Glava 7 - Stjecanje Prava Vlasništva

Question 1

Što je potrebno da bi neka osoba bila vlasnik određene stvari?

Answer 1

Da bi neka osoba bila vlasnik određene stvari, ona treba steći pravo vlasništva te stvari, bilo da za nju bude osnovano pravo vlasništva kojeg do tada nije bilo, bilo da na nju prijeđe već postojeće pravo vlasništva.

Question 2

Kako se stječe pravo vlasništva osnivanjem, a kako prelaženjem?

Answer 2

Osnovati se pravo vlasništva može samo tako što će određena osoba izvorno steći to pravo glede određene stvari. Pravo vlasništva za razliku od ograničenih stvarnih prava nije moguće osnovati izvođenjem iz nekog drugog prava, jer bi zato bilo potrebno da to drugo pravo ima širi sadržaj od prava vlasništva, a takvo pravo ne postoji u pravnom poretku. Osnovati se pravo vlasništva može glede stvari koja u tom trenutku nije ničija, ali i glede takve na kojoj netko već ima pravo vlasništva.

Ako je stvar nečija, tada pravo vlasništva može prijeći s jednog na drugog pravnog subjekta, bilo cijelo, bilo samo neki suvlasnički dio prava vlasništva. To može biti otuđivanje, ili pak nasljeđivanje u širem smislu, ali u oba slučaja je posrijedi translacija postojećeg prava se jednog subjekta na drugog-sa starog vlasnika novog. Kod otuđivanja je prešlo na novog vlasnika koji je time postao glede odnosnog prava vlasništva pojedinačni pravni sljednik dotadašnjeg vlasnika, dok se nasljeđivanje u širem smislu zbiva kao sveopće sljedništvo-univerzalna sukcesija-u sva prava i obveze prijašnjeg vlasnika, pa tako i njegova prava vlasništva.

Time što je na stjecatelja prešlo pravo vlasništva, on je stekao stvar sa svim stvarnim pravima koja postoje u korist stvari-pravima stvarnih služnosti u njezinu korist, ali i sa svim ograničenjima tog prava vlasništva – zakonskima, ali onima koje je prednik uspostavio pravnim poslom, kao i svim teretima te stvari-tuđim pravima gledajte stvari.

I kad je stvar već nečija može se na njoj osnovati novo pravo vlasništva za drugu osobu pod zakonom određeni pretpostavkama. Osnuje li ga se, novoosnovano pravo vlasništva istiskuje dosadašnje. Ne mogu istodobno poslati dva prava koja bi oba davala najpotpuniju vlast gledajte stvari, pa osnivanjem novog prava dotadašnje apsolutno prestaje. Stjecatelj postaje vlasnikom stvari, ali pritom na njega ne prelaze stvarna prava koje su postojala u korist stvari, no s druge strane na njegovo pravo vlasništva ne djeluju ni ograničenja koja je prednik uspostavio pravim poslom, niti je opterećen dotadašnjim teretima-tuđim pravima.

Question 3

Koje su opće pretpostavke svakog stjecanja prava vlasništva?

Što može biti pravni temelj stjecanja prava vlasništva u našem pravnom poretku? Nabroji?

-za stjecanje prava vlasništva pravni poredak uz ispunjenje svih općih pretpostavki stjecanja traži još nešto što je to?

Answer 3

1. Sposobnost predmeta da se na njemu stekne pravo vlasništva
2. Sposobnost stjecatelja da stekne pravo vlasništva na tom predmetu
3. Pravni temelj za to da taj stjecatelj na tom predmetu stekne pravo vlasništva

Kao pravni temelj stjecanja mogu u našem pravnom poretku poslužiti:

• Pravni poslovi kojima je cilj stjecanje prava vlasništva
• Odluke vlasti usmjerene na stjecanje prava vlasništva
• Nasljeđivanje
• Neposredno zakon, tj. činjenice koje su zakonom određene kao pretpostavke stjecanja tih prava

Za stjecanje prava vlasništva pravni poredak redovito, uz ispunjenje svih općih pretpostavki tog stjecanja, traži još ispunjenje nekih posebnih pretpostavki stjecanja prava vlasništva, kojih-to ovisi o vrsti pravnog temelja stjecanja. Stjecatelj će steći pravo vlasništva na nekom od zakonom predviđenih pravnih temelja-ako i kada budu ispunjene sve pretpostavke, opće i posebne, određene zakonom.

Question 4

Što znači da se pravo vlasništva na temelju pravnog posla stječe izvedeno –derivativno?

Koje su pretpostavke stjecanja prava vlasništva temeljem pravnog posla?

Answer 4

To znači da ono prelazi sa dosadašnjeg vlasnika na stjecatelja.

Da bi se pravo vlasništva staklo na temelju pravnog posla, trebaju se ispuniti pored općih pretpostavki - stvar je sposobna, stjecatelj je sposoban, postoji neki pravni temelj stjecanja- i posebne pretpostavke stjecanja temeljem pravnog posla.

Te su:
1. Da pravni temelj za takvo stjecanje vlasništva postoji kao valjani pravni posao, usmjeren na prijenos prava vlasništva određene pokretnine sa otuđivatelja-prenositelja-na stjecatelja-bilo u cijelosti, bilo u nekom dijelu, bilo onako kako jest, bilo stavljajući neko ograničenje pravu vlasništva koji se prenosi. Da je to pravi posao vlasnika pokretnine, kojim oni stjecatelju prenosi svoje pravo vlasništva te pokretnine, u granicama svoje ovlasti da raspolaže tom stvarju i

2. Da je to vlasništvo sa dosadašnjeg vlasnika na stjecatelja preneseno na zakonom određeni način za stjecanje vlasništva na temelju pravnog posla, naime-izvršen je onaj zakonom određeni čin kojim otuđivatelj-dotadašnji vlasnik-prenosi stjecatelju svoju vlast na stvari i ova je prima.

Stjecatelj stječe pravo vlasništva tek kada su kumulativno ispunjene sve zakonom određene pretpostavke stjecanja-kako opće tako i posebne.

Question 5

Tko ima pravo na alternativni put stjecanja prava vlasništva i pod kojim uvjetima?
Koja dva pravna instituta tome služe?

Je li ovo stjecanje na temelju pravnog posla ili na nekom drugom temelju? Kojem?

Answer 5

Zakonodavac otvara alternativni put stjecanja prava vlasništva onima kojima se stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla izjalovilo, ali ga otvara jedino onima koji su postupali dobroj vjeri-pošteno. Otvara im ga uz pomoć dvaju pravnih instituta.

Prvi od njih je institut stjecanja djelovanjem zaštite povjerenja, a
drugi je institut stjecanja putem dosjelosti.

Stjecanje na ovaj način nije stjecanje na temelju pravnog posla-ona se izjalovilo-nego, stjecanje na temelju zakona.

Question 6

Koje su posebne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na pokretninama temeljem pravnog posla?

Answer 6

1. Da kao pravni temelj tog stjecanja i
   - Postoji valjani pravni posao, usmjeren na prijenos prava vlasništva određene pokretnine sa otuđivatelja-prenositelja-na stjecatelja, bilo u cijelosti, bilo u nekom dijelu, bilo onakvog kakvo jest, bilo ostavljajući neko ograničenje pravo vlasništva koji se prenosi, te
   - Da je to pravni posao vlasnika pokretnine, kojim on stjecatelju prenosi svoje pravo vlasništva te pokretnine, u granicama svoje ovlasti da raspolaže tom stvarju
2. Da je to vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja preneseno na zakonom određeni način za stjecanje vlasništva na temelju pravnog posla, naime-izvršen je onaj zakonom određeni čin kojim otuđivatelj prenosi stjecatelju svoju vlast na stvari i ovaj je prima, a taj je predaja-tradicija-pokretnina stjecatelju u samostalan posjed.

Question 7

Kakav može i treba biti pravni posao dotadašnjeg vlasnika koji bi trebao služiti kao pravni temelj prijenosa vlasništva?

Answer 7

Pravni posao može biti jednostran-oporučna odredba o zapisu određene stvari zapisovniku, ili dvostran – ugovor-bilo jednostranoobvezujući, na primjer, ugovor o darovanju ili dvostranoobvezujući, na primjer ugovor o prodaji, ugovor o doživotnom uzdržavanju.

Da bi pravni posao mogao biti pravni temelj stjecanja prava vlasništva, on mora biti kauzalan-ne smije biti apstraktan - iz njega mora biti moguće vidjeti ne samo da je volja upravljena na prijenos prava vlasništva određene stvari s otuđivatelja na stjecatelja, nego i koji je pravni razlog-kauza-tog prijenosa. Želi otuđivati prenijeti pravo vlasništva kao dar, ili on stvar prodaje, ili što drugo.

Da bi se temeljem pravnog posla moglo prenijeti pravo vlasništva, pravni posao mora objektivno postojati biti valjan, ili točnije -Moći će izazivati pravne učinke samo u granicama svoje egzistencije i svoje valjanosti. Ako bi pravni posao iz bilo kog razloga bio ništav, na njegovom se temelju neće moći steći pravo vlasništva. Ako bi bio samo pobojan-djelovat će kao da je valjan, sve dok ga sud ne poništi.

Question 8

Što znači da je stjecanje vlasništva pokretnih stvari na temelju pravnog posla uređeno po tradicijskom načelu?

Što govori načelo kauzalne tradicije?

Kakva mora biti predaja, da bi bila način stjecanja prava vlasništva? Kakav mora biti njezin sadržaj?

Answer 8

To znači da se jedino dvostranim činom predaje-tradicije-posjeda stvari može steći pravo vlasništva pokretnine na temelju pravnog posla.

Treba napomenuti da se pravo vlasništva ne prenosi samim činom predaje stvari stjecatelju u samostalan posjet. Predaja posjeda će izvršiti svoju akvizicijsku funkciju jedino ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke stjecanja.

Po načelu kauzalne tradicije se uzima u obzir da je vlasnikov pravni posao koji je pravni temelj stjecanja-na primjer, ugovor o prodaji stvari-uzrok, kauza predaje stvari stjecatelju, pa odatle proizlazi da učinak predaje treba biti ovisan o egzistenciji i valjanosti tog posla.

Zbog toga se predajom stvari u samostalan posjed stjecatelja neće prenijeti pravo vlasništva, ako ta predaja nije posljedica vlasnikovog pravnog posla usmjerenog na stjecanje prava vlasništva.

Kada govorimo o predaji kao načinu stjecanja prava vlasništva, kada govorimo o predaji čiji je sadržaj prenošenje samostalnog posjeda stjecatelja.

Question 9

Da bi pravo vlasništva neke stvari prešlo na stjecatelja, potrebno je da bude izvršena predaja u stjecateljev samostalan posjet i da ona bude valjana. Objasni.

Answer 9

Predaja je izvršena tek kad je stvar prešla iz samostalnog posjeda dotadašnjeg vlasnika u samostalan posjet stjecatelja dvostrani činom predaje tog posjeda stvari.

Što se valjanosti izvršene prodaje tiče, treba razlikovati je li samostalan posjed prenesem tjelesnom predajom stvari, ili očitovanjem volje. Ako je samostalan posjed prenesen na stjecatelja tjelesnom predajom stvari, to je faktični čin, a ne pravni posao, pa se za njegovu valjanosti ne traži da je izvršen s voljom prodavatelja i stjecatelja koja je pravno kvalificirana, niti ga se može pobijati zbog mana volje, nego je dovoljno da je izvršen s prirodnom voljom onoga tko ga je predao i onoga koji je primio posjed. Ako se samostalan posjed prenese na stjecatelja očitovanjem volje, tada je on prenesen pravnim poslom, pa će valjanosti te predaje posjeda ovisiti o ispunjenju pretpostavki koji se traže za valjanost pravnih poslova.

Question 10

Što znaš ovršnoj predaji stvari stjecatelju?

Answer 10

Vlasnik koji se valjano obvezao da će neku pokretnu stvar prenijeti vlasništvo određene osobe, treba joj tu stvar dobrovoljno predati u samostalan posjed, da bi time ispunio svoju obvezu. Ne preda li joj dobrovoljno tu stvar, na predaju se može siliti budem suda. Bit će to ovršna-nedobrovoljna, prisilna predaja stvari. Ovršnu predaju provodi sud u ovršnom postupku po pravilima o ovrsi radi ostvarenja nenovčane tražbine, osobito tražbine predaje i isporuke pokretnina. Provodi je na temelju rješenja o ovrsi, koji donosi sud na zahtjev stjecatelja kao ovrhovoditelja, utemeljenog na ovršnoj ispravi. Ovršna predaja, kad bude provedena zamijenit će dobrovoljnu.

Sud će ovršnu predaju stvari koja je u neposrednom posjedu vlasnika-otuđivatelja-ovršenika-provesti na način tako što će sudski ovršitelj tu stvar oduzeti od ovršenika te je predati stjecatelju-ovrhovoditelju u samostalan posjed. Isto će biti i kada stvar nije u neposrednom posjedu ovršenika, nego neke 3. osobe, izruči li ona tu stvar dobrovoljno. No, ako bi se osoba koja stvar neposredno posjeduje, protivila tome da se stvar uzme iz njezina posjeda, neće stjecatelju-ovrhovoditelju-preostati drugo nego da od ovršnog suda zahtjeva neka na njega prenese pravo zahtijevati predaju te stvari koju ima vlasnik-ovršenik prema osobi koja stvar neposredno posjeduje. Pošto ovršni sud svojom odlukom odredi prijenos vlasnikovog prava da zahtijevati predaju stvari od osobe koja stvar neposredno posjeduje, -cessio vindicationis- preći će to pravo s otuđivatelja na stjecatelja s pravomoćnošću ove sudske odluke, čime će biti izvršena predaja odnosne stvari stjecatelju u njegov samostalan, posredan posjed. Tom predajom stvari stjecatelju u samostalan posjed, bit će ispunjena ova pretpostavka za stjecanje prava vlasništva pokretnine temeljem pravnog posla.

Question 11

Ako se stjecanje prava vlasništva izjalovilo, jer je stvar nekom predana u samostalan posjed, ali nisu ispunjene i ostale pretpostavke stjecanja prava vlasništva te stvari, što stječe osoba kojoj je stvar predana?

Answer 11

Ona stječe samostalni posjed, i nije postala vlasnik stvari. Budući da se za onoga tko ima stvari u samostalnom posjedu predmnijeva da je njezin vlasnik, to je u prilici da prema 3. nastupa kao da je vlasnik.

Question 12

Kada dolazi do prenosa vlasništva pokretnine na temelju pravnog posla-u kom trenutku?

Prijenos vlasništva može biti i odgođen. Objasni.

Answer 12

Prijenos vlasništva pokretnine na temelju pravnog posla zbit će se u pravilu u trenutku kad je stjecatelju prenesen samostalan posjed stvari na temelju vlasnikovog pravnog posla, ako su ispunjene sve pretpostavke stjecanja-opće i posebne-određene zakonom.

Prijenos vlasništva može biti odgođen, ako je dosadašnji vlasnik pridržava pravo vlasništva do ispunjenja nekog uvjeta ili isteka nekog roka. Na primjer, ugovorom-pactum reservati dominii. U takvom slučaju će stjecatelj primiti stvar u posjed, ali će -Iako su ispunjene sve pretpostavke stjecanja-pravo vlasništva te stvari prijeći na njega, samo ako se uvjeti ispuni, odnosno kada rok istekne-tada će se to zbiti se djelovanjem ex tunc. Do tada će otuđivatelj ostati vlasnikom stvari, ali njegovo će pravo vlasništva biti ograničeno u korist stjecatelja u pravilu s djelovanjem samo između njega i stjecatelja, a iznimno s djelovanjem prema trećima. Zbog toga će za to vrijeme u pravu vlasništva te stvari u izvjesnom smislu sudjelovati i stjecatelj, dakle obojica-otuđivatelj kao prethodni, a stjecatelj kao potonji vlasnik.

Question 13

Što ako je dotadašnji vlasnik neke pokretnine s više osoba, neovisnih jednih od druge, sklopio valjane pravne poslove usmjerene da njegovo pravo vlasništva pređe na njih, a na temelju tih poslova je i svakoj od njih predao samostalan posjed te stvari. Tko od njih stječe pravo vlasništva?

Answer 13

U slučaju da je dotadašnji vlasnik neke pokretnine sa više osoba, neovisnih jedne od druge, sklopio valjane pravne poslove usmjerene na to da njegovo pravo vlasništva prijeđe na njih, pa je na temelju tih poslova predao svakoj od njih samostalan posjed te stvari-jednoj očitovanjem volje, pridržavši za sebe neposredan posjed stvari, a drugoj u neposredan posjeti tjelesnom predajom i tako dalje. U takvom slučaju moguće je da su se glede svake od tih osoba ispunile sve pretpostavke stjecanja prava vlasništva, ali cijelo pravo vlasništva te stvari može steći samo jedna. Stekla ga je ona od njih kojoj je pokretnina prvoj bila predana u samostalan posjed, ako su glede nje ispunjene i ostale pretpostavke stjecanja.

Raniji u vremenu-jači u pravu. Naime čim je prva od njih stekla pravo vlasništva te stvari, stekla ga je čim su se glede nje ispunile sve pretpostavke stjecanja - pravo vlasništva dotadašnjeg vlasnika prešlo je na nju. Nakon toga više nije moguće steći to pravo od otuđivatelja, jer taj više nema pravo vlasništva te stvari. Zato u slučaju višestrukog ugovaranja otuđenja iste pokretnine, nakon što je na jednu osobu već prešlo pravo vlasništva, ostale mogu samo stavljati obvezno pravne zahtjeve otuđivatelju.

Question 14

Koje se pretpostavke moraju ispuniti da bi netko stekao pravo vlasništva pokretnine, premda mu se bez njegove krivnje izjalovilo stjecanje pokretnine na temelju pravnog posla, na temelju zakona od nevlasnika?

Koji je učinak ovakvog stjecanja?

Answer 14

Pravo vlasništva pokretnine steći će na temelju zakona od nevlasnika osoba kojoj se bez njezine krivnje izjalovilo stjecanje pokretnine na temelju pravnog posla, ako su ispunjene zakonom određene pretpostavke:

1. Predmet stjecanja je pokretnina
2. S posjednikom-nevlasnikom te pokretnine, odnosno se posjednikom-vlasnikom, suvlasnikom, zajednički vlasnikom, koji nije bio ovlašten tako pravno raspolagati njome
3. Stjecatelj je sklopio pravni posao usmjeren na prijenos vlasništva te pokretnine, koji je bio naplatan
4. Stjecatelju je na temelju tog pravnog posla stvar predana u samostalan, i to neposredan posjed
5. Stjecatelj je postupao u dobroj vjeri prilikom sklapanja posla i primanja samostalnog, neposrednog posjeda
6. Pokretnina koja mu je predana u posjed, nije iz posjeda svog pravog vlasnika, odnosno osobe putem koje je on tu pokretninu posredno posjedovao, izašla bez ili protiv njegove volje-nije mu bila ukradena, nije je izgubio niti zametnuo.

Učinak stjecanja prava vlasništva pokretnine od posjednika-nevlasnika nalikuje učinku koji nastupa prilikom stjecanja pokretnine na temelju pravnog posla s vlasnikom stvari. Stjecatelj je stekao pravo vlasništva stvari, a dotadašnje je pravo vlasništva time prestaje. Takvim stjecanjem prestaju i sva prava 3. Koja su teretila tako stečenu stvar, osim onih za koja je stjecatelj znao da postoje, ili je morao znati u času kad istjecao vlasništvo.

Za prava koja mu prestaju tim stjecanjem, ne duguje stjecatelj nikakvu naknadu njihovim dotadašnjim nositeljima. Vlasnik koji je izgubio svoje pravo, a isto tako i osobe kojima su prestala prava što su teretila stvar, moći će po obveznopravnim pravilima potraživati naknadu od onoga tko je neovlašteno stvar otuđio.

Question 15

Koje se pretpostavke moraju ispuniti da bi netko stekao vlasništvo od tobožnjeg nasljednika?

Isključuju li pravila o stjecanju od tobožnjeg nasljednika djelovanje pravila o stjecanju pokretnina od posjednika-nevlasnika? Objasni.

Koji je učinak stjecanja od tobožnjeg nasljednika?

Answer 15

Pod zakonom određenim pretpostavkama, steći će vlasništvo od tobožnjeg nasljednika, kao da su ga stjecali od zbiljskog ostaviteljovog nasljednika ako se ispune sljedeće zakonom određene pretpostavke:

1. Predmet stjecanje je pokretnina koja je nasljednikova, a stekao ju je u vlasništvo na temelju nasljeđivanje ostavitelja-
2. S tobožnjim ostaviteljevim nasljednikom, utvrđenim pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju
3. Stjecatelj je sklopio pravni posao usmjeren na prijenos vlasništva te stvari koji je naplatan
4. Stjecatelju je na temelju tog pravnog posla ta pokretnina predana u samostalan posjed
5. Stjecatelj je postupao u dobroj vjeri, jer nije znao da utvrđenje u pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju nije istinito glede osobe od koje je stjecao.

