MEDUNARODNO TRGOVACKO Flashcards
tko ima središnju ulogu u unifikaciji međunarodnog trgovačkog prava?
Formulating agencies (FA). mogu biti međuvladine i nevladine agencije, ovisno o tome tko ih osniva.
Međuvladine agencije osnivaju države i pružaju im financijsku potporu. Najvažnije međuvladine agencije su:
- UNCITRAL – Komisija UN za međunarodno trgovaĉko pravo sa sjedištem u Beĉu, osnovana 1966.
- UNIDROIT – MeĊunarodni institut za unifikaciju privatnog prava sa sjedištem u Rimu, osnovan 1926.
- Haška konferencija za meĊunarodno privatno pravo (The Hague Conference On private International Law) sa sjedištem u Haagu, osnovana 1893.
Nevladine agencije za formuliranje međunarodnog trgovačkog prava osnivaju i podržavaju poslovne organizacije i pravnici internacionalisti na ovom području. Najvažnije nevladine agencije su:
- Međunarodna trgovačka komora sa sjedištem u Parizu, osnovana 1920.
- Međunarodni pomorski komitet sa sjedištem u Antwerpenu, osnovan
- The international law association (ILA) sa sjedištem u Londonu, osnovana 1873.
U okviru UN-a kao regionalna FA djeluje i Ekonomska komisija za Europu (ECE) sa sjedištem u Ženevi.
Soft law?
Soft law daje orijentaciju o tome što se smatra standardom u nekoj struci iako nije običaj u pravno-tehničkom smislu. A ko standardi ponašanja formulirani u kodeksu ponašanja odražavaju međunarodni konsenzus, mogli bi se smatrati odrazom međunarodne usvojene prakse.
Neformalni su izvori prava i pravila koja se ne mogu prisilno ostvariti, koji bez obzira što su neformalni imaju autoritet (ugled donosioca, etika, civiliziranost među ljudima)
U soft law se ubrajaju:
1. rezolucije međunarodnih organizacija koje sadrže preporuke, ali su unatoč pravnoj neobveznosti vrlo bliske pozitivnom pravu
2. pravni vodiči
3. kodeksi ponašanja
4. preporuke međunarodnih konferencija i dr.
Pravila soft lawa, iako neobvezujuća, mogu poslužiti kao dopunska pravila:
1. tamo gdje se ukazuju praznine u pravnim pravilima
2. kao pravila etike
3. kao pravila koja doprinose unifikaciji u međunarodnoj sferi
Međunarodna trgovačka arbitraža (MTA)?
MTA predstavlja privatne (nedržavne) sudove za rješavanje sporova s međunarodnim obilježjem koje stranke na temelju zakonskih ovlaštenja povjeravaju osobama svog povjerenja sa svrhom da donesu odluku koja ima snagu pravomoćne sudske presude
koje su bitne značajke MTA?
- stranke su trgovci,
- spor je trgovačke naravi,
- pravo koje se primjenjuje je trgovačko pravo, poglavito međunarodno.
karakteristike MTA
- izbor arbitra kao suca povjerenja stranaka i poznavaoca međunarodne trgovačke prakse
- pravo stranaka da izaberu sjedište arbitražnog suda i pravila postupka
- nejavni arbitražni postupak
- u pravilu, jednostupanjsko arbitražno rješavanje
- olakšice kod priznanja i izvršavanja stranih arbitražnih odluka
Međunarodna arbitražna odluka podliježe kontroli nacionalnog suda bilo kao «domaća» pred sudom zemlje u kojoj je donesena, bilo kao «strana» pred inozemnim sudom zemlje u kojoj se traži priznanje i izvršenje, no u pravilu samo ako je povrijeđen nacionalni javni poredak – materijalni ili procesni.
Dvije vrste trgovačkih arbitra?
- stalne (institucionalne) kod kojih se radi o organizacijama u okviru kojih arbitražni sudovi (vijeća ili arbitri pojedinci) rješavaju sporove
- ad hoc (povremene) kod kojih se radi o povremenim arbitražnim sudovima koje stranke formiraju ad hoc, za rješavanje određenog spora; rješenjem spora ova arbitraža prestaje postojati
koje su pravne posljedice izbora mjesta arbitraže
- ako stranke ne ugovore drukčije, arbitraža je podvrgnuta sistemu zemlje na čijem se teritoriju provodi pa javni poredak tog sistema određuje okvire stranačkih dispozicija
- pravna valjanost arbitražne odluke ocjenjuje se po pravu sjedišta arbitraže
- poništaj arbitražne odluke moguć je samo u zemlji gdje je odluka donesena i to po zakonu države sjedišta arbitraže
- ako nije drugačije ugovoreno, jezik na kojem se postupak provodi jest službeni jezik u sjedištu, a jezik na kojem se vodi postupak utječe na izbor arbitara, zastupnika stranaka i dr.
