2) Probava2 Flashcards
Jetrena encefalopatija
Također jetrena koma ili portosistemska encefalopatija. Zatajivanje rada jetre rezultira metaboličkim poremećajem središnjeg živčanog sustava. Neurološki znaci različitog stupnja od depresije, promjene ponašanja do manije i konvulzija. Središnje obilježje je nenormalna neurotransmisija u središnjem živčanom sustavu i neuromuskulatornom sustavu. Odgovorna je povećana koncentracija amonijaka u plazmu koji nastaje iz amina apsorbiranih iz gastrointestinalnog sustava. Te ulaze u sistemski cirkulaciju putem portosistemskih skretnica ili zbog posljedica hipertenzije portalne vene. Česta kod preživača i konja sa zatajivanjem rada jetre, pasa i mačaka s urođenim portosistemskim skretnicama i kod svih životinja s cirozom jetre.
Zatajenje jetre
Jetrena encefalopatija
Poremećaj toka žući s posljedičnom hiperbilirubinemijom
Metabolički poremećaji- hipoglikemija i acidoza
Vaskularne i hemodinamske promjene s poremetnjom zgrušavanja
Kutate promjene
Fotosenzibilizacija
Oštećenje koze koje nastupa kao posljedica aktivacije foto-dinamičkih pigmenta pod djelovanjem sunčevog UV zračenja.
Dolazi do gubitka dlake, eritrema i nekroze. Lezije su ograničene na područja bez dlake i na nepigmentiranim područjima.
Izvori foto-dinamičkih pigmenata su biljke, lijekovi i produkti urođenih poremećaja metabolizma porfirina.
Primarna
Nakon konzumacije primarnih odnosno već stvorenih foto-dinamičkih tvari koje se apsorbiraju u krv i talože u tkivu. Biljke (gospina trava i heljda) te lijekovi (tetraciklin i fenotiazin)
Sekundarna/hepatogena
Zahvaća biljoždere kada disfunkcija jetre ili začep žučovoda onemogućava normalno izlučivanje fitoeritrina u žuč. Nastaje iz klorofila pod djelovanjem probavnog bakterija. Pojavljuje se u životinja s kroničnim bolestima jetre kod kojih je izgubljeno 80 ili više % jetre.
Urođena porfirija- nenormalni metabolizam hema, dolazi do nenormalnog izlučivanja i nakupljanja porfirina koji postaje foto-dinamička tvar.
Razvojne anomalije
Urođene ciste (ciste žučovoda i kapsule) Dijafragmatska hernija Anomalija žučovoda Melanoza kapsule Tenziona lipidoza Fibroza kapsule Autoliza
Kongenitalne bilijarne ciste
Ugl slučajan nalaz kod psa,mačka, svinja svih dobnih kategorija. Pojedinačne, tanka stijenka obložena jednim slojem bilijarnog epitela i ispunjene prozirnom tekućinom. Nastaju uslijed nenormalnog razvoja intrahepatičkih žučovoda. Difer. dijagn. paraziratne ciste.
Multiple ciste kod mačka , psa , svinja. Razvojne anomalije intrahepatičkih žučovoda, benigne, cistične, bilijarne neoplazme.
Dijafragmatska hernija
Poremećaj položaja jetre tj. ulazak jetre u prsnu šupljinu. Posljedica oštećenja ošita ili urođena malformacija s nezatvaranjem ošita ili trauma s njegovom rupturom.
Tenzijska lipidoza
Kod goveda. Na jetrenom rubu ograničena ,blijeda područja parenhima. U blizini prihvaćanja ligamenta , ometa snabdjevanje krvi u okolni parenhim jetre uslijed napetosti tj. zatezanja kapsule. Nema funkcionalnu važnost.
Hemodinamske promjene
Anemija jetre s centrolobularnom distrofijom
Urođene portosistemske anastomoze (šantovi) s atrofijom jetre
Pasivna punokrvnost
Telangiectasiae
Infarkt
Anemija
Centrolobularna područja režnjića posljednja dobivaju krv i najmanje kisika te se učinci hipoksije prvi manifestiraju. Teške anemiju naglog početka. Kronična anemija rezultira atrofijom centrolobularnih hepatocita, dilatacija i punokrvnost sinusoida. Pojačani lobularni crtež.
Pasivna punokrvnost
Kod svih vrsta životinja. Posljedica je srčanih poremećaja , desnostrana srčana insuficijencija uzrokuje povišenje tlaka u donjoj šupljoj veni te se proširuje na jetrenu venu i njene dotoke.
Akutna
Posljedica akutne desnostrane srčane insuficijencije. Manje povećanje, na prerezu se cijedi veća količina krvi.