Pravila o stjecanju od tobožnjeg nasljednika ne isključuju djelovanje pravila o stjecanju pokretnina od posjednika-nevlasnika, nego djeluju tek podredno njima. S toga do stjecanja pokretnine od tobožnjeg nasljednika može doći jedino slučajevima kada nisu ispunjene pretpostavke za to da stjecatelj stekne tu stvar po pravilima o stjecanju od posjednika nevlasnika.

Učinak stjecanja prava vlasništva pokretnine od tobožnjeg nasljednika, jednak je učinku koji nastupa prilikom stjecanja od zbiljskog ostaviteljevog nasljednika. Stjecatelj stječe pokretninu kao da je na njega prešlo pravo vlasništva te stvari, a ujedno je time prestalo dotadašnje pravo vlasništva zbiljskog nasljednika.

Question 16

Koje se pretpostavke moraju ispuniti da bi se pravo vlasništva nekretnine steklo na temelju pravnog posla?

Koji načelo uređuje stjecanje prava vlasništva na nekretninama?

Answer 16

Da bi se pravo vlasništva nekretnine steklo temeljem pravnog posla, trebaju se pored općih pretpostavki stjecanja prava vlasništva, ispuniti i posebne pretpostavke stjecanja vlasništva nekretnine na temelju pravnog posla.

Posebne pretpostavke stjecanja prava vlasništva na nekretninama na temelju pravnog posla su:

1. Da kao pravni temelj postoji valjani pravni posao, usmjeren na prijenos otuđivateljevog prava vlasništva određene nekretnine na stjecatelja, te da je to pravo pravni posao vlasnika nekretnine, kojim oni stjecatelju prenosi svoje pravo vlasništva te nekretnine u granicama svoje ovlasti da raspolaže tom stvari i
2. Da je izvršen čin koji je zakonom određen način stjecanja nekretnine na tom pravnom temelju, a taj je-upis stjecateljevog prava vlasništva u zemljišnu knjigu, odnosno, za slučaj da nekretnina nije upisana-polaganje odgovarajuće tabularne isprava u sud.

Umjesto tradicijskog načela, po kojem se stječe pravo vlasništva napokretninama, stjecanje nekretnina na temelju pravnog posla je u pravnim porecima srednje europske podskupine kontinentalnoeuropskih prava uređeno po načelu upisa.

Question 17

Koja je razlika između pravnog posla usmjerenog na prijenos vlasništva nekretnine i pravnog posla usmjerenog na prijenos vlasništva pokretnine?

Answer 17

Razlika je jedino u obliku-formi-tog pravnog posla. Naime pravni posao usmjeren na prijenos vlasništva nekretnine – cijelog ili dijela, neograničenog ili uz kakvo ograničenje-mora biti učinjen u pisanom obliku - mora biti oblikovan u ispravu. Taj je oblik propisan za valjanost takvog pravnog posla, pa pravni posao kojem je cilj prijenos prava vlasništva nekretnine, ako nije u pisanom obliku je ništavan-nema pravni učinak.

Question 18

Da bi isprava u koju je oblikovan otuđivateljev pravni posao bila tabularna isprava, ona treba zadovoljavati barem opće pretpostavke upisa a te su:

Koje su posebne pretpostavke upisa?

Što ako je pravni posao kojem je cilj prijenos prava vlasništva nekretnine nije napravljen u pisanom obliku?

Što ako je napravljen u pisanom obliku, ali nema osobine tabularne isprave?

Što ako zadovoljava samo opće pretpostavke upisa?

Kako onaj tko se valjanim pisanim pravnim poslom obvezao prenijeti svoje pravo vlasništva nekretnine na stjecatelja ispunjava tu svoju obvezu?

Answer 18

1. Da bude iz nje vidljiv pravni temelj stjecanja-darovanje, prodaja, prijenos radi osiguranja itd.
2. Da su u njoj navedene osobe protiv kojih you čiju se korist proveo upis i to tako da ne postoji opasnost da ih se zamijeni sa drugima, mjesto gdje isprava sastavljena i datum kada je isprava sastavljena
3. Da nema općih nedostataka koji bi dovodili u sumnju njezinu vjerodostojnost.

Pored tih općih pretpostavki za upis u zemljišnu knjigu, bilo bi korisno da tabularna isprava zadovoljava još i posebne pretpostavke za uknjižbu. Te su:

1. Ovjerena je istinitost potpisa osobe čije se pravo prenosi, odnosno njezina punomoćnika
2. Točna oznaka zemljišta
3. Bezuvjetna klauzula intabulandi, naime izričita, pisana i bezuvjetna izjava onoga čije se pravo prenosi da pristaje na uknjižbu.

Ako pravni posao kojem je cilj prijenos prava vlasništva nekretnine nije napravljen u pisanom obliku on je ništav, ali ako je napravljen u pisanom obliku, no nema osobine tabularne isprave-nije zbog toga nevaljan, nego sud neće dopustiti upis u zemljišnu knjigu na temelju isprave koja ne zadovoljava barem opće pretpostavke za upis. Ako isprava ima osobine potrebne za tabularnu ispravu, no ne zadovoljava i sve posebne pretpostavke za uknjižbu – na temelju takve tabularne isprave će se dopustiti samo predbilježba stjecateljevog vlasništva u zemljišnu knjigu. Ako tabularna isprava zadovoljava pored općih i sve posebne pretpostavke za uknjižbu-dopustit će sud uknjižbu stjecatelj ovog prava vlasništva. O tome da li će se stjecateljevo pravo uknjižiti ili samo predbilježiti, ovisit će pravni učinci upisa.

Tko se valjanim pisanim pravnim poslom obvezao prenijeti svoje pravo vlasništva nekretnine na stjecatelja, nije ispunio tu svoju obvezu dok vjerovniku ne preda ispravu koja ima sve osobine potrebne da bi od suda mogao ishoditi uknjižbu stjecateljevog vlasništva na toj nekretnini-tabularnu ispravu, odnosno sve tabularne isprave potrebne radi dokazivanja neprekinutog niza izvan knjižnih stjecanja prava vlasništva od knjižnog prednika do stjecatelja. S toga, vjerovnik može od dužnika-uživatelja tražiti ispunjenje te njegove obveze, te ga po potrebi na to siliti budem suda.

Question 19

Koje su dvije pretpostavke na temelju kojih vlasništvo nekretnine može prijeći sa otuđivatelja na stjecatelja putem pravnog posla - s obzirom na otuđivatelja?

Answer 19

Vlasništvo nekretnine može na temelju pravnog posla prijeći sa otuđivatelja na stjecatelja samo ako je otuđivatelj vlasnik nekretnine i to samo u granicama njegove ovlasti da raspolaže tom nekretninom.

Question 20

Ovlast raspolaganja nekretninom u vlasništvu jedinica lokalne samouprave je stegnuta pravilom koje određuje:

Answer 20

1. Do donošenja posebnog zakona nekretninama u vlasništvu jedinice lokalne samouprave raspolažu poglavarstva tih jedinica.
2. Poglavarstva nekretninu iz prvog stavka ovog članka otuđuju, ili njom na drugi način raspolažu, samo na osnovu javnog natječaja i uz naknadu utvrđenu po tržišnoj cijeni
3. Izuzetke od stavka drugog ovog članka propisuje Županijska skupština odnosno skupština grada Zagreba za sve nekretnine koje se nalaze na teritoriju općine ili grada u sastavu te županije
4. Pravni poslovi zaključani protivno odredbama ovog članka su ništavi.

Question 21

Po pravilima zemljišnoknjižnog prava, upis u zemljišnu knjigu se može izvršiti samo protiv knjižnog prednika, naime osobe koja je u času podnošenja prijedloga za upis upisana kao vlasnik nekretnine.

Zbog toga, da bi onaj tko je vlasnik nekretnine mogao prenijeti svoje pravo vlasništva, potrebno je sljedeće:

Kako to čini izvanknjižni vlasnik?

Answer 21

1. da on bude upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik te nekretnine – knjižni vlasnik ili
2. Da-ako nije upisan u zemljišnu knjigu-izvanknjižni vlasnik-bude u poziciji da može omogućiti upis stjecateljevog vlasništva protiv one osobe koja je neistinito-nevaljano upisana u zemljišnu knjigu kao da je ona vlasnik.

Ako se izvanknjižni vlasnik ne upiše i time ne postane knjižni vlasnik, onda će stjecatelju omogućiti neposredni upis stjecateljevog vlasništva protiv osobe koja je neistinito upisana u zemljišnu knjigu kao da je vlasnik, opskrbivšiga potrebnim ispravama za to-pravomoćnom odlukom o izvlaštenju na temelju koje je postao izvanknjižnim vlasnikom, pravomoćnom presudom kojom je udovoljeno njegovoj brisovnoj tužbi, pravomoćnom presudom kojom je utvrđeno da je nekretninu stekao putem dosjelosti i slično.

Question 22

Što je način stjecanja prava vlasništva nekretnine koja nije upisana u zemljišnoj knjizi?

Answer 22

Ako nekretnina koja se stječe nije upisana u zemljišne knjizi, zakonom je predviđeno da se umjesto upisa stjecateljevog prava vlasništva u zemljišnu knjigu predaje u sud isprava podobna za upisivanje prava-tabularna isprava-što ima funkciju i djelovanje upisa u zemljišnu knjigu.

Question 23

Koji su zakonom predviđeni upisi prava vlasništva u zemljišnoj knjizi?

Tko provodi upis u zemljišnu knjigu?

Tko donosi rješenje o upisu?

Koji su preduvjeti da bi sud dopustio upis stjecateljevog prava vlasništva rješenjem o upisu?

Kad se provodi uknjižba, a kada predbilježba?

Answer 23

1. Uknjižba
2. Predbilježba

Upis u zemljišnu knjigu provodi mjesno nadležni zemljišnoknjižni sud, na temelju rješenja o upisu, kojim je sud odredio taj upis i naložio njegovu provedbu.

Zemljišnoknjižni sud donosi rješenje o upisu u posebnom izvanparničnom, zemljišnoknjižnom postupku.

Da bi sud dopustio upis stjecateljevog prava vlasništva svojim rješenjem o upisu, potrebno je da se taj upis ima provesti protiv osobe koja je knjižni prednik i da postoji odgovarajuća tabularna isprava.

Da bi se moglo na temelju vlasnikovog pravnog posla ishoditi da sud dopusti i provede upis stjecateljevog prava vlasništva neke nekretnine u zemljišnu knjigu, potrebno je da knjižni prednik bude upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik te nekretnine, ili da-ako je njezin izvanknjižni vlasnik-omogući upis stjecateljevog vlasništva protiv one osobe koja je neistinito upisana u zemljišnu knjigu kao da je ona vlasnik.

Sud će dopustiti da se protiv knjižnog prednika provede uknjižba stjecateljevog prava vlasništva, ako mu je podnesena isprava o pravnom poslu na temelju koje se prenosi pravo vlasništva nekretnine, koja, pored općih pretpostavki upisa, zadovoljava još i sve posebne pretpostavke za uknjižbu.

U slučaju da je stavljen prijedlog za upis, ali tabularna isprava ne zadovoljava pored općih pretpostavki upisa i sve posebne za uknjižbu-stjecanje prava vlasništva će se samo predbilježiti.

Question 24

Kako se stječe nekretnina koja nije upisana u zemljišnu knjigu?

Kada kažemo da nekretnina nije upisano u zemljišnu knjigu?

Koja je pravila postavio zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo?

Answer 24

Opće pravilo o stjecanju prava vlasništva neupisane nekretnine postavio zakon o vlasništvu, propisavši da se to pravo stječe na takvoj nekretnini polaganjem u sud ovjerovljene isprave sposobne da se na temelju nje dozvoli upis u zemljišnu knjigu-tabularna isprava.

Sve što vrijedi za uknjižbu odnosno predbilježbu, vrijedi na odgovarajući način i za polaganje tabularne isprave u sud. Isprava treba zadovoljavati barem uopće pretpostavke za upis, a ako osim toga zadovoljava i sve posebne pretpostavke za uknjižbu, polaganje takve tabularne isprave u sud imat će isti učinak kao uknjižba.

Zadovoljava li isprava samo opće pretpostavke za upis, polaganje će imati učinak predbilježbe.

Posebna pravila o stjecanju prava vlasništva polaganjem isprave u sud postavio je zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo u pogledu nekadašnjih društvenih stanova koji su na temelju toga privatizirani putem njihove prodaje stanarima: Ako nekretnina nije upisana u zemljišne knjige, pravo vlasništva na stan stječe se polaganjem ugovora u zemljišnoknjižnou službi suda na čijem se području stan nalazi i upisom u knjigu koju se osniva o položenim ugovorima. Ovo je dopušteno i u slučajevima kad je stan stečen prema kojoj drugoj pravnoj osnovi, kao i u slučaju kad se otuđuje 3. osobi.

Question 25

Koja je uloga ovrhe pri upisu stjecateljevog vlasništva?

Answer 25

Vlasnik koji se valjano obvezao da će prenijeti neku svoju nekretninu u vlasništvo druge osobe, treba joj omogućiti upis njezina prava vlasništva u zemljišnu knjigu. Ne učini li to dobrovoljno, dakle ne dade li zemljišnoknjižnu ispravu-tabularnu ispravu-potrebnu da bi sud dozvolio upis stjecateljevog prava vlasništva, tu će njegovu privatnu ispravu zamijeniti odgovarajuća ovršna isprava.

Na temelju te ovršne isprave vjerovnik-stjecatelj će predložiti upis zemljišnoknjižnom sudu, pa će od njega ishoditi da donese rješenje o upisu vjerovnikovog vlasništva u zemljišnu knjigu, pa da ga potom provede. Treba naglasiti da se pravo vlasništva nekretnine ne može steći samom ovršnom ispravom, niti rješenjem o ovrsi koje bi donio ovršni sud, nego jedino upisom stjecateljevog prava u zemljišnu knjigu, a da se upis u zemljišnoj knjizi može provesti jedino temeljem rješenja o upisu što ga je donio zemljišnoknjižni sud.

Pošto bude doneseno rješenje o ovrsi u zemljišnoj će se knjizi to zabilježiti. Svrha te zabilježbe je da vjerovnik-ovrhovoditelj koji nema založno pravo, stekne pravo namirenja iz vrijednosti te nekretnine. No, ta zabilježba ima učinak i za stjecanje prava vlasništva i drugih stvarnih prava na nekretnini, koja bi se zbivala na temelju vlasnikovog pravnog posla. Zabilježba ovrhe spriječava takvo stjecanje i kada bi se ona trebala zbiti na temelju pravnog posla učinjenog i prije nego što je ovrha određena.

Question 26

Kada nastupa pravni učinak upisa?

Koji je učinak uknjižbe?

Koji je učinak predbilježbe?

Utječe li Prelaženje prava vlasništva nekretnine na stjecatelja na prava trećih? zašto?

Do čega dolazi ako se u zemljišnu knjigu upiše nečije pravo vlasništva, ali taj upis nije valjan?

Answer 26

Pravni učinak upisa nastupa provedbom upisa u zemljišnoj knjizi, ako je upis valjan. Pravni učinak upisa je taj, da je to valjani način stjecanja prava vlasništva nekretnine.

Uknjižbom stjecateljevog vlasništva u zemljišnoj knjizi, stjecatelj postaje vlasnikom nekretnine, a dosadašnji vlasnik to prestaje biti.

Predbilježbom stjecateljevog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, također stjecatelj postaje vlasnikom nekretnine, dotadašnji vlasnik to prestaje biti, ali-pod uvjetom naknadnog opravdanja predbilježbe.

Zbog uvjetnosti nastaje stanje u kojem ista nekretnina ima dvojicu uvjetnih vlasnika. Stjecatelj je stekao pravo vlasništva pod uvjetom da opravda predbilježbu, pa otuđivateljevo pravo vlasništva te nekretnine još nije prestalo, nego mu i dalje pripada pod uvjetom da stjecatelj ne opravda predbilježbu.

Zbog tog ograničenja uvjetom, glede iste nekretnine ima otuđivatelj prethodno pravo vlasništva, a stjecatelj potonje. Budući da je ograničenje njihovih prava vlasništva upisano u zemljišnu knjigu, djeluje i prema 3. osobama. Tako prethodni vlasnik može svoje pravo vlasništva otuđivati, zalagati i uopće njim raspolagati, pri čemu će na onu osobu u čiju korist raspolaže moći prijeći najviše ono što prethodni vlasnik ima, a to je pravo ograničeno raskidnim uvjetom. Opravda li predbilježbu, uvjet se ispunio pa su prestali svi učinci raspolaganja tim pravom.

Isto tako i potonji vlasnik ima pravo ograničeno uvjetom, kojim može raspolagati-otuđiti ga, opteretiti. Ta će pravna raspolaganja potonjeg vlasnika biti pod odgodnim uvjetom da se predbilježba opravda, pa dogodili se to-uvjet se ispunio, čime su nastupili svi pravni učinci koji su bili odgođeni do njegovog ispunjenja.

Stjecanje vlasništva nekretnine na temelju pravnog posla je izvedeno stjecanje, kojim pravo vlasništva koje je bilo kod otuđivatelja, prelazi-cijelo ili dio, eventualno dodatno ograničeno-na stjecatelja. Stjecatelj je glede prava vlasništva nekretnine koju je tako stekao-pravni sljednik otuđivatelja. Zbog toga prelaženje prava vlasništva nekretnine na stjecatelja ne utječe na prava 3. koja postoje na nekretnini u trenutku stjecanja, osim ako je drugačije određeno zakonom zbog zaštite onoga koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige. Isto vrijedi i za sva prava koja su postojala u korist nekretnine.

Ako se u zemljišnu knjigu upisalo nečje pravo vlasništva, ali taj upis nije valjan-njime se nije steklo pravo vlasništva, makar su bile ispunjene sve ostale pravne pretpostavke stjecanja. No, u korist onoga koji je upisan kao vlasnik djeluje predmnijeva istinitosti i potpunosti zemljišnih knjiga, pa se Predmnijeva da je vlasnik nekretnine onaj tko je kao njezin vlasnik upisan u zemljišne knjige. Ta Predmnijeva djeluje i u korist onoga čiji je upis vlasništva neistinit, budući da je njegovo vlasništvo upisano nevaljanim upisom. Ona djeluje i u korist onoga čiji je upis istinit, ali je naknadno postao neistinit, jer je netko drugi naknadno stekao tu nekretninu izvanknjižno-naprimjer dosjelošću, odlukom vlasti.

Question 27

U kom trenutku dolazi do prijelaza vlasništva?

Što ako je vlasnik prigodom prijenosa svog prava vlasništva nekretnine ograničio to pravo odgodnim uvjetom ili početnim rokom? Kada to pravo prelazi na stjecatelja?

Što ako je vlasnik ograničio pravo vlasništva nekretnine koju prenosi na stjecatelja raskidnim uvjetom ili kakvim završnim rokom?

Answer 27

Prijenos vlasništva zbiva se provedbom uknjižbe, odnosno predbilježbe stjecateljevog prava vlasništva u zemljišnu knjigu. Pošto upis bude proveden, on djeluje ex tunc, tako da je stjecatelj stekao pravo vlasništva još u trenutku kada je sudu bio podnio prijedlog za tu uknjižbu, odnosno predbilježbu.

Ako je vlasnik prigodom prijenosa svog prava vlasništva nekretnine ograničio to pravo odgodim uvjetom ili početnim rokom-to će pravo sasvim prijeći na stjecatelja samo ako se taj uvjet ispuni, odnosno kad rok istekne, ali s djelovanjem ex tunc. Do tada će u pravu vlasništva te nekretnine sudjelovati i otuđivatelj i stjecatelj, kao njezin prethodni odnosno potonji vlasnik. Ako je, pak, vlasnik ograničio pravo vlasništva Nekretnine koju prenosi na stjecatelja raskidnim uvjetom ili kakvim završim rokom, kada će to pravo odmah prijeći na stjecatelja, sa time da će se nakon ispunjenja uvjeta ili isteka roka vratiti otuđivatelju, pa će do tada stjecatelj biti prethodni, a otuđivatelj potonji vlasnik stvari.

Question 28

Što biva ako vlasnik nekretnine prema više osoba, neovisno jedne od druge, preuzme obvezu da im prenese vlasništvo iste nekretnine?

Reci Što znaš o kvazibrisovnoj tužbi?

Kakav je položaj osobe koja je posjednik nekretnine, ako je taj posjet stekla zakonito, na istinit način, u odnosu prema onome čije je pravo vlasništva te nekretnine već upisano, uknjiženo, predbilježeno u zemljišnoj knjizi?

Answer 28

Vlasnik nekretnine može prema više osoba, neovisno jedna druge, preuzeti obvezu da im prenese vlasništvo iste nekretnine. Odatle za svaku od njih nastaje obvezno pravo koje ih ovlašćuje da zahtjevaju od otuđivatelja da im izda tabularnu ispravu, sposobnu za zemljišnoknjižni prenos vlasništva. Naravno, pravo vlasništva će steći osoba glede koje se prvo ispune sve opće i posebne pretpostavke stjecanja tog prava, dakle ona koja je na temelju vlasnikovog pravnog posla prva zatražila upis-uknjižbu, odnosno predbilježbu, čemu je udovoljeno. Ostali će samo moći stavljati obveznopravne zahtjeve otuđivatelju.

