BEČKA KONVENCIJA Flashcards
Historijat BK
Bečka konvencija o međunarodnoj prodaji robe donesena je 1980., a na snagu stupa 1988. godine u svim europskim zemljama i u SAD-u. Ujedinjeno Kraljevstvo nije potpisnica. Prvi je univerzalni kodifikacijski akt na području međunarodne prodaje robe. Izraz je suglasnosti u okviru UN-a, da je unifikacija prava međunarodne prodaje moguća i da je njezin tekst minimum prihvatljiv za svaku državu. Automatski se primjenjuje kad se radi o državama ugovornicama.
BK ima za svrhu:
- smanjiti potrebu da se traži najpovoljnije pravo
- smanjiti potrebu za kolizijskim pravilima
- pružiti suvremeni zakon o prodaji prilagođen transakcijama koje imaju međunarodni karakter
Što obuhvaća polje primjene Konvencije
(1) Ova se Konvencija primjenjuje na ugovore o prodaji robe, sklopljene između strana koje imaju svoja sjedišta na teritorijima različitih država:
(a) kad su te države države ugovornice; ili
(b) kad pravila međunarodnog privatnog prava upućuju na primjenu prava jedne države ugovornice.
Konvencija uređuje samo:
* sklapanje ugovora o kupoprodaji
* prava i obveze prodavatelja i kupca koje proistječu iz takva ugovora
Ona se posebno, osim ako izričito drugačije ne predviđa, NE ODNOSI na
* pravovaljanost ugovora, bilo koju od njegovih odredaba ili običaja
* učinak što bi ga ugovor mogao imati na vlasništvo prodane robe
Također se ne primjenjuje na odgovornost prodavatelja za smrt ili tjelesne ozlijede koje bi roba uzrokovala bilo kojoj osobi.
Na koje se prodaje ne primjenjuje Konvencija
Ne primjenjuje se na ugovore u kojima se pretežni dio obveza strane koja isporučuje robu sastoji u obavljanju nekog rada ili pružanja nekih usluga
Također se ne primjenjuje na prodaju:
(a) robe kupljene za osobnu ili obiteljsku upotrebu ili za potrebe domaćinstva, osim ako prodavatelj bilo u koje vrijeme prije ili u trenutku sklapanja ugovora nije znao niti je mogao znati da se roba kupuje za takvu upotrebu
(b) na javnoj dražbi;
(c) u slučaju zapljene ili nekog drugog postupka sudskih vlasti;
(d) vrijednosnih papira i novca;
(e) brodova, glisera na zračni jastuk i zrakoplova;
(f) električne energije.
Autonomija volje ugovornih stranaka prema BK
Strane mogu isključiti primjenu ove Konvencije ili, pod rezervom odstupiti bilo od koje od njezinih odredaba ili izmijeniti njihov učinak.
Rezerva je očitovanje kojim država izjavljuje da od svog pristanka izuzima neke odredbe ugovora ili da daje nekoj odredbi ugovora svoje posebno tumačenje. Rezerva vrijedi ako na nju pristanu sve stranke ugovora ili kao što je to primjer kod BK, se ona navodi u samome ugovoru.
Autonomija ugovornih strana dolazi do izražaja u slobodnom izboru mjerodavnog prava te prvu da ugovore da se njihov odnos prosuđuje po pravičnosti (ex aquo et bono)
Što stranke ne mogu isključiti u BK
Prema Bečkoj konvenciji o međunarodnoj prodaji robe iz 1980. (CISG), stranke ne mogu isključiti ili izmijeniti određene ključne odredbe koje se odnose na temeljna načela Konvencije, iako općenito, stranke imaju veliku slobodu prilagodbe ugovornih odredbi. Evo nekoliko odredbi koje stranke ne mogu isključiti:
Dobra vjera u međunarodnoj trgovini: Stranke ne mogu isključiti obvezu djelovanja u dobroj vjeri (članak 7.). Javna politika: Stranke ne mogu isključiti odredbe koje su u suprotnosti s javnom politikom dotičnih država.
Tumačenje konvencije
(1) Prilikom tumačenja ove konvencije vodit će se računa o njenom međunarodnom karakteru i potrebi da se unaprijedi ujednačenje njene primjene i poštovanje savjesnosti u međunarodnoj
trgovini.
(2) Pitanja koja se tiču materija uređenih ovom konvencijom a koja nisu izričito riješena u njoj, rješavat će se prema općim načelima na kojima ova konvencija počiva ili, u odsustvu tih načela, prema pravu mjerodavnom na osnovi pravila međunarodnog privatnog prava
Tumačenje izjava i ponašanja ugovorne strane
(1) Prema ovoj Konvenciji izjave i druga ponašanja jedne strane tumačit će se:
* u skladu s njezinom namjerom kada je druga strana znala tu namjeru ili joj ta namjera nije mogla biti nepoznata
* podredno, izjave i druga ponašanja jedne strane tumačit će se onako kako bi ih razumna osoba istih svojstava kao druga strana shvatila u istim okolnostima
(3) Pri utvrđivanju namjere jedne strane ili shvaćanja što bi ga imala razumna osoba, vodit će se računa o svim važnim okolnostima slučaja, uključujući njihove pregovore, praksu koju su strane međusobno uspostavile, običaje i svako kasnije ponašanje strana.
Načela konvencije
Ekonomski suverenitet
Pravednija raspodjela bogatstva
Reforma trgovinskog sustava
Prenošenje tehnologije
Financijska podrška
Regulacija multinacionalnih korporacija
Regionalna i globalna suradnja
Pravo na razvoj
Sklapanje ugovora prema BK
Ugovor o prodaji je sklopljen u trenutku prihvaćanja ponude. Ponuda se može opozvati ako opoziv stigne prije nego je ponuđeni poslao svoj prrihvat.
Ne može se opozvati ako je u njoj naznačeno da je neopoziva, ili ako je ponuđeni razumno vjerovao da je neopoziva i ponašao se u skladu s tim.
Izjava ili drugo ponašanje ponuđenog koje ukazuje na suglasnost s ponudom smatra se prihvaćanjem. Šutnja ili nečinjenje, sami po sebi, ne znače prihvaćanje.
Prihvaćanje ponude proizvodi učinak od trenutka kad izjava o suglasnosti stigne ponuditelju. Prihvaćanje će biti bez učinka ako izjava o suglasnosti ne stigne ponuditelju u roku što ga je on odredio ili, ako nije odredio rok, u razumnom roku, vodeći računa o okolnostima posla i brzini sredstava komunikacije kojim se koristio ponuditelj. Usmena ponuda mora biti prihvaćena odmah, osim ako okolnosti ne ukazuju na suprotno.
Kojim običajima su vezane stranke u BK
Strane su vezane običajima s kojima su se složile te praksom uspostavljenom među njima.
(2) Ako nije drugačije dogovoreno, smatra se da su strane prešutno podvrgle svoj ugovor ili njegovo sklapanje običaju koji im je bio poznat ili morao biti poznat te koji je široko poznat u međunarodnoj trgovini i redovno ga poštuju ugovorne strane u ugovorima iste vrste u dotičnoj struci.
Naknada štete prema BK
Naknada štete za povredu ugovora koju je počinila jedna strana jednaka je pretrpljenom gubitku i izmakloj dobiti koji su zbog povrede nastali za drugu stranu. Ta naknada ne može biti veća od gubitka kojeg je strana koja je povrijedila ugovor predvidjela ili je morala predvidjeti u trenutku sklapanja ugovora kao moguću posljedicu povrede ugovora, s obzirom na činjenice koje su joj tada bile poznate ili morale biti poznate
