Glava 6 - Pravo Vlasništva Flashcards
Kako definiramo pravo vlasništva?
Kako je ono definirano u zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?
Pravo vlasništva ima uz obilježja koja su zajednička svim stvarnim pravima, još i neka specifična. Koja su to?
Pravo vlasništva je stvarno pravo koje svom nositelju-vlasniku-da je najpotpuniju, za svakoga mjerodavnog privatnu pravnu vlast glede stvari što je pravni poredak dozvoljava jamči.
Naš zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određuje: pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svog nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja, te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima.
Pravo vlasništva kakvo je gore definirano, ima-uz ona obilježja koja su zajednička svim stvarnim pravima još i neka specifična:
- Daje potpunu privatnu pravnu vlast na i glede stvari
- Jedinstveno je
- jednovrsno je
Što znači da je vlast na stvari, koju pravo vlasništva daje vlasniku-potpuna?
To je sva vlast koja je u odnosnom pravnom poretku uopće moguća. To je vlast koja je s jedne strane
- Pojmovno bezgranična i isključiva, ali je i, s druge strane
- Socijalno vezana.
Koja je pozitivna strana sadržaja prava vlasništva?
Pozitivna strana vlasništva je okrenuta prema predmetu prava vlasništva. Vlasnik je ovlašten činiti sa svojom stvari sve što nije protupravno.
Suvremeno hrvatsko stvarnopravno uređenje usvojilo je liberalističko-individualističku koncepciju vlasništva, ali korigiranu pravilom u njegovoj socijalnoj vezanosti. Tako zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određuje da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svog korisnika da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja, te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima i zakonskim ograničenjima.
Koja je negativna strana sadržaja prava vlasništva?
Vlasnik je jedini ovlašten živjeti sa svojom stvari koristim od nje što ga je volja, pa je oblačno i svakog drugoga isključiti od toga.
Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određuje da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svog nositelja da sa stvari i koristima od nje čini što ga je volja, te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno nečijim pravima ni zakonskim ograničenjima.
Iako se o isključivosti govori kao o negativnoj strani prava vlasništva, treba imati na umu da ona omogućuje djelovanje pozitivne strane toga prava. Vlasnik može slobodno sa svojom stvari i koristima od nje činiti što ga je volja upravo zahvaljujući Tome što može svakoga drugoga od toga isključiti.
Isključivost prava vlasništva djeluje kroz mogućnost zaštite vlasnikovog prava od samovlasnih zahvata trećih osoba.
Što znači da je pravo vlasništva socijalno vezano?
Kako socijalna vezanost utječe na pravo vlasništva?
Pravo vlasništva je u hrvatskom suvremenom pravnom poretku socijalno vezano. Vlasnik je dužan doprinositi općem dobru. Pod socijalnom vezanošću vlasništva treba razumjeti vezanost vlasnikove načelne slobode dužnostima prema drugim subjektima u društvu i društvu kao cjelini, a čija količina i obuhvatnost ovise o socijalnoj funkciji i ulozi vlasnikove stvari, koja pored služenja privatnim interesima vlasnika služi i ostalim općim interesima.
Socijalna vezanost vlasništva ne utječe na sadržaj prava vlasništva, ali utječe na izvršavanje prava vlasništva, i to-ograničujući ga.
To izričito određuje zakon o vlasništvu pravilom da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svog nositelja da sa tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja, te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno ničijim pravima ni zakonskim ograničenjima.
Što znači načelo jednovrsnosti u sklopu prava vlasništva?
U pravnom poretku koji je usvojio individualistički koncept vlasništva, postoji samo jedna vrsta prava vlasništva. Tako je to i u našem suvremenom pravnom poretku. Više vrsta prava vlasništva poznavali su feudalni pravni poreci, koji su omogućavali da na istoj stvari postoji za jednu osobu više, a za drugu niže vlasništvo, svako drugačijeg sadržaja - vrhovno vlasništvo s jedne strane, a s druge strane koristovno vlasništvo.
Više vrsta prava vlasništva je poznavalo i pravno uređenje koje je u nas postojalo u doba kad je naš pravni poredak bio uključen u socijalistički pravni krug. Razlikovala su se tada, naime, sa jedne strane pravo vlasništva-za ograničeni krug stvari subjekata, a s druge-društveno vlasništvo i više vrsta specifičnih prava društveno vlasničkih subjekata na onim stvarima koje su bile sredstva u društvenom vlasništvu.