Ovakvo će stjecanje nekim slučajevima biti podvrgnuto naknadnoj korekciji primjenom specifičnog prava pobijati upis vlasništva nepoštenog stjecatelja kvazibrisovnom tužbom. Dešava se, naime, da vlasnik nekretnine s jednom osobom valjano ugovori prijenos vlasništva te nekretnine i preda joj tu nekretninu samostalan posjed, a potom s nekim drugim također sklopi posao usmjeren na prijenos vlasništva te iste nekretnine i potom se taj drugi upiše u zemljišnoj knjizi kao vlasnik. Ako i kada su se u pogledu njega ispunila sve opće i posebne pretpostavke stjecanja vlasništva, on je postao vlasnikom nekretnine. Ona osoba s kojom je bivši vlasnik još ranije ugovorio prijenos vlasništva i predao joj nekretninu posjed-nije stekla pravo vlasništva te nekretnine, jer nije valjano upisala svoje pravo vlasništva, a po načelu upisa se pravo vlasništva nekretnine može na temelju pravnog posla steći jedino valjanim upisom u zemljišnu knjigu. No, ta osoba je stekla samostalni posjed te nekretnine, i to takav da je u pravilu ona publicijanski-uzukapioni, kvalificirani-posjednik te nekretnine. Ona je takav posjednik te nekretnine, ako je samostalan posjed te nekretnine stekla na zakonit, istinit način, a za svakoga se Predmnijeva poštenje prigodom stjecanja posjeda, pa tako i za nju. Kroz to što je publicijanski posjednik nekretnine, može se ona čak osloniti na predmnijevu svog vlasništva s ofenzivnim djelovanjem. Stoga oduzme li joj netko 3. posjed nekretnine, ili je smeta u izvršavanju njezinog-Predmnijevanog-prava vlasništva, može se protiv toga poslužiti publicijanskom tužbom, odnosno publicijanskom negatorijom.

Onaj čije je pravo vlasništva nekretnine već upisano u zemljišnoj knjizi je već stekao pravo vlasništva nekretnine po načelu upisa, premda nema posjed nekretnine. Pred njegovim će pravom vlasništva morati ustuknuti svako, pa tako i osoba kojoj je vlasnik bio predao nekretninu u samostalan posjed. Ipak, pravni poredak ne tolerira nekorektno ponašanje u pravnom prometu, pa postoji mogućnost da se upis stjecateljevog vlasništva pobije, ako je on u trenutku kada je sklopio pravni posao sa otuđivateljem znao da je taj već ranije valjanim pravnim poslom usmjerenim na prijenos vlasništva te nekretnine raspolagao njome u korist druge osobe te joj je predao tu nekretninu u samostalan posjed.

Naime, u takvom slučaju osoba kojoj je bivši vlasnik otuđio nekretninu i predao joj je u samostalan posjed ima pravo pobijati upis vlasništva nepoštenog stjecatelja kvazibrisovnom tužbom, zahtijevajući brisanje njegovog upisa vlasništva i uknjižbu u svoju korist vlasništva te nekretnine. Rok u kojem ona može staviti taj zahtjev je 3 godine od kada je izvršen upis čije se brisanje zahtjeva.

Question 29

Koga štiti zaštita povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga?

Čemu služi brisovna tužba?

Kome pravni poredak pruža zaštitu povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga?

Koje su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nekretnine na temelju povjerenja u istinitost zemljišne knjige?

Utječe li stjecanje prava vlasništva na temelju povjerenja u istinitost zemljišne knjige na prava trećih koja postoje na stvari?

Answer 29

Zaštita povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga je potrebna onima koji u dobroj vjeri stječu pravo vlasništva ili drugo knjižno pravo na određenoj nekretnini od onoga tko je u zemljišnoj knjizi upisan kao da je vlasnik te nekretnine, iako on to nije. Stoga pravi vlasnik nekretnine može putem suda zaštititi svoje povrijeđeno knjižno pravo vlasništva, ishodeći brisanje tuđeg neistinitog upisa brisovnom tužbom.

Dok pravi vlasnik to ne uradi, predmnijevati će se da je vlasnik nekretnine onaj tko je neistinito upisan kao da je njezin vlasnik, budući da se na temelju zakona smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje. Ako bi neistinito upisani vlasnik pravno raspolagao nekretninom u korist neke 3. osobe, pa bi se slijedom toga upisalo tu osobu kao vlasnika u zemljišnoj knjizi, prijeti opasnost 3. osobi koja bi vlasništvo nekretnine stjecala od neistinito upisanog vlasnika da bi se zbiljski vlasnik nekretnine mogao poslužiti brisovnom tužbom pa bi putem suda ishodio brisanje njezinog neistinitog upisa prava vlasništva.

Od te opasnosti štiti pravni poredak one koji su u pravnom prometu u dobroj vjeri postupali s povjerenjem u zemljišne knjige. Zaštitu povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga pravni poredak jedino pruža 3. stjecateljima koji su vlasništvo nekretnine stjecali od neistinitog vlasnika, ali i njima jedino ako su postupali u dobroj vjeri. Tu zaštitu pruža pravni poredak ne samo osobi koja je u dobroj vjeri stjecala od neposrednog neistinitog stjecatelja, nego i onima koji su u dobroj vjeri dalje stjecali od nje, onima koji su u dobroj vjeri stjecali od njih, to jest u neprekidnom nizu pojedinačnih-singularnih i sveopćih sljedništva-univerzalnih sukcesija.

3. osobe štiti pravni poredak kako da im otvara alternativni put stjecanja vlasništva, kojim će, ako su ispunjene posebne pretpostavke za stjecanje vlasništva od neistinito upisanog vlasnika ipak doći do željenog cilja. Taj put stjecanja uređuju pravila pravnog instituta stjecanja vlasništva nekretnine na temelju povjerenja u istinitost zemljišne knjige.

Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nekretnine na temelju povjerenja u istinitost zemljišne knjige su:

1. Da je objekt stjecanja nekretnina
2. Da je stjecatelj sa osobom koja je neistinito upisana kao vlasnik te nekretnine sklopio pravni posao, naplatan ili besplatan, usmjeren na stjecanje prava vlasništva nekretnine
3. Da je stjecatelj u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige prigodom sklapanja tog posla i stavljanja zahtjeva za upis svog prava
4. Da je u zemljišnu knjigu upisano stjecateljevo pravo vlasništva nekretnine
5. Da upis stjecateljevog prava vlasništva nije izbrisan zbog nevaljanosti.

Da bi zbiljskom vlasniku bilo omogućeno barem onoliko vremena koliko je prijeko potrebno da bi mogao zaštititi svoje povrijeđeno knjižno pravo vlasništva, neistiniti upisani vlasnik ne stječe pravo vlasništva temeljem povjerenja u zemljišne knjige dok god postoji mogućnost da mu zbog nevaljanosti bude izbrisan upis vlasništva u zemljišnoj knjizi. Ali, da bi pružio zaštitu 3., naime onima koji u dobroj vjeri postupaju s povjerenjem u zemljišne knjige, pravni poredak vremenski ograničava pravo na brisovnu tužbu. Ograničava ga prekluzivnim završim rokom, čijim istekom prestaje pravo na brisovnu tužbu protiv takvih trećih stjecatelja.

Stjecanje prava vlasništva na temelju povjerenja u istinitost zemljišne knjige je doduše stjecanje na temelju zakona, ali stjecatelj po izričitoj zakonskoj odredbi stječe nekretninu kao od njezinog vlasnika, dakle-s istim pravnim posljedicama kao da je stječe na temelju pravnog posla. To znači da ovo stjecanje vlasništva, jednako kao i stjecanje vlasništva temeljem pravnog posla ne utječe na prava trećih koja postoje na toj stvari.

Question 30

Kakvu zaštitu zakon daje onima koji stječu nekretninu pouzdajući se u potpunosti stanja u zemljišnoj knjizi?

Koji su pretpostavke za to?

Što ako se te pretpostavke ispune?

Answer 30

Zaštita koju zakon daje onima koji stječu nekretninu postajući se u potpunosti na stanje u zemljišnoj knjizi, sastoji se u tome da će stjecatelj-ispune li se zakonom određene pretpostavke za to-steći vlasništvo nekretnine, slobodne od svih onih tuđih prava, tereta i ograničenja koja nisu upisana u zemljišnu knjigu premda bi to mogla biti, a stjecatelj za njih nije znao, niti morao znati.

Pretpostavke za to su sljedeće:

1. Stjecatelj je stekao pravo vlasništva nekretnine upisom u zemljišnu knjigu
2. Stekao ga je time što je ono na njega prešlo temeljem pravnog posla, odnosno na temelju povjerenja u zemljišnu knjigu
3. Tuđa prava, tereti, odnosno ograničenja, iako su mogla biti upisana u zemljišnu knjigu, nisu bila u nju upisana, niti je iz zemljišne knjige vidljivo da je sudu podnesen prijedlog za njihov upis
4. Stjecatelj se prigodom stjecanja u dobroj vjeri oslanjao na potpunosti zemljišne knjige, naime nije znao, niti je se obzirom na okolnosti morao znati za izvanknjižno postojanje na nekretnini tuđih prava, tereta ili ograničenja.

Ako su te pretpostavke ispunjene, stjecatelj je upisom svog prava vlasništva, kojim je stekao nekretninu, nju stekao opterećen samo tim tuđim pravima, teretima i ograničenjima koja su u trenutku njegovog stjecanja bila upisana u zemljišnu knjigu, onima neupisanima za koja je znao ili morao znati, i onima koja postoje na temelju zakona, a ne upisuju se u zemljišnu knjigu. Sva ostala neupisana tuđa prava, tereti i ograničenja, koja su mogla biti upisana u zemljišne knjigu, ali to nisu bila-prestala su.

Question 31

Štiti li se povjerenje onih koji prigodom stjecanja nekretnine postupaju u pravnom prometu s povjerenjem u istinitost onoga što je utvrđeno u pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju, pa posluju sa osobom za koju je u tom rješenju utvrđeno da je ostaviteljev nasljednik, a nije nego je tobožnji? Kako?

Koji je odnos pravila o zaštiti povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga i pravila o stjecanju nekretnine od tobožnjeg nasljednika? Isključuju li ona jedno drugo?

Koji učinak stjecanja prava vlasništva nekretnine od tobožnjeg nasljednika?

Answer 31

Štiti se. Oni stječu pravo vlasništva nekretnine pod istim pretpostavkama kao što bi stekli vlasništvo i pokretnine, sa jednom razlikom: nije pretpostavka tog stjecanja da je na temelju pravnog posla s tobožnjim nasljednikom izvršena predaja u samostalan posjed nego-da je izvršen upis stjecateljevog vlasništva u zemljišnu knjigu protiv tobožnjeg nasljednika, odnosno njegovih nasljednika, kao knjižnog prednika.

Do stjecanja nekretnine od tobožnjeg nasljednika može doći jedino u slučajevima u kojima nije nastupilo stjecanje po pravilima o zaštiti povjerenja u istinitosti potpunosti zemljišnih knjiga, jer pravila o stjecanju od tobožnjeg nasljednika ne isključuju djelovanje pravila o stjecanju povjerenjem u istinitosti potpunosti zemljišnih knjiga.

Učinak stjecanja prava vlasništva nekretnine od tobožnjeg nasljednika, jednak je onome koji bi nastupio stjecanjem od zbiljskog ostaviteljovog nasljednika. Stjecatelj stječe nekretninu kao da je na njega prošlo pravo vlasništva te nekretnine – onakvu kako se s obzirom na pogrešnu informaciju u pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju, smatralo da ga ima tobožnji nasljednik, a ujedno i je zbiljskom nasljedniku time prestalo pravo vlasništva nekretnine, stečeno time što je naslijedio ostavitelja.

Question 32

Kad se pravo vlasništva stječe temeljem odluke suda ili odluke druge javne vlasti, pod kojim pretpostavkama je to moguće? Koje su opće, a koje posebne?

Da bi se steklo pravo vlasništva na temelju odluke suda ili druge javne vlasti, kakav sadržaj odluke suda ili druge javne vlasti treba biti? Koji pravni temelj stjecanja može biti u ovom slučaju?

Je li za stjecanje nekretnine temeljem odluke suda ili odluke druge javne vlasti potrebno da ona bude upisana u zemljišne knjige? Zašto je to ipak poželjno?

Answer 32

To je moguće jedino u slučajevima predviđenima zakonom, a i tada samo na način i pod pretpostavkama koje za to zakon određuje.

Da bi se steklo pravo vlasništva temeljem odluke suda ili druge javne vlasti, potrebno je, pored ispunjenja općih pretpostavki stjecanja prava vlasništva-stvar je sposobna, stjecatelj je sposoban, postoji pravni temelj stjecanja - još i posebno da je taj pravni temelj stjecanja-odluka suda ili druge javne vlasti koja ima odgovarajući sadržaj osobine.

Za stjecanje prava vlasništva na temelju odluke suda ili druge javne vlasti potrebno je da sadržaj te odluke-njezine izreke-bude takav da određenom subjektu daje pravo vlasništva određene stvari.

Pravni temelj stjecanja prava vlasništva može biti samo kondemnatorna odluka koja je usmjerena na provedbu dotadašnjeg prava vlasništva određene stvari, dakle odluka kojom se odlučuje da će vlasnik određene stvari postati osoba koja do tada to nije bila-ili to nije bila sama, nego zajedno sa drugim subjektima, čime će prestati pravo vlasništva koje je do tada postojalo.

Da bi se pravo vlasništva steklo na temelju odluke suda ili javne vlasti, ta odluka treba, osim odgovarajućeg sadržaja, još imati i određene osobine: sudska odluka treba biti pravomoćna, a odluka upravne vlasti-konačna.

Za stjecanje prava vlasništva na temelju odluke suda ili upravne vlasti nije potrebna predaja pokretnine, niti upis stjecateljevog vlasništva u zemljišne knjige-osim ako to nije zakonom propisano. Pravo vlasništva se stječe u trenutku pravomoćnosti odluke suda, odnosno konačnosti odluke druge vlasti, bez obzira na to je li time stečena stvar predana u posjed vlasniku ili nije, kao i bez obzira je li tako stečeno pravo vlasništva upisano u zemljišne knjige. Premda se na temelju odluke suda odnosno dugog tijela vlasti stječe pravo vlasništva nekretnine a da za to nije potreban upis u zemljišnu knjigu, stjecatelj je ovlašten naknadno ishoditi upis u zemljišnu knjigu svog, na temelju odluke već stečenog vlasništva nekretnine. Dobro bi uradio da to što prije zatraži, jer bi se inače moglo desiti da to pravo izgubi, ili da mu ono bude okrnjeno ili opterećeno pravom koje bi neko stekao na istoj nekretnini u dobroj vjeri, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu. Izričito je, naime, određeno da se vlasništvo nekretnine stečeno odlukom suda ili drugog tijela ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo vlasništva na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno odlukom suda ili drugog tijela nije bilo upisano.

Načelo je da se pravo vlasništva na temelju odluke suda ili druge vlasti stječe izvedeno-derivativno, naime da se prenosi to pravo sa dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja. Ali, posebnim zakonom može biti tako uređeno stjecanje na temelju određene vrste odluka, da se pravo vlasništva stječe izvorno. No, bez obzira na to je li na temelju odluke prelazi pravo vlasništva na stjecatelja ili se za njega osniva novo pravo vlasništva-to u načelu neće utjecati na prava trećih osoba koja su do tada teretila stvar. Prava 3. koja su teretila tu stvar terete je i nadalje, osim onih za koje je to određeno onom odlukom koja je temelj stjecanja prava vlasništva, posebnim zakonom ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati.

Question 33

Što je pravni temelj stjecanja prava vlasništva kad se razvrgnuće suvlasništva provodi putem suda?

Što stječe svaki od bivših suvlasnika na temelju te odluke?

Odluka suda o razvrgnuću suvlasništva je iudicium duplex. Što to znači?

Kakvu odgovornost imaju suvlasnici jedni prema drugima nakon odluke o razvrgnuću s obzirom na ono što je svaki pojedini od njih stekao?

Answer 33

Kad se razvrgnuće suvlasništva provodi putem suda, odluka kojom je sud odlučio o razvrgnuću suvlasništva pravni je temelj stjecanja prava vlasništva. Na temelju pravomoćne sudske odluke kojom se suvlasništvo razvrgava, svaki će od suvlasnika steći u vlasništvo ono što je tom odlukom određeno, i to time što će mu se pokretnine predati u samostalan posjet, a glede nekretnina-time što će se njegovo pravo vlasništva uknjižiti u zemljišnu knjigu.

Svaki od njih stječe pravo vlasništva izvođenjem iz tog prava iz dosadašnjeg suvlasništva, a ostaju i dalje sva stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na stvari glede koje je suvlasništvo razvrgnuto, osim onih za koje je to određeno rješenjem o razvrgnuće suvlasništva.

Odluka suda od razvrgnuću suvlasništva je iudicium duplex, naime izvršenje pravomoćne odluke o razvrgnuću moći će zahtijevati svaki od suvlasnika koji je sudjelovao u tom sudskom razvrgnuću, bez obzira na to na čiji je zahtjev sud odlučivao.

Nakon razvrgnuća suvlasništva svi suvlasnici koji su sudjelovali u tom razvrgnuću odgovaraju solidarno jedni drugima za materijalne i pravne nedostatke onoga što je svaki pojedini od njih stekao, odnosno trebao steći temeljem odluke o razvrgnuću.

Question 34

Koji se pretpostavke moraju ispuniti da bi se pravo vlasništva steklo na temelju nasljeđivanja-sveopćeg sljedništva?

U kom trenutku se stječe pravo vlasništva temeljem nasljeđivanja?

Je li potrebno predaja pokretnine ili upis u zemljišne knjige za stjecanje prava vlasništva temeljem nasljeđivanja?

Answer 34

Da bi se pravo vlasništva steklo na temelju nasljeđivanja-sveopćeg sljedništva, treba pored općih pretpostavki stjecanja prava vlasništva (stvari je sposobna, stjecatelj je sposoban, postoji neki pravni temelj stjecanja), još i posebne-da je taj pravni temelj stjecanja - nasljeđivanje-sveopće sljedništvo dotadašnjeg vlasnika, dakle da su ispunjene sve one zakonske pretpostavke pod kojima određena osoba ili osobe postaju sveopćim pravnim sljednikom dotadašnjeg vlasnika stvari.

Za stjecanje prava vlasništva temeljem nasljeđivanja-sveopćeg sljedništva-nije potrebna predaja pokretnine, niti upis u zemljišne knjige-pravo vlasništva stječe se na temelju samog zakona – ipso iure, a u trenutku kada se zbilo nasljeđivanje, to jest kada je nastupilo sveopće sljedništvo dotadašnjeg vlasnika.

Question 35

Koje su pretpostavke stjecanja prava vlasništva nasljeđivanjem u užem smislu-nasljeđivanjem ostavitelja zbog njegove smrti?

Što čini ostaviteljevo nasljedstvo?

Stječe li nasljednik pravo vlasništva svake pojedine ostaviteljeve stvari po sili zakona ili temeljem čina uspostavljanja stjecateljeve vlasti na stvari?

Što za prava trećih znači da je stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem izvedeno-derivativno stjecanje?

Answer 35

Pretpostavke stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem su, pored općih pretpostavki stjecanja, još i:
Jedan. Da je dotadašnji vlasnik stvari umro
Dva. Daj stvar nakon njegove smrti u sastavu njegove ostavine
3. Da je stjecatelj smrću dotadašnjeg vlasnika stekao nasljedno pravo, pa je njegov nasljednik

Na onoga tko je ostaviteljev nasljednik, dakle ostaviteljev sveopći sljednik-univerzalni sukcesor za slučaj smrti, prelazi zbog ostaviteljeve smrti sve što čini njegov ostavinu, čime postaje nasljednikovo nasljedstvo.

Nasljednik je stekao pravo vlasništva svake pojedine ostaviteljeve stvari po sili zakona samim time što je zbog ostaviteljeve smrti naslijedio ostavitelja, dakle bez ikakvog čina uspostavljanja stjecateljeve vlasti na stvari-bez predaje u posjed, kao i bez upisa prava vlasništva na nekretninama u zemljišne knjige. Ovlašten je, međutim, da potom svoje pravo vlasništva nasljeđivanjem stečenih nekretnina upiše u zemljišnu knjigu, ali to će moći uraditi tek nakon što bude utvrđeno da je on ostaviteljev nasljednik. Ako je nasljedno pravo steklo nekoliko osoba tako da su one sunasljednici, sve su one zajedno stekle svaku pojedinu stvar stečenu nasljeđivanjem. Ako je nasljedno pravo stečenog pod oporukom određenim uvjetom, odnosno rokom ili uz oporučno opterećenje nalogom-svako pravo vlasništva tih stvari pripada prethodnim nasljednicima kao prethodnim vlasnicima, a potonjim nasljednicima kao potonjim vlasnicima.

Stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem je izvedeno-derivativno stjecanje, kojim pravo vlasništva sa ostavitelja prelazi-cijelo ili dio, eventualno uz dodatno ograničenje ostaviteljevom voljom-na stjecatelja, ostaviteljevog nasljednika. Tako ostaviteljevo pravo vlasništva nastavlja kod njegovog nasljednika svoju dotadašnju egzistenciju, a s njim i sa ona prava koje ga terete-nasljednikovim stjecanjem prava vlasništva na ostaviteljem stvarima ne dira se u prava trećih osoba na tim stvarima.

Question 36

Stječe li se ipso iure i u svim drugim slučajevima univerzalne sukcesije-dakle, ne samo kod nasljeđivanja u užem smislu?

Answer 36

Ono što je određeno za nasljeđivanje, vrijedi na odgovarajući način i za sve druge slučajeve općeg sljedništva-tko je opći sljednik nekog pravnog subjekta čija je egzistencija prestala, samim time što je takav njegov sljednik, stječe u trenutku kad je to postao pravo vlasništva svake pojedine stvari svog prednika.

Question 37

Što znaš o stjecanju u slučaju izostanka nasljeđivanja umrle osobe?

Što ako umrem neka osoba, a nitko ne bude njezinim nasljednikom. Ima li ona ipak sveopćeg sljednika? Tko je to?

Kakav položaj imaju ti ostaviteljevi sveopći sljednici umrle osobe?

Tko stječe pravo vlasništva nekretnina, a tko pokretnina?

Je li ovo stjecanje prava vlasništva derivativno ili izvorno?

Answer 37

Umre li neka osoba, a nitko ne bude njezinim nasljednikom, tj. nitko nije stekao nasljedno pravo, ili ga je stekao ali ga se odrekao, ona ipak ima sveopćeg sljednika. Temeljem zakona postaje zbog njezine smrti sveopćim sljednikom općina, odnosno grad određena zakonom, ili više općina odnosno gradova. Općine odnosno gradovi koji su postali sveopći sljednici umrle osobe koja nema nasljednika imaju pri tome jednaki položaj kao da su ostaviteljevi nasljednici, osim što se oni-za razliku od nasljednika-ne mogu toga odreći. U tom svojstvu stiču i sva prava vlasništva koja su se nakon ostaviteljeve smrti zatekla u sastavu ostavine koja je ostala ošasna. Ta prava vlasništva nekretnine stječu općine / gradovi na čijem se području nekretnine nalaze, a vlasništvo pokretnina-općina / grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti imao prebivalište na području Republike Hrvatske, odnosno-ako u tom trenutku smrti nije imao prebivalište u Hrvatskoj-gdje je tada u Hrvatskoj imao boravište, a ako nije imao ni boravište u Hrvatskoj-gdje je bio upisan u knjigu državljana Republike Hrvatske.

Ovo stjecanjeprava vlasništva u svemu je jednako kao i stjecanje nasljeđivanjem. Stjecanje je izvedeno-derivativno. Svako pojedinu pravo vlasništva je iz ošasne ostavine prešlo zbog ostaviteljeve smrti i u trenutku te smrti na općinu odnosno grad kao ostaviteljevog sveopćeg sljednika za slučaj smrti, dakle bez ikakvog čina uspostavljanja stjecateljeve vlasti na stvari-bez predaje u posjed, bez upisa u zemljišne knjige, baš kao što bi prešla na njegovog nasljednika da taj postoji. Dakako, sva stvarna prava koja su drugim osobama u tom trenutku pripadala na stvari koja koje su tako prešla u vlasništvo općine / grada, ostaju i dalje teretiti te stvari.

Question 38

Zakon kao pravni temelj stjecanja igra ulogu dopunskog ili podrednog pravnog temelja stjecanja vlasništva. Što to znači?

Koji se pretpostavke moraju ispuniti da bi se pravo vlasništva steklo na temelju zakona?

U kojem trenutku se stječe pravo vlasništva na temelju zakona?

Što znači da se pravo vlasništva na temelju zakona stječe izvorno-originarno?

Kako dijelimo pravila o stjecanju prava vlasništva na temelju zakona?

Answer 38

Pravo vlasništva će se stjecati na temelju zakona u slučajevima kad stjecanje ne nastupa na nekom drugom pravnom temelju.

Da bi se pravo vlasništva staklo na temelju zakona potrebno je, uz postojanje općih pretpostavki stjecanja prava vlasništva-stvar je sposobna, stjecatelj je sposoban, postoji neki pravni temelj za stjecanje prava vlasništva-još i posebno:

1. Da je taj pravni temelj stjecanja-zakon, tj. zakonom određene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u slučajevima kad ga se ne stječe ni na temelju pravnog posla ni odluke suda ili tijela druge javne vlasti, niti nasljeđivanjem
2. Da su te pretpostavke ispunjene.

Zakon određujete pretpostavke apstraktnim normama na temelju kojih će u svakom pojedinom slučaju u kojem se te pretpostavke ispune, nastati tj. biti osnovano pravo vlasništva za osobu za koju su se ispunile pretpostavke u pogledu određene stvari. Ona će na temelju zakona steći pravo vlasništva te stvari u trenutku njihovog ispunjenja. Ako je zakonom određeno da će se pravo vlasništva steći kada se ispuni nekoliko pretpostavki, steći će ga tek kada se sve one budu ispunjene.

Pravo vlasništva se na temelju zakona stječe izvorno-originarno, ako nije što posebno određeno zakonom. Dakle, u načelu time što je netko glede određene stvari stekao pravo vlasništva na temelju zakona, stekao je novo pravo vlasništva. Kada su mu se glede te stvari ispunile zakonom određene pretpostavke stjecanja prava vlasništva, za njega je na toj stvari osnovano pravo vlasništva koje do tada nije postojalo. Ako je tada na toj stvari postojalo nečje pravo vlasništva ono je apsolutno prestalo. Ne postoji pravi kontinuitet između novoosnovanog-stjecateljevog i dosadašnjeg-tuđeg prava vlasništva. Prekid tog kontinuiteta održava se i na ograničenim stvarnim pravima koja su do tada teretila tu stvar, jer i ona prestaju u istom trenutku kada i dotadašnje pravo vlasništva. Ne prestaju samo ona koja za koja je stjecatelju trenutku stjecanje znao ili morao znati. Onaj tko je izvorno stekao stvarno pravo ne duguje samim time nikakvu naknadu ni dotadašnjim vlasniku ni nositeljima ograničenih stvarnih prava koje su prestala. Pravni odnos između prijašnjeg vlasnika i osoba čija su stvarna prava prestala zbog stjecanja prava vlasništva temeljem zakona, prosuđuju se po obveznopravnim pravilima.

Pravila o stjecanju prava vlasništva temeljem zakona mogu se po njihovoj srodnosti razvrstati u skupine. To čini i zakon o vlasništvu razlikujući sljedeće temeljne skupine:

1. Stjecanje prisvojenjem i nalazom stvari
2. Stjecanje priraštaja stvari
3. Stjecanje dosjelošću
4. Stjecanje pretvorbom prava na stvarima u društvenom vlasništvu u pravo vlasništva
5. Stjecanje vlasništva izdvajanjem iz ostavine

Question 39

Što je to prisvojenje ili okupacija?

Koje su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prisvojenjem?

U kom trenutku stjecatelj stječe pravo vlasništva prisvojenjem?

Answer 39

Prisvojenje ili okupacija je stjecanje prava vlasništva na temelju zakona uzimanjem u samostalan posjed određene stvari sa namjerom da ju se prisvoji.

Prisvojenjem je stečeno pravo vlasništva neke stvari ako su, uz postojanje općih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva-stvar je sposobna, stjecatelj je sposoban, postoji pravni temelj za stjecanje prava vlasništva, ispunjene još i posebne pretpostavke stjecanja prava vlasništva upravo prisvojenjem. Te su:

1. Stjecatelj je u pogledu te stvari izvršio čin prisvojenja
2. Stvar je sposobna biti stečena u vlasništvo prisvojenjem
3. Stjecatelj-prisvojitelj-je sposoban da prisvojenjem stekne tu stvari svoje vlasništvo.

Ako su i kada su sve te pretpostavke ispunjene u pogledu neke stvari, stjecatelj je prisvojenjem stekao pravo vlasništva na njoj.

Question 40

Što je to čin prisvojenja?

Answer 40

Čin prisvojenja je čin uzeća stvari u svoj neposredan posjet-čin aprehenzije, i to ne u bilo kakav posjet, nego u samostalan posjet, ne s bilo kakvom voljom, nego s namjerom da se time stekne vlasništvo te stvari.

Question 41

Koje se pretpostavke moraju ispuniti da bi neka stvar bila sposobna za stjecanje prisvojenjem?

Koje stvari se mogu steći prisvojenjem?

Answer 41

Da bi se moglo prisvojenjem steći neku stvar u vlasništvo, ona treba biti sposobna za to da se na njoj stekne pravo vlasništva, ali to još nije dovoljno. Potrebno je i da bude sposobna za to da se to pravo stekne na njoj upravo prisvojenjem.

Tu sposobnost imaju stvari koje su ničije i stvari koje su javnom vlasništvu, ali su namijenjene tome da se iz njih izdvaja i izdvojeno prisvaja.

Question 42

Što su to ničije stvari?

Za slučaj dvojbe da li je neka stvar nečija ili ničija, što se predmnijeva?

Kategorija ničijih stvari - što obuhvaća? Objasni svaku od tih stvari.

Postoji li iznimka od pravila da se prisvojenjem mogu steći ničije stvari i da je njihovo prisvajanje svima slobodno?

Answer 42

Ničije stvari-res nullius-su one stvari koje nisu u vlasništvu ni jedne osobe, iako su sposobne da to budu. Pravilo je da se prisvojenjem ne može steći tuđe stvari koje su već u nečjem vlasništvu, dakle, ne može ih se prisvojenjem steći u svoje vlasništvo.

Za slučaj dvojbe je li neka stvar nečija ili je ničija predmnijeva se da stvar nije ničija.

Kategorija ničijih stvari obuhvaća 3:

1. Izvorno ničije stvari
2. Stvari nastale izdvojenjem iz općeg dobra
3. Napuštene stvari.

Izvorno ničije stvari su one koje nikada nisu bile ni u čijem vlasništvu. Sve je manje takvih stvari, što je posljedica širenja civilizacije. Ipak je broj izvorno ničijih stvari još uvijek razmjerno velik, ali sve su veće tehničke mogućnosti da se i takve stvari uzmu u posjed.

Iz općeg dobra, kao što je to naprimjer zrak u atmosferi ili pak more, mogu izdvajanjem nastati zasebne stvari, sposobne da budu predmetom prava vlasništva. Morska voda stavljena u bocu, ili kakav drugi spremnik-takva je zasebna stvar. U vezi sa izdvajanjem iz općeg dobra treba podsjetiti na to da o općim dobrima vodi brigu i njima upravlja i za to odgovara Republika Hrvatska, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno. U toj ulozi Republika Hrvatska zakonom ili drugim propisom uređuje način na koji se ta opća dobra robe, pa u okviru toga i određuje pretpostavke pod kojima dopušta izdvajanje i prisvajanje dijelova materije općeg dobra. To nisu pretpostavke stjecanja prava vlasništva, nego pretpostavke dopuštenosti određenih zahvata u opće dobro, u prvom redu pretpostavke dopuštenosti izdvajanja iz općeg dobra. Izdvajanje iz općeg dobra koje se zbilo, a da nisu ispunjene te pretpostavke-nije dopušteno, štoviše kažnjivo je, ali i takvim izdvajanjem nastaje ničija stvar, a njezinim prisvajanjem koje se u pravilu zbiva zajedno s izdvajanjem stečeno je pravo vlasništva te stvari. Nakon toga može, kao posljedica nedopuštenosti i kažnjivosti zahvata u opće dobro, uslijediti konfiskacija tih stvari, ali to će tada biti oduzimanje već stečenog prava vlasništva u korist Republike Hrvatske.

Posebna vrsta tih stvari su napuštene stvari-res derelictae. Ona je izvorno nisu ničije, nego su postale ničije time što ih je dotadašnji vlasnik napustio, odrekavši se time svog prava vlasništva. Treba razlikovati stvari koje su napuštene uz odreknuće od prava vlasništva, od onih koji su napuštene bez tog odreknuća. Na potonjima, naime, i dalje postoji dotadašnje pravo vlasništva, one nisu poslali ničije stvari pa ih se ne može steći u vlasništvo prisvojenjem. Stvar je napuštena uz odreknuće prava vlasništva ako je njezin dotadašnji vlasnik napustio svoj samostalni posjed stvari tako da to implicira njegovu volju odreći se time vlasništva. Nisu ničije stvari one koje je vlasnik napustio ili bacio u gužvi-u bijegu, vatri, poplavi-ili je posjed izgubio u takvom događaju kakvi su naprimjer prometna nesreća, brodolom, pad aviona, a u dvojbi se smatra da stvar nije ničija. Stoga i kada je vidljivo da je vlasnik stvar napustio, treba postaviti pitanje je li to učinio s voljom da se time odrekne vlasništva te stvari ili nije. Odgovor na to pitanje ovisi o vlasnikovoj volji, okolnostima slučaja, a o odgovoru ovisi prosudba je li stvar napuštanjem postala ničija ili nije. Samo ako se iz okolnosti slučaja može s dovoljno razloga zaključiti da je vlasnik napustio stvar s voljom da se time odrekne vlasništva te stvari-stvar je poslala ničija, pa dolazi u obzir da bude prisvojenjem stečena u vlasništvo.

Pravilo je da u obzir za stjecanje prisvojenjem dolaze ničije stvari i da je njihovo prisvajanje svakom slobodno. Međutim, zakonom može biti drugačije određeno. Tako je zakonom određeno da na nekretnine koju nitko nema u vlasništvu, ne može se prisvojenjem steći pravo vlasništva, dakle da ničije nekretnine nisu sposobne za stjecanje prisvojenjem, a to vrijedi i za ničije suvlasničke dijelove nekretnine. Zakonom je određeno i da ničiji suvlasnički dijelovi pokretnina nisu sposobni za stjecanje prisvajanjem. Jedino ničije pokretnine dolaze u obzir za stjecanje prisvojenjem.

Question 43

Što znaš o stvarima u javnom vlasništvu, namijenjenima da se iz njih prisvaja?

Koje ograničenja postoje kod stvari u javnom vlasništvu čija je namjena da ih se prisvaja pošto budu izdvojene u zasebne stvari?

Jesu li te stvari ničije?

Što je to pravo na prisvojenje? Na koji način ga netko može dobiti?

Što ovo pravo daje svom nositelju? Koje pravo ono u sebi implicira?

Answer 43

Stvari u vlasništvu čija je namjena je da ih se prisvaja, sposobne su da ih se-pošto budu izdvojene u zasebne stvari-stekne u vlasništvu prisvojenjem, ali ta je njihova sposobnost ograničena. Stvari u javnom vlasništvu sposobne su za stjecanje prisvojenjem jedino na temelju i u granicama ovlasti koju za to daje zakon ili dopuštenje izdano na temelju zakona – koncesija, odobrenje i slično - Ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

Radi se tu o stvarima koje nisu ničije, nego su tuđe-u vlasništvu su Republike Hrvatske ili jedinica lokalne samouprave i uprave, a da bi se tu moglo nešto tuđega odvojiti-izdvojiti u zasebnu stvar i potom je steći u svoje vlasništvo, potrebno je da stjecatelj ima pravo na to odvajanje i ujedno prisvojenje-pravo na prisvojenje.

To mu pravo može dati zakon ili na zakonu utemeljen akt nositelja prava vlasništva stvari u javnom vlasništvu-vlasništvu Republike Hrvatske ili slično. Onaj tko ima pravo na prisvojenje, moći će činom odvajanja i ujedno prisvojenja-uzimanja u svoj samostalan posjed sa namjerom prisvajanja, steći prisvojenjem vlasništvo one stvari koja je nastala odvajanjem. Točnije-tim činom može u svoje vlasništvo steći jedino ono što je prisvojio na temelju i u granicama svog prava na prisvajanje. Ono što bi drugačije uzeo-ne bi stekao vlasništvo- to bi i na dalje ostalo u vlasništvu javno pravnog subjekta od čije stvari je odvojeno. Tako je pretpostavka stjecanja prisvojenjem u vlasništvo stvari u javnom vlasništvu namijenjenih tome da ih se prisvaja-pravo na prisvojenje, koje implicira i pravo na odvajanje / izdvajanje.

Question 44

Koje pretpostavke se moraju ispuniti da bi neka osoba bila sposobna za steći pravo vlasništva određene stvari prisvojenjem?

Objasni kada se koristi jedan tip, a kada drugi tip prisvojenja.

Kakva je sposobnost za stjecanje prisvojenjem potrebna kod stjecanja vlasništva prisvojenjem onih stvari koje su u vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinica lokalne uprave i samouprave, a namijenjene su tome da ih se prisvaja?

Je li pravo na prisvojenje stvarno pravo? Objasni.

Answer 44

Da bi neka osoba mogla steći prisvojenjem pravo vlasništva određene stvari, treba biti sposobna za to stjecanje. Treba razlikovati opću i posebnu sposobnost za stjecanje vlasništva prisvojenjem.

Opća sposobna za stjecanje prisvojenjem podudara se u suvremenim pravim podacima, pa tako i našem, s općom sposobnošću stjecanja prava vlasništva. Sposobne su steći stvar prisvojenjem sve one osobe koje su inače sposobne steći tu stvar u svoje vlasništvo. No, opća sposobnosti dostatna je jedino za stjecanje prisvojenjem onih stvari kod kojih je prisvojene slobodno.

Za stjecanje prisvojenjem onih stvari koje su samo ograničeno sposobne da ih se stekne prisvojenjem — potrebno je još i da stjecatelj ima posebnu sposobnost stjecanja tih stvari prisvojenjem.

Za stjecanjem prisvojenjem vlasništva onih stvari koje se i inače mogu pribavljati ili rabiti jedino uz posebnu dozvolu koju za to daje nadležno tijelo vlasti-naprimjer neka vrsta oružja, droga i slično, potrebno je da stjecatelj ima uz opću, još i posebnu sposobnost za stjecanje prisvojenjem. Posebnu sposobnost za stjecanje takvih stvari prisvojenjem imaju osobe koje imaju odgovarajuću dozvolu za pribavljanje odnosno uporabu tih stvari.

Za stjecanje vlasništva prisvojenjem onih stvari koje su u vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinica lokalne uprave i samouprave, a namijenjene su tome da ih se prisvaja, nije dovoljna ona sposobnost za stjecanje prisvojenjem koja je dostatna za stjecanje ničijih stvari. Ona je potrebna, ali uz nju treba stjecatelj imati posebno pravo na prisvojenje. Ima to pravo, ako je na stjecanje prisvojenjem ovlašten neposredno zakonom, ili pak dopuštenjem izdanim na temelju zakona. Pravo na prisvojene je preobražajno pravo nastanka, koje ovlašćuje svog titulara na to da određene stvari stekne prisvojenjem. Pravo na prisvojenje nije stvarno pravo, jer ne daje svom nositelju nikakvu pravnu vlast na stvari, nego samo ovlašćuje na stjecanje prava, i to prava vlasništva činom prisvojenja. Tko ima pravo na prisvojenje stvari u javnom vlasništvu namijenjenih tome da ih se prisvaja, ovlašten je na stjecanje takvih stvari prisvojenjem, ali jedino u granicama ovlasti koje mu daje to njegovo pravo.

Question 45

Za koje stvari pravni poredak isključuje mogućnost stjecanja prisvajanjem, premda ih je njihov vlasnik napustio, odrekavši se time svog prava vlasništva?

Answer 45

1. Napuštene nekretnine i suvlasnički dijelovi nekretnina
2. Napušteni suvlasnički dijelovi pokretnina
3. Napuštena kulturna dobra

Question 46

Što ako se vlasnik nekretnine odrekne svog prava vlasništva na njoj? Hoće li nekretnina postati ničija? Objasni.

Stječe li Republika Hrvatska na ovaj način pravo vlasništva izvorno ili derivative ni?

Što vrijedi za napuštene idealne dijelove nekretnina?

Answer 46

Vlasnik nekretnine može se odreći svog prava vlasništva na njoj, pa će to pravo prestati odreknućem. Nekretnina će postati ničija, ali nitko je neće moći prisvojenjem steći u vlasništvo. Naime, napuštena nekretnina prelazi na temelju zakona u vlasništvo Republike Hrvatske, ako nije zakonom što drugo određeno. Treba posebno upozoriti da pravo vlasništva takve nekretnine prelazi s dosadašnjeg vlasnika na Republiku Hrvatsku.

To znači da Republika Hrvatska stekla vlasništvo napuštene nekretnine izvedeno-derivativno, što je iznimka od načela da se na temelju zakona pravo vlasništva stječe izvorno. Zahvaljujući toj iznimci, ne mijenja se dotadašnji pravni status nekretnine, pa promjena vlasništva stvari ne utječe na prava koja inače postoje u pogledu te nekretnine.

Što vrijedi za napuštene nekretnine, vrijedi za idealne dijelove nekretnina, koji pripadaju suvlasnicima suvlasnički dijelova. Odrekne li se suvlasnik svog suvlasničkog dijela, time napušten idealni dio nekretnine ne postaje ničiji, on na temelju zakona prelazi u vlasništvo Republike Hrvatske. Ona tako postaje suvlasnikom s onolikim suvlasničkim dijelom koji odgovara idealnom dijelu koji je stekla, dakle se onolikim koji je imao suvlasnik kad si svog prava odrekao.

