Natuknice za pitanja Flashcards
Odnos filozofije prava, pravne znanosti i prava
a) Logičke razine jezika - pravo kao diskurs normotvoraca, analiza jezika prava, analiza diskursa pravnika
b) Pojmovni laboratorij
- pz: što se pravom određuje, normativni sadržaj
- fp: oblikovanje pojmova prikladnih za opisivanje prava
Osnovna oruđa filozofije prava
1) definicija
2) empirijski i analitički iskazi
3) jezik i metajezik
4) opisujući i propisujući
5) motiv i razlog
Koje su uporabe riječi pravo?
1) u objektivnom smislu
- norme usmjerene na ljudsko ponašanje koje tvore neki pravni poredak
2) unutarnja razdioba pravo
- ne ukupnost, ne dio
3) pravo u subjektivnom smislu
- umjetna kakvoća
4) pravni automatizam
Vrste morala
a) pozitivni ili društveni
- skup vrijednosti, općeprihvaćena pravila u nekom društvenom okruženju
b) poseban idealni ili kritični
- podrpto moralnom doktrinom
Zajednička i razlikovna obilježja morala
razlikovna
- uporaba sile, jedinstvena struktura (pravo određuje svoje stvaranje)
zajedničko
- objekt im je ljudsko ponašanje
Mogući pojmovni i činjenični odnosi prava i morala
1) naturalizam - pojmovni odnos
2) pozitivan - činjenični odnos - ovisi o kritičkom moralu normotvoraca, bar djelomično odražava društveni moral
- pravo može utjecati i na moral
Osobitosti jezika prava
- propisujući karakter (ali njegovo konkretno iskazivanje)
- mperativ, deontički oblik
- semantika - obvezno
- svijet se prilagođava njima
- nemaju istinitu vrijednost
- beskonačan slijed propisujućih iskaza - u užem smislu i preostalim
Pravna norma u užem smislu
1) propis
- odnosi se na značenje kao rezultat tumačenja iskaza (ne akt propisivanja, ni iskaz - to je odredba)
2) s pogodbenom strukturom
- što treba učiniti ako se ostvare određene okolnosti
- antecedent ili konsekvent
3) sadržaj je opći i apstraktan
- apstraktno činjenično stanje
- retroaktivnost
Razlika između norme i rješidbe
- odluka je retroaktivna, ex post facto, antedecent se odnosi na odluke koje su nastupile
Norme u općenitom smislu
1) norme o nadležnosti - subjektu se dodijeljuje vlast
2) dopuštajuće norme - javno okupljanje
3) definirajuće norme
4) tumačeće norme - određuje se značenje nekog iskaza uporabljenog u formulaciji neke ranije norme (autentično tumačenje)
5) upućujuće
6) norme o sposobnosti djelovanja normi
7) norme o sukobima između normi
8) ukidajuće norme
Koja je povezanost normi u općenitom smislu i normi u užem smislu?
- u općenitom smislu su fragmenti normi - funkcionalno ovisne o propisima
Definirati utemeljujuće norme, metanorme, primarne i sekundarne norme te formulirane i neizražene norme te za svaku vrstu dati primjer
a) utemeljujuće - ništa im se ne propisuje nego se neposredno stvara neki pravni učinak
- nemaju pogodbeni oblik - definirajuće, ukidajuće, norme o autentičnom tumačenju - vojna osoba je djelatna (87, st4 KZ)
- imaju, ali nemaju deontičke izraze u konsekventu (Osoba je punoljetna s navršenih 18)
b) metanorma
- u užem smislu - predmet su druge norme ili odredbe (ukida se članak neki)
- u širem smislu - predmet su normativni akti -HS odlučuje o donšenju i pro
c) primarna norma - norma o ponašanaju vs norma o stvaranju i primjeni prava
d) formulirane – izrijekom iskazane ili formulirane u normativnoj odredbi
Norme o ponašanju i primjer
norme čijim se konsekventom neko ponašanje kvalificira kao obvezno, zabranjeno, dopušteno ili neobvezno
1) zapovjedne
a) obvezno
- matičar će poimence upitati pristaju li na brok
b) zabranjeno
- zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ništa ne smije mijenjati
2) dopuštajuče
- uži smisao - zajmpoprimac može odustati od ugovora prije nego što mu zajmodavac preda ugovorene stvari
- nebvezno - nastavnik nije obvezan održati predavanje za manje od 5 studenata
Značenje deontičkih izraza i imenovanje
jezična sredstva korisna za kvalificiranje ljudskih
ponašanja - ne označavaju opažljive predmete
- ne mogu se definirati pomoći nedeontički
- jedan primitivni
OZD
Koji su logički odnosi između deontičkih izraza
- dopušteno/nedopušteno – međusobno isključivi
- ponašanje ne može istodobno biti dopušteno i
zabranjeno (nedopušteno) - ponašanje ne može istodobno biti neobvezno
(dopušteno-ne) i obvezno (nedopušteno-ne) - ponašanje ne može istodobno biti zabranjeno
(nedopušteno) i obvezno (nedopušteno-ne) - obvezno implicira dopušteno
- dopuštenje (izvršiti) i neobvezanost (dopuštenje
propustiti) su spojivi - sloboda
Navesti i objasniti funkcije zapovjednih i dopuštajućih normi u normativnim sustavima;
1) na razini normih upućenim građanima - zapovjedne glavnu, lex poterior, lex superior
2) normi o proizvodnji normi - dopuštajuće izvršavaju glavnu
Logički odnosi između zapovjedni i sankcionirajućih normi
Može li postojati zapovijed bez sankcije?
- da; nužna i dovoljna je norma koja neko ponašanje kvalificira kao O (nije li to preporuka)
- ne postoji zapovijed bez sankcije
- međusobno se impliciraju
Razlika između uporabe i navođenja deontičkih izraza
a) upravni govor - uporabljen - propisivanje norme
b) neupravni govor - navođenje - pravnik
Značenja deontičkih iskaza u spoznajnoj funkciji i povezanost s teorijama pravne znanosti (riječ obveza)
1) prediktivna teza
- aspekt realističke teorije - postoji kad je predvidio da će je sudovi primjenjivati
- pojmovni odnos između obveze i sankcije
2) normativna teza
- egzistencijalni po pitanju norme
- normativsti
Pojam i glavne značajke načela
svaka norma
1) ima temeljni karakter
- daju vrijednosti temelj drugim normama i same ga ne zahtjevaju jer ih se smatra pravednim
2) obilježena je osobitim oblikom neodređenosti
- otvoreno činjenično stanje, otklonjiva (dopušta inimke), općenite norme (treba ju konretizirani i to može biti na mnogo različitih načina=
Vrste načela i primjeri
1) ustavna i zakonska
- načelo diobe vlasti, zabrane diskriminacije
2) opća i posebna
- opća su često ustavna
- posebna: načelo zastave broda, zakonitosti u kaz
3) izražena od neizraženo (o ratione)
- načelo pravne sigurnosti, jasnoće
Imenovati, definirati i objasniti osnovne subjektivne pravne položaje i dati primjere za svaki od njih
svojstvo koje je subjektu pripisano normom
1) zahtjev
2) obveza
3) sloboda
4) ne-zahtjev
- primarni ponašanje grašana
5) vlast
6) podložnost
7) bezvlast
8) otpornost
- norma o proizvodnji prava - sekundarni
Primarni pravni položaji
1) obveza: položaj subjekta kojemu je upućena
zapovjedna n.
➢ npr. obveza popravljanja štete
2) zahtjev: položaj subjekta kojemu se
normom (ovlašćivanja) dopušta da zahtijeva
izvršenje obveze od strane drugog subjekta
➢ npr. pravo na popravljanje štete, pr. na
kupovninu
3) sloboda: položaj subjekta kojemu se a)
dopuštajućom n. dopušta ponašati se na
određeni način i b) nijednom zapovjednom n. ne
nameće ponašati se na određeni način
➢ npr. neobvezanost nastavnika da održi nastavu
(ako < 5 studenata); ”pravo” počiniti preljub
4) ne-zahtjev: položaj subjekta kojemu se a)
normom izrijekom oduzima ranije dan zahtjev i
b) nijednom n. izrijekom ne dodjeljuje zahtjev
➢ npr. ”Zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje
obveze”; ne-zahtjev prema vlasniku da ne zasadi
cvijeće na svom zemljištu
Sekundarni pravni položaji
1) vlast: položaj subjekta kojemu se normom
(ovlašćivanja, n. o nadležnosti) dopušta da
stvara ili mijenja primarne i sekundarne pr.
položaje u pogledu samoga sebe i drugih
subjekata
➢ npr. zakonodavna vlast, pravo vlasnika na
raspolaganje
2) podložnost: položaj subjekta kojemu drugi
subjekt može izmijeniti primarni pr. položaj
➢ npr. podložnost građana djelovanju
zakonodavca, trpljenje otkaza ugovora
3) bezvlast: položaj subjekta a) koji se normom
lišava ranije dodijeljene vlasti i b) kojemu
nijednom normom nije dodijeljena vlast
➢ npr. kupac nema pr. na raskid ug. ako je
nedostatak neznatan, nepostojanje roditeljske
vlasti (skrbi) nad punoljetnom djecom
4) otpornost: položaj subjekta a) koji se normom
oslobađa ranije podložnosti (dodjeljivanjem
otpornosti) i b) kojemu nijednom normom nije
nametnuta podložnost
➢ npr. zastupnički imunitet, diplomatski imunitet