- kaznena odgovornost sudionika postupka određuje se u pravilu po kaznenom pravu sjedišta gdje je neka radnja poduzeta
- druge posljedice, kao što je određivanje troškova, moguće sudske takse i dr.
što je Lex mercatoria?
u užem smislu obuhvaća pravila koja nastaju u praksi privrednika u međunarodnoj trgovačkoj sferi. To je dakle pravo koje ne stvara država kao zakonodavac.
Lex mercatoria u širem smislu sastoji se od međunarodnih konvencija i trgovačkih običaja. To je skup pravila koji je autonoman u odnosu prema nacionalnom pravu.
koje su karakteristike suvremenog lex mercatoria?
- nastaje u poslovnoj praksi
- razvija se u široko prihvaćenim dokumentima međunarodnih asocijacija privrednika i drugih centara
- uvažava i tekstove međunarodnih konvencija koje nisu još stupile na snagu, preporuke međun. agencija, pravne vodiče
- posebnosti nacionalne prakse načelno se ne uziimaju u obzir….
što je Bona fides i koja mu je svrha
Bona fides predstavlja najproširenije i sadržajno najobuhvatnije načelo trgovačkog, posebno međunarodnog trgovačkog prava. Kao sinonim za savjesnost i poštenje, bona fides predstavlja etički standard prema kojemu se cijeni neki postupak ugovorne strane, stranke u arbitražnom sporu, pa i arbitara.
Bona fides nije samostalno pravno pravilo kojim se regulira neki odnos, nego je to norma o primjeni prava koja se primjenjuje na cjelokupno pravo i sve vrste i tipove poslova i postupke regulirane međunarodnim trgovačkim pravom.
Svrha pravila o savjesnosti i poštenju jest da se spriječi zloupotreba subjektivnih prava kad titular ne koristi svoje pravo u skladu s njegovom svrhom. Načelo savjesnosti i poštenja priznaje se princip povjerenja (tzv. Vertrauens – prinzip) prema kojemu onaj tko se opravdano pouzdaje u poštenje suugovarača ne treba biti razočaran.
sankcija za povredu načela dobre vjere?
postupci koji mu proturječe se ne uvažavaju. U međunarodnom trgovačkom pravu nepoštovanje ovog načela ima za posljedicu lišavanje prava koje bi netko imao da je postupao u skladu s tim načelom.
Sankcija za kršenje načela dobe vjere u postupku (procesnom pravu) sastoji se u tome da se nedopuštena procesna radnja zbog zloupotrebe odbije.
Što su incoterms?
Incoterms (International Commercial Terms) su službena pravila Međunarodne trgovačke komore za tumačenje trgovačkih termina. Radi se o kraticama koje se sastoje od tri slova, a sama pravila prvenstveno su namijenjena razjašnjavanju obveza, troškova i rizika vezanih uz prijevoz i isporuku dobara. Primjenjuju se samo ako se ugovore.
Temeljna je svrha umanjiti ili posve eliminirati nesigurnosti koje proizlaze iz različite interpretacije pravila trgovačkog prava u različitim državama.
kojim odnosom se bave incotermsi?
Incoterms pravila i termini se bave odnosom između kupca i prodavatelja na osnovu kupoprodajnog ugovora. Pošto ne definiraju sve modalitete vanjskotrgovinskog posla, već samo osnovne, upotrebljavaju se u kombinaciji s drugim bitnim elementima kupoprodajnog ugovora s jedne strane, i u kombinaciji sa drugim ugovorima koji su neophodni za realizaciju određenog vanjskotrgovinskog posla s druge strane, kao što su ugovori o prijevozu, osiguranju ili financiranju.
S obzirom da postoji više verzija (revizija) Incoterms-a, prilikom njihove uporabe neophodno je jasno naglasiti iz koje godine se koristi verzija Incoterms-a (na primjer: ―Incoterms 2010).
podjela incotermsa i na čemu se temelji?
temelji se na vrsti transporta i to:
1. bilo koji oblik transporta
a) EXW (ex works)
b) FCA (free carrier)
c) CPT (carriage paid to)
d) CIP (carriage and insurrance paid to)
e) DAT (delivered at terminal)
f) DAP (delivered at place)
g) DDP (delivered duty paid)
2. pomorski transport i unutarnja plovidba
a) FAS (free alongside ship)
b) FOB (free on board)
c) CFR (cost and freight)
d) CIF (cost insurance and freight)
koja su bitna pitanja koja se uređuju incotermsima?
početak / prestanak odgovornosti, prelazak rizika, troškovi, oslobođenje robe (za izvoz i uvoz) te osiguranje ( samo kod nekih obzveza).