Question 47

Tko stječe napušteni suvlasnički dio pokretnine? Objasni.

Answer 47

Suvlasnik pokretnine može napustiti svoj idealni dio pokretnine, odričući se suvlasništva te pokretnine, ali time ne nastaje mogućnosti da se taj idealni dio stekne prisvojenjem. Suvlasnički idealni dio nema tjelesnu egzistenciju, pa ga nitko ne može činom prisvojenja uzeti u samostalan posjed. S toga se praznina nastala time što je jedan suvlasnik napustio svoju dotadašnju pravnu vlast, popunjava pravnom vlašću koju ostali suvlasnici imaju u pogledu stvari. Naime napušteni suvlasnički dio pokretnine prirasta dijelovima ostalih suvlasnika razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima.

Question 48

Što znaš o stjecanju napuštenih kulturnih dobara?

Što biva s kulturnim dobrom ako se vlasnik odrekne svog prava vlasništva nad njome? Zašto?

Answer 48

Odrekne li se vlasnik kulturnog dobra svog prava vlasništva, time neće kulturno dobro postati ničija stvar, jer ako kulturno dobro nema vlasnika li se on ne može utvrditi li je nepoznat ili kulturno dobro ostane bez vlasnika, vlasnikom postaje Republika Hrvatska. Štoviše, za sva kulturna dobra, pa i za ona dobra za koja se samo predmnijeva da su kulturna dobra, a nalaze se, ili se nađu u zemlji, moru ili vodi, postoji zakonska predmnijeva da su u vlasništvu Republike Hrvatske. Ta je predmnijeva oboriva. Vlasnik stvari u pogledu koje postoji ta predmnijeva, oborit će je ako putem suda ishodi utvrđenje svoga vlasništva.

Question 49

Ako netko izgubi stvar, prestaje li time njegovo vlasništvo nad njome?

Kada nalaznik može steći vlasništvo na stvari koju je našao?

Što ako je nađena stvar blago? Što ako je životinja? Što ako je kulturno dobro?

Kada tijelo koje vodi kazneni postupak nađe kod okrivljenika stvar za koju se ne zna čija je, koja se pravila tada primjenjuju?

Answer 49

Stvar koju je netko izgubio, nije samim time prestala biti u vlasništvu one osobe u čijem je vlasništvu bila do tada. Izgubljene stvari nisu ni jednog trena ničije, njih se ne može prisvojenjem steći u vlasništvo. Stjecanje vlasništva na izgubljenim stvarima uređeno je po pravilima koja nalazniku omogućuju da izvorno stekne vlasništvo stvari koju je našao, ali tek u slučaju kada više nije moguće očuvati dotadašnje vlasništvo izgubljene i nađene stvari. Prednost ima vraćanje stvari njezinom vlasniku, odnosno onome tko ju je izgubio, pa su u prvom planu nalaznikove dužnosti s tim u vezi. Nalaznikovo poštenje se nagrađuje i obeštećeuje ga se, ako je imao nužne troškove, a tek u slučaju da vlasnik odnosno posjednik izgubljene stvari nije iskoristio priliku da ponovno uspostavi vlast na izgubljenoj stvari-nalaznik će na temelju zakona steći pravo vlasništva na stvari koju je našao.

U slučaju da je nađena stvar blago, primijenit će se posebna pravila o nalazu blaga. Pravila o nalazu blaga će se primijeniti i kada je nađena stvar kulturno dobro. Ako je nađena stvar životinja, tada će se u prvom redu primijeniti posebna pravila o zaštiti napuštenih i izgubljenih životinja, a tek podredno opća pravila o stjecanju vlasništva izgubljenih stvari. Kada tijelo koje provodi kazneni postupak nađe kod okrivljenika stvar za koju se ne zna čija je, primjenjuju se posebna pravila o postupanju sa sumnjivim stvarima.

Question 50

Što je izgubljena stvar?

Je li izgubljena stvar stvar koju njezin posjednik ne može naći neko kraće vrijeme, ili na kojoj on privremeno ne izvršava čine svoje vlasti?

Je li izgubljena stvar ona koju je njezin vlasnik napustio? Kakva je to stvar?

Answer 50

Izgubljena stvar je pokretnina u nečijem vlasništvu koju nitko nema u svojoj faktičnoj vlasti, a izašla je iz vlasti svog dotadašnjeg posjednika bez njegove volje. To je stvar koju je njezin posjednik izgubio, koja je zametnuta ili sakrivena, ili slično.

Stvar koju njezin posjednik samo ne može naći kroz neko kraće vrijeme, ili na kojoj on privremeno ne izvršava svoje čine svoje vlasti, nije izašla iz njegovog posjeda, pa nije izgubljena stvar.

Isto tako nije izgubljena ni ona stvar koju je njezin vlasnik napustio, jer je ona iz njegovog posjeda izašla njegovom voljom da se odrekne prava vlasništva. Napuštena stvar nije izgubljena, nego je to ničija stvar.

Question 51

Što je nalaz izgubljene stvari?

Tko je to nalaznik? Što ako netko izgubljenu stvar prvi opazi i za nju se maši, ali drugi tu stvar prije njega dohvati? Kakav odnos oni imaju s obzirom na stvar?

Answer 51

Nalaz izgubljene stvari je jednostrani čin uzeća-aprehenzije-neposrednog posjeda tuđe izgubljene stvari. Samo opažanje neke izgubljene stvari, bez čina uzeća te stvari u posjed, nije nalaz te stvari.

Nalaznik je onaj tko je izvršio čini uzimanja tuđe stvari u posjed. Njemu pripadaju prava i njega terete dužnosti nalaznika.

Ako je, međutim, netko izgubljenu stvar prvi opazio i za nju se mašio (napravio radnju usmjerenu na uzeće stvari u posjed), ali je tu stvar drugi prije njega dohvatio-izvršio čin uzeća, tada su obojica sunalaznici. No, oni su to jedino u pogledu prava na nalazninu. Nalaznikova prava i dužnosti pripadaju onome koji je izgubljenu stvar uzeo u posjed. Jedino što se tiče nalaznine-na nju imaju pravo sve osobe koje su zajedno našle izgubljenu stvar, i to na jednake dijelove.

Question 52

Što je dužan učiniti nalaznik nađene stvari?

Koja je dužnost nalaznog ureda?

Koja prava pripadaju nalazniku na temelju zakona?

Što je to pravo abandona?

Koji rok mora proteći da bi nalaznik imao priliku steći nađenu stvar?

Answer 52

Nalaznik je dužan nađenu stvar bez odgađanja predati onome tko ju je izgubio, ili njezinom vlasniku (to može, ali ne mora biti ista osoba), ako može saznati tko je to (iz znakova na stvari, ili na bilo koji drugi način), a nije mu teško dostupan. Inače, nalaznik koji nije nađenu stvar predao osobi koja ju je izgubila ili koja je vlasnik te stvari-dužan je tu stvar bez odgađanja predati najbližem nalaznom uredu. Predat će je nalaznom uredu osobno ili putem osobe u čijim ju je prostorijama, prijevoznom ili sličnom sredstvo našao. Ta će osoba predati stvar u ime i za račun nalaznika, jer ona nije nalaznik, pa prava nalaznika ima on, a ne ona.

Nalazi uredni je dužan primiti u polog nađenu stvar, čuvati je za onoga tko ju je izgubio iz posjeda, odnosno za njezinog vlasnika, te poduzeti sve mjere radi očuvanja stvari, što uključuje i objavu oglasa o nalazu stvari. No, ako je stvar pokvarljiva, ili su za njezino čuvanje ili održavanje potrebni troškovi nerazmjerni njezinoj vrijednosti, neće se čuvati stvar, nego će se prodati na javnoj dražbi, a novac dobiven za nju položiti u sud. Pravo vlasništva, kao niti ostala prava glede stvari nisu prestala time što je ona predana nalaznom uredu. Javi li se onaj tko je stvar izgubio ili njezin vlasnik, te dokaže to svoje svojstvo, nalazni ured će mu predati stvar (zajedno sa koristima) ili iznos dobiven njezinom prodajom (zajedno sa kamatama). Ako se javi nekoliko osoba koja traže stvar, svaka za sebe, u sumnji kojoj od njih treba predati nađenu stvar, prednost ima ona koja je izgubila iz svog neposrednog posjeda, ako okolnosti ne upućuju na drugu osobu. O tome da je stvar predana osobi koja je dokazala da joj stvari pripada, nalazni ured je dužan pisano obavijestiti nalaznika, te mu izručiti naplaćenu nalazninu.

Nalaznik ima na temelju zakona pravo na naknadu nužnih troškova koje je imao u vezi s nađenom stvari, i pravo na nalazninu. Oboje su njegova potraživanja od osobe kojoj je vratio stvar. Pravo da mu se naknade nužni troškovi pripada mu kao i svakom posjedniku koji vraća stvar njezinom vlasniku. Pravo na nalazninu je, međutim, specifično pravo nalaznika, koje mu pripada jedino ako je ispunio svoje dužnosti nalaznika. Pravo na nalazninu ga ovlašćuje da potražuje nalazninu u iznosu od 10% od prometne vrijednosti procjenjive stvari (odnosno manjem iznosu, ako ga je sud na zahtjev dužnika odredio kao pravični iznos nalaznine). A, ako se vrijednost stvari ne može procijeniti ili ta postoji samo za obveznika plaćanja nalaznine, nalaznik može zahtijevati od suda da se odredi pravičan iznos nalaznine. Nakladu nužnih troškova i nalazninu je na temelju zakona obvezan platiti onaj kome je vraćena nađena stvar (odnosno novac), dakle posjednik koji je stvar izgubio, odnosno vlasnik te stvari.

No, taj se može osloboditi svoje obveze plaćanja nužnih troškova i nalaznine nalazniku abandonom, naime tako što će se odreći stvari (odnosno novca). Učini li to-stvar time neće postati ničija, nego će se fingirati da se ta osoba uopće nije javila.

Bezuspješnim protekom jednogodišnjeg roka od objave oglasa o nalazu izgubljene stvari stvara se nalazniku prilika da stekne nađenu stvar (isprva u posjed, potom možda i u vlasništvo). Naime, ako bezuspješno protekne taj rok-tada se nađena stvar odnosno novac dobiven njezinom prodajom, predaje u neposredni posjed nalazniku. Tom predajom u neposredan posjednik nalazniku nastaje situacija u kojoj se mogu ispuniti pretpostavke za to da nalaznik stekne nađenu stvar u svoje vlasništvo.

Question 53

Što znaš o predaji stvari nalazniku i njegovom stjecanju vlasništva?

Kakav je to posjed koji ima nalaznik glede predane mu stvari?

Koje se pretpostavke moraju ispuniti da bi nađenu stvar nalaznik mogao steći u vlasništvo?

Kako se prosuđuje poštenje nalnikovog posjeda?

Ako se ispune sve pretpostavke stjecanja, nalaznik je na temelju zakona stekao pravo vlasništva nađene stvari-izvorno ili izvedeno? U kom trenutku?

Answer 53

Pošto nalazniku bude predana u posjed nađena stvar (odnosno novac dobiven njezinom prodajom), on je u prilici da tu stvar (novac) za sebe rabi, za sebe koristi, a i da svoj posjed štiti od bilo čijih samovlasnih zahvata. On je zakonit i istinit samostalni posjednik predane stvari (odnosno novca). Ipak je to nadalje tuđa stvar (tuđi novac), pa-javi li se onaj tko je tu stvar izgubio, ili onaj tko je vlasnik te stvari-nalaznik mu je mora vratiti zajedno sa svim dobivenim koristima. Odnosno, mora mu isplatiti za nju dobiveni novac zajedno se kamatama, a po odbitku nužnih troškova.

Time što mu je u posjet predao stvar koju je našao (ili za nju dobiveni novac) nalaznik još nije stekao pravo vlasništva na tome, ali se našao na putu koji vodi prema stjecanju vlasništva. Nalaznik će stečenu stvari, odnosno za nju dobiveni novac (sa svim koristima i kamatama) steći u vlasništvo, ako su pored općih, ispunjene i sljedeće dvije posebne pretpostavke tog stjecanja.

Te su da je ispunio sve zakonske dužnosti nalaznika i da su se ispunile sve pretpostavke za stjecanje stvari u vlasništvo putem dosjelosti (posjed određene kvalitete, njegovo trajanje u zakonom određenom vremenu, sposobnost objekta i subjekta za stjecanje dosjelošću). Jesi li se ispunile pretpostavke za stjecanje stvari u vlasništvu putem dosjelosti, prosuđuje se po pravilima o takvom stjecanju, s tom razlikom da se poštenje nalaznikovog posjeda posuđuje po posebnom kriteriju-uzima se da je nalaznik pošten posjednik stvari koju je bio našao i koja mu je potom predana u posjed (ona, ili za nju dobiveni novac), ako ne zna niti bi morao znati čija je nađena stvar. Ispune li se sve pretpostavke stjecanja, nalaznik je na temelju zakona, izvorno stekao pravo vlasništva nađene stvari, odnosno novca, u trenutku kada su se sve te pretpostavke ispunila

Question 54

Je li blago ničija stvar?

Stječe li se pravo vlasništva blaga na temelju pravnog posla ili zakona?

Kod stjecanja vlasništva na blagu, koja se pravila primijenjuju podredno, a koja primarno i zašto?

Answer 54

Pravo vlasništva blaga stječe se na temelju zakona. No, blago nema status ničije stvari-blago se ne može prisvojenjem steći u vlasništvo.

Blago se u vlasništvo stječe slično kao i izgubljene stvari, ali su glede blaga zbog njegove važnosti koja često nije samo novčana, postavljena posebna pravila za stjecanje blaga nalazom, a tek podredno primjenjuju se pravila za stjecanje izgubljenih stvari.

Question 55

Što je blago?

Jesu li pokretnine skrivene u nekoj drugoj pokretnini blago?

Answer 55

Blagom se smatraju novac, dragocijenosti druge pokretne stvari od vrijednosti, koji su tako dugo bile skrivene u nekoj nekretnini da se njihov vlasnik više ne može utvrditi. Blago mogu biti samo pokretnine koje su zadržale svoju samostalnost, ne postavši neodvojivim dijelom nekretnine u kojoj su bile skrivene.

Da bi neka takva pokretna stvar bila blagom, ona mora biti dugo skrivena u nekretnini, pri čemu je riječ o skrivenosti u objektivnom smislu-blago nije samo ono što je netko baš namjerno sakrio, nego i ono što je bilo izgubljeno, ili se zbog nekih drugih okolnosti našlo u situaciji da je ljudima bilo dugo vremena skrito. Blago mogu biti samo one pokretnine za koje se sa velikom vjerojatnošću može smatrati da su bili nečim vlasništvu, pa blago nisu stvari poput palih meteorita, mamutovih kosti i slično. Pokretnine koji su skrivene u nekoj drugoj pokretnine nisu blago, nego samostalni dijelovi te pokretnine, pa se predmnijeva da su u vlasništvu one osobe koja je vlasnik cijele pokretnine u kojoj su skriveni.

Question 56

Što je nalaz blaga?

Answer 56

Nalaz blaga je čin uzeća stvari u posjed-aprehenzije. U tom pogledu vrijedi na odgovarajući način što je već rečeno o nalazu izgubljene stvari i o tome tko je nalaznik.

Question 57

Koje dužnosti ima nalaznik blaga?

Koji je pravo ima nalaznik, a i vlasnik nekretnine u kojoj je nađeno blago?

Tko im isplaćuje nagradu i naknadu?

Answer 57

Za nalaznika blaga nastaje dužnost da blago koje je našao uzme u posjed za Republiku Hrvatsku, ili točnije-onaj koji je blago opazio treba to blago uzeti u svoj neposredan i samostalan posjed, čime će blago doći u posredan i samostalan posjed Republike Hrvatske.

O nalazu blaga je nalaznik dužan bez odgađanja obavijestiti najbliži dostupni nalazni ured. Čim mu ovaj to naredi, nalaz mi je dužan to blago predati u posjed nalazom uredu, a do tada poduzeti mjere koje su nužne da blago nebi propalo, bilo oštećeno ili otuđeno. Nalazni ured je dužan primiti u polog nađenu stvar i čuvati je. Treba objaviti oglas o nađenom blagu, kako bi se moglo utvrditi nema li ono ipak vlasnika. Ali, ako je nađeno blago od općeg kulturnog interesa, nalazni ured će odmah o tom nalazu obavijestiti nadležno državno tijelo za zaštitu spomenika kulture, odnosno-ako je to arhivska građa-nadležni državni arhiv, koji su ovlašteni te predmete uzeti u posjed i čuvanje.

Nalaznik a i vlasnik nekretnine u kojoj je nađeno blago imaju pravo na naknadu nužnih troškova koje je svaki od njih imao u vezi s nalazom blaga i nađenim blagom. Nadalje nalaznik i vlasnik nekretnine u kojoj je nađeno blago imaju pravo na primjerenu nagradu, koja bi trebala biti barem onolika kolika bi bila nalaznina za nađenu tuđu stvar, ali nikada veća od vrijednosti nađenog blaga. Svakom od njih pripada po pola te naknade. No, ako je koji od njih pokušao zatajiti nalaz blaga, on nema pravo na naknadu svojih nužnih troškova, niti na svoj dio nagrade, pa cijela nagrada pripada onome drugome. Naknadu nužnih troškova i nagradu dužna i mi je na temelju zakona platiti Republika Hrvatska.

Question 58

Tko i na kom temelju stječe pravo vlasništva na nađenom blagu?

Koje su dužnosti republike Hrvatske prema nalazniku i vlasniku nekretnine nakon što je stekla vlasništvo na nađenom blagu?

Imali država pravo abandona blaga?

Po kojim pretpostavkama nalaznik i suvlasnik mogu steći vlasništvo nad blagom?

Answer 58

Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva nađenog blaga temeljem zakona – nalaznikovim činom uzimanja blaga u posjed.

Stekavši vlasništvo nađenog blaga, Republika Hrvatska je poslala dužnik naknade troškova i nagrade, što su obveze koje nije svojom voljom preuzela. Zato joj zakon da je pravo abandon, kojim je ovlaštena osloboditi sa tih obaveza tako da se odrekne stečenog prava vlasništva blaga, te da nalazniku i vlasniku nekretnine, odnosno nositelju prava građenja na njoj, odmah preda nađeno blago u samostalan (su)posjed, kao što bi nalazni ured predao vlasniku nađenu stvar u posjed. Učini li to, prestali su njezino pravo vlasništva nađenog blaga i njezina obaveza plaćanja troškova i nagrade, a ujedno je nastala prilika za nalaznika i vlasnika nekretnine da steknu to blago u svoje (su)vlasništvo.

Prodaja blaga u samostalan (su)posjed nalaznika i vlasnika nekretnine ima jednak učinak kao kada nalazni ured preda nađenu stvari u posjed nalazniku. Stoga će oni moći steći (su)vlasništvo predanog im blaga pod pretpostavkama pod kakvim bi nalaznik mogao steći pravo vlasništva nađene stvari.

Question 59

Kada kažemo da je nastao priraštaj vlasnikove stvari? Kakav on može biti?

Answer 59

Ako se od vlasnikove stvari nešto odvojilo u novu stvar, ili se s njom nešto tuđeg sjedinilo-nastao je priraštaj vlasnikove stvari. On može biti unutrašnji i vanjski.

Question 60

Što je unutrašnji priraštaj vlasnikove stvari?

Da li je nastao priraštaj ako je odvajanjem od matične stvari nešto od njezine supstancije uništeno, propalo, potrošeno-je li time nastao unutarnji priraštaj?

Answer 60

Unutarnji priraštaj vlasnikove stvari je ona stvar koja proizlazi iz te stvari, pa se činom odvajanja od nje osamostaljuje u novu stvar. Dakle, unutrašnji priraštaj nastaje činom odvajanja od vlasnikove stvari, bilo da je taj čini prirodni događaj ili ljudska radnja-namjerna ili nenamjerna.

Unutrašnji priraštaj vlasnikove stvari je od nje odvojeni plod i od nje odvojeni sastavni dio koji se osamostalio u novu stvar. Da bi odvajanjem od matične stvari nastala stvar koja je njezin unutrašnji priraštaj, potrebno je da je tim odvajanjem nastala nova stvar. Ako je, međutim, odvajanjem od matične stvari samo nešto od njezine supstancije-materije-uništeno, propalo, potrošeno-time nije nastao priraštaj vlasnikove stvari.

Question 61

Što je to vanjski priraštaj vlasnikove stvari?

Koje vrste sjedinjenja stvari koje dovodi do vanjskog priraštaja imamo?

Kad imamo prirastanje sporedne stvari glavnoj, a kada je sjedinjenjem nastala nova stvar?

Koji još slučaj sjedinjenja imamo?

Answer 61

Vanjski priraštaj vlasnikove stvari je ono što je tuđega došlo izvana i sjedinilo se sa vlasnikovom stvari, izgubivši time svoju dosadašnju samostalnost.

