3. Poremećaji imunosnog sustava Flashcards
1
Q
Imunosni sustav
A
- Urođena imunost
— nespecifična (ne razlikuje antigene)
— nije potreban prethodni dodir s antigenom (senzibilizacija)
— epitelne barijere, fagociti (neutrofili i makrofagi), NK stanice, neki proteini plazme (komplement)
— Toll-like receptors (TLRs) – prepoznaju dijelove mikroba i stimuliraju urođenu imunost - Stečena imunost
— imunospecifična, potrebna prethodna senzibilizacija
— Humoralna - prepoznavanje i vezanje nepromijenjenih antigena (limfociti B)
— Stanična – prepoznavanje dijela antigena + prezentirajuća st + MHC
(glavni sustav tkivne podudarnosti) (limfociti T) - STANICE IMUNOSNOG SUSTAVA
1.) Limfociti T
— 60-70% limfocita
— parakortikalno limf. č., periarteriolarno, slezena (crvena pulpa), timus
— Prepoznaju antigene pomoću TCR
(većinom alfa beta, manje gama delta)
— TCR vezan za CD3 koji služi za prijenos
intracelularnih signala (alfa beta)
— CD4/CD8 (koreceptori za podraživanje limf. T; Vežu se na nepromjenjivi dio
molekula MHC II/MHC I na antigen prezentirajućim st.; CD4:CD8 = 2:1)
— CD4 limfociti T = pomoćnički
—— luče citokine koji utječu na sve druge stanice imunosnog sustava
—— Mogu prepoznati samo antigene prezentirane u sklopu MHC II
—— TH1 / IL-2, IFNgama - aktivacija makrofaga i NK-stanica
—— TH2 / IL-4, IL-5, IL-10 - aktivacija humoralne imunosti
—— TH17 / IL-17 – privlačenje neutrofila i monocita
— CD8 limfociti T = citotoksični
—— neposredno uništavanje stanica – inficiranih, tumorskih
—— Prepoznaju antigene prezentirane samo u sklopu MHC I
2.) Limfociti B
— 10-20% limfocita
— Koštana srž, folikuli korteksa limf. č., bijela pulpa slezene, tonzile, druge nakupine limfatičnog tkiva, MALT
— Nakon podražaja antigenom i
aktivacije, postaju plazma stanice
koje izlučuju imunoglobuline (IgG, IgM, IgA, IgE, IgD)
3.) NK stanice
— Stanice prirođene imunosti
— 10-15% limfocita periferne krvi
— Sadrže azurofilna zrnca – omogućuju
lizu stanica bez prethodne senzibilizacije
— Površinski receptori za CD16 (Fc receptor za IgG, stanična citotoksičnost ovisna o
protutijelima) i CD56
— Inhibitorni receptori - prepoznaju
MHC I (njega imaju naše stanice)
4.) Dendritičke stanice
— najvažnije antigen prezentirajuće stanice za iniciranje T staničnog odgovora
— smještene ispod epitela i u intersticiju svih tkiva
— izražavaju mnoge receptore za hvatanje antigena
— nakon hvatanja antigena odlaze u lč gdje ih prezentiraju limfocitima T
— izražavaju visoke razine MHC molekula
— Langerhansove stanice – u epidermisu
— folikularne dendritičke stanice – u germinativnim centrima lč; uloga u
humoralnoj imunosti – prezentiranje antigena B stanicama
5.) Makrofagi
— izražavaju molekule MHC II na površini i zato imaju važnu ulogu u obradi i prikazivanju CD4 limf. T - ANTIGENI TKIVNE PODUDARNOSTI
— MHC (major histocompatibility complex) = HLA (human leukocyte antigen)
— prezentacija peptidnih fragmenata proteinskih antigena limfocitima T
— dovode do jakog imunološkog odgovora kad su antigeni strani domaćinu
— Geni koji ih kodiraju smješteni na 6. kromosomu (↑polimorfija - tisuće alela)
1.) Molekule razreda I
— heterodimeri - polimorfni α lanac + nepolimorfni β2-mikroglobulin
— α lance kodiraju geni HLA-A, HLA-B, HLA-C
— na površini svih stanica s jezgrom i trombocitima
— prezentiraju peptide porijekla proteinskih antigena koji se stvaraju u
citoplazmi stanica
— ulaze u interakciju s CD8+ T limfocitima
2. Molekule razreda II
— heterodimeri - α i β lanac (oba polimorfna)
— kodiraju ih geni regija HLA-D (DP, DQ, DR)
— na površini antigen prezentirajućih stanica/makrofaga, dendritičkih stanica, limfocita B
— prezentiraju antigene koji su porijekla ekstracelularnih mikroba i topivih
proteina (internalizacija i degradacija antigena u endosomima)
— ulaze u interakciju s CD4+ T limfocitima
— pod utjecajem IFNgama mogu ih početi izražavati endotelne st., fibroblasti,
epitel bubrežnih kanalića
3.
