Politička analiza

Question 1

Nabroji pristupe političkoj zbilji i njenim procesima

Answer 1

Pristup iz:

1. povijesne perspektive,
2. pravne perspektive,
3. sociološke perspektive
4. filozofske perspektive,
5. moralne perspektive.

Question 2

Što je politička analiza?

Answer 2

Politička analiza je proučavanje i empiričko mjerenje sastavnih dijelova jednog političkog sustava ili procesa, s ciljem njegovog razumijevanja kao i predviđanja njegovog daljnjeg razvoja.

Question 3

Opća teorija sustava

Answer 3

Opću teoriju sustava razvio je Ludwig von Bertalanffy s kojom je ponudio podlogu za bolje razumