MISOUR predrok Flashcards
Možete li navesti neki osobni primjer koji pokazuje opravdanost prigovora upućenih Maslowljevoj teoriji motivacije?
Kad bih bila u školi na nastavi, ponekad bi osjećala glad / umor, ali sam svejedno bila koncentrirana na učenje gradiva, ignorirala sam to.
**Zapostavila sam zadovoljenje fiziološke potrebe radi zadovoljenja socijalne potrebe.
Jeste li tijekom školovanja zapazili da su se neki učitelji djelotvorno služili potkrepljenjem u skladu s Premackovim načelom?
Prvo bi trebali odraditi neki zadatak, a onda bi se kasnije mogli igrati neku igru; učiteljica je znala da volimo ići van pa nam je rekla da ćemo ići van ako svi dobro odradimo zadatak.
Zatražite od prijatelja da se prisjete nekih situacija iz škole u kojima su doživjeli kognitivnu disonancu. Uklapa li se rješenje njihove kognitivne disonance u Festingerov model?
- Prijateljica je dobila jedinicu iz logaritamskih jednadžbi pa se uvjerila da nikada i nikako neće naučiti logaritme, nemoguće ih je naučiti.
- Prijatelj je stalno odgađao zadatke za zadnji čas, iako mu je bilo bitno završiti zadatke na vrijeme. Opravdao je odgađanje tako da se uvjerio da mu je bitnije dobro se odmoriti od škole; to mu je pomoglo da osjeća manje krivice.
- Prijatelj koji inače vjeruje da je varanje pogrešno, varao je na ispitu. Opravdao je to činjenicom da su svi ostali varali; zašto on ne bi smio, ako drugi smiju.
- Festingerov model – promijeniti ponašanje ili uvjeriti sebe da nemamo interesa ili potrebnih sposobnosti; provjeriti još što je Festingerov model!
Prisjetite se školske situacije u kojoj su povratne informacije pridonijele osjećaju samodjelotvornosti?
Učiteljica u osnovnoj školi je pohvalila moju brzinu rješavanja zadatka iz matematike i to me dodatno motiviralo da se trudim oko matematike i zbog toga sam se osjećala uspješnom u tom predmetu, dan danas se tako osjećam.
Navedite nekoliko primjera kada učiteljica svojim postupkom pridonosi osjećaju naučene bespomoćnosti.
- Upućivanjem negativnih kritika učeniku, nikad pozitivnih („Ti si nesposoban, kako to nisi naučio“; „Ti nikad ništa ne napraviš kako treba“ i sl.),
- ** ne omogućavanjem učeniku da doživi uspjeh**,
- posramljivanjem, ne nudeći pomoć;
- ako se ne trudi dovoljno motivirati svoje učenike,
- ako zanemaruje uspjeh učenika, pretjerano uspoređuje dobre i loše učenike…
Objasnite u skladu s Weinerovom teorijom atribucije zašto su za podizanje motivacije najpogodnije atribucije koje se odnose na učeničko zalaganje.
- Učenici koji uspjeh pripisuju sposobnostima ili zalaganju, a neuspjeh vanjskim činiteljima, postižu veći uspjeh od učenika koji su skloni pripisivati uspjeh vanjskim činiteljima, a neuspjehe vlastitim sposobnostima.
- Povratne informacije kojima se odaje priznanje učeničkom zalaganju dovode do snažnijih atribucija zalaganja, do viših očekivanja budućih uspjeha te do ponašanja usmjerenih postignuću.
Učenici se međusobno razlikuju po svojim sposobnostima, stoga moraju dobivati i različite zadatke. Kako to možete učiniti, a da pritom ne implicirate da su neki učenici manje sposobni od drugih?
- Grupirajući učenike s različitim sposobnostima; na temelju njihovih sposobnosti i potreba za učenjem, ali osiguramo da su te grupe fleksibilne i mijenjaju se s vremenom. Svatko ima svoj zadatak i svi doprinose grupi.
- Tako se izbjegava etiketiranje učenika i omogućuje fluidno kretanje između grupa na temelju napretka.
- Njegujemo okruženje u učionici u kojem učenici mogu učiti i podržavati jedni druge.
