoj arteriji se bazira čeoni režanj korišten za rekonstrukciju nosa?
Supratrohlearna arterija.
Od kuda možemo dobiti hrskavicu za rekonstrukciju defekta hrskavice nosa?
Od hrskavice septuma nosa ako je dostupna ili hrskavica uške ili rebra.
Čime rekonstruiramo konjuktivu i tarzus vjeđe?
Konjuktivu ili primarnim zatvaranjem ostatka konjuktive ili presadnicom sluznice nepca. Tarzus pomoću hrskavice septuma nosa.
Koje metode koristimo kad defekt usne zahvaća do 3/4 usne?
Ako je nešto manji može se primarno zatvarati, a kod većih pokušava se korigirati defekt lokalnim režnjevima koji redovito sadrže dio iste ili druge usne kako bi se maksimalno očuvala funkcija i estetika.
Čime rekonstruiramo defekte alveolarnog nastavka čeljusti?
Autolognim presadcima iz ramusa mandibule (do 2 cm veličine defekta) ili s vanjskog kortikalisa kalvarije. Za spongiozne presatke dobro mjesto je i bočni greben zdjelice.
Koji je uvjet adekvatne izvedbe autolognog koštanog presatka?
Primaće mjesto mora biti dobro vaskularizirano i bez infekcije.
Koji je standard kirurške rekonstrukcije mandibule?
Slobodni režanj lisne kosti. Zbog duljine kosti omogućuje potpunu rekonstrukciju mandibule. Također, fibula ima izrazito povoljnu vaskularizaciju. Zakrivljeni oblik postiže se klinastim ostektomijama.
Koja je metoda izbora za rekonstrukciju hemimandibularnog defekta?
Slobodni režanj bočnog grebena zdjelice. Osim dobre vaskularizacije, ova režanj je povoljan i jer svojom zakrivljenošću nalikuje na polovinu mandibule.
Što je opturator?
Opturator je posebno izrađena proteza koja služi za popunjavanje resekcijske šupljine i fistule na nepcu.
Koja su tri cilja u rekonstrukciji srednjeg lica nakon opsežne maksilektomije?
Uspostaviti dno orbite kako bi bulbus bio u dobrom položaju, rekonstruirati simetričnu malarnu prominenciju, rekonstruirati tvrdo nepce.
Kako se najčešće rekonstruira dno orbite?
Titanskom mrežicom (mesh).
Koji se režanj najčešće koristi u rekonstrukciji srednjeg lica i maksile?
Slobodni režanj širokog leđnog mišića s vrškom lopatice. Danas 3D računalno planiranje otvara i nove opcije poput slobodnog režnja lisne kosti.
Što nam može koristiti kao pomoć u sekundarnom cijeljenju dna usne šupljine i tvrdog nepca?
Za dno usne šupljine to je opturator jer sprječava sraštavanje jezika s dnom. Za tvrdo nepce pomoći nam može palatinalna ploča koja štiti ranu od hrane i vodi epitelizaciju.
Koji se režanj danas najviše koristi u rekonstrukciji usne šupljine?
Anterolateralni natkoljenični režanj. Velika prednost u odnosu na podlaktični režanj je mogućnost uzimanja veće količine tkiva uz manji morbiditet. Pogodan za rekonstrukciju jezika (očuva se akt gutanja, a i govor je relativno razumljiv).
Kada se isplati pokušati izvesti reanimaciju lica reinervacijom?
Ukoliko je kljenut nastala do prije godinu dana smatra se da lična muskulatura nije atrofirala i zahvat se može izvesti.
Koje su metode reinervacije ličnog živca dostupne?
Prekapčanje na maseterični živac uz pomoć presatka s n. suralisa. Moguće je i prikapčanje n. XI ili n. XII, ali tada moramo biti svjesni da žrtvujemo funkciju tih živaca.
Kako izvesti reanimaciju lica ako je prošlo više od godine dana od nastupa kljenuti ličnog živca?
Obzirom da je mimična muskulatura nepovratno atrofirala, temporalni mišić se odvaja od temporalne kosti i prišije za kut usana. Bolesnik samo treba snažno zagristi da bi se nasmijao.
U kojoj dobi je najbolje izvesti otoplastiku?
Korekciju ušiju je najbolje izvesti oko 6-7 godine jer su uške dosegle konačnu veličinu, a dijete nije još krenulo u školu.
Opiši blefaroplastiku? Kada se vade šavovi?
Donja incizija ide 7-8 mm iznad trepavica i lateralno zavija prema kranijalno, dok gornja incizija prati oblik obrve, a koliko je iznad ovisi o pacijentu. Masne jastučiće se ekscidira konzervativno (da ne bi bio izgled upalih oči). Šavovi se vade nakon 5-7 dana.
Koje su potencijalne komplikacije gornje i donje blefaroplastike?
Nastanak hematom ili edema vjeđe te teškoće u zatvaranju oka što vodi u kseroftalmiju i kronični konjuktivitis.
Zašto je prije blefaroplastike važno procijeniti položaj obrva?
Jer se starenjem obrve spuštaju i mogu dati prividnu potrebu za gornjom blefaroplastikom zbog viška kože.
Gdje se radi incizija za septoplastiku?
Hemitransfiksijska incizija se radi kaudalno, tj. jedne strane membranoznog septuma kaudalno od samog hrskavičnog septuma.
Što je SMAS?
To je sloj fascije i vezivnog tikva lica koji obuhvaća i mimičnu muskulaturu. Temelj je današnje ritiektomije (face lifting). Cilj je lifting pomjeranje lica u dva vektora (vertikalno i horizontalno).
Koje su moguće komplikacije ritidektomije?
Hematom, infekcija, nekroza kože, presijecanje grana facijalnog živca, asimetrija nakon nejednake korekcije.
Opiši transplantaciju kose.
Iz donorskog područja (najčešće okcipitalno) se uzimaju folikularne jedinice (što manje da bi rezultat bio prirodniji). Na ćelavom području se naprave rupice u koje se usađuju presadci.
Koji su najčešći dermalni fileri i koja im je primjena?
Prije se radilo o masnom tkivu dobivenom liposukcijom, a danas su to češće preparati hijaluronske kiseline. Najčešća primjena ovog zahvata je korigiranje dubokih bora (u kombinaciji s botoxom), augmentacija usne i volumizacija dijela lica (ožiljci i sl.)
Zašto se mekotkivna augmentacija i Botox moraju primjenjivati više puta? Koliko?
Oba tretmana valja ponavljati svakih 6 mjeseci. Fileri primijenjeni za mekotkivnu augmentaciju se u tom periodu resorbiraju, a botulinum toksin prestaje djelovati.