To sjedinjenje s vlasnikom stvari može biti takvo da je tuđa stvar njoj prirasla tako da je postala njezinim sastavnim dijelom, ili takvo da se tuđa stvari s vlasnikovom stvari sjedinila u novu stvar, ili pak tako da je sjedinjenjem tuđeg rada s vlasnikom stvari prerađena u novu stvar.

U prvom slučaju zadržava vlasnikova stvar svoj dotadašnji identitet, dok ga gubi tuđa stvar koja joj je prirasla. U druga dva slučaja gubi vlasnikova stvar svoj identitet zajedno s onim što joj je priraslo, pa prestaje postojati, pretvorivši se u novu stvar.

Sjedinjenje stvari je rezultat fizičkog odnosno kemijskog procesa, kojim se stvari sjedinjuju tako što se jedni drugima pripajaju, jedne se sa drugima pomiješaju, ili se smješaju u jedno. Do sjedinjenja stvari dolazi djelovanjem prirodnih sila i djelovanjem ljudi, namjerno ili nenamjerno. Je li sjedinjenje bilo takvo da je tuđa stvar prirasla vlasnikovoj, postavši njezinim sastavnim dijelom, ili su se stvari različitih vlasnika sjedinile u novu stvar, ovisi o okolnostima slučaja i prosuđuje se po ”općem shvaćanju”.

Ako su se stvari različitih vlasnika tako sjedinile da je jedna od njih i nakon toga nastavila svoje dotadašnje samostalno postojanje, a druga je postala njezinim dijelom-posrijedi je prirastanje sporedne stvari glavnoj, se odgovarajućim pravnim posljedicama. Inače je nastala nova stvar, s time odgovarajućim posljedicama. Uz bok sjedinjenja stvari u novu stvar, stavljen je slučaj prerade vlasnikove stvari u novu stvar-proizvod, koja nastaju djelovanjem tuđeg rada na vlasnikovu stvar-materijal.

Question 62

S obzirom na trajnost sjedinjenja, kakvo ono može biti?

Kad je vanjski priraštaj trajan, a kada nije?

Zašto je to važno?

Što je potrebno da faktično gospodarski kriteriji bude zadovoljen?

Kada nastaje vanjski priraštaj vlasnikove stvari?

Answer 62

Sjedinjenje s tuđom stvari može biti privremeno ili trajno, već prema tome može li se, a i smije li se, razdvojiti ono što se sjedinilo, odnosno može li se uspostaviti ono stanje stvari koje je postojalo prije njezine prerade.

To je važno zbog toga što zakon daje pravni temelj za stjecanje vanjskog priraštaja jedino u pogledu onog vanjskog priraštaja koji je trajan. Zakon daje pravni temelj za stjecanje stvari nestale sjedinjenjem, ako je sjedinjenje samo privremeno, jer se sjedinjeno može rastaviti, odnosno prerađeno vratiti u prijašnje stanje. Ako nema pravnog temelja za stjecanje onoga što se sjedinilo, sjedinjene se stvari mogu rastaviti odnosno vratiti u prijašnje stanje-svakom će se vratiti što je njegovo. Naime opće je načelo da se nešto tuđega može steći u vlasništvo samo na valjanom pravnom temelju za to stjecanje, pa tko tuđe preradi, sjedini, pomiješa ili smiješa sa svojim, samim time još mu nije pripalo ništa tuđega, nego će mu to pripasti samo ako ima valjani pravni temelj za stjecanje toga.

Ako se sjedinjeno može i smije razdvojiti, odnosno prerađeno vratiti u stanje prije prerade-vanjski priraštaj nije trajan. Ako se to ne može, ili se ne smije-priraštaj je trajan. Mogućnost razdvajanja odnosno uspostave prijašnjeg stanja presuđuje se po mješovitom faktično-gospodarskom kriteriju, uz dodatni kriterij dopustivosti. Da bi faktično-gospodarski kriteriji bio zadovoljen potrebno je dvoje.

Prvo, da bude faktično moguće sjedinjeno rastaviti tako da opet budu samostalne sve one stvari koje su se sa drugima sjedinile odnosno-kod prerade-potrebno je da bude faktično moguće vraćanje prerađene stvari u stanje u kakvom je bila prije prerade.

I drugo, da ne budu nesrazmjerno veliki troškovi tog rastavljanja odnosno uspostave ranijeg stanja.

Uz taj faktično-gospodarski kriteriji, postoji i pravni kriteriji dopustivosti. Iako bi se sjedinjeno moglo razdvojiti odnosno prerađeno vratiti u stanje prije prerade, priraštaj je ipak trajan, ako nije dopušteno razdvajanje sjedinjenog odnosno vraćanje prerađenog u stanje prije prerade. U pravilu je ovo dopušteno, ali se može proglasiti nedopuštenim zakonom ili odlukom suda odnosno druge vlasti utemeljena na zakonu. Dopuštenost razdvajanja odnosno uspostave prijašnjeg stanja djelovat će jednako kao i faktična nemogućnost.

Jedino kada sjedinjeno nije moguće rastaviti, odnosno kada prerađeno nije moguće vratiti u prijašnje stanje ili kada to nije dopušteno, postoji vanjski priraštaj vlasnikove stvari koji se na temelju zakona stječe u vlasništvo, a nastupaju i ostali pravni učinci koju dakle slijede.

Question 63

Na kojem temelju nastaje priraštaj, i koje stvarnopravne učinke on izaziva?

Answer 63

Nastanak priraštaja izaziva stvarnopravne učinke. U prvom redu izaziva stjecanje vlasništva. Priraštaj ne nastaje kao ničija stvar, nego ga već u trenutku njegovog nastanka stječe na temelju zakona u svoje vlasništvo ona osoba kojoj se glede tog priraštaja ispune zakonom određene pretpostavke za njegovo stjecanje u vlasništvo na temelju zakona (dakako, ako ga nitko ne stekne na kojem drugom pravnom temelju).

Question 64

Koja pravila i načela uređuju stjecanje vlasništva priraštaja?

Objasni svako od njih.

Answer 64

Stjecanje vlasništva priraštaja uređeno je pravilima izgrađenim primjenom dvaju temeljnih načela.

U prvom redu to je načelo supstancije. Naime, kako je poznato, sva se stvarna prava vežu uz svoj predmet i slijede ga dok postoji (načelo slijeđenja), pa se tako i pravo vlasništva veže uz stvar koja je njegov predmet i sljedit će stvar dok ona postoji. Stvar postoji, dok postoji njezina supstancija (materijal), pa i kada se promijeni ili uništi njezin dotadašnji oblik (na primjer, odvajanjem nečega od nje), ali preostane njezina supstancija sposobna da bude samostalnim predmetom prava vlasništva-pravo vlasništva ostaje vezano uz tu supstanciju. Na tom načelu supstancije temelji se pravilo da onaj tko ima pravo vlasništva na nekoj stvari, ima ga i na svim njezinim pripadnostima, a pripadnost stvari je svaki njezin dio, sve što se s njom razmjerno trajno spoji (prirast) i svaki njezin plod, sve dok se od nje ne odvoji. Dakle, unutrašnji priraštaj (plodovi i drugo) pripada onome od čije se stvari odvojilo u novu stvar, a vanjski-onome s čijom se stvari sjedinio izgubivši svoj identitet (načelo atrakcije, privlačenja, koje je inačica načela supstancije), odnosno pripada onome čiji je materijal prerađen u novu stvar.

U pogledu priraštaja koji je proizvod nečijeg rada, pravila izvedena iz načela supstancije su korigirana takozvanim proizvodnim načelom. Proizvodno načelo (industrijski princip) traži da priraštaj koji je proizvod (plod, prerađevina) nečijeg rada pripadne u vlasništvu onome tko ga je proizveo, ako nije što drugo ugovoreno. Tako-umjesto da stvarnopravni učinak odvajanja plodova stvari, kao i nastanka prerađevine preradom tuđe stvari, ide u prvom redu u korist vlasnika stvari, a obveznopravni u korist proizvođača (kako to traži načelo supstancije)-po proizvodnom je načelu obrnuto. Suvremeni se pravni poredak služi proizvodnim načelom kao korektivom načela supstancije, pa tako stvarno pravni učinak priraštaja koji je proizvod nečijeg rada ide u prvom redu u korist proizvođača, iako ne uvijek, i ne uvijek samo u njegovu korist.

Question 65

Koje su opće i posebne pretpostavke stjecanja priraštaja na temelju zakona?

Je li pretpostavka stjecanja vlasništva izvršenje i nekog čina stjecanja koji bi služio kao način-modus stjecanja?

Answer 65

Pravo vlasništva priraštaja, odnosno dio tog prava, stječe neka osoba na temelju zakona, ako i kada su u njezinu koristi ispunjene opće pretpostavke za stjecanje prava vlasništva (stvari sposobna, stjecatelj je sposoban, postoji neki pravni temelj za stjecanje prava vlasništva), a uz to još i posebne pretpostavke za stjecanje priraštaja upravo na temelju zakona:

1. Da je nastao neki određeni priraštaj vlasnikove stvari (neki unutrašnji, odvajanjem od nje-odvojeni plod ili odvojeni dio vlasnikove stvari, ili neki vanjski, sjedinjenjem s njom-tuđa stvar koja je prirasla vlasnikovoj, nova stvar nastala sjedinjenjem vlasnikove s tuđom, ili nova stvar nastala tuđom preradom vlasnikove stvari),
2. Taj je priraštaj trajne naravi
3. Nitko ga u trenutku njegovog nastanka nije stekao u vlasništvo ni na kom drugom pravnom temelju, te su
4. Ispunjene i daljnje posebne pretpostavke koje zakon traži za stjecanje one vrste priraštaja kojoj pripada taj koji je nastao.

Nije pretpostavka stjecanja vlasništva izvršenje i nekog čina stjecanja koji bi služio kao način stjecanja. Tko ispunjava zakonom određene pretpostavke za stjecanje priraštaja, stječe ga u vlasništvo/suvlasništvo ex lege, samom činjenicom da je priraštaj nastao, i to već u trenutku kada je nastao.

Question 66

Što se može odvojiti od neke stvari?

Kako se naziva stvar od koje se odvajaju plodovi i dijelovi?

Kako se nazivaju stvari koje su nastale odvajanjem od matične stvari?

Je li plod nova stvar? Što to znači? Čiji su plodovi?

U kom trenutku i po kom načelu vlasnik stječe pravo vlasništva odvojenog ploda ili odvojenog dijela matične stvari?

Zakonom je, naime, uspostavljen sustav pravnih temelja za stjecanje prava vlasništva na unutrašnjem priraštaju, u kojem su neki pravni temelji stjecanja jači od drugih. Taj sustav je sljedeći:

Answer 66

Od neke se stvari mogu odvojiti u nove stvari njezini plodovi i njezini dijelovi, pa tako postati samostalni predmet prava vlasništva. Riječ je o fizičkom odvajanju, do kojeg dolazi bilo djelovanjem prirodnih sila, bilo ljudskim djelovanjem ili jednim i drugim. Stvar od koje se odvajaju plodovi i dijelovi naziva se matična stvar. Stvari koje su nastale odvajanjem od matične stvari njezin su priraštaj-unutrašnji.

Plod postaje nova stvar odvajanjem od matične stvari, pa time i samostalni objekt prava vlasništva i ograničenih stvarnih prava. Isto se događa i sa svim onim što se odvoji od matične stvari postane nova samostalna stvar. Stvar koja je nastala odvajanjem i osamostaljenjem ploda ili dijela nečije stvari nije ničija stvar. Pravilo je da plodovi i sve što se odvoji od neke stvari pripada i nakon odvajanja njezinom vlasniku, ako ništa drugo nije određeno. To znači da novonastala stvar nije sposobna za prisvajanje, nego odmah dolazi u nečije vlasništvo. Vlasništvo onoga tko je vlasnik matične stvari. Međutim, ako je o stjecanju vlasništva ploda ili odvojenog dijela stvari što drugo određeno, valjanim pravnim poslom ili odlukom vlasti, na tom će pravnom temelju steći vlasništvo ona osoba koju to ovlašćuje na stjecanje. No, ako takav pravni temelj ne postoji, ili ako ne nastupi stjecanje na tom temelju-vlasnikom novonastale stvari postaje na temelju zakona ona osoba u pogledu koje su ispunjene zakonske pretpostavke za to. Te su zakonske pretpostavke tako određene da u obzir kao stjecatelj vlasništva na stvari nastaloj odvajanjem dolaze osobe različitih kategorija, ali tako da pritom jedne imaju prednost pred drugima. Potonje stječu unutrašnji priraštaj stvari-plod ili odvojeni dio-samo ako ga ne stekne nitko tko bi po zakonu imao pred njima prednost.

Zakonom je, naime, uspostavljen sustav pravnih temelja za stjecanje prava vlasništva na unutrašnjem priraštaju, u kojem su neki pravni temelji stjecanja jači od drugih. Taj sustav je sljedeći:

Odvajanjem stječe pravo vlasništva odvojenog ploda ili odvojenog djela vlasnik one stvari od koje se to odvojilo. To je unutrašnji priraštaj njegove stvari, pa pripada njemu. Primijenjeno je dakle supstancijalno načelo. No, ono je korigirano proizvodnim načelom za slučaj da netko drugi samostalno posjeduje vlasnikovu stvar, pa je vjerojatno on pridonio nastanku priraštaja-pravo vlasništva unutrašnjeg priraštaja stvari ne stječe u takvom slučaju njezin vlasnik, nego samostalni posjednik stvari, ali jedino ako je u trenutku odvajanja bio pošteni posjednik vlasnikove stvari. Zbog daljnjeg korekcije proizvodnim načelom, pravo vlasništva neće steći ni vlasnik, a niti samostalan posjednik stvari ako ga stekne osoba koja pred njima ima u tome prednost.

Zbog toga-ako nekome na temelju njegovog ograničenog stvarnog prava (na primjer prava plodouživanja) pripada pravo na vlasništvo plodova koji se odvoje, odnosno drugih dijelova koji se odvoje od vlasnikove stvari-nositelj tog ograničenog stvarnog prava (a ne vlasnik, niti samostalni posjednik stvari) stječe u granicama ovlasti koje mu daje njegovo pravo, vlasništvo unutrašnjeg priraštaja ex lege, samim odvajanjem tog priraštaja od stvari. Međutim, posjeduje li stvar netko drugi kao da je on nositelj takvog ograničenog stvarnog prava-pravo vlasništva tog priraštaja stječe takav nesamostalni posjednik stvari (umjesto nositelja prava), ako je u trenutku odvajanja priraštaja bio pošteni posjednik stvari od koje se priraštaj odvojio.

Prednost prigodom stjecanja plodova i drugoga što bi se odvojilo od vlasnikove stvari ima ispred svih već navedenih osoba obvezno pravni ovlaštenik kojeg njegovo obvezno pravo (na primjer pravo zakupa) ovlašćuje na stjecanje unutrašnjih priraštaja stvari koja mu je na temelju tog prava dana u ne samostalan posjed. Takav će obvezno pravni ovlaštenik, na temelju i u granicama ovlaštenja koja mu daje njegovo pravo, postati vlasnikom priraštaja te stvari samim time što se priraštaj odvojio od vlasnikove stvari, no postat će vlasnikom samo onoga što se odvoji od te stvari za vrijeme dok je on imao u posjedu. Posjeduje li međutim, netko nesamostalno stvar kao da ima obvezno pravo koje bi ga ovlašćivalo na stjecanje vlasništva priraštaja te stvari koju posjeduje, tada taj posjednik stvari postaje vlasnik tog priraštaja odvajanjem kao da je nositelj odnosnog prava, ali-dakako-jedino ako je u trenutku odvajanja priraštaja bio pošten njegov posjed stvari od koje se taj njezin priraštaj odvojio.

Question 67

Tko stječe pravo vlasništva ploda ubiranjem?

Što je to ubiranje (percepcija, uzimanje, aprehenzija)?

Answer 67

Pravo vlasništva ploda stječu njegovim ubiranjem, izvršenim na temelju i u granicama ovlasti koje im zakon daje s obzirom na njihovo stvarno pravo: ovlaštenik prava služnosti uporabe, i nositelji založnog prava na pokretnoj stvari koju neposredno posjeduje, kao i prava izjednačenog s pokretninom te vlasnik glede granja i korijenja tuđeg drveća i ostalog raslinja koje je istrgnuo iz svojeg zemljišta. A i posjednici tuđe stvari imaju na temelju zakona u nekim situacijama pravo odnošenja-ius tollendi-koje ih tada ovlašćuje na to da odvoje i za sebe uzmu neke pripadnosti tuđe stvari koju posjeduju. Na temelju i u granicama njegovog prava odnošenja, činom uzimanja u svoj posjed s voljom da uzeto stekne za sebe, posjednik izvorno stječe pravo vlasništva na onome što je odvojio i uzeo za sebe.

Ubiranje je čin koji u sebi ponekad sadrži i odvajanje-separaciju. Tada je ubiranje ujedno i odvajanje. Međutim nije uvijek tako. Jedino ono odvajanje koji se zbiva ljudskim činom uzimanja stvari u posjed je ubiranje.

Kada je izvršen čin ubiranja-pravo vlasništva ubranoga stekao je onaj tko je na posebnom pravnom temelju bio ovlašten steći vlasništvo ubiranjem (na primjer ovlaštenik služnosti uporabe), a nije ga stekao onaj tko je imao tek opći pravni temelj za stjecanje vlasništva odvajanjem priraštaja (na primjer vlasnik). No, ako je netko izvršio čin ubiranja priraštaja, a nije time stekao vlasništvo onog što je ubrao, jer nema pravo koje ga ovlašćuje da ubiranjem stekne vlasništvo ubranog, tada je odvajanjem priraštaja koje je izvršeno činom ubiranja-stekao vlasništvo odvojenog priraštaja onaj u pogledu kojeg su se ispunile zakonske pretpostavke stjecanja priraštaja odvajanjem.

Question 68

Kada imamo prirastanje sporedne stvari glavnoj?

Koje posljedice ima trajno prirastanje nečije stvari tuđoj stvari kao glavnoj?

Koji su stvarnopravni i obveznopravni učinci činjenice da se u objekt nečeg prava vlasništva uključila neka druga stvar kao njezin vanjski priraštaj?

Što može kao sporedna stvar prirasti tuđoj stvari kao glavnoj?

Što ako je u glavnu stvar uložen radi ili novac?

Answer 68

Kada se dvije ili više stvari tako sjedine da jedna od njih nastavi svoju dotadašnju egzistenciju, a druga trajno prestaje postojati kao samostalna stvar, pretvorivši se u sastavni dio prve stvari, govori se o prerastanju sporedne stvari glavnoj, odnosno kraće-o prirastanju, accessio.

Stvar koja je prirasla-prirast, akcesija, naziva se sporedna stvar, a stvar koja kojoj je ona prirasla-glavna stvar. To je samo način izražavanja-nakon trajnog, neodvojivog prirastanja, nema više nikakve sporedne stvari. Postoji samo jedna stvar-ona glavna koja sadrži i sporednu stvar ili bar njezinu vrijednost. Glavna stvar nastavlja svoju dotadašnju egzistenciju i nakon što je sporedna stvar prirasla. Prerastanjem se ne mijenja identitet glavne stvari. Ona je ostala ista stvar koja je bila i do tada, samo je sada veća, bolja, vrijednija. Sporedna stvar je time što je prirasla trajno-neodvojivo glavnoj stvari, prestala samostalno postojati-postala je sastavni dio stvari kojoj je prirasla kao glavnoj.

Ako je trajno-definitivno-nečija stvar prirasla kao sporedna, tuđoj stvari kao glavnoj, to ima dvije komplementarne stvarnopravne posljedice-pravo vlasništva glavne stvari širi se i na to što joj je priraslo (njezin vanjski priraštaj), a ujedno prestaje dotadašnje pravo vlasništva na stvari koja je tim prirastanjem trajno izgubila svoju samostalnost. Zbiva se to djelovanjem načela atrakcije, koje je inačica načela supstancije. Time što je glavna stvar trajno privukla u sebe sporednu, supstancija sporedne stvari se trajno uključila u supstanciju glavne stvari, pravo vlasništva glavne stvar je privuklo vlasništvo sporedne stvari. Pravilo je da priraštaj slijedi pravnu sudbinu glavne stvari. Dakle-prirastanjem neke stvari kao sporedne tuđoj stvari kao glavnoj, vlasnik glavne stvari stekao je sporednu (ako je to prirastanje razmjerno trajno, definitivno) time što se njegovo pravo vlasništva glavne stvari proteglo i na tu sporednu.

To što se pravo vlasništva prve stvari protegnulo i na drugu, sporednu stvar izaziva stvarno pravne i obavezno pravne učinke. Ne samo da je vlasnik glavne stvari izvorno stekao vlasništvo one koja je njegovoj stvari prirasla kao sporedna, nego su se na sporednu stvar koja je prirasla glavnoj, protegnula i sva stvarna prava koja terete glavnu stvar. Istovremeno je sa prestankom samostalne egzistencije sporedne stvari prestalo dotadašnje pravo vlasništva, a s njim i daljnja prava koja su teretila tu stvar. Stvarno pravne učinke prirastanja prate i obvezno pravni učinci koji uspostavljaju ravnotežu u imovinama stjecatelja i gubitnika prava vlasništva i drugih stvarnih prava. Zahvaljujući tome vlasnik glavne stvari ne stiče priraštaj besplatno. Na temelju zakona nastaje za njega obveza da bivšem vlasniku sporedne stvari naknadi korist koju ima od tog prirastanja (obveza iz stjecanja bez osnove, versio im rem), a eventualno mu duguje i naknadu nanesene štete (ako su ispunjene sve pretpostavke njegove odgovornosti). Tko ima, a tko nema pravo tražiti naknadu prirasta, koliko i od koga, to se određuju obveznopravna pravila.

