Natuknice za pitanja Flashcards
Odnos filozofije prava, pravne znanosti i prava
a) Logičke razine jezika - pravo kao diskurs normotvoraca, analiza jezika prava, analiza diskursa pravnika
b) Pojmovni laboratorij
- pz: što se pravom određuje, normativni sadržaj
- fp: oblikovanje pojmova prikladnih za opisivanje prava
Osnovna oruđa filozofije prava
1) definicija
2) empirijski i analitički iskazi
3) jezik i metajezik
4) opisujući i propisujući
5) motiv i razlog
Koje su uporabe riječi pravo?
1) u objektivnom smislu
- norme usmjerene na ljudsko ponašanje koje tvore neki pravni poredak
2) unutarnja razdioba pravo
- ne ukupnost, ne dio
3) pravo u subjektivnom smislu
- umjetna kakvoća
4) pravni automatizam
Vrste morala
a) pozitivni ili društveni
- skup vrijednosti, općeprihvaćena pravila u nekom društvenom okruženju
b) poseban idealni ili kritični
- podrpto moralnom doktrinom
Zajednička i razlikovna obilježja morala
razlikovna
- uporaba sile, jedinstvena struktura (pravo određuje svoje stvaranje)
zajedničko
- objekt im je ljudsko ponašanje
Mogući pojmovni i činjenični odnosi prava i morala
1) naturalizam - pojmovni odnos
2) pozitivan - činjenični odnos - ovisi o kritičkom moralu normotvoraca, bar djelomično odražava društveni moral
- pravo može utjecati i na moral
Osobitosti jezika prava
- propisujući karakter (ali njegovo konkretno iskazivanje)
- mperativ, deontički oblik
- semantika - obvezno
- svijet se prilagođava njima
- nemaju istinitu vrijednost
- beskonačan slijed propisujućih iskaza - u užem smislu i preostalim
Pravna norma u užem smislu
1) propis
- odnosi se na značenje kao rezultat tumačenja iskaza (ne akt propisivanja, ni iskaz - to je odredba)
2) s pogodbenom strukturom
- što treba učiniti ako se ostvare određene okolnosti
- antecedent ili konsekvent
3) sadržaj je opći i apstraktan
- apstraktno činjenično stanje
- retroaktivnost
Razlika između norme i rješidbe
- odluka je retroaktivna, ex post facto, antedecent se odnosi na odluke koje su nastupile
Norme u općenitom smislu
1) norme o nadležnosti - subjektu se dodijeljuje vlast
2) dopuštajuće norme - javno okupljanje
3) definirajuće norme
4) tumačeće norme - određuje se značenje nekog iskaza uporabljenog u formulaciji neke ranije norme (autentično tumačenje)
5) upućujuće
6) norme o sposobnosti djelovanja normi
7) norme o sukobima između normi
8) ukidajuće norme
Koja je povezanost normi u općenitom smislu i normi u užem smislu?
- u općenitom smislu su fragmenti normi - funkcionalno ovisne o propisima
Definirati utemeljujuće norme, metanorme, primarne i sekundarne norme te formulirane i neizražene norme te za svaku vrstu dati primjer
a) utemeljujuće - ništa im se ne propisuje nego se neposredno stvara neki pravni učinak
- nemaju pogodbeni oblik - definirajuće, ukidajuće, norme o autentičnom tumačenju - vojna osoba je djelatna (87, st4 KZ)
- imaju, ali nemaju deontičke izraze u konsekventu (Osoba je punoljetna s navršenih 18)
b) metanorma
- u užem smislu - predmet su druge norme ili odredbe (ukida se članak neki)
- u širem smislu - predmet su normativni akti -HS odlučuje o donšenju i pro
c) primarna norma - norma o ponašanaju vs norma o stvaranju i primjeni prava
d) formulirane – izrijekom iskazane ili formulirane u normativnoj odredbi
Norme o ponašanju i primjer
norme čijim se konsekventom neko ponašanje kvalificira kao obvezno, zabranjeno, dopušteno ili neobvezno
1) zapovjedne
a) obvezno
- matičar će poimence upitati pristaju li na brok
b) zabranjeno
- zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ništa ne smije mijenjati
2) dopuštajuče
- uži smisao - zajmpoprimac može odustati od ugovora prije nego što mu zajmodavac preda ugovorene stvari
- nebvezno - nastavnik nije obvezan održati predavanje za manje od 5 studenata
Značenje deontičkih izraza i imenovanje
jezična sredstva korisna za kvalificiranje ljudskih
ponašanja - ne označavaju opažljive predmete
- ne mogu se definirati pomoći nedeontički
- jedan primitivni
OZD
Koji su logički odnosi između deontičkih izraza
- dopušteno/nedopušteno – međusobno isključivi
- ponašanje ne može istodobno biti dopušteno i
zabranjeno (nedopušteno) - ponašanje ne može istodobno biti neobvezno
(dopušteno-ne) i obvezno (nedopušteno-ne) - ponašanje ne može istodobno biti zabranjeno
(nedopušteno) i obvezno (nedopušteno-ne) - obvezno implicira dopušteno
- dopuštenje (izvršiti) i neobvezanost (dopuštenje
propustiti) su spojivi - sloboda
Navesti i objasniti funkcije zapovjednih i dopuštajućih normi u normativnim sustavima;
1) na razini normih upućenim građanima - zapovjedne glavnu, lex poterior, lex superior
2) normi o proizvodnji normi - dopuštajuće izvršavaju glavnu
Logički odnosi između zapovjedni i sankcionirajućih normi
Može li postojati zapovijed bez sankcije?