Pravo vlasništva se dijelilo na osobno, Zadružno i privatno. Govorilo se kao u posebnim vrstama vlasništva-o stambenom i o klasno-radnom vlasništvu. Sve je to činilo pravni sustav nepreglednim i nesposobnim da zadovolji potrebu za slobodom pojedinca, a i da odgovori potrebama suvremenog društva, osobito potrebama tržišnog gospodarstva. Zato zakon određuje: samo je jedna vrsta prava vlasništva.
Što znači da je pravo vlasništva jedinstveno?
Vlasnik ne može prenijeti niti jednu od ovlasti od kojih se sastoji njegovo pravo vlasništva na drugu osobu, nego samo može za nju osnovati novo pravo. Objasni kako se ovo može dokazati, i koja ograničenja tada nastaju za vlasnika.
Pravo vlasništva je jedinstveno pravo, kojemu se sadržaj ne može dijeliti. Premda iz prava vlasništva proizlaze za vlasnika različite ovlasti, one nisu odvojivi dijelovi sadržaja prava vlasništva. Njih se ne može izdvajati iz prava vlasništva u samostalna subjektivna prava. Ovlasti su samo emanacije jedinstvenog vlasnikovog prava vlasništva.
Vlasnikove ovlasti se ne mogu izdvajati iz prava vlasništva u samostalna prava, koja bi se potom mogla prenositi na drugoga, ali to nipošto ne znači da vlasnik ne bi mogao u pogledu predmeta svog prava vlasništva osnovati za drugoga neka subjektivna prava čiji se sadržaj u većoj ili manjoj mjeri podudara s nekim od tradicionalnih vlasnikovih ovlasti. Učini li to, vlasnik time ne prenosi na 3. osobu neku od svojih vlasničkih ovlasti, nego za nju stvara novo pravo, koje do tada nije postojalo.
Ako to učini, vlasnik je-dok traje pravo 3.-Spriječen da izvršava svoje pravo vlasništva na bilo koji način koji bi vrijeđao pravo koje su 3. osobe stekle gleda njegove stvari.
Da vlasnik osnivajući za 3. osobu neko pravo glede svoje stvari ne prenosi Time na tu osobu jedno ili više svojih ovlasti, najbolje se vidi po posljedicama prestanka tog prava 3. osobe. Naime, kada bi se pravo 3. osobe sastojalo od neke vlasnikove ovlasti koju je vlasnik izdvojio iz sadržaja svog prava vlasništva i prenio toj osobi, onda bi u slučaju da se ta osoba odrekne svog prava-to njezino pravo prestalo, ali bi vlasniku pravo vlasništva ostalo i dalje krnje za tu iz njega izdvojenu ovlasti. To se, međutim, ne događa. Čim prestane pravo 3., vlasnik opet može slobodno izvršavati i tu, navodno prenesenu ovlast. Ona dakle nije bila prenesena, nije bila izdvojena iz prava vlasništva, nego je sve vrijeme pripadala vlasniku, samo što je pravo 3. osobe spriječavalo njezino izvršavanje. Sa prestankom prava 3. osobe, prestala je i zapreka njezinom izvršavanju.
Koji su glavni pravni izvori o pravu vlasništva u nas?
Glavni pravni izvor pravila koja uređuju pravo vlasništva u hrvatskom pravnom poretku su odredbe članka 30. do članka 173. zakona o vlasništvu. Uz to velik broj raznih zakona i međunarodnih ugovora sadrže odredbe koje neposredno ili posredno uređuju neka pitanja u vezi sa pravom vlasništva.
Tko izvršava pravo vlasništva Republike Hrvatske?
Kako se izvršava pravo vlasništva na stvarima koje su u državnom vlasništvu? Tko odlučuje o njihovoj namjeni?
Koja su 3 temeljna tipa namjene javnih stvari? Nabroji i objasni.
Pravo vlasništva Republike Hrvatske izvršava vlada Republike Hrvatske, odnosno tijelo koje je ona na to ovlastila, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno. Tko god da odlučuje o stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske, ili njima upravlja-dužan je postupati kao dobar domaćin i odgovara za to.
