Regulacija uzimanja hrane Flashcards
Što je probava?
Probava je gastrointestinalni proces razgradnje hrane i apsorpcije njezinih sastavnih dijelova u tijelo.
Kako i gdje započinje probava? (opiši proces)
Probava započinje u ustima kada se hrana usitnjava žvakanjem, a slina vlaži hranu i započinje probavu. Gutanjem se hrana spušta kroz jednjak do želuca, glavna uloga želuca je da se u njega spremi hrana. U želucu klorovodična kiselina razgrađuje hranu u sitne komadiće, a pepsin započinje razgradnju molekula bjelančevina u aminokiseline. Želudac kroz pilorični sfinkter prazni svoj sadržaj u dvanaesnik- gornji dio crijeva u kojem se odvija najveći dio apsorpcije. Probavni enzimi u želucu razgrađuju molekule bjelančevina u aminokiseline, škrob i jednostavne šećere. Jednostavni šećeri i aminokiseline prelaze kroz stijenke dvanaesnika i idu u jetru, u jtri se proizvodi žuč koja se pohranjuje u žučnom mjehuru sve dok se ne ispusti u dvanaesnik. Žuč raspršuje masti, koje su sada u obliku kapljica, one ne mogu proći kroz stijenke dvanaesnika pa se malim kanalima odvode u limfni sustav. Od preostale vode i elektrolita većina se apsorbira u debelom crijevu, a ostatak se izbacuje kroz anus.
Koje su tri faze metabolizma?
Tri faze metabolizma su:
a) CEFALIČNA FAZA- pripremna faza, još uvijek nije počela apsorbcija hranjivih tvari, nismo niti počeli jesti, samo mislimo na hranu
b) FAZA APSORPCIJE- iz crijeva se u krv, a zatim i u stanice prenose glikoza, masti i aminokiseline, razina inzulina u krvi je visoka što svim stanicama omogućuje metaboliziranje glukoze
c) FAZA GLADOVANJA- smanjuje se količina inzulina u krvi, a povećava se količina glukagona, te katekolamina,
Koja su tri izvora energije?
Tri izvora energije su: lipidi, aminokiseline i glukoza.
Kako su pohranjenje zalihe energije u organizmu?
Zalihe energije u organizmu pohranjene su u obliku masti, glikogena i bjelančevina.
Opiši nastajanje kratkoročnih i dugoročnih zaliha energije.
Kratkoročne zalihe energije nastaju kada mišići i jetra glukozu pretvaraju u glikogen što predstavlja kratkoročnu zalihu, dugoročne zalihe energije nastaju kada se višak ugljikohidrata i aminokiselina pretvara u masti koje se talože u tkivu.
Koji sve faktori utječu na uzimanje određene količine hrane?
Faktori koji utječu na uzimanje hrane su: energetske potrebe organizma, smanjenje temperature okoline u kojoj se nalazimo, pojava specifičnih gladi i dr.
Zašto se sve troše kalorije u organizmu?
Većina kalorija unešenih u organizam se troši za održavanje bazalnog metabolizma, te za održavanje ostalih vitalnih procesa organizma.
Objasni pojam “specifične gladi”.
Specifične gladi javljaju se kao potreba organizma za pojedinim tvarima poput masti, uglikohidrata, bjelančevina, minerala i vitamina.
Koje je povijesno shvaćanje pojave gladi?
Povijesno shvaćanje pojave gladi je zapravo mišljenje da se glad javlja kao posljedica kontrakcije želuca kada je prazan, dok je sitost uvjetovana širenjem želuca uslijed uzimanja hrane. Takvo stajalište je odbačeno, iako je dokazano da napunjenost želuca utječe na veličinu obroka, jer se iz želuca preko X. kranijalnog živca prenose impulsi o zategnutosti stijenke želuca.
Što govori homeostatička ili teorija fiksnih razina o pojavi gladi?
Prema teoriji fiksnih razina ljudi imaju fiksnu razinu energije koju trebaju, a kada ta razina energije opadne aktivira se mehanizam gladi kako bi kompenzirali taj nedostatak energije.
Što govore shvaćanja 50-ih godina o pojavi gladi i sitosti?
50-ih godina glavna teorija o shvaćanju pojave gladi i sitosti bila je ona koja je predpostavljala da su za to odgovorna dva dijela hipotalamusa: LATERALNI i VENTROMEDIJALNI hipotalamus. Lateralni hipotalamus je ekscitatorni i centar je za glad, dok je ventromedijalni hipotalamus inhibitorni i centar je za sitost.
Do čega dovode lezije lateralnog hipotalamusa?
Lezije lateralnog hipotalamusa dovode do afagije - odbijanja hrane i adipsije- odbijanja vode, osim toga životinje kojima je oštećen lateralni hipotalamus ne odbijaju samo hranu već imaju i nizak stupanj pobuđenosti
Do čega dovode lezije ventromedijalnog hipotalamusa?
Lezije ventromedijalnog hipotalamusa dovode do hiperafagije, štakori kojima je uništen ventromedijalni hipotalamus jeli su dok ne bi dostigli 2x svoje težine, to se odvijalo u dvije faze: dinamična faza kad bi neprestano jeli i statična faza kada ne bi jeli ukoliko su morali preći prepreku da bi dobili hranu
Obijasni glukostatsku teoriju.
Glukostatska teorija govori da bi aktivnost centra za glad i sitost ovisila o količini glukoze u krvi. Time je prvenstveno definirano kratkoročno uzimanje hrane, pa bi se prema tome glad javljala kada bi u krvi bilo premalo glukoze. No to je odbačeno jer i u normalnom stanju količina glukoze u krvi varira u uskim granicama, također hranjenju ne predhodi uvijek pad glukoze u krvi, katkad je pad glukoze u krvi i posljedica hranjenja.