Procjene ličnosti i planiranje tretmana Flashcards
Kako se pristupa problemu djeluju ili ne djeluju li terapijske intervencije?
Ključno pitanje
Kako i zašto terapijske intervencije djeluju ili ne djeluju?
Dva pristupa ovom problemu
1) provjera efikasnosti specifičnih tehnika
2) detektiranje zajedničkih obilježja terapija
Što uključuje organiziranje terapijskog tretmana (3)?
Organiziranje terapijskog tretmana uključuje integraciju informacija o
- Problemu pojedinca
- Njegovim kapacitetima i karakteristikama
- Okolnostima
Na temelju čega i uzimajući što u obzir terapeut određuju način rada?
Na temelju procjene ličnosti, terapeut određuje način rada uzimajući u obzir
- Da li je potrebna hospitalizacija ili ne
- Intenzitet (koliko često i koliko dugo je tretman trajati)
- Ciljeve tretmana
- Način rada (individualno, grupno ili obiteljsko)
- Specifične strategije i tehnike
Što je cilj procjene ličnosti (koja pitanja)?
Cilj procjene ličnosti je odgovoriti na pitanje.
Koji tretman, kod koga, je najučinkovitiji za određenog pojedinca s tim specifičnim problemom i u kojim okolnostima.
Kakav je terapijski rad?
Terapijski rad je izrazito individualiziran
- Postoji preko 400 različitih psihoterapija, no samo mali broj je empirijski provjeren.
S čime je bila psihološka procjena 1950-1960 povezana?
Psihološka procjena 1950 - 1960 je bila izrazito vezana uz terapijski pravac
- Većinom projektivne tehnike koje su se bazirale na dinamiku ličnosti iz psihoanalitičke perspektive (konflikti)
- Cilj je bio detektirati simptome s konfliktima za koje se smatralo da uzrokuju probleme
Kakva je psihološka procjena 1960 - 1970?
Psihološka procjena 1960 – 1970
- Humanistički (potrebe) i bihevioristički (ponašanje) pravci iznjedrili svoje metode procjene
Koje su nespecifične odlike terapije?
Zajedničke svim pristupima - neizostavni uvjeti za terapijsku promjenu
Rogers (1957) - Autentičnost psihoterapeuta - Fokus na pozitivno - Empatija Frank (1973) - Klijentu probuditi nadu u poboljšanje - Prebroditi demoraliziranje - Stvaranje korektivnog emocionalnog iskustva
Objašnjavaju zašto su većinom podjednake uspješnosti različitih pravaca.
Naglasak na odnos terapeuta i pacijenta, a manje na same tehnike.
Koje su specifične odlike terapije?
U središte pozornosti stavlja rezultate psihodijagnostičke procjene.
Vrlo sličan medicinskom pristupu
- Na temelju dijagnoze se „propisuje” način rada
- Za pojedine dijagnoze su namijenjene specifične tehnike.
Kako utječu karakteristike klijenta?
Neki pojedinci dobro reagiraju na neke terapijske oblike rada
- Cilj je odrediti kome što odgovara
- Beutler (1983; 1989; Beutler, Moleiro, Malik, & Harwood, 2003)
- Primjena terapijskih tehnika bez uzimanja u obzir karakteristike pojedinca predviđa 10% uspješnosti tretmana
- Definiranje oblika rada na temelju karakteristika pojedinca predviđa 64% uspješnosti tretmana
- Definiranje oblika rada na temelju karakteristika pojedinca i kvaliteta terapijskog odnosa – predviđaju 90% uspješnosti tretmana
Zaključak
- Uz nespecifične faktore (briga, empatija, poštovanje..) treba uzeti u obzir i specifičnost pojedinca pri planiranju tretmana
Što točno trebamo znati o klijentu?
Što točno trebamo znati o klijentu? Lazarus (1973) – BASIC-ID - Behaviors (ponašanja) - Affects (afektivna stanja) - Sensory experiences (percepcija) - Imagery (imaginativnost) - Cognitions (kognicije)
- Interpersonal relationships (međuljudske odnose),
- and need for Drugs (potreba za psihoaktivnim supstancama)
Koji je Beutlerovih 6 dimenzija na temelju kojih se treba donositi odluka o kreiranju terapije?
Beutlerovih 6 dimenzija na temelju kojih se treba donositi odluka o kreiranju terapije
1) Razina funkcioniranja
Specifične intervencije i tehnike:
2) Socijalna podrška
3) Kompleksnost/kroničnost problema
4) Stil suočavanja
5) Otpor
6) Razina uznemirenosti
7) Faza rješavanja problema
Svaka dimenzija se može procijeniti putem instrumenata, intervjua, opažanja, ranijih podataka
- Npr. STS Clinician’s Rating Form; D. Fisher, Beutler, & Williams, 1999)
- Ali i MMPI, BDI, STAI, Brief Symptom Inventory, Global Assessment of Functioning rating.