- da; nužna i dovoljna je norma koja neko ponašanje kvalificira kao O (nije li to preporuka)
- ne postoji zapovijed bez sankcije
- međusobno se impliciraju
Razlika između uporabe i navođenja deontičkih izraza
a) upravni govor - uporabljen - propisivanje norme
b) neupravni govor - navođenje - pravnik
Značenja deontičkih iskaza u spoznajnoj funkciji i povezanost s teorijama pravne znanosti (riječ obveza)
1) prediktivna teza
- aspekt realističke teorije - postoji kad je predvidio da će je sudovi primjenjivati
- pojmovni odnos između obveze i sankcije
2) normativna teza
- egzistencijalni po pitanju norme
- normativsti
Pojam i glavne značajke načela
svaka norma
1) ima temeljni karakter
- daju vrijednosti temelj drugim normama i same ga ne zahtjevaju jer ih se smatra pravednim
2) obilježena je osobitim oblikom neodređenosti
- otvoreno činjenično stanje, otklonjiva (dopušta inimke), općenite norme (treba ju konretizirani i to može biti na mnogo različitih načina=
Vrste načela i primjeri
1) ustavna i zakonska
- načelo diobe vlasti, zabrane diskriminacije
2) opća i posebna
- opća su često ustavna
- posebna: načelo zastave broda, zakonitosti u kaz
3) izražena od neizraženo (o ratione)
- načelo pravne sigurnosti, jasnoće
Imenovati, definirati i objasniti osnovne subjektivne pravne položaje i dati primjere za svaki od njih
svojstvo koje je subjektu pripisano normom
1) zahtjev
2) obveza
3) sloboda
4) ne-zahtjev
- primarni ponašanje grašana
5) vlast
6) podložnost
7) bezvlast
8) otpornost
- norma o proizvodnji prava - sekundarni
Primarni pravni položaji
1) obveza: položaj subjekta kojemu je upućena
zapovjedna n.
➢ npr. obveza popravljanja štete
2) zahtjev: položaj subjekta kojemu se
normom (ovlašćivanja) dopušta da zahtijeva
izvršenje obveze od strane drugog subjekta
➢ npr. pravo na popravljanje štete, pr. na
kupovninu
3) sloboda: položaj subjekta kojemu se a)
dopuštajućom n. dopušta ponašati se na
određeni način i b) nijednom zapovjednom n. ne
nameće ponašati se na određeni način
➢ npr. neobvezanost nastavnika da održi nastavu
(ako < 5 studenata); ”pravo” počiniti preljub
4) ne-zahtjev: položaj subjekta kojemu se a)
normom izrijekom oduzima ranije dan zahtjev i
b) nijednom n. izrijekom ne dodjeljuje zahtjev
➢ npr. ”Zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje
obveze”; ne-zahtjev prema vlasniku da ne zasadi
cvijeće na svom zemljištu
Sekundarni pravni položaji
1) vlast: položaj subjekta kojemu se normom
(ovlašćivanja, n. o nadležnosti) dopušta da
stvara ili mijenja primarne i sekundarne pr.