Što može kao sporedna prirasti tuđoj stvari kao glavnoj? Prirastanje sporedne stvari glavnoj može biti:

1. Prirastanje pokretnine pokretnini
2. Prirastanje pokretnine nekretnini
3. Prirastanje nekretnine nekretnini.

Nečiji rad I novac mogu biti uloženi u tuđu pokretninu ili nekretninu, pa će tada biti prirast stvari u koju su uloženi. Pri tome ono što vrijedi za prirastanje pokretnine drugoj stvari-pokretnini ili nekretnini, vrijedi na odgovarajući način i za ulaganje rada, odnosno novca u stvar. Ulaganje u neku stvar pokretnu ili nepokretnu, izjednačeno je s prirastanjem toj stvari-glavna stvar je uvijek ona koju se ulaže, a uloženi rad, odnosno novac, tretiraju se kao sporedna stvar. Ono što je u tuđu stvar uloženo-rad, novac (odnosno rezultat toga ulaganja)-priraslo je stvari u koju je uloženo. Samim ulaganjem ne nastaje nikakvu stvarno pravo na stvari u koju je ulagano, a pravo na naknadu za to što je uloženo u tuđu stvar određuju obveznopravna pravila. Ono po čemu se ulaganje rada i novca bitno razlikuje od prirastanja jedne stvari drugoj, je činjenica da se oni, pošto su uloženi, nikada ne mogu u naturi odvojiti. Zato su u stvarnopravnom smislu izgubljeni za onoga tko je uložio rad ili novac u tuđu stvar, pa njemu samo pripada pravo na naknadu-dakle na vraćanje vrijednosti.

Question 69

Pokretne stvari različitih vlasnika mogu se djelovanjem prirodnih sila i / ili ljudskog rada tako sjediniti da jedna priraste drugoj, kao sporedna glavnoj. Navedi primjere.

Kako se određuje koja je od dvije pokretne stvari sporedna, a koja glavna?

Što se događa sa suvlasničkim dijelom ako suvlasnik napusti taj dio pokretnine? U kom trenutku se to događa?

Answer 69

Klasični primjer je bojanje tuđe stvari svojom bojom, ali prirastanje pokretne stvari pokretnini može se zbiti u svim slučajevima u kojima se dogodi sjedinjenje takvih stvari užem smislu riječi (fizičko sjedinjenje), miješanje krutih tvari i miješenje tekućina zajedno. S time su izjednačeni ulaganje rada, kao i novca u pokretninu.

Za prirastanje jedne pokretne stvari drugoj vrijedi u potpunosti sve što je rečeno o priraštaju sporedne stvari glavnoj. Koja je od spojenih pokretnih stvari glavna, a koja sporedna ovisi o tome koja od njih je prema shvaćanju koja o tome vladaju u prometu, naime u životu-određuje biti cjeline.

I suvlasnički (idealni) dio pokretnine može prirasti ostalim suvlasničkim dijelovima. Napusti li suvlasnik svoj suvlasnički dio pokretnine, taj prirasta dijelovima ostalih suvlasnika razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima. Prirastanje se zbiva ex lege, u trenutku napuštanja. Suvlasnički je dio napušten kada suvlasnik očituje svoju volju da se odriče svog suvlasničkog dijela određene stvari, napuštajući ujedno svoj samostalni posjed, odnosno suposjed te stvari.

Question 70

Što govori načelo jedinstvenosti nekretnine i što znaš o prirastanju pokretnine nekretnini?

Što ako u pogledu pojedinih nekretnina postoje iznimke od načela jedinstvenosti? Stječe li ih u vlasništvo vlasnik zemljišta?

Što u slučaju tuđeg rada i novca uloženog u tuđu nekretninu? Nastaje li kakvo stvarno pravo na nekretnini u koju je uloženo za onoga tko je uložio taj rad ili novac?

Koji su slučajevi prirastanja pokretnine tuđoj nekretnini? Samo nabroji.

Answer 70

Govori da nekretninu čini geometrijski određena zemljišna čestica sa svime što se s njome razmjerno trajno povezalo na njezinoj površini ili ispod nje, uključujući i sve što joj razmjerno trajno priraste. Drugim riječima, ono što se tuđega trajno spojilo s vlasnikovom nekretninom, sporedna je stvar koja je prirasla glavnoj-nekretnini, pa time vlasnik te nekretnine stječe pravo vlasništva na tom priraštaju.

Priraštaj vlasnikove nekretnine može biti tuđa pokretnina, ali i tuđi rad i tuđi novac (novčana sredstva) uložen u vlasnikovu nekretninu.

Moguće je da u pogledu pojedinih nekretnina budu uspostavljene neke iznimke od njihove načelne jedinstvenost, naime da građevine ili strojevi budu pravno odvojeni od zemljišta s kojim su fizički spojeni, pa da ne pripadaju istom vlasniku kojem pripada zemljište. Ako je u pogledu pojedine nekretnine uspostavljena takva iznimka, tada neće vlasnik zemljišta stjecati u svoje vlasništvo onaj priraštaj tog zemljišta na koji se ta iznimka odnosi.

I u pogledu tuđeg rada i novca uloženih u tuđu nekretninu vrijedi gotovo bez iznimke pravilo da vlasnik nekretnine prirastanjem postaje vlasnikom svega što se trajno spoji sa njegovom nekretninom. Ono što je u tuđu nekretninu uloženo-rad, novac (odnosno rezultat tog ulaganja)-priraslo je nekretnini u koju je uloženo. Ulaganjem nije nastalo nikakvo stvarno pravo na nekretnini u koju je uloženo (postoji li pravo na naknadu toga što je uloženo u tuđu stvar, određuju obveznopravna pravila). Ulaganje svog rada ili novca u tuđu stvar može samo na posebnom pravnom temelju dovesti do stjecanja prava vlasništva, odnosno suvlasništva te nekretnine.

Slučajevi prirastanja pokretnine tuđoj nekretnini su

• Sijanje i sađenje na tuđem zemljištu
• Izgradnja zgrada na tuđem zemljištu
• Ugradnja tuđeg materijala.

Question 71

Što znaš o sijanju i sađenju na tuđem zemljištu?

Čije su biljke koje puste korijenje u nekom zemljištu, ili zasijano sjemenje ili posađene sadnice?

Koje pravo nastaje za onoga tko je izgubio njihovo vlasništvo?

Answer 71

Biljke koje pusti korijenje u nekom zemljištu, ili ih se od tog zemljišta ne može odvojiti bez nerazmjerno velikih troškova, vlasništvo su onoga čije je to zemljište, bez obzira na to čije je bilo sjeme ili sadnica. Naime, biljke koje rastu na nekom zemljištu-trava, drveće, plodovi i sve upotrebljive stvari koje zemlje rađa na svojoj površini, dijelovi su tog zemljišta dok se od njega ne odvoje.

Time što je vlasnik zemljišta prirastanjem stekao vlasništvo tuđeg sjemena ili sadnica, njegovi dotadašnji vlasnik prestao je biti vlasnikom toga. Time je za nj nastalo pravo da potražuje naknadu. To njegovo pravo je obveznopravne naravi, pa je njegov odnos sa vlasnikom zemljišta (eventualno i onoga koji je njegovo sjeme posijao ili zasadio u tuđe zemljište) reguliran pravilima obveznog prava.

Question 72

Što znaš o građenju na tuđem zemljištu?

Kad je zemljište tuđe?

Što je zgrada?

S obzirom na zgradu koja je izgrađena na tuđem zemljištu, koje situacije postoje, vezane uz poštenje graditelja i vlasnika zemljišta? Nabroji i objasni.

Answer 72

Izgradnja zgrade na tuđem zemljištu poseban je slučaj prirastanja pokretne stvari nekretnini – zgrada je prirast zemljišta na kojem je izgrađena, a posljedice tog prirasta po načelu da superficies cedit solo, zgrada bi trebala pripadati onome tko je vlasnik zemljišta, ali postoje razlike.

Zemljište je tuđe ako graditelj nije vlasnik tog zemljišta, a tuđe i ako on nije isključivi vlasnik (zemljište u vlasništvu i drugih suvlasnika, ili zajedničkih vlasnika). Kao tuđe zemljište tretira se zemljište koje je možda vlasništvu graditelja, ali neko drugi ima na tom zemljištu pravo građenja. Sve što se odnosi na građenje na tuđem zemljištu, analogno se odnosi na građenje na tuđem pravu građenja, jer je pravo građenja u pravnom pogledu izjednačeno sa zemljištem.

Pod zgradom se misli, kako na zgradu u užem smislu, tako i na svaki drugi građevinski objekti koji se razmjerno trajno povezao sa zemljišnom česticom na njezinoj površini, ili ispod nje. Zgrada je izgrađena tek kada je dovedena u takvo stanje da ju je moguće rabiti za svrhu kojoj zgrade redovito služe, a to znači-stambenu za redovito stanovanje, poljoprivrednu za njezinu redovitu poljoprivredu namjenu, most, redoviti način prelaženja i tako dalje. Dok je gradnja još u tijeku, pravni učinci trajnog povezivanja građevinskog materijala i rada sa zemljištem nipošto ne odstupaju od učinaka priraštaja pokretne stvari nekretnini, ili točnije-posrijedi je ugrađivanje materijala u vlasnikovo zemljište, s odgovarajućim učincima. Uz to je neovlašteno građenje na tuđem zemljištu nesumnjivo povreda prava vlasništva na tom zemljištu, pa vlasnik tog zemljišta ima pravo na sudsku zaštitu. Vlasnik zemljišta može zahtijevati da graditelji prestane se uznemiravanjem njegovog prava vlasništva, i da mu preda u posjed zemljište sa svime što se sa zemljištem trajno spojilo, a dakako i da mu naknadi štetu (ako su ispunjene pretpostavke koje za to traže norme obveznog prava). Ali, ako i kada je zgrada izgrađena na tuđem zemljištu doći će na temelju zakona do stjecanja vlasništva izgradnjom zgrade, naravno-ako su za to sposobni i predmet i stjecatelj, a pitanje tko će biti vlasnik zemljišta sa zgradom nije riješeno na nekom drugom pravnom temelju (npr. Na temelju ugovora o ortakluku ili slično), ako su ispunjene sve posebne zakonske pretpostavke koje za to stjecanje predviđa zakon.

Treba razlikovati 3 situacije. Jedna je ona koja redovito postoji kod izgradnje zgrade, naime situacija u kojoj vlasnik zemljišta nije znao da netko drugi gradi na njegovom zemljištu. Druge dvije su iznimne-kada je vlasnik zemljišta bio nepošten (znao je za izgradnju a nije na vrijeme reagirao), a graditelj je bio pošten, odnosno, kada je vlasnik zemljišta bio nepošten, a bio je nepošten i graditelj. Te situacije su sljedeće:

Redovit je slučaj da vlasnik zemljišta ne zna da netko samovlasno gradi na njegovom zemljištu. Zgrada koje izgrađena na tuđem zemljištu, prirasla je tom zemljištu postavši time vlasništvo onoga tko je vlasnik tog zemljišta. Vlasnik zemljišta je, dakle, vlasnik cijele nekretnine, pa ima glede cijele nekretnine i pravnu vlast koja pripada vlasniku. On je ovlašten zahtijevati da mu se preda u posjed njegova stvar, pa će graditelj koji nekretninu posjeduje, morati predati zemljište sa zgradom u posjed vlasniku. Graditelj (onaj tko zgradu gradi osobno, ili po kome drugome, kojeg radio za njega) samo će moći-kad predaje posjed vlasniku-od njega potraživati naknadu (ako i ukoliko je na to ovlašten po pravilima obveznog prava). No, vlasnik možda ne želi zgradu. S njegovog stajališta je možda nepoželjna na njegovom zemljištu na kojem ju je tamo bez njegovog znanja i volje izgradio graditelj. Zato će vlasnik zemljišta koji na tome ima interes, koji se sa stajališta pravnog poretka uvažava, moći od graditelja zahtijevati da mu taj preda zemljište kakvo je bilo prije izgradnje, dakle zahtijevati da uspostavi prijašnje stanje zemljišta na kojem je gradio. U takvom slučaju graditelji će biti dužan postupati po tom zahtjevu, naime o svom trošku srušiti što je izgradio i zemljište u svakom pogledu dovesti u onakvo stanje u kakvom je bilo-zatrpati ono što je iskopao, zasaditi ono što je posjekao i tako dalje. Ne samo da graditelju neće pripadati nikakvo pravo na naknadu za uspostavu prijašnjeg stanja zemljišta, nego mu u takvom slučaju neće pripadati pravo niti zahtijevati onu naknadu na koju bi inače imao pravo da je zgrada ostala na vlasnikovom zemljištu. Jedino će biti ovlašten da uzme za sebe sav materijal koji je bio njegov, a odvojio ga je prilikom uspostave ranijeg stanja zemljišta. Vlasnik koji je gradnjom zgrade na njegovom zemljištu pretrpio kakvu štetu, imat će pravo na naknadu te štete od graditelja, ako mu ga priznaju norme obveznog prava.

U slučaju kad imamo poštenog graditelja, i nepoštenog vlasnika zemljišta koji je znao za gradnju, ali nije je bez odgode zabranio-pravne će posljedice biti drugačije. I u takvom slučaju i zgrada izgrađena na tuđem zemljištu prirast će tom zemljištu, jer je zemljište glavna stvar. U ovakvom će slučaju iznimno biti primjereno proizvodno načelo, a ne načelo supstancije. Doći će time do inverzne primjene načela da superficies cedit solo-pošteni će graditelj činjenicom izgradnje zgrade steći pravo vlasništva cijele nekretnine, dakle i zemljišta čiji je vlasnik bio nepošten. Cijela zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izrađena, bit će u vlasništvu graditelja od trenutka kad je izgrađena zgrada na njoj, a prijašnji vlasnik zemljišta će samo imati pravo da zahtjeva naknadu tržišne vrijednosti tog zemljišta. Do stjecanja dolazi time što je zgrada izgrađena, a ne time što je se gradi.

U slučaju da graditelj nije bio pošten, a niti vlasnik zemljišta-zemljište sa zgradom ipak pripada vlasniku zemljišta. Naime, vlasnik zemljišta će dakako moći zahtijevati da mu graditelj preda u posjed zemljište sa zgradom, ali tu vlasnik neće moći od graditelja zahtijevati neka uspostavi prijašnje stanje zemljišta. Kada vlasnik zemljišta zatraži posjed, graditelj će mu morati predati zemljište sa zgradom a moći će od vlasnika potraživati naknadu (ako i ukoliko je na to ovlašten po pravilima obveznog prava). No, graditelj ima u ovakvom slučaju obostranog nepoštenja-facultas alternativa-ovlašte je (umjesto da preda zemljište sa zgradom), uspostaviti prijašnje stanje zemljišta o svom trošku i uzeti za sebe svoj materijal te zemljište predati njegovom vlasniku. To mu ovlaštenje daje zakon, ali s time da se njime graditelj smije poslužiti samo dok ne istekne rok u kojem bi po pravomoćnosti odluke trebao predati posjet zemljišta sa zgradom njezinom vlasniku (paricijski rok djeluje prekluzivno na graditeljevu facultas alternativu).

Question 73

Što znaš o prekoračenju međe građenjem?

je li dio zgrade koji je zahvatio susjedno zemljište samostalna stvar? Čiji je?

Ko je pravo ima vlasnik zemljišta na kojem se zbog prekoračenja međe građenjem našao dio tuđe zgrade?

Koje facultas alternative imaju vlasnik i graditelj?

Answer 73

Vlasnik je izgradio zgradu na svom zemljištu, pa je ona dio njegovog zemljišta. No, izgrađena je tako da je pritome prekoračena međa i djelom te zgrade je zahvaćena neka površina susjednog zemljišta uz među. Dio zgrade koji je zahvatio susjedovo zemljište nije samostalna stvar, koja bi prirasla susjednom zemljištu (da jest, primijenila bi se odgovarajuća pravila). To je bitni dio cijele zgrade, koja je opet bitni dio onog zemljišta na kojem je izgrađena. Zato taj dio pripada onome kome pripada zemljište sa zgradom čiji je to dio. Time što je građenjem zgrade prekoračena međa, ovaj se dio zgrade našao na tuđem zemljištu, ali mu nije prirastao, nego pravo vlasništva tog dijela zgrade ima onaj tko je vlasnik zemljišta na kojem je izgrađena glavnina zgrade čiji je to dio. Takva je situacija specifična, pa je i specifično uređena zakonom.

Vlasniku zemljišta na kojem se zbog prekoračenja međe građenjem našao dio tuđe zgrade, povrijeđeno je njegovo pravo vlasništva tog zemljišta, pa mu pripada pravo zahtijevati uklanjanje te povrede-uspostavu prijašnjeg stanja. Pripada mu, dakako, uz to i pravo na naknadu pretrpljene štete (ako i ukoliko mu to upravo priznaju pravila obveznog prava). Zahtjeva li on uspostavu prijašnjeg stanja, graditelj će ga morati uspostaviti o svom trošku. No, iznimno od toga-graditelj koji je prigodom građenja bio pošten-nije znao niti je morao znati da građenjem prekoračuje među i zahvaća dio susjednog zemljišta-ima, u slučaju da je vlasnik zahvaćenog zemljišta tražio uspostavu prijašnjeg stanja, ali da nije moguće bez znatnije štete za ostali dio zgrade za ili nerazmjerno velikih troškova-facultas alternativu-pravo da umjesto uspostave prijašnjeg stanja, otkupi po tržišnoj cijeni cijelu zemljišnu česticu koja je zahvaćena dijelom njegove zgrade.

Vlasnik zemljišta koje je zahvaćeno dijelom tuđe zgrade ima na raspolaganju još jednu mogućnost za rješenje problema nastalog time što je dio tuđe nekretnine izgrađen na njegovom zemljištu-on ima pravo zahtijevati da onaj čija zgrada svojim dijelom prelazi među njegove zemljišne čestice otkupi cijelu tu zemljišnu česticu po tržišnoj cijeni. Dok se na zahvaćenom zemljištu nalazi dio tuđe zgrade, dužan je plaćati svagdašnjem vlasniku zahvaćenog zemljišta novčanu rentu u visini zakupnine za zahvaćeno zemljište.

Question 74

Što znaš o građenju tuđim materijalom?

Čiji je materijal, rad ili novac?

Answer 74

Činjenica da je zgrada izgrađena od tuđeg materijala (pokretnina), ili da nešto tuđega u nju ugrađeno-ne utječe na vlasništvo nekretnine. Ako je netko na svom zemljištu izgradio zgradu, pa makar od tuđeg materijala-zgrada je ipak njegova, jer je dio njegovog zemljišta. Materijal od kojeg je izgrađena zgrada, prirastao je zemljištu kao glavnoj stvari, dakle-postao je dio zemljišta. Isto je i kada se nešto ugradi u nekretninu. Činjenica da je u zgradu ili koji drugi dio nekretnine nešto tuđeg ugrađivano, ne utječe na vlasništvo nekretnine. Ono što se od priraslog materijala može odvojiti bez nerazmjerno velikih troškova, odvojivi je dio nekretnine, pa i dalje pripada onome čije je bilo prije nego što je uporabljen za izgradnju zgrade, pa on može zahtijevati odvajanje. Ali, ono što se od priraslog materijala ne može odvojiti bez nerazmjerno velikih troškova-ostaje prirastanjem vlasništvo onoga čija je nekretnina, a bivši vlasnik tog materijala ima tada samo obveznopravni zahtjev za naknadu tog materijala ukoliko bi taj bio opravdan po normama obveznog prava.

Što vrijedi za ulaganje materijala (pokretnina) u nekretninu, vrijedi jednako i za ulaganje u nju tuđeg rada i novca. Bez obzira na poštenje ili nepoštenje, kao i bez obzira na vrijednost-nikakva dodavanja tuđoj nekretnini, niti ulaganja u nju rada ili novca ne daju osobi čije su pokretne stvari, rad ili novac uložene u tuđu nekretninu ikakvo stvarno pravo glede te nekretnine. Odatle bi mogli za nju proizići samo obveznopravni zahtjevi.

Question 75

Što znaš o dogradnji, nadogradnji, preuređenju i ulaganju u tuđu nekretninu?

Answer 75

Prilikom dogradnje zgrade, njezine nadogradnje, preuređenja, sanacije i slično, vrijede već izložena pravila o prirastanju tuđih pokretnina, rada i novca nečijoj nekretnini. Po njima nitko ne može steći vlasništvo nekretnine ugradnjom svojih stvari, odnosno ulaganjem svog ili tuđeg rada ili novca, u dogradnju, nadogradnju, preuređenje ili sanaciju zgrada, odnosno dijelova zgrada, u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim nekretninama.