— kombinacija HLA alela u pojedinca – HLA haplotip
— svaka osoba nasljeđuje jedan set HLA gena od svakog roditelja
— zbog polimorfizma HLA gena postoje nebrojene kombinacije
— vjerojatno ne postoje dvije osobe (osim jednojajčanih blizanaca) s
istim MHC molekulama - CITOKINI
— Polipeptidi niske molekularne težine
— Posrednici u imunoreakcijama
— Autokrino, parakrino i endokrino djelovanje
1. Citokini koji posreduju pri reakcijama prirođene imunosti (IL 1,6, TNF, interferoni9
2. Citokini koji aktiviraju upalne stanice (IFNgama, TNF)
3. Citokini koji privlače upalne stanice (kemokini)
4. Citokini koji upravljaju rastom aktivacijom i diferencijacijom limfocita (IL 2,4,5,12,15 i TGFalfa
5. Citokini koji potiču hematopoezu (CSFs)
2
Q
Reakcije preosjetljivosti
A
- Pretjerani odgovor našeg imunosnog sustava → → → oštećenje tkiva, bolest
1. Tip I / Alergijska i anafilaktična - kontakt
— antigen + APS
— stvaranje CD4 TH2 – IL-4, IL-5
— limfociti B – plazma st – IgE
— porast broja mastocita
— vezanje IgE na Fc receptore na površini mastocita i bazofila
- kontakt
- Sljedeći kontakti
— istodobno vezanje antigena za više molekula IgE na mastocitima i
bazofilima
— križno povezivanje IgE molekula
— degranulacija mastocita i bazofila - Degranulaciju mogu izazvati i komponente komplementa (C3a i C5a), lijekovi, pčelinji otrov, sunčeva svjetlost, hladnoća/vrućina
*PRVO RAZDOBLJE /BRZI ODGOVOR
— 5-30 min nakon kontata s antigenom
— Povlači se nakon 30 min
— Primarni posrednici iz zrnaca
mastocita: histamin, kemotaktični
čimbenici za eozinofile i neutrofile,
heparin, neutralne proteaze
*DRUGO RAZDOBLJE/ ODGOĐENI
ODGOVOR
— 2-24h nakon kontakta s antigenom
— Može trajati danima
— Sekundarni posrednici koji su se
naknadno stvorili u mastocitima:
posrednici porijekla arahidonske
kiseline: leukotrieni, prostaglandini… - LOKALIZIRANA REAKCIJA - postoji genska sklonost (atopija)
- SISTEMNA REAKCIJA - parenteralni ili oralni unos
— Npr. peludna hunjavica, bronhalna astma, alergijski gastroenteritis, anafilaktički šok
- Tip II / Citotoksična ovisna o protutijelima
* Reakcije protutijela (IgM, IgG) s antigenom na površini stanice, bazalne membrane ili
izvanstaničnog matriksa
* antigeni mogu biti molekule koje su normalni dio staničnih membrana ili
tkiva, ili se radi o egzogenim antigenima
* protutijela uzrokuju bolest time što obilježavaju stanice za fagocitozu,
aktiviraju komplement, ili remete normalne stanične funkcije
a) Reakcija ovisna o komplementu
— Opsonizacija ciljne stanice zbog fiksacije
protutijela ili C3b fragmenta komplementa
— fagocitoza aktivacija komplementa privlači neutrofile i monocite - upala u tkivu
— Neposredna liza stanica putem kompleksa membranskih napadača
— Transfuzijska reakcija ‐ transfuzija krvi od nepodudarnog primatelja → neposredna liza eritrocita davatelja putem kompleksa membranskih napadača
— Fetalna eritroblastoza - Materno-fetalna inkompatibilnost Rh antigena (fetus +/ majka -) - IgG
— Autoimunosne hemolitičke anemije
— Goodpastuerov sindrom ‐ Protutijela na bazalne membrane bubrega i pluća
b) O protutijelima ovisna, stanicama posredovana citotoksičnost
— Ciljnu stanicu prekrivenu niskom koncentracijom IgG (rjeđe IgM) liziraju
(bez fagocitoze) nesenzibilizirane stanice koje posjeduju Fc-receptor, kao što su monociti, neutrofili i NK-stanice