položaje u pogledu samoga sebe i drugih
subjekata
➢ npr. zakonodavna vlast, pravo vlasnika na
raspolaganje
2) podložnost: položaj subjekta kojemu drugi
subjekt može izmijeniti primarni pr. položaj
➢ npr. podložnost građana djelovanju
zakonodavca, trpljenje otkaza ugovora
3) bezvlast: položaj subjekta a) koji se normom
lišava ranije dodijeljene vlasti i b) kojemu
nijednom normom nije dodijeljena vlast
➢ npr. kupac nema pr. na raskid ug. ako je
nedostatak neznatan, nepostojanje roditeljske
vlasti (skrbi) nad punoljetnom djecom
4) otpornost: položaj subjekta a) koji se normom
oslobađa ranije podložnosti (dodjeljivanjem
otpornosti) i b) kojemu nijednom normom nije
nametnuta podložnost
➢ npr. zastupnički imunitet, diplomatski imunitet
Definirati pojam pravnog odnosa i grupirati pravne odnose u osnovne tipove
- odnos između 2 subjekta koji je uređen pravnim normama
1) uspostavljen općim normama o ponašanju - x ima obvezu, y zahtjev
2) uspostavljen normama o proizvodnji prava - x ima vlast, y podložnost
Subjektivno pravo označava pravne položaje u kontekstima:
i. ponašanje nositelja prava
ii. ponašanje druge osobe
iii. vlastite ili tuđe pr. položaje
iv. barem naizgled, neku ”stvar”
Koje sve kontekste ima Subjekti S imaju pravo P
1) normativni dokument - propisujuć iskaz - dodjeljuje se određeno pravo
2) politički dokument - zahtjeva se - pozitivno ili moralno
3) doktrinarni rad - opisuje se
Kad se za neko pravo može reći da postoji
ili kad postoji norma kojom ga se dodjeljuje ili uz to i mehanizmi zaštite te norme
Opisati subjektivno pravo kao slobodu, otpornost, zahtjev i vlast i dati primjer za svaki od navedenih položaja
ponašanje vlastitog nositelja je predmet
a) sloboda - dopuštajuća norma, norma neobvezivanja ili ništa
b) otpornsot - isto
ponašanje subjekta različitog od nositelja je predmet
- zahtjev -> obveza
predmet su drugi pravni položaji
- vlast ili bezvlast
Subjektivno pravo kao složeni položaj
- događa se kada predmet nije ponašanje nego stvar
pravo vlasništva:
▪ slobode (činiti, propuštati)
▪ vlasti (raspolaganja)
▪ otpornosti (prema aktima raspolaganja drugih)
▪ zahtjevi (za propuštajuća ponašanja drugih)
Objasniti pojmove prava “drugog stupnja“ i prava kao zaštićenog subjektivnog položaja i dati za njih primjere;
II. stupanj - prava koja su funkc. povezana s drugima - ustavno pravno jednakosti (predmet je jednaka razdibo prava bez obzira na spol, rasu, jezik), pravo na tužbu (zaštita nekog drugog prava), vlast (mijenjanje vlastitih i tuđih prava)
ima pravo = zaštićeni subjektivni - postoji, uz subjektivni položaj i metapravo zaštiti se
Razlikovanje subjektivnih prava prema izvoru
1) ustavna
2) zakonska
3) ugovorna
Razlikovanje temeljnih prava prema sadržaju i nositeljstvu
prava dodijeljena ustavom - prava građana prema državi
1) prema sadržaju
- prava na slobodu (otpornost prema zabranama zakonodavca) i socijalna prava (zahtjev i obveza države)
2) nositeljstvo prava
- ljudska prava, građanska prava
Objasniti norme o proizvodnji prava, imenovati i definirati njihove vrste te dati za njih primjere
norme kojima se uređuje stvaranje drugih normi
1) koji je organ nadležan stvarati - norme o nadležnosti
2) u kojem postupku - norme o postupku
- pravo predlagati zakone ima svaki zastupnik
Definirati i objasniti pojam pravnog izvora
- izvori su činjenica s kojima pravna norma povezuje pravnu posljedicu stvaranja novog prava (Ako Č, onda P)
a) tijelo normativne vlasti (ne jer jedno može različite)
b) normativni postupak
c) normativni tekst ili dokument
Definirati i objasniti izvorne i izvedene izvore te izvorne i izvedene norme;