Što je razina funkcionalnosti?
Odnosi se na težinu problema
- Koliko utječe na svakodnevne aktivnosti pojedinca (socijalnu okolinu, posao..)
- Neraskidivo povezna s kapacitetima pojedinca da se nosi s problemom
OBRATITI POZORNOST PRI PROCJENI LIČNOSTI!!
- Procjena ličnosti nije samo puko dodavanje papira kojeg ispitanik treba ispuniti, već i opažanje
Koji znakovi ukazuju na nižu funkcionalnost?
Znakovi koji ukazuju na nižu funkcionalnost
- (Ne)mogućnost funkcioniranja tijekom intervjua
- Slaba koncentracija pri postupku procjene ličnosti
- Dekoncentracija uslijed manjih distrakcija
- Generalni dojam ispitivača o stanju pojedinca
- Teškoće u komunikaciji/interakciji s procijeniteljem
- Višestruki problemi u većem broju područja djelovanja pojedinca (kuća, posao, društvo, rodbina..)
Koji faktori produljuju trajanje tretmana, a koji smanjuju?
Visoka disfunkcionalnost
Faktori koji produljuju trajanje tretmana
- Ozbiljnije dijagnoze (npr. bipolarni poremećaj)
- Loše premorbidno funkcioniranje
- Prisustvo manje relevantnih podražaja koji odražavaju patologiju
- Starost između 25 i 50 godina
- Niska socijalna podrška
- Očekivanja klijenta da će trebati puno vremena za konkretne promjene
Niska disfunkcionalnost
- Kratke intervencije
Što je socijalna podrška?
Podrazumijeva snažnu koherentnu povezanost s članovima obitelji i sigurnost zaposlenja
- Osobe sa snažnijom socijalnom podrškom brže i efikasnije postižu ciljeve psihoterapije.
Neformalna procjena socijalne podrške?
Neformalna procjena socijalne podrške
- Razina povjerenja i poštovanja drugih prema klijentu
- Kvaliteta i mogućnosti ljudi u koje klijent ima povjerenje
- Osjećaj usamljenosti
- Osjećaj napuštenosti od strane obitelji i prijatelja
- Do koje mjere se klijent osjeća dijelom obitelji i kruga prijatelja
- Broj i kvaliteta odnosa s prijateljima
Visoka socijalna podrška?
Visoka socijalna podrška
- Kraće trajanje- brže promjene
- Očekuju se dugoročniji efekti terapije
- Manja efikasnost KBT-a
Niska socijalna podrška?
Niska socijalna podrška
- Bihevioralne tehnike postižu bolje efekte
- Preporuka – poticati socijalnu podršku
Što je kompleksnost problema (uzrok, mjerenje)?
Neki problemi su vrlo jasni (npr. fobije), dok su drugi dosta konfuzni, tj. utječu na puno područja u životu
- Uzroci kompleksnijih problema su općenito dugotrajniji i teži za otkriti
Kompleksnost problema ne vodi nužno do problema u funkcioniranju
- Netko može biti nezadovoljan npr. Kvalitetom odnosa s drugima, ali i dalje relativno normalno funkcionirati
Teško ih je procijeniti, jer ne postoje instrumenti kojima se mjere
- No, postoje smjernice za procjenu kompleksnosti
Kakvi su kompleksni problemi?
Oblici ponašanja se pojavljuju u raznim situacijama.
Ponašanja predstavljaju rituale za rješavanje interpersonalnih ili dinamičnih konflikata u podlozi.
Interakcije su primarno povezane s prošlim a ne sadašnjim vezama.
Rezultat repetetivnih ponašanja je patnja a ne nagrada – Problemi su simbolička reprezentacija konflikata u podlozi problema.
Kakvi su jednostavni problemi?
- Vezani uz specifičnu situaciju
- Prolaznog karaktera
- Prouzrokovani neadekvatnim znanjem ili vještinama
- Izravno povezan s problematičnim događajem
- Proizlaze iz nekih dugotrajnijih navika
Koje su preporuke za tretman kompleksnih problema?
- Grupna ili obiteljska terapija za otkrivanje obrazaca ponašanja
- Vježbati atipične obrasce ponašanja koji klijentu predstavljaju problem
- Istraživanje obrasca ponašanja i odnosa s drugima
- Interpretiranje transfera
- Interpretiranje otpora
- Slobodne asocijacije
Koje su preporuke za tretman jednostavnih problema?
- Ugovor o željenom ponašanju
- Trening socijalnih vještina
- Postupno izlaganje
- Potkrepljivanje ciljanih oblika ponašanja
- Upravljanje situacijom
- Mijenjanje disfunkcionalnih misli
- Uvježbavanje alternativnog načina promišljanja
- Samo-motrenje
- Kontrauvjetovanje
- Relaksacija
- Biofeedback
Kakve su osobe s eksternaliziranim stilom suočavanja?