- Prilagodimo neko gradivo različitim stilovima i sposobnostima učenja – neki mogu pisati pjesmice, neki crtati, neki čitaju i podcrtavaju najbitnije i sl. Učenici biraju zadatke koji su u skladu s njihovim interesima.
Kako učiteljica može smanjiti potrebu učenika i učenica da koriste strategije izbjegavanja neuspjeha?
- učiti učenike natjecanju sa samim sobom,
- koristiti suradničko učenje,
- naučiti učenike da dijele zadatke na manje dijelove,
- davati zadatke primjerene težine i povezivati ulaganje napora s uspjehom,
- ne izjednačavati sposobnost s osobnom vrijednošću,
- naglašavati ono što je pozitivno, odstranjivati negativno,
- polaziti od poznatoga k nepoznatom.
Odaberite jednu konkretnu nastavnu jedinicu. Što sve možete učiniti da povećate radoznalost učenika na tom satu?
Učenicima možemo povećati radoznalost na različite načine, za konkretan primjer odabrala sam temu higijene. Učenike možemo motivirati na učenje o higijeni tako da istaknemo njezinu važnost u svakodnevnom životu, objasnimo kako primjerice ne pranje ruku direktno utječe na njih, tj. uzrokuje bolesti; možemo podijeliti neke priče iz stvarnoga života koji pokazuju posljedice; možemo demonstrirati kako prati ruke i dati njima da probaju; možemo im dati da izrađuju plakat u grupama na tu temu; možemo napraviti neki zabavan kviz na temu; možemo pozvati i nekog stručnjaka u školu koji im može održati predavanje o važnosti higijene. Za svaku temu postoji nebrojeno mnogo načina na koji možemo povećati radoznalost učenika, samo ih se treba sjetiti.
Postoje li učenici koje ni jedna učiteljica ne može motivirati? Ako mislite da postoje, što takvi učenici žele postići, tj. što njih motivira?
Mislim da postoje. Manjak motivacije može potjecati iz različitih izvora – npr. neki učenici mogu imati veliku potrebu za pripadnošću i povezanošću s vršnjacima, pa ju pokušavaju na sve moguće načine zadovoljiti; neki možda imaju veliku potrebu za isticanjem, a imaju premalo samopouzdanje i misle da ne mogu postići što žele pa si to na drugi način nadomještaju; neki učenici se mogu suočavati sa osobnim izazovima poput obiteljskih problema, financijskih problema, problema s mentalnim zdravljem i sl.; neki učenici možda imaju problema sa samopouzdanjem ili pate od naučene bespomoćnosti – takve učenike može biti posebno teško motivirati… Ponekad učiteljica ne može baš puno učiniti, ma koliko se trudila.
Koji su glavni nedostatci kognitivnih modela učenja?
Kognitivni modeli pokazali su se korisnima za ispitivanje opće kognitivne kompetentnosti ispitanika u precizno definiranim eksperimentalnim uvjetima gdje su relativno jasno definirani problemi i zadaci, no nisu bili dovoljni za objašnjavanje kognitivne angažiranosti učenika u razredu.
Zbog usmjerenosti na kognitivne procese, ovi modeli zanemarivali su socijalno-kulturalnu uvjetovanost učenja, emocionalne i motivacijske procese, kao i razlike u učenju koje proizlaze iz specifičnosti sadržaja učenja.
Promatrajte jednog uspješnog i jednog neuspješnog učenika u razredu. Pokušajte prepoznati koliko su kod svakog od njih prisutne pojedine komponente samoreguliranog učenja.