izvorne su norme čija pripadnost ne ovisi o prethodnom postojanju drugih normi (norme prvog ustava)
izvedeni (pravni izvori), a izvorni su prvi ustav
- izvedene norme pripadaju na temelji normi o proizvodnji, a izvore jer definiraju pravni poredak, društveno učinkovite
Kako jedna norma može dati temelj drugoj
pravnom dinamikom i statikom (sadržaj, neizražena)
Kad je norma o nadležnosti učinkovita
1) njome dodijeljena nadležnost se izvršava
2) propisti proizvedeni učinkoviti, tj. ad im se redovito pokorava
Definirati, objasniti i razlikovati normativne akte i normativne činjenice
a) akt ponašanje kojim se norme proizvode na svjestan i voljan način (postupak/dokument)
b) činjenica - ne poizvode se voljno
- običaji, izvori extra ordinem, vanjskih pravnih poredaka
Definirati i objasniti pojam običaja;
stalna društvena praksa, jednoobrazno
ponavljana tijekom duljeg razdoblja, popraćena
uvjerenjem da podliježe obvezujućoj normi
− dva elementa:
a) materijalni: izvanjski opažljivo ponašanje
b) psihološki: uvjerenje ili normativni stav
Objasniti načelo efektivnosti
normu treba smatrati pravno postojećom čak i ako ne odgovara kriterijima valjanosti, ako ju adresati prihvaćaju, a ne smatra se, ako je i nevaljana, ako ju ne prihvaćaju
Objasniti shvaćanje o zakonu kao primarnom i vrhovnom izvoru prava
1) 18. i 19.st. izraz opće volje najviše vlasti, prije krutih ustava
a) bio nadređen svakom drugom izvoru
b) bio je primarni izvor - logički pred-određena svakoj drugoj funkciji (zakon prije svih ostalih državnih funkcija)
2) Francuska revolucija: namijenjen je građanima, ne državnom aparatu, uređivanje ponšanja građana uređeno je za predstavničku skupštinu i može raditi samo oće norme, ne određivati nego činjenično stanje
Definirati i prepoznati zakon u formalnom i materijalnom smislu
1) formalno - akt koji potječe od organa kojem je dodijeljena zakonodavna funkcija
2) materijalno
- izražava opće i apstraktne norme
ili - uređuje ponašanje grašanja (može i pojedinačno)
Definirati i objasniti načelo zakonitosti i njegove izraze s obzirom na različite državne vlasti
načelo podvrgnutosti javnih vlasti zakonu, drugačije ovisno kako gledamo zakon
1) formalno gledanje - akt predstavničkog organa koji je nosteilj zakonodavne unkcije - nz vrijedi za sudsku i izvršnu, ali ne na zakonsku
2) ako je zakon opća i apstraktna norma = objektivno pravo - norme ustavnog ranga mogu i na zakonodavno - suverenost u ustavu, a ne u zakonu
3) drugi materijalni smisao - uređuje ponašanje građama - može biti podrgnut i zakonu sudske vlasti - bezuvjetrna dužnost primjene zakona
4 osnovna značenja riječi ustav
1) ustav kao skup političkih činjenica (političko
uređenje)
ono što se stvarno događa u pol. životu države
2) ustav kao skup normi o ”obliku države”
n. o ustrojstvu vlasti (+ n. o odnosima drž. i građ.)
3) ustav kao osobit normativni dokument
”kodeks” ustavne materije (naziv, sadržaj, adresati)
4) ustav kao posebna vrsta političkog poretka
liberalni poredak: ustav kao skup normi kojima se
ograničava politička vlast i tako štiti sloboda građana
dioba vlasti + jamčenje građanskih pr.
Ustav u materijalnom i formalnom smislu
1) formalni ustav = skup normi o obliku države
2) materijalni ustav = političko uređenje
jedan FU – različiti MU-ovi
ili
1) formalni ustav = normativni dokument
2) materijalni ustav = skup normi o obliku
države
FU ne postoji nužno
neki ograničavaju MU na n. o proizvodnji općih n.
neki ograničavaju FU na krute ustave
Što je ustavna materija i materijalno ustavne norme?
materijalno ustavnim normama su norme kojima se uređuje oblik države dok je ustavna materija sve ono što je tim normamam uređano
- može biti pisano ili običajno