— Virusne infekcije - prilikom replik. virusa u inf. stanici na površ. se pojavljuju virusne bjelančevine - na njih se veže IgG - na njih pomoću Fc receptora NK stanice - oslobađa se perforin i proteaze (granzin)
— Parazitarne infekcije - imaju ingument (otporni na neutrofile i makrofage) - vežu se IgE - pomoću Fc vežu se eozinfili - otpuštaju granule s glavnim bazičnim proteinom
c) Protutijelima posredovana stanična disfunkcija
— Protutijela usmjerena protiv površinskih receptora na stanicama dovode
do poremećaja funkcije tih stanica bez izazivanja njihova oštećenja ili
upalne reakcije
— Miastenija gravis ‐ vezanje inhibirajućih protutijela na acetilkolinske receptore na
skeletnoj muskulaturi – inhibicija prijenosa impulsa u mišić – oslabljene mišićne kontrakcije
— Gravesova (Basedowljeva bolest) ‐ stimulirajuća protutijela na TSH receptore na tireocitima - hipertireoza
— Pemphigus vulgaris ‐ protutijela na komponente dezmosoma na keratinocitima - razdvajanje keratinocita - stvaranje
intraepidermalnih mjehurića - Tip III / Posredovana imunokompleksima
* stvaranje kompleksa antigen – protutijelo
* odlaganje u tkivima
* oštećenje tkiva aktivacijom posrednika
upale
* egzogeni i endogeni antigeni
* samo stvaranje imunokompleksa ne znači
postojanje bolesti – to je normalan
mehanizam odstranjenja antigena!
* tipično se odlažu u stijenkama krvnih žila -
fibrinoidna nekroza/nekrotizirajući
vaskulitis
*SISTEMNA BOLEST IMUNOKOMPLEKSA
(SERUMSKA BOLEST)
— Unošenje stranog antigena
— Stvaranje protutijela
a) Stvaranje imunokompleksa u krvi
b) Odlaganje imunokompleksa u tkiva
c) Aktivacija sustava komplementa
d) Privlačenje upalnih stanica i
oštećenje tkiva enzimima i ROS
— Citoliza posredovana kompleksom
membranskih napadača
— Aktivacija sustava koagulacije
— Prvenstveno bubrezi, zglobovi, koža,
srce i serozne ovojnice
— SLE, nodozni poliarteritis
* LOKALIZIRANA BOLEST IMUNOKOMPLEKSA (ARTHUSOVA REAKCIJA)
— Lokalizirano odlaganje antigena
— stvaranje imunokompleksa in situ
— Intrakutana injekcija antigena
prethodno senzibiliziranoj osobi koja
ima otprije stvorena cirkulirajuća
protutijela
— Fibrinoidna nekroza stijenki krvnih žila
uz stvaranje tromba, upala
perivaskularno - Tip IV / Posredovana stanicama
a) Upala posredovana CD4 + limfocitima (reakcija odgođene preosjetljivosti)
— Mantouxova reakcija na tuberkulin
— pri 1. dodiru s TBC - neuspjeli makrofagi - prezentiranje CD4 limf. T pomoću IL-12 - nastaje Th1 koji ostaju u cirkulaciji godinama - u senz. osoba prilikom cijepljenja ovi se aktiviraju i izl. IFNg, IL-2 i TNF koji olakšavaju ekstravazaciju leuk. - u roku 24-72h otvrdnuće i crvenilo - ako se AG ne može razgradit kroz 2-3 tjedna dolaze makr. od utj. IFNg i pretvaraju se u epiteloidne st. - granulomatozna upala
— TBC, sarkoidoza, kontaktni dermatitis
b) Citotoksičnost posredovana CD8+ limfocitima T
— Senzibilizirani
CD8+ limfociti T
reagiraju s
antigenom na
ciljnim stanicama i
uništavaju ih
— Uništavanje virusima zaraženih stanica (npr. hepatitis C)
— Uništavanje tumorskih stanica
— Reakcija odbacivanja presatka tkiva ili organa
3
Q
Reakcije odbacivanja ili transplantacijske reakcije
A
- Odbacivanje presatka uzrokovano je reakcijom domaćina na tuđe HLA
koji se nalaze na stanicama presatka, a uključuje:
‐– protutijelima posredovano oštećenje (humoralno)
‐– oštećenje posredovano CD8+ citotoksičnim limfocitima (celularno)
‐– reakciju odgođene preosjetljivosti
a) Humoralno odbacivanje
— antigeni darivatelja stvore protutijela u tijelu primatelja (DSA) - vežu se na HLA i druge antigene u presatku - oštećenja tkiva po tipu II. preosjetljivosti - dolazi do aktivacije komplementa klas. putem - taloženje C4d u stijenkama peritub. kap. i glomerulima
— Akutno odbacivanje - poz. DSA u krvi i C4d u peritub. kap. - akutno oštećenje bubrežnog parenhima, naglo zatajenje bubrežne funkcije, porast N spojeva u krvi, oligurija, povišenje temp., bol - otkriveno na vrijeme može se liječiti - unutar prvih tj. do mj., ali može i bilokad kad se prestanu koristit imunosupresivi
— Hiperakutno odbacivanje - unutar 24h - primatelj prethodno senzibiliran na AG u presatku (transfuzija krvi, trudnoća)
— Kronično odbacivanje - poz. DSA i Cd4 - kronično oštećenje bubrežnog parenhima, proteinurija, progresivni gubitak bubrežne funkcije do potpunog zatajenja - nastaje mjesecima do godinama (uzrok de novo DSA) - odgovor na terapiju slab - moguće vidjeti uz kronične i aktivne znakove
b) Celularno odbacivanje
— CD8+ T-limf. primatelja senz. na HLA darivatelja uništavaju parenhim presatka
— reakcija preosjetljivosti tipa IV
— akutno - gusti upalni infiltrat u intersticiju bubrega - gubitak funkcije
— kronično - više akutnih odbacivanja, kronična upala
c) Reakcija presatka protiv primatelja
— GVHD – graft versus host disease
— kod presađivanja koštane srži
— presađeni imunokompetentni limfociti T dovode do stanicama
posredovanog oštećenja
— tipično su oštećeni koža, sluznica probavnog sustava i epitel žučnih vodova
a) akutni - osip, proljev, abdominalni grčevi, žutica, poremećena jetrena funkcija, reaktivacija infekcija
b) kronični - skleroza dermisa, suhoća očiju i usne šupljine, imunodeficijencija
4
Q
Sistemni eritematozni lupus (SLE)
A
- Kronična, sistemna
autoimunosna bolest - Autoantitijela, prvenstveno
antinuklearna - Bolest mladih žena (<30)
- Ž:M – 9:1
- bubrezi, koža, zglobovi, serozne ovojnice
1.) ETIOLOGIJA I PATOGENEZA
*Antinuklearna protutijela:
— protutijela protiv dvolančane uzvojnice DNA, anti ds-DNA
— anti-Smithovo protutijelo (Smithov antigen je jezgrin)
— protutijela na histone, nukleolarne antigene…
* Antifosfolipidna
— vezanje za kardiolipinski antigen (lažno + VDRL test (za sifilis))
— prokoagulantni učinak – tromboze, pobačaji, ishemija mozga
* ta protutijela stvaraju imunokomplekse s antigenima, a oni se odlažu u tkiva - tip III preosjetljivosti
* imunokompleksi svojim odlaganjem uzrokuju oštećenja većine visceralnih organa
* protutijela na eritrocite, leukocite, trobocite (tip II) - leukopenija (limfopenija), hemolitička anemija, trombocitopenija
- PATOLOGIJA
* Reakcija preosjetljivosti tipa III - glavne promjene u stijenkama malih krvnih žila
(akutni nekrotizirajući vaskulitis u bilo kojem tkivu)
* Koža
— leptirasti eritem ili eritem na udovima i trupu
— degeneracija bazalnog sloja epidermisa (bule, ulceracije)
— nekrotizirajući vaskulitis u dermisu
— lupus band test – odlaganje
imunokompleksa i komplementa na epidermalno-dermalnoj granici (i u makroskopski urednoj koži!)