- Djeluju impulzivno, pripisuju uzroke problema lošoj sreći ili vanjskim faktorima, te aktivno pokušavaju izbjeći nove probleme
- Nemaju dobar uvid u vlastito ponašanje
Kakve su osobe s internaliziranim stilom suočavanja?
- Češće optužuju sebe za probleme i smatraju da nemaju dovoljno kapaciteta nositi se s problemima
- Pod većim su stresom i teže razumijevati problem koji ih muči
Koje su odlike klijenata s eksternaliziranim stilom suočavanja?
- Projekcija
- Paranoja
- Ekstraverzija
- Agresivnost
- Okrivljavanje drugih za svoje probleme
- Loše podnošenje frustracije
- Sklonost manipuliranju drugima
- Distrakcija zbog traženja podražaja
- Somatizacija s fokusom na traženje dodatnih nagrada/koristi
Koje su odlike klijenata s internaliziranim stilom suočavanja?
- Introverzija
- Intelektualiziranje
- Pretjerana kontrola emocija
- Poricanje
- Potiskivanje
- Reaktivna formacija
- Umanjivanje problema
- Povlačenje iz društva
- Somatizacija sa simptomima pretjerane aktivnosti autonomnog živčanog sustava
Koje su preporuke za rad s klijentima s eksternaliziranim stilom suočavanja?
- Unaprijeđivanje socijalnih vještina
- Trening asertivnosti
- Grupni rad
- Upravljanje ljutnjom
- Postupno izlaganje problemu
- Potkrepljivanje ponašanja
- Dogovor (ugovor) o ponašanju
- Propitivanje disfunkcionalnih uvjerenja
- Vježbanje alternativnog stila razmišljanja
- Kontrola podražaja
- Supresija automatskih misli
- Relaksacija
Koje su preporuke za rad s klijentima s internaliziranim stilom suočavanja?
- Direktne instrukcije
- Biblioterapija
- Interpretacija efekta transfera
- Razlučivanje razloga otpora
- Individualni rad
Što je otpor?
- Razina suradljivosti s psihoterapeutom
- Najčešće je u pitanju obrana osjećaja kontrole/autonomije
- Neki ne vole da im se nameću ideje i interpretacije
Kakav je klijent s snažnim otporom?
- Izrazita potreba za autonomijom
- Ne dozvoljavanje utjecajima izvana
- Dominantnost
- Anksiozno suprostavljajući stil
- Poveća povijest interpersonalnih konflikata
- Loš ishod prijašnjih tretmana
- Odbijanje prihvaćanja terapetovih interpretacija
- Neispunjavanje zadataka u sklopu terapije
Kakav je suradljivi klijent?
- Traže usmjeravanje
- Submisivnost
- Otvorenost ka iskustvu
- Prihvaćaju interpretacije terapeuta
- Surađuje i ispunjava zadatke vezane uz terapiju
- Tolerira događaje koji su izvan njegove/njene kontrole
Koje su najuspješnije metode s klijentima koji pružaju otpor?
Neizravne, suportivne, samousmjeravajuće intervencije
- Samo-motrenje/opažanje
- Reflektiranje
- Podrška
- Podržavajuća interpretacija transfera
Koje su najuspješnije metode sa suradljivim klijentima?
Izravniji i strukturiraniji pristup
- Dogovaranje (ugovaranje) ponašanja
- Upravljanje situacijom i budućim odlukama
- Postepeno izlaganje
- Kontrola podražaja koji dovode do problema
- Restrukturiranje kognicija/misli
- Savjetovanje
- Zaustavljanje automatskih misli
- Terapijske interpretacije problema.
Što je razina anksioznosti?
Razina anksioznosti, konfuzije i depresije zbog problema.
Kakva je umjerena razina uznemirenosti?
Umjerena razina
- Motivira pojedinca na promjenu
- Može povećati kognitivno funkcioniranje (usmjeriti pažnju, intelektualno funkcioniranje..)
Što ako je uznemirenost prevelika?
Ako je uznemirenost prevelika
- Može remetiti normalno kognitivno funkcioniranje i otežavati rad na sebi
Koje su odlike visoke uznemirenosti?
- Agitiranost/nemirnost
- Visoka emocionalna pobuđenost
- Slaba koncentracija
- Podrhtavanje glasa
- Simptomi autonomnog živčanost sustava
- Hiperventilacija
- Pretjerana osjetljivost
- Snažni osjećaji
Koje su odlike niske uznemirenosti?