Način izvršavanja prava vlasništva na stvarima koje su u državnom vlasništvu-javna dobra-ovisit će o namjeni tih stvari. Njihovu namjenu određuje poseban zakon ili državno tijelo koje za to nadležno na temelju zakona, a inače-namjenu će određivati tijelo koje je već nadležno da na toj stvari izvršava pravo vlasništva države.
- Javna dobra u općoj uporabi
- Javna dobra u javnoj uporabi
- Javna dobra u financijskoj imovine države
Bude li stvar namijenjena Tome da služi kao javno dobro u općoj uporabi-svatko se-dok se ta namjena ne izmjeni-ima pravo služiti tom stvari na način koji određuje tijelo ili ustanova kojom je ta stvar dana na upravljanje, odnosno ono tijelo koje je nadležno za određivanje namjene.
Ako stvar bude namijenjena za neposredno izvršavanje prava i dužnosti Republike Hrvatske, javnih tijela i ustanova-javno dobro u javnoj uporabi-nju će u skladu s tom namjenom-dok ju se ne izmijeni-rabiti ono tijelo ili ustanova kojem ju je dao na upravljanje zakon ili tijelo nadležno za određivanje namjene, ako ih samo to tijelo nije zadržalo u svojoj neposrednoj uporabi.
Na državnim stvarima-javnim dobrima-koje nisu namijenjene ni općoj ni javnoj uporabi-stvarima u financijskoj imovini države, izvršavat će vlasničke ovlasti tijelo nadležno za određivanje namjene, odnosno ono kojem ga je povjerilo, a čisti prihod od tih stvari dio je državnog proračuna.
Što je zakonom postavljena oboriva predmnijeva u korist vlasništva Republike Hrvatske?
Republika Hrvatska je vlasnik svih onih stvari na području Republike Hrvatske koje su bile u društvenom vlasništvu, a nije utvrđeno u čijem su vlasništvu, niti gleda njih djeluje predmnijeva da su u vlasništvu one osobe koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja nekretninom, odnosno kao nositelj prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, ili nositelji prvenstvenog prava korištenja takvog zemljišta.
Tko izvršava pravo vlasništva jedinice lokalne i regionalne samouprave?
Jedinicama lokalne i regionalne samouprave zakonom je ograničena mogućnost pravnog raspolaganja njihovim nekretninama. Objasni.
Izvršava ga njezino poglavarstvo, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.
Za izvršavanje prava vlasništva vrijedi načelo da se primjenjuju analogno ona pravila koja su postavljena za izvršavanje vlasništva Republike Hrvatske. Iznimno tog načela, jedinicama lokalne i regionalne samouprave zakonom je ograničena mogućnost pravnog raspolaganja njihovim nekretninama.
One smiju svoje nekretnine otuđiti ili njima na drugi način pravno raspolagati jedino na osnovu javnog natječaja i uz naknadu utvrđenu po tržišnoj cijeni, ako zakonom nije drugačije određeno, a pravni posao koji bi tome bio suprotan-bio bi ništetan. Ipak jedinice lokalne samouprave I jedinice područne samouprave ovlaštene su i na takva raspolaganja, ako su to raspolaganja na temelju pravnih poslova sklopljenih s Republikom hrvatskom, ako je to u interesu i cilju općeg gospodarskog i socijalnog napretka njezinih građana.
Koji čimbenici određuju vlasnikovu pravnu vlast?
- Vlasnikovo pravo vlasništva
- Vlasnikovom pravu vlasništva suprostavljaju se:
- Ograničenja koja postoje na temelju zakona
- Tuđa prava glede stvari koja je predmet prava vlasništva
- Ograničenja koja je vlasnik uspostavio svojim pravnim poslom, sa djelovanjem prema 3.
Pravni poretci uspostavljaju utjecaj na pravnu vlast koju vlasnik ima glede stvari, kako bi posredstvom toga utjecali na brojne druge odnose u društvu. Taj svoj utjecaj organiziraju na 1 od 2 bitno različita modela. Koji su to modeli - nabroji i objasni.
Koji od ta dva se zaista primjenjuje?