Kronična
Posljedica je endokardioze desnog atrioventrikularbog zalistka. Češća je kod starijih pasa. Difuzno povećanje i zaobljeni rubovi jetrenih režnjeva, centrolobularni hepatociti atrofiraju, degeneriraju i propadaju.
U početku širenje centralnih vena i centrolobularnih sinusoida. Trajna centrolobularna hipoksija uzrokuje atrofiju ili gubitak hepatocita i centrolobularnu fibrozu.
Hepatocelularna lipidoza
Masna jetra, steatoza. Povećana količina masti u jetri tj. stupanj nakupljanja triglicerida unutar hepatocita veći od njihove metaboličke razgradnje ili oslobođenja u obliku lipoproteina. Pojavljuju se kao posljedica narušavanja normalnog metabolizma masti.
- Povećani dolazak masti u jetru kao posljedica povećane količine masti u hrani ili povećane mobilizacije triglicerida iz masnog tkiva uslijed povećane potražnje za energijom.
- Nenormalno funkcioniranje hepatocita kao posljedica smanjenja E potrebne za oksidaciju masnih kiselina unutar hepatocita.
- Povećana količina UH u hrani rezultira povećanjem sinteze masnih kiselina i posljedičnim stvaranjem veće količine triglicerida u hepatocitima.
- Povećana esterifikacija masnih kiselina u trigliceride kao odgovor na povećane konc. glukoze i inzulina, stimulira se sinteza triglicerida iz glukoze ili se prolongira dolazak hilomikrona.
- Smanjenje sinteze apoproteina i posljedično smanjenje stvaranja i oslobađanja lipoproteina iz hepatocita.
- Oslabljeno lučenje lipoproteina iz jetre uslijed oštećenja sekretornih mehanizma uzrokovanih hepatotoksinima ili lijekovima.
Makroskopski
- jetra je povećana i postaje žute boje.
- u blagim slučajevima masti se mogu nakupljaju u spec. dijelovima svakog režnjića, a u ekstremnim slučajevima kada je zahvaćena cijela jetra, znatno je povećana i može imati izrazito masnu strukturu.
Mikroskopski
- u citirati hepatocita lako se uočavaju lipidne vakuole (difuzno intracelularno nakupljanje masti u cijeloj jetri)
Hepatomegalija, žučkasta boja, počinje centrolobularno, sklonost rupturama, intracelularna akumulacija masti.
Nakupljanje glikogena u jetri
Glukoza se u hepatocitima skladišti kao glikogen kojeg nakon hranjenja često ima u velikim količinama. Povećano nakupljanje pojavljuje se u sklopu metaboličkih poremećaja koji uključuju regulaciju glukoze - šećerna bolest i bolest skladištenja glikogena. (Promjene na jetri su jedno od obilježja sistemske bolesti).
Hepatopatija uzrokovana stereoidima je degeneraciju hepatocita uzrokovana glukokortikoidima koju karakterizira povećano nakupljanje glikogena u jetri. Glukokortikoidi induciraju glikogen sintetazu i na takav način stimuliraju skladištenje glikogena u jetri što uzrokuje bubrenje(naoticanje) hepatocita, posebno u midzonalnim područjima. Jetra je povećana i blijeda ali bez većih uocljivih promjena. Pojavljuje se kod pasa kao posljedica hiperadrenokorticizma , iatrogenog podrijetla.
Amiloidoza
Sve vrste životinja. Nije zasebna bolest nego obuhvaća različite bolesti koje uzrokuju taloženje proteina koji su sastavljeni od tračaka negranajućih fibrila posloženih u Beta konformaciji. Makroskopski jetra je povećana, prhka i blijeda. Histološki jetreni amiloid izgleda kao svijetle eozinofilne amorfne tvari koja se najčešće nalazi u Disseovim prostorima duž sinusoida, a može se uočiti u portalnom traktu i u stijenkama krvnih žila. Karakterističan svijetlozeleni izgled u preparatima obojenim Congo crvenilom.
3 tipa:
1. Primarna amiloidoza- amiloidna vlakna su označena kao AL (amiloidni laki lanci) i čine ih laki lanci imunoglobulina koje sintetiziraju tumori plazma stanica.
2. Sekundarna ili reaktivna amiloidoza- pojavljuje se kao posljedica dugotrajne upale koja se pojavljuje tijekom kronične infekcije ili destrukcije tkiva. Najčešći tip amiloidoze u veterini. Fibrile čini amiloid A(AA). Prekursorna bjelančevina je serumski s amiloidom-povezani protein (SAA), koji je zapravo apolipoprotein i koji ulazi u skupinu proteina akutne faze koji se sintetiziraju u jetri.
3. Urođena ili familijarna amiloidoza- pojavljuje se sporadično u životinja i opisana je u pasa pasmine Shar-Pei te orijentalnih mačaka.
Klinički znakovi- disfunkcija ili zatajivanje jetre , može doći do rupture(naročito kod konja) i iskrvarenja u trbušnu šupljinu. Amiloid se nakuplja u bebrezima (glomerulima) , znakovi zatajenja bubrega mogu se pojaviti prije kliničkih znakova disfunkcije jetre.
Nakupljanje bakra
Metabolički poremećaj , oštećenje jetre posljedica progresivnog nakupljanja bakra u jetri. Pojavljuje se kod domaćih životinja, naročito kod ovaca kod kojih je skladištenje bakra slabo regulirano. Kod pasa urođeni poremećaji metabolizma bakra. U normalnim uvjetima serumski bakar vezan je za ceruloplazmin, dok je bakar u jetri vezan za metalotionein. U slučaju suviška bakar je jednoliko raspodijeljen po citoplazmi hepatocita ali kasnije se koncentrira unutar lizosoma. Dovode do stvaranja reaktivnih kisikovih slobodnih radikala- peroksidacija lipida koji zahvaća mitohondrije i druge stanične membrane.
Otrovanje bakrom posljedica:
1. Prekomjerne količine bakra koji se dodaju hrani
2. Pašnjaci koji nemaju dovoljnu količinu molibdena koji antagonizira resorpciju bakra
3. Jedenje biljaka koje sadrže hepatotoksične fitotoksine (Heliotropium,Crotalaria,Senecio).
4. Urođeni poremećaji metabolizma bakra kod pasmina pasa Wesi, dalmatinac.
Kod preživača - akutna, teška intravaskularna hemoliza i hepatocelularna nekroza, koja je posljedica akutne anemije. Centrolobularna i midzonalna nekroza koje su posljedica hipoksije.
Zarazni hepatitis psa
HCC- hepatitis contagiosa canis. Virusna infekcija jetre pasa i drugih kanida, uzrokovane kaninim adenovirusom1(citolitički), koja uzrokuje upalu i akutnu nekrozu jetre. Virus ima tropizam prema hepatocitima, vaskularnom endotelu i bubrežnom epitelu.
Psi su virusi izloženi oralnim putem (najčešće nakon kontakta s mokraćom inficiranih pasa). Viremija traje između 4-8 dana, inficirani psi izlučuju virus mokraćom znatno duže vrijeme. Virus se umnaža u tonzilama uzrokujući njihovu upalu, širi se u lokalne limfne čvorove i dospijeva u sistemsku cirkulaciju putem ductusa thoracicusa. Viremija uzrokuje leukopeniju i groznicu. U sljedećoj fazi virus dolazi u jetru i zahvaća endotelne i mezotelne stanice. Oštećenju jetre prethodi infekcija Kupfferovih stanica. Dolazi do nekroze inficiranih stanica. Lezije uključuju posvuda prisutne petehije i ekhimoze, nakupljanje prozirne tekućine u peritonealnoj i drugim seroznim šupljinama, fibrinske tračke na površini jetre te povećanje i crvenilo tonzila i limfnih čvorova. Jetra je umjereno povećana i prhka, a u centrolobularnim područjima mogu se uočiti mala žarišta hepatocelularne nekroze s mrljastim žutim diskoloracijama, a ponekad se na površini kapsule može uočiti fibrin , povećanje jetrenog lobularnog crteža. Karakterističan nalaz je edemom uzrokovano zadebljanje stijenke žučnog mjehura.
Težina mikroskopskih promjena oslikava trajanje bolesti. Primljiva štenad brzo podlegne infekciji i uočavaju se samo rasijana žarišta hepatocelularne nekroze,dok fulminantna bolest u starijih pasa često uzrokuje i rasijana žarišta hepatocelularne nekroze i proširenu centrolobularnu nekrozu. Centrolobularna nekroza je posljedica virusnog endoteliotropizma koji dovodi do staze krvi i lokalne hipoksije. U vaskularnom endotelu i hepatocitima nalaze se velike amfofilne intranuklearne inkluzije. Zonska nekroza je posljedica ishemije. Oštećenje endotela može uzrokovati diseminiranu intravaskularnu koagulaciju i hemoragičnu dijatezu. Kod nekih pasa koji se oporavljaju od infekcije može se razviti imuni-kompleks uveitis (preosjetljivost tipa 3) kod kojeg dolazi do degeneracije i nekroze endotela rožnice s posljedičnim edemom rožnice- bolest plavog oka.