Za onoga tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju, ili je u njih uložio rad ili novac, može odakle proizići samo obvezno pravo da zahtjeva naknadu za to.

Question 76

Koje slučajeve prirastanja nekretnine nekretnini poznajemo? Nabroji i objasni.

Answer 76

To su slučajevi: naplava, otrgnuta zemlja, otok i napušteno korito.

Naplav-Alluvio-je zemljište i druge tvari koje voda postupno, neprimjetno odnosi sa jednog zemljišta i taloži ga na drugom. Samim time što se neka naplavina spojila se nečijem zemljištu, a to se događa odmah čim je na njega nanesena, ona je prirasla tom zemljištu, pa se na nju i proširilo pravo vlasnika tog zemljišta. Pravilo o stjecanju naplava služi u prvom redu tome da dade pravnu kvalifikaciju posljedica prirodnog procesa naplavljivanja.

Otrgnuta Zemlja-avulsum-je komad zemlje koji je voda, osobito kod poplava i bujica, otkinula od nekog zemljišta, pa da je potom pripojila drugom zemljištu. Samim time još nije prestalo dotadašnje vlasništvo otrgnute zemlje, jer je vlasnik nekretnine od koje je zemlja otrgnuta ovlašten da ga u roku od godine dana za sebe odvoji od zemljišta kojem ga je voda pripojila. Do tada prirast nije trajan. No, ne posluži li se on tim svojim pravom-otrgnuti komad zemlje postat će istekom tog roka prirast zemljišta kojem ga je voda pripojila, čime će se pravo vlasništva zemljišta kojem je ova zemlja pripojena protegnuti i na taj komad.

U vodotoku može prirodnim ili umjetnim putem nastati otok-Insula in fiumine nata, otok rođen u rijeci-pa (ako taj vodotok nije opće dobro (a u našem suvremenom pravnom poretku vode jesu, ali vodotoci nisu opće dobro) tada otok koji je trajno nastao u vodotoku pravno pripada zemljištima koja leže duž tog otoka na obije obale po dužini zemljišta, a u širinu do polovine vodotoka. To znači da se na zamišljenu crtu koja ide sredinom vodotoka povlače okomice od međa obalnih zemljišta, pa svakom vlasniku obalnih zemljišta pripada ona površina otoka koja leži unutar tako produženih međa njegovog zemljišta do sredine vodotoka. Dakako, ako je otok nastao samo na jednoj polovini vodotoka-prirasta po istom principu obalnim zemljištima na bližoj obali. Vlasnici obalnih zemljišta stječu pravo vlasništva na odnosnom dijelu otoka samom činjenicom trajnog nastanka otoka, u času kada se to dogodilo. U slučajevima prirastanja otoka nastalog u vodi obalnim zemljištima, zaista se radi o prirastanju nekretnine nekretnini u pravom smislu riječi, jer se površina zemljišne čestice obalnog zemljišta povećava za prirasli dio površine otoka.

Napušteno korito-alveus derelictus-Je korito koje je ostalo napušteno time što je vodotok prirodno ili umjetno skrenut, voda umjesto svojim dosadašnjim koritom protječe preko zemljišta preko kojih nije do tada tekla. U takvom slučaju sa jedne strane postoji ostavljeno korito (napušteno korito), a s druge strane su se nečije zemljišne čestice našle pod vodom. U takvom slučaju imaju zainteresirani priobalni vlasnici pravo da u roku 3 godine navedu tok vode u ranije korito o svom trošku, ako se to ne protivi pro planu regulacije tog vodotoka. Ne bude li uspostavljen prijašnji tok vode, vlasnici zemljišta koji zbog novog toka trpe štetu imaju pravo na naknadu iz ostavljenog korita ili iz njegove vrijednosti (ako posebnim propisom nije drugačije određeno). Što od ostavljenog korita ne pripadne kao naknada vlasnicima koji su pretrpjeli štetu promjenom toka vode, to prirasta vlasnicima obalnih zemljišta, prema pravilima o stjecanju vlasništva otoka, ako posebnim propisom nije drugačije određeno.

Question 77

Što znaš o stjecanju sjedinjenjem tuđe stvari sa vlasnikom u novu stvar?

Kada nastaje nova stvar?

Koje su pravne posljedice sjedinjenja stvari različitih vlasnika u novu stvar? Koje ih načelo uređuje?

Čija je nova stvar?

Koja prava ima bivši vlasnik? Kako u slučaju kad je kriv za nenamjerno sjedinjenje, a kako u slučaju kad nije?

Koji su pravne posljedice prestanka samostalnosti i samostalne egzistencije stvari koja se sjedinila u novu stvar?

Answer 77

Pokretne stvari različitih vlasnika mogu se djelovanjem prirodnih sila ili ljudskog rada sjediniti, (sjediniti se užem smislu riječi, pomiješati se ili se smiješati), tako da niti jedna od njih ne nastavi svoju dosadašnju egzistenciju, nego da od njih nestane nova stvar. Identitet te nove stvari različit je od bilo koje od tih stvari od kojih je nastala. Samo se pokretnine mogu povezati zajedno u novu stvar. Nekretnine se ne bi mogle tako povezati zajedno, a isto tako niti s pokretninama.

Je li stvar nova, prosuđuje se po tome postoji li ijedna od sjedinjenih stvari koja je nastavila svoju dotadašnju samostalnu egzistenciju, ili ne. Ako nepostoji, stvar koja postoji nakon sjedinjenja je nova stvar.

I pravne posljedice sjedinjenja stvari različitih vlasnika u novu stvar uređene su po načelu supstancije. Ako se novonastalu stvar može rastaviti na sve one stvari od kojih je nastala-svaki od vlasnika sjedinjenih stvari može ishoditi rastavljanje, pa će se svakom vratiti što je njegovo. Nije li po faktično-gospodarskom kriteriju to moguće, ili nije dopušteno rastaviti sjedinjeno-nastala je trajno-definitivno-nova stvar od onih koje su se u nju neodvojivo sjedinile. Ako je trajno-definitivno-nastala nova stvar sjedinjenjem vlasnikove stvari sa nekom stvari od drugog vlasnika, to je izazvalo dvije komplementarne pravne posljedice-jedna je prestanak dotadašnjih prava vlasništva i drugih stvarnih prava na stvarima koje su se sjedinile, a druga je stjecanje prava vlasništva na novonastaloj stvari.

Umjesto prava vlasništva koji je izgubio sjedinjenjem svaki od vlasnika, svaki od vlasnika stvari koje su se sjedinile stekao je pravo vlasništva na novoj stvari koja je nastala sjedinjenjem. Stekao ga je na temelju zakona, samim sjedinjenjem njegove stvari u novu stvar. Naime, sa stajališta svakog čija se stvari sjedinila sa tuđima u novu-ta nova stvar je doduše novi entitet, ali ona sadrži materiju-supstanciju-njegove stvari, povezanu s materijom tuđih stvari. Dakle-sa njegovog stajališta-nova stvar potječe od njegove stvari i od tuđe sa kojom se sjedinila. Zato novonastala stvar nije niti jednog trenutka ničija, nego se na temelju zakona za svakoga tko je bio vlasnik stvari koje su se sjedinile u novu, osniva pravo vlasništva na novonastaloj stvari. To nalaže načelo supstancije. Svakome od njih pripao je po suvlasnički dio prava vlasništva novonastale stvari. Koliko velik-to zavisi od odnosa vrijednosti tih stvari u trenutku njihovog sjedinjenja u novu stvar. Kako to suvlasništvo nastaje možda i bez i protiv volje svih stjecatelja, to ga zovemo nenamjerno suvlasništvo.

Bivši vlasnik stvari koji se sjedinjenjem svoje stvari sa tuđima bez svoje krivnje našao u ne namjernom suvlasništvu, ima po samom zakonu pravo na razvrgnuće tog suvlasništva isplatom. Takav nekrivi suvlasnik, kada razvrgava suvlasništvo sa onima koji su krivi za sjedinjenje njegovih stvari s njegovom, ima pravo zahtijevati da se razvrgnuće provede isplatom, pri čemu će o njegovoj volji ovisiti da li će on zadržati novonastalu stvari i njih isplatiti, ili će krivi suvlasnici morati isplatiti njega. Ako za sjedinjenje nije kriv suvlasnik koji zahtjeva razvrgnuće, ali ni suvlasnik s kojim on razvrgava nenamjerno suvlasništvo, pravo isplatiti drugoga ima onaj čija je stvar više vrijedila u trenutku sjedinjenja (ali, on time nije ovlašten zahtijevati da taj drugi isplati njega). Za bivšeg vlasnika koji je kriv za nastanak nenamjernog suvlasništva u kojem se našao, sjedinjenjem stvari ne nastaje pravo na razvrgnuće tog suvlasništva isplatom.

Prestanak samostalne egzistencije stvari koje su se sjedinile u novu stvar, neminovno prati i prestanak onih ograničenih stvarnih prava kojima su te stvari do tada bila opterećene, a i nekih obveznih prava. U pravilu prestaju sva ograničena stvarna prava koja su teretila te stvari, ali ne prestaju ona koja po svojoj naravi mogu za predmet imati naknadu na koju bivši vlasnik ima pravo, a od obveznih prava prestaju i najam i zakup. Pripada li osobama čija su prava prestala pravo na naknadu, koliku i od koga, to određuju pravila obveznog prava.

Question 78

Što je to prerada?

Je li preradom nastaje nova stvar ili ne?

Tko postaje vlasnik prerađene stvari?

Koja prava ima preraditelj?

Koji su posljedice trajnog sjedinjenja vlasnikove stvari i tuđeg korisnog rada?

Koje pravo ima bivši vlasnik stvari koji se našao u nenamjernom suvlasništvu s preraditeljem svoje stvari?

Answer 78

Prerada je pretvaranje pokretne stvari, jedne ili više njih, novu stvar preraditeljevim korisnim radom. Nije svaki utjecaj ljudskog rada na stvar prerada, nego samo onaj koji je rezultirao time da je od dotadašnjih pokretnih stvari (materijala) nastala nova stvar-proizvod.

Za slučaj da je nečija pokretnina prerađena u novu stvar, a nitko nije postao vlasnikom te nove stvari na kojem drugom pravnom temelju, zakon daje odgovor na pitanje tko je vlasnik stvari. Pritom u prvom redu primjenjuje načelo supstancije, pa određuje da-kad god se vlasnikovu stvar koju je netko preradio, može vratiti u prijašnje stanje-vlasniku će se vratiti što je njegovo. Je li vraćanje stvari u prijašnje stanje moguće ili ne, prosuđuje se prema već poznatom faktično-gospodarskom kriteriju, a ako je po njemu moguće-postavit će se i pitanje nije li nedopušteno na nekom pravnom temelju. Vraćanjem prerađene stvari prijašnje stanje izgubit će se rezultat rada. Preraditelju se nakon vraćanja prerađene stvari u prijašnje stanje ne može vratiti što je njegovo. Vraćanjem vlasnikove stvari u prijašnje stanje, koje traži načelo supstancije, propada rezultat prerade. To je pravedno, uzme li se u obzir da je preraditelj radio bez, čak i protiv volje vlasnika stvari koju je preradio. No, bilo bi štetno, ako bi se uspostavljalo prijašnje stanje vlasnikove stvari i kada bi se time uništio takav rezultat prerade koji je od naročite kulturne vrijednosti. Zato zakon tu slijedi proizvodno načelo, ograničavajući djelovanje načela supstancije. Naime, za slučaj kada je preradom nastala nova stvar osobite umjetničke ili druge kulturne vrijednosti, koja bi propala povratom prerađene stvari u prijašnje stanje, zakon daje preraditelju pravo zahtijevati od suda odluku da uspostava prijašnjeg stanja nije dopuštena. Takva će sudska odluka imati iste posljedice kao da uspostava prijašnjeg stanja nije moguća faktično ili gospodarski.

Ako je trajno-definitivno-nastala nova stvar (proizvod) sjedinjenjem vlasnikove stvari (materijala) i tuđeg korisnog rada (nije moguće vratiti vlasniku stvar u prijašnje stanje, ili to nije dopušteno), to ima dvije komplementarne pravne posljedice. Sa jedne strane-prestanak dotadašnjeg prava na prerađenoj stvari, prava vlasništva, ali i drugih prava, a sa druge strane-stjecanje prava vlasništva na novonastaloj stvari. Do toga dolazi samom činjenicom prerade i u trenutku kada je preradom nastala nova stvar, bez obzira na poštenje ili nepoštenje jednog ili drugog stjecatelja. Stjecanje vlasništva te nove stvari uređeno je kombiniranom primjenom načela supstancije i proizvodnog načela. Novu stvar nastalu preradom tuđe stvari stječu vlasnik prerađene stvari (načelo supstancije) i preraditelj (proizvodno načelo) u vlasništvo, čime se među njima stvara nenamjerno suvlasništvo-oni postaju suvlasnici u razmjeru vrijednosti stvari i korisnog rada u času kad je od te stvari preradom nastala nova stvar. Vrijednost korisnog preraditeljevog rada je ona koja je nastala preradom, dakle ona za koliko je proizvod prerade vrijedniji od stvari koja je u nju prerađena.

Bivši vlasnik stvari koji se tako našao u nenamjernom suvlasništvu s preraditeljem svoje stvari, ima na temelju zakona – ako je stvar bez njegove krivnje prerađena (redovito on za to nije kriv)-pravo na razvrgnuće tog suvlasništva isplatom. Kada razvrgava suvlasništvo se preraditeljem koji je kriv zato što je preradio stvar, on ima pravo zahtijevati da se razvrgnuće provede isplatom, pri čemu je njegovo pravo odlučiti da li će zadržati novonastalu stvar za sebe i isplatiti preraditelja, ili će krivi preraditelj morati isplatiti njega. Preraditelju, međutim, ne pripada ovakvo pravo zahtijevati razvrgnuće nenamjernog suvlasništva isplatom. Ne pripada mu zato što je njegov rad uzrokovao sjedinjenje tuđe stvari bez volje svih suvlasnika, pa je i u slučaju kada se preradu stvari ne može prepisati baš njegovoj krivnji, on ipak u nekom širem smislu kriv za to da je nastalo nenamjerno suvlasništvo.

Question 79

Što se događa ako netko preradi više stvari različitih vlasnika u novu stvar?

Koje su razlike između vlasnika stvari i preraditelja glede njihovog položaja s obzirom na preradu?

Kada kažemo da je preraditeljev rad koristan?

Što ako je preraditelj ujedno bio i vlasnik nekih od stvari koje su prerađene?

Što u slučaju kada uspostava prijašnjeg stanja nije moguća ili nije dopuštena?

Za slučaj razvrgnuća nenamjernog suvlasništva, pripada li preraditelju pravo na diobu isplatu?

Koje pravo za slučaj razvrgnuća nenamjernog suvlasništva imaju bivši nekrivi vlasnici stvari?

Answer 79

Preradi li netko više stvari različitih vlasnika u novu stvar, došlo je do sjedinjenja stvari različitih vlasnika u novu stvar s elementom prerade. Ako između svih vlasnika materijala i preraditelja nije postojao pravni odnos koji bi određivao čiji će biti proizvod-stjecat će se proizvod na temelju zakona o pravilima za sjedinjenje u novu stvar, ali s time da će ujedno i preraditelj eventualno steći dio prava vlasništva po pravilima o preradi. Vlasnici stvari i preraditelj se kod takvog stjecanja nalaze u sličnom, ali ne u sasvim jednakom položaju.

Prva se razlika javlja u vezi sa vraćanjem u prijašnje stanje. To nije samo pitanje može li se vratiti u prijašnje stanje sve stvari koje su prerađene u novu stvar, nego i nije li to nedopušteno. Naime, preraditelju (ne i vlasnicima prerađenih stvari), ako su ispunjene pretpostavke za to, pripada pravo zahtijevati od suda odluku da uspostava prijašnjeg stanja nije dopuštena.

Kada uspostava prijašnjeg stanja nije moguće, ili nije dopuštena (preraditelj je ishodio takvu odluku suda), tada glede proizvoda prerade u koji su sjedinjene stvari različitih vlasnika nastaje nenamjerno suvlasništvo među preraditeljem i svima čije su stvari prerađene u novu stvar. Suvlasnički dijelovi pripadaju svima prema razmjeru vrijednosti njihovih stvari i korisnog rada u času kada je od toga nastala nova stvar.

Preraditelju pripada suvlasnički dio, jedino ako je njegov rad na sjedinjenju stvari bio objektivno koristan. A njegov je radi to bio samo ako je vrijednost nove stvari nastale sjedinjenjem veća od zbroja vrijednosti svih stvari koje su u nju sjedinjene. Razlika u vrijednosti je tada rezultat njegovog korisnog rada.

Ako je preraditelj ujedno bio i neki od vlasnika prerađenih stvari, jer je s tuđima preradio svoje stvari u novu stvar, on će imati pravo na suvlasnički dio koji mu pripada se obzirom na vrijednost njegove stvari, a pored toga i na dio koji mu kao preraditelju pripada za njegov korisni rad. Ove stvarno pravne učinke pratit će i nastanak zahtjeva za naknadu, ako na temelju obvezno pravnih pravila proizlaze takve tražbine suvlasnika, jednih prema drugima.

Za slučaj razvrgnuća nenamjernog suvlasništva, pravo na diobu isplatom pripada nekrivim bivšim vlasnicima stvari. Ono, međutim, ne pripada preraditelju kao takvom (može mu pripadati jedino ako je ujedno jedan od bivših suvlasnika, a nije kriv što je tuđe stvari preradio).

Question 80

Što ako je došlo do samo privremenog sjedinjenja stvari različitih vlasnika? Koji je odnos sjedinjenih stvari?

Koja prava postoje na tim stvarima, i čija su?

Što biva pak, kod privremene prerade?

Answer 80

Ako je došlo samo do privremenog sjedinjenja stvari različitih vlasnika, jer se smije i može odvojiti ono što je priraslo glavnoj stvari, odnosno ono što se sjedinilo u novu stvar, tada je stvar koja se privremeno sjedinila s tuđom postala odvojivim (nebitnim) dijelom glavne stvari, odnosno odvojivim (nebitnim) dijelom nove stvari nastale sjedinjenjem. Na takvim dijelovima mogu postojati drugačija stvarna prava nego na cijeloj stvari, pa svaki od bivših vlasnika sjedinjenih stvari zadržava i nakon toga sjedinjenja svoje dotadašnje pravo vlasništva na onome na čemu ga je imao i do sada, samo što je to sada odvojivi dio neke druge stvari (glavne, ili nove). Dakle, svaki dotadašnji vlasnike je i nadalje vlasnik svog dijela, pa ga zato može odvojiti, odnosno ishoditi njegovo odvajanje. Ali, dok takav dio ne bude odvojen od cijele stvari, djelovat će u odnosu prema poštenom 3. stjecatelju zakonska predmnijeva da je sve od čega se stvar sastoji u istom vlasništvu. Zbog toga stjecatelj cijele stvari ili stvarnih prava na njoj koji nije znao niti je morao znati da na njezinu odvojivom dijelu postoji nečije pravo različito od prava na cijeloj stvari, stekao je cijelu stvar, odnosno pravo na njoj, bez obzira na to pravo druge osobe. U takvom slučaju prestaje to pravo vlasništva koje je postojalo na odvojivom dijelu, a da li će osoba kojoj je do tada pripadalo moći za to tražiti naknadu od otuđivatielja, prosuđivat će se prema obveznopravim pravilima.

Kod privremene prerade je situacija drugačija, jer njome nije prerađena stvar postala odvojivim dijelom novonastale stvari (proizvoda), nego je prestala postojati, pretvorivši se u novu stvar. Makar je to privremeno, ipak postoji samo nova stvar-proizvod, sve dok se ne uspostavi prijašnje stanje prerađene stvari. U takvom slučaju sudjeluje u pravu vlasništva proizvoda nekoliko osoba u ulogama prethodnog i potonjeg vlasnika. Ulogu prethodnog vlasnika proizvoda imaju oni koji su na proizvodu stekli suvlasništvo preradom, jer su ga stekli pod negativnim, raskidnim uvjetom da se ranije stanje ne uspostavi. Ulogu potonjeg vlasnika proizvoda ima bivši vlasnik prerađene stvari-on će postati vlasnikom, ako se stvar vrati u prijašnje stanje, što je pozitivan-odgodan i potestativan uvjet, jer ispunjenje ovisi o njegovoj volji, budući da je on taj koji ima pravo zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja. Odnos prethodnog i potonjeg vlasništva imat će samo relativno djelovanje, jer nisu ispunjene pretpostavke pod kojima bi djelovao i prema trećima. Zato su do uspostave prijašnjeg stanja /su/vlasnici samo oni koji su stekli suvlasništvo proizvoda (oni imaju ulogu prethodnog vlasnika). Oni su interno, u odnosu prema vlasniku prerađene stvari (potonjem vlasniku) vezani dužnostima prethodnog vlasnika prema potonjem, ali to ne djeluje prema trećima. S uspostavom prijašnjeg stanja (na zahtjev osobe čija je bila stvar koja je prerađena) uvjet se ispunio-oni su bezuvjetni vlasnici stvari koja sada opet postoji, a prestalo je suvlasništvo proizvoda.