- Model koji se služi uskim određivanjem sadržaja prava vlasništva. On je izgrađen na spoznaji da je pravo vlasništva ono što daje vlasniku pravnu vlast glede stvari, pa da na nju stoga možemo utjecati putem zahvata u sam sadržaj prava vlasništva. Ovim su se modelom osobito služili pravni poretci socijalističkih država. Praksa je pokazala da takav model ne daje rezultate koje bi se moglo cijeniti kao dovoljno povoljne.
- Model koji se ne služi sužavanjem sadržaja prava vlasništva, nego djeluje na vlasnikovu pravnu vlast putem čimbenika koji joj se suprostavljaju. Vraćanje vlasnikove pravne vlasti na područje s kojeg je bila potisnuta djelovanjem nekog tuđeg prava zbiva se samim prestankom tog prava. O toj pojavi se govori kao o elastičnosti ili rekadentnosti prava vlasništva, kao o jednom od njegovih obilježja, ali to nije sasvim točno. Zapravo je posrijedi elastičnost vlasnikove pravne vlasti, a ne prava vlasništva. Vlasnikova pravna vlast je ta koja se oblikuje i mijenja pod utjecajem pravnih čimbenika koji određuju njezin sadržaj, dok pravo vlasništva ostaje nepromijenjeno. Tim se modelom služe pravni poretci koji su prihvatili individualistički koncept vlasništva.
Zahvaljujući elastičnosti vlasnikove pravne vlasti, moć javnopravnog zahvaćanje u vlasništvo osobito je pogodno oruđe koji javno vlast može ostvarivati socijalnu vezanost vlasništvo.
Da bi neko ograničenje moglo djelovati ograničavajuće na izvršavanje vlasnikove pravne vlasti, kakvo to ograničenje mora biti?
Koja su to zakonska ograničenja vlasništva?
Da bi neko ograničenje mogla djelovati ograničavajuće izvršavanje vlasnikove pravne vlasti, ono mora biti zakonsko ograničenje vlasništvo.
Zakonska ograničenja vlasništva su sva ona koja su neposredno ili posredno utemeljena na zakonu. To su prvom redu
- Ograničenja vlasništva uspostavljena zakonom, dakle ona čiji je
- Neposredni temelj zakonska norma, ali i ona čiji je
- Neposredni temelji podzakonska norma, ako je utemeljena na zakonu. - Ograničenja određenog prava vlasništva čiji je neposredni temelji odluka nekog tijela javne vlasti-sudske, upravne-ako je ta odluka utemeljena na zakonu.
- Ograničenja određenog prava vlasništva koja je uspostavio vlasnik svojim raspolaganjima, ako je ograničavajući djelovanje prema svakom utemeljeno na zakonu.
Koje granice postoje kod zakonskog ograničavanja vlasništva i čime su određene?
Pravni poredak određuje granice zakonskih ograničenja vlasništva Ustavom RH, kao i međunarodnim ugovorima.
Zakonska ograničenja vlasništva ne smiju biti suprotna Ustavnom jamstvu vlasništva-jamstvo vlasništva u širem smislu, dakle jamstvo svih imovinskih prava, pa tako i prava vlasništva u užem smislu-niti Ustavnom načelu razmjernosti ograničenja.
Zakonska ograničenja vlasništva ne smiju biti suprotna ni jamstvu vlasništva koje daju međunarodni ugovori.
Što su to opća –generalna-ograničenja vlasništva?
Što kaže doktrina o općim ograničenjima vlasništva?
Što kaže načelo socijalne vezanosti vlasništva?
Ima li vlasnik koji je podvrgnut općim zakonskim ograničenjima svog vlasništva pravo na naknadu? Zašto?
Opća ili generalna ograničenja vlasništva, su ona koja ograničavaju izvršavanje svakog prava vlasništva. U suvremenim pravim porecima redovito su izričito postavljena ustavnim i / ili zakonskim normama, a mogu biti postavljena i implicitno sadržana u pravnom poretku.
Doktrina o općem ograničenjima vlasništva postavljena je kao odgovor na probleme koji su se javili u društvenim odnosima nakon što su pravili poretci izgradili ustanovu vlasništva u individualističkom modelu, jer su vlasnikove slobode znale ići tako daleko da ugroze i neke značajne interese ostalih pripadnika društva, neka bitna tuđa ili opća dobra.
Ova doktrina u kombinaciji sa ustavnopravnim usvajanjem ideje socijalne države urodila je postavljanjem načela socijalne vezanosti vlasništva, kao ustavnog načela. Ovo načelo govori da pravo vlasništva može djelovati jedino unutar granice koju mu postavljaju obziri prema činjenici socijalne povezanosti.
Ustav Republike Hrvatske ovo načelo izražava ovako: vlasništvo obvezuje. Nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru.
Vlasnik je podvrgnut općim zakonskim ograničenjima svog vlasništva, a da za to nema pravo ni na kakvu naknadu. Ta ograničenja ne diskriminiraju nikoga - ona su postavljena za svakoga tko se nađe u ulozi vlasnika.
Što je dužnost obzirnog postupanja u sklopu općih zakonskih ograničenja vlasništva?
Kojim pravilima je ovo pravilo konkretizirano?
Zahtjev za obzirnim postupanjem je veoma široka generalna klauzula, koja omogućava da vlasnikova pravna vlast bude sputana shvaćanjima o socijalnoj vezanosti vlasništva.
Ona kaže da je vlasnik dužan postupati obzirno prema općim i tuđim interesima, ali samo onima koji nisu protivni njegovom pravu.
To znači sljedeće: ako bi u situaciji u kojoj se našao mogao izvršavati svoje pravo vlasništva na nekoliko načina, od kojih bi svaki omogućavao da u cijelosti zadovolji vlastite interese-vlasnik je dužan postupati obzirno prigodom biranje načina na koji će izvršavati to svoje pravo, pa se svojim pravom služiti na onaj način koji manje pogađa tuđe interese. Od njega se ne zahtjeva da se svojim pravom vlasništva ne služi kako ne bi povrijedio ičiji interes. On je ovlašten svoje pravo izvršavati makar time vrijeđao nečije interese, pa i opće, ako svoje pravo izvršava na dozvoljen način.
Ovo je pravilo konkretizirano sljedećim pravilima:
-O zabrani šikane
-O krajnjoj nuždi
-O trpljenju tuđih zahvata izvan dosega vlasnikovih interesa.
Ova pravila nipošto ne iscrpljuju područje djelovanja dužnosti obzirnog postupanja, nego samo određuju posebna pravila ponašanja u određenim slučajevima.
Što znaš o zabrani šikane?
Nitko, pa ni vlasnik, nije ovlašten služiti se svojim pravom s jedinim ciljem da drugoga kinji-šikanira-naime da mu šteti ili da mu smeta. Ako bi iz vlasnikovog postupka kojem je jedini cilj bio da drugome šteti ili da ga smeta, proizašla za drugoga šteta, vlasnik će mu biti za tu štetu odgovoran prema pravilima obveznog prava i neće se moći pozvati na to da je postupao ovlašten svojim pravom vlasništva. To ga, naime, ne oslobađa od odgovornosti kada svoje pravo izvršava na nedozvoljen način.
Što znaš o krajnjoj nuždi?
Vlasnik nije dužan trpjeti, nego je ovlašten zabraniti svaki zahvat u svoje stvari koji bi bio poduzet neovlašteno, dakle samovlasno. No, ako se netko nađe u krajnjoj nuždi, pa zahvati vlasnikovu stvar da bi time otklonio štetu koja njemu ili drugome neposredno prijeti, a ta šteta je nerazmjerno veća od one koja iz tog zahvata proizlazi za vlasnika stvari-vlasnik u takvom slučaju nije ovlašteni zabraniti / spriječiti tuđi zahvat. Vlasnik treba otrpjeti tuđi zahvat u svoju stvar, ako ga je druga osoba poduzela u krajnjoj nuždi. To, ipak, ne isključuje odgovornost za štetu, pa vlasnik ima pravo da mu se naknadi šteta koju je pretrpio tuđim zahvatom u njegovu stvar, poduzetim u krajnjoj nuždi.
Što znaš o trpljenju zahvata izvan dosega vlasnikovih interesa?
Vlasnik nekretnine nije dužan trpjeti ničiji neovlašteni zahvat u svoje stvari, pa budući da se pravna vlast vlasnika nekretnine prostire na zemljišne čestice i na sve što je iznad i ispod njezine površine, on je u načelu ovlašten zabraniti sve neovlaštene tuđe zahvate u taj prostor. Ipak vlasnik nekretnine nije ovlašten nikome braniti zahvat koji bi bio poduzet na tolikoj visini i dubini da on nema nikakav opravdani interes da taj zahvat isključi. Ima li on taj interes ili ne, trebat će prosuđivati od slučaja do slučaja, s obzirom na okolnosti.