**Uspješan učenik **ima za cilj razumjeti gradivo i otkriti dublje značenje materije, postavlja pitanja, puno čita, uspoređuje, povezuje s onim što već zna, raspravlja s drugima; postavlja si jasne, specifične i ostvarive ciljeve za učenje; vjeruje da može uspjeti ako uloži dovoljno truda; vjeruje da njegovo zalaganje i sposobnosti dovode do uspjeha; usmjeren je na učenje, a ne na izvedbu i ima veće samopoštovanje; pokazuje učinkovite vještine planiranja i organizacije, dijeli zadatke na dijelove; redovito prati svoj napredak i ocjenjuje svoj rad, razmišlja o svojim jakim i slabim stranama
Neuspješan učenik često ima nejasne ili nerealne ciljeve, ili možda nema jak osjećaj svrhe ili smjera u svom učenju; ne zna što želi postići i kako; ima problema s planiranjem i organiziranjem materijala za učenje; ne rastavlja složene zadatke na dijelove; ne zna organizirati vrijeme – odugovlači ili se muči s ispunjavanjem rokova; ne prati svoj napredak redovito; usmjeren je na izvedbu, tj. dobivanje dobre ocjene, a ne na sam proces učenja; ima nisko samopoštovanje; namjerno ne ulaže trud da bi neuspjeh pripisao neučenju; ako ne uči, a ipak uspije, pripisuje to svojoj sposobnosti.
Kako biste pomogli učeniku koji loše samoregulira svoje učenje u fazi nadgledanja (prema Pintrichevom modelu)? Razradite strategiju.
- Pružanjem modela – dijeljenjem zadataka na manje dijelove i komentiranjem svakog koraka rješavanja pojedinog zadatka, naglas govorimo što radimo, dijelimo s učenikom svoje misaone procese, razmišljamo naglas kako bi to i on počeo raditi; potičemo otvorene rasprave u razredu.
- Objašnjavanjem ciljeva učenja – učeniku objasnimo što se točno od njega očekuje da postigne;
- učeniku na neki način omogućimo da prati svoj napredak pomoću nekih alata ili lista za samoprocjenu, učimo ga kako da sam procjeni kvalitetu svog rada, možemo učenicima dati zadatak da si sami ispravljaju sastavak po određenim kriterijima;
- dajući mu redovite i precizne, jasne povratne informacije o tome što je dobro, a što bi trebalo popraviti;
- potičemo ga na postavljanje pitanja o vlastitom razumijevanju određenog gradiva
- pružamo ohrabrenje i pohvale kad se vidi određeni napredak.
Jeste li uočili kod sebe razliku u ciljevima učenja pojedinih predmeta? Čemu sve možete pripisati tu razliku?
Da, kod nekih predmeta mi je cilj samo ih proći, položiti, a kod nekih si postavljam baš visoke ciljeve. Primjerice uvijek mi je bilo mrsko učiti geografiju jer me to jednostavno nije zanimalo i snalaženje na karti mi je uvijek bilo teško. S druge strane, jako volim učiti engleski i naviknuta sam dobivati odlične ocjene iz tog predmeta pa me smeta i najmanja greška koju napravim na ispitu, oko tog predmeta sam jako angažirana do te mjere da si i sama tražim zadatke, primjerice za vježbu gramatike. Smatram da je za moju ljubav prema engleskom zaslužna i moja učiteljica engleskog u osnovnoj školi jer je uvijek stvarala pozitivnu, smiješnu atmosferu na svakom satu; trudila se da nam učenje bude zabavno.
Po čemu se mogu u razredu prepoznati učenici s visokom orijentacijom na ovladavanje zadatkom a po čemu oni s visokom orijentacijom na izvedbu?
- učenici koji su usmjereni na ovladavanje zadatkom žele razumjeti gradivo – veća je vjerojatnost da će postavljati pitanja, uključiti se u diskusije i povezivati stvari, na njima se vidi entuzijazam i znatiželja;
- oni koji su usmjereni na izvedbu su usmjereni na šturo zapamćivanje, najvažnije im je da prođu sa što boljom ocjenom ili pohvalom; učenici koji su usmjereni na ovladavanje zadatkom će biti zadovoljni i s npr. ocjenom dobar;
- učenici koji su usmjereni na ovladavanje zadatkom će birati teže zadatke jer žele znati što više i spremni su učiti na pogreškama,
- učenici usmjereni na izvedbu će prije igrati na „sigurnu kartu“ pa će odabrati lakše zadatke za koje znaju da ih mogu riješiti;
- učenici usmjereni na ovladavanje zadatkom često uče i istražuju i izvan škole, u svoje slobodno vrijeme, dok učenici usmjereni na izvedbu neće to raditi