— ako je zahvaćena samo koža - kronični diskoidni eritematozni lupus
* Zglobovi
— neerozivni sinovitis
* Bubrezi
— lupusni nefritis
— gotovo svi bolesnici
— prvenstveno glomeruli
* Kardiovaskularne promjene
— serozni ili fibrinozni perikarditis
— Libman-Sacksov endokarditis
* Hematopatološke promjene
— hemolitična anemija, neutropenija, trombocitopenija
* Ostalo - serozitis, splenomegalija, neuropsihijatrijhski simptomi - KLINIČKA SLIKA
* 4/11 znakova za potvrdu dijagnoze
— leptirasti osip lica
— diskoidni osip
— fotoosjetljivost
— ulceracije usne šupljine
— artritis 2+ zgloba
— serozitis
— bubrežna bolest
— neurološki poremećaji
— krvni poremećaji
— anti-DNA, anti-Smith, anti-fosfolipidna protutijela
— antinuklearna protutijela
* Rituximab (protiv CD20 na limf. B)
5
Q
Sjögrenov sindrom
A
- EPIDEMIOLOGIJA
* autoimunosna bolest obilježena suhoćom očiju i usta
* žene između 50 i 60 godina
* primarni ili sicca syndrom (40%)
sekundarni (povezan s drugim autoimunosnim bolestima) - PATOGENEZA
* protutijela protiv ribonukleoproteina SS-a (Ro) i SS-B (La)
* većina ima i RF
* gubitak tolerancije CD4+ limfocita na neki vlastiti antigen
* promjene najizraženije u suznim žlijezdama i slinovnicama - PATOLOGIJA
* slinovnice: oko kanalića i krvnih žila gust infiltrat limfocita uz
mjestimično stvaranje limfatičnih folikula
* u kasnijoj fazi atrofija i gubitak acinusa te nadomještanje vezivom
* u četvrtine promjene i u drugim organima (SS-A (Ro) protutijela) - KLINIČKA SLIKA
* Keratoconjunctivitis sicca - zamućenje vida, pečenje, svrbež,
oštećenje rožnice, ulceracije
* xerostomia (suhoća usta) - poteškoće u gutanju hrane, karijes
* krvarenje iz nosa
* laringitis, bronhitis, pneumonia
* tubulointersticijski nefritis
* periferna neuropatija
* rizik nastanka non-Hodgkin limfoma je gotovo 40 puta veći!
6
Q
Sistemna skleroza (skleroderma)
A
- EPIDEMIOLOGIJA
* autoimunosna bolest u kojoj dolazi do prekomjernog stvaranja kolageniziranog veziva u koži i drugim organima
* žene 60-70 godina; Ž:M - 3:1 - ETIOLOGIJA I PATOGENEZA
* aktivacija TH1 limfocita – oslobađanje TGF-beta i IL-13 – stvaranje kolagena
* oštećenje endotela – agregacija trombocita – mijenjanje propusnosti kž i
stimulacija fibroblasta
* proliferacija fibroblasta i stvaranje kolagena
* (ANA) protutijela na topoizomerazu I (anti-Scl-70) – difuzna skleroderma
* (ANA) anticentromerno protutijelo – lokalizirana skleroderma - PATOLOGIJA
* Difuzna skleroderma
— opsežno zahvaćanje kože, brzo napredovanje, rano zahvaćanje unutarnjih organa; ponajprije bubrega, rjeđe pluća, probavnog sustava, srca te zglobova i mišiće
* Lokalizirana skleroderma
— CREST sindrom - Calcinosis, Raynaudov
fenomen, Ezofagealna disfunkcija, Sklerodaktilija, Teleangiektazija
* Koža
— počinje na distalnim dijelovima okrajina i
širi se proksimalno
— edem, limfociti perivaskularno
— kasnije fibroza dermisa, gubitak epidermalni produljaka, gubitak kožnih adneksa, hijalino zadebljanje stijenki kž, „lice poput maske”
* atrofija mišićnog sloja i nadomještanje vezivom - jednjak!!! – disfagija
* stanjenje sluznice, gubitak resica – malapsorpcija
* plućna fibroza – dišne tegobe
* koncentrična proliferacija intime arteriola - bubreg – maligna hipertenzija – zatajenje bubrega!
7
Q
Reumatoidni artritis
A
- EPIDEMIOLOGIJA
* kronična, sistemna, autoimunosna
bolest
* 1% odrasle populacije
* Ž:M – 3:1
* vrhunac 35-50 godina - ETIOLOGIJA I PATOGENEZA
* povezanost s HLA-DRB1 (6. kromosom)
* polimorfizam gena PTPN22
— kodira tirozinsku fosfatazu - ona bi trebala inhibirati akt. limf. T - nekonotrolirana aktivacija - upala
* protutijela protiv ciklički citruliranih
peptida (CCP) l.b.
* reumatoidni faktor (RF) l.b. - PATOLOGIJA
* Zglobovi
— interfalangealni i zapešća
— kasnije i veći zglobovi
— simetrična zahvaćenost
— sinovija zadebljana, infiltrirana
limfocitima, makrofagima i plazma
stanicama, resice zdepaste
— kasnije ošetećenu hraskavicu prerasta
panus (granulacijsko tkivo)
— s vremenom ankiloza zglobova (ukočenost)
* Koža - reumatoidni čvorići na mjestima izloženim pritisku (25% bolesnika) - KLINIČKA SLIKA
* za dijagnozu barem 4
— Jutarnja ukočenost
— Artritis 3 ili više zglobova
— Zahvaćenost zglobova šake
— Simetrična zahvaćenost
— Reumatoidni čvorići
— Pozitivan RF
— Karakteristične RTG promjene
8
Q
Polimiozitis i dermatomiozitis / Mješovita boelst vezivnog tkiva / Bolest povezana s IgG4
A
- Polimiozitis i dermatomiozitis
a) PATOLOGIJA
* Polim. kod žena, nakon 40
* Derm. kod svih dobi uklj. djecu
b) ETIOLOGIJA I PATOGENEZA
* Polim. - uništenje popr. prug. vlakana CD8 T-limf.
* Derm. - mikrovaskulopatija uzrokovana humoralnom reakcijom
c) PATOLOGIJA
* u obje upalni mononuk. inflitrat između mišićnih vlakana - u dugotrajnoj bolesti zamj. vezivom uz atrofiju
d) KLINIČKA SLIKA
* slabost mišića zdjelice i ramena, pa na ruke i vrat
* kod derm. heliotropni eritem, Grottonove papule - Mješovita bolest vezivnog tkiva
* preklapanje obilježja sa SLE, skleroderme i ova prošla dva
* visok titar ANA na U1RNP - Bolest povezana s IgG4
* skupina bolesti koja dovode do stvaranja pseudotumora
* organ povećan, funkcija slabi
* Dijagnoza - gust inflitrat IgG4 pozitivnih plazma-stanica
a) PATOLOGIJA
* Mikuliczev sindrom (povećanje slinovnica i suznih žlijezda)
* pseudotumori, povećanje organa
9
Q
Amiloidoza
A
- heterogena skupina bolesti obilježena nakupljanjem amiloida (naziv za nakupine homogenog, eozinofilnog materijale) u međustan. prostorima razl. tkiva i organa
1.) AL amiloidoza
— nakupljanje lakih lanaca Ig (AL)
— najčešća vrsta u razvijenom svijetu
— primarna
— plazmocitom, multipli mijelom, B-stanični limfomi
2.) AA amiloidoza
— povezana s kroničnom upalom (sekundarna)
— nastaje iz amiloid A proteina iz jetre
autoimunosne bolesti, tbc, kronični osteomijelitis, tumori
3.) ALECT2 amiloidoza
4.) Nasljedne amiloidoze
— najčešća ATTRv amiloidoza, druga AFib
5.) Amiloidoze povezane starenjem
— ATTRwt amiloidoza
— srce, žile, karpalni kanal
6.) Ijatrogena amiloidoza
7.) Lokalizirana amiloidoza - PATOLOGIJA
- Bez obzira na tip amiloidoze (primarna, sekundarna, sistemna, lokalizirana),
morfološki nema razlike između izgleda zahvaćenih organa - organi su povećani, čvrsti, „poput voska”
- taloži se između stanica i u BM
- Bubreg: glomeruli, intersticij,
stijenke kž - Slezena: limfatični folikuli, sinusoide
- Jetra: Disseovi, parenhim
- Srce: intersticij (atriji)
- GI: naslage nalik na tumore