Što su to posebna zakonska ograničenja vlasništva-negativna i pozitivna?
Posebna zakonska ograničenja vlasništva su ona kojima zakonodavac, radi
- zaštite interesa i sigurnosti države,
- prirode,
- ljudskog okoliša i
- zdravlja ljudi
propisom ograničava izvršavanje prava vlasništva određenih vrsta stvari, za određene situacije i slično.
Negativna ograničenja se sastoje od trpljenja ili propuštanja.
Pozitivna ograničenja se sastoje od toga da vlasnik ima dužnost da nešto čini u pogledu svoje stvari.
Osim posebnih zakonskih ograničenja koja su postavljena općim propisima, pa ograničavaju svakoga, neki zakoni ovlašćuju neka tijela javne vlasti-sudove, upravnu vlast-da u nekim slučajevima uspostave ograničenja prava vlasništva određene stvari. Budući da su i ova ograničenja utemeljena na zakonu, i to su zakonska ograničenja prava vlasništva.
Kako zakonska ograničenja djeluju na sadržaj prava vlasništva?
U kojem slučaju vlasnik ima pravo na naknadu za zakonska ograničenja kojima je podvrgnut glede svoje stvari?
Zbog toga što norme pravnog poretka izričito nešto zabranjuju ili naređuju, ne mijenja se sadržaj prava vlasništva. Ono što se mijenja, to je mogućnost izvršavanja prava vlasništva, dakle mijenja se sadržaj vlasnikove pravne vlasti.
U načelu vlasnik nema pravo na naknadu za zakonska ograničenja kojima je podvrgnut glede svoje stvari-ustav RH a ne predviđa davanje naknade za takva ograničenja. Ipak ako je glede neke stvari vlasnik podvrgnuti ograničenjima koja od njega, ali ne i od ostalih vlasnika takvih stvari, zahtijevaju težu žrtvu, ili ga inače dovode u položaj nalik na onome u kojem bi bio da je provedeno izvlaštenje-on ima pravo na naknadu kao za izvlaštenje.
Što je to sekvestracija i kad se određuje?
Ima li vlasnik pravo zahtijevati da mu se vrati posjed njegove stvari? Kada?
Sekvestracija je privremeno oduzimanje vlasniku uprave nad njegovom stvari i uspostavljanje privremene uprave njome. Prema našem pravu, kada neko pozitivno zakonsko ograničenje zahtijeva od vlasnika da nešto poduzme gleda vlastite stvari, a on to ne uradi i ne uspjeva da se na to prisiliti, tada je poglavarstvo jedinice lokalne i regionalne samouprave ovlašteno uspostaviti privremeno upravljanje tom stvaraju- sekvestraciju-primjenjujući na odgovarajući način pravila o privremenom skrbništvu nad ostavinom za slučaj da su nasljednici nepoznati ili nepoznatog boravišta. U izvršavanju privremenog upravljanja može poglavarstvo dati vlasnikovu stvar u zakup na određeno vrijeme, a zakupnina se može upotrijebiti jedino za održavanje stvari ili za ispunjavanje druge obveze zbog koje je uspostavljeno privremeno upravljanje stvarju.
Ako je poglavarstvo dalo vlasnikovu stvar nekome u zakup, predalo mu ju je u neposredan posjed, ali vlasnik uvijek ima pravo da mu se vrati posjed njegove stvari i prije isteka roka iz ugovora o zakupu-ako u cijelosti isplati uložena sredstva ili ispuni drugu obavezu zbog svoje koje je uspostavljeno privremeno upravljanje stvari.
Glede stvari za koje je Ustavom ili zakonom proglašeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, sa stajališta vlasnika stvari, to su ograničenja njegovog prava vlasništva. Ima li on zbog toga pravo na naknadu?
Takva ograničenja mogućnosti izvršavanja prava vlasništva traže od vlasnika žrtvu u općem interesu-interesu Republike. Zato mu pripada pravo na naknadu, i to-ukoliko to nije uređeno posebnim propisima – na temelju općeg propisa.