- Staloženost
- Slabo emocionalno uključivanje u tretmanu
- Tupost osjećaja
- Usporeni govor
- Neizražajni govor
- Izostanak simptoma
Što s visoko uznemirenim klijentima?
Odmah poraditi na snižavanju uznemirenosti.
Tehnike
- Proghresivna mišićna relaksacija
- Vođeno zamišljanje
- Biofeedback.
- Tjelovježba
- Postepeno izlaganje
- Društvenoo i kognitivno vezana pobuđenost
- Meditacija
- Emocionalna podrška
- Mijenjanje disfunkcionalnih misli
- Upravljanje vremenom
- Farmakoterapija, ali uz psihoterapijski tretman
Što s ne-uznemirenim klijentima?
Potaknuti razinu uznemirenosti kako bi klijent shvatio ozbiljnost problema, ako on zaista postoji.
- Pretjerano naglašavanje problema
- Role play
- Konfrontacija
- Obiteljska terapija s fokusom na ponašanje koje utječe na članove obitelji
- Otvoren/direktan pristup
- Predviđanje ponovnog javljanja simptoma
- Razgovor o bolnim sjećanjima
- Pristupanje afektivnim reakcijama
- Zamišljanje scenarija
- Interpretacija transfera i otpora
Kako se odvija proces promjena?
Proces promjena (rada na sebi) se odvija u fazama
- Bilo koji klijent može pristupiti savjetovanju u bilo kojoj fazi
- Neki pojedinci razmatraju potrebu da se mijenjaju, ali još ne znaju kako tome pristupiti (tipično za one koji su upućeni na psihoterapiju, s otporom i niskom razinom uznemirenosti)
- Neki drugi su se već pokušali mijenjati, ali im sada treba drugačiji pristup
Jesu li faze promjena stabilne ili promjenjive?
Faze promjena nisu stabilne, već su podložne promjenama
- Netko može brzo prelaziti iz jedne faze u drugu, vraćat se nazad itd..
- Poželjno je da klijent tijekom terapije prođe sve faze
- Terapeut bi trebao kontinuirano pratiti u kojoj fazi se klijent nalazi
- Klijent može imati kompleksan problem koji se odvija na više domena, a koji se odvijaju u raznim fazama
Koji su pet serijalnih faza u procesu promjene?
Prije konkretnih pokušaja promjene
1) Prije promišljanja o promjeni
- Klijent slabo motiviran na promjenu stavova i ponašanja – ne vide razlog zašto bi se mijenjali
- Najčešće, osobe u odnosu s klijentom zahtjevaju promjene (roditelji, partneri, poslodavci, sud…)
- Rad na sebi će se nastaviti ako se nastavi pritisak okoline, sve dok ga pojedinac ne internalizira
2) Promišljanje
- Pojedinac ozbiljnije razmatra potrebu za promjenom. Svjesni su problema i nastoje ga riješiti, ali još ne poduzimaju daljnje korake
3) Priprema
- Predani su radu na sebi, što se vidi iz njihovog nastojanja rada na sebi u bližoj budućnosti
- Mogući su eksperimentalni pokušaji promjena ponašanja, ali još uvijek ne vide jasno kako postići željenu promjenu, pa su otvoreni za pomoć
Pokušaji promjene
4) Akcije
- Točka u kojoj klijent zaista mijenja svoju okolinu, ponašanja i stavove
- Izrazito zahtjevna faza koja izistkuje vrijeme i energiju klijenta
- U ovoj fazi se najjasnije vide promjene kod klijenta
5) Održavanje
- Rad na konsolidiranju promjena i spriječavanja povratka na staro
- Najčešće se provjerava popratnim intervjuom kako bi psihoterapeut utvrdio jesu li se promjene ustalile ili ne
Koje su preporuke za rad u različitim fazama?
Preporuke za rad u različitim fazama
Prije promišljanja
- Najčešće klijenti koji su upućeni u tretman pružaju najjači otpor i iskazuju najnižu razinu uznemirenosti
- Najvažnije je posvetiti vremena područjima njihova života s kojim su zadovoljni i s kojima nisu (samo-motrenje)
Promišljanje i priprema
- Stvaranje odnosa s klijentom, izgradnja povjerenja i svjesti o problemu – izrazito važno
- Istraživanje obrazaca ponašanja i interpersonalnih odnosa, razloge za i protiv promjene, te razmatranje strategija kako te promjene postići
- Najadekvatniji pristupi – humanistički
- Potiče uvid i istraživanje sebe, provjeru vrijednosnog sustava, nova iskustva, postavljanje osobnih ciljeva
Akcija
- Primjena brojnih specifičnih i konkretnih tehnika – najveća korist od KBT-a u ovoj fazi
Održavanje.
- Preusmjeravanje na održavanje postignute promjene u ponašanju i stavovima
- Cilj je preventivno djelovati kako bi se izbjegao povratak na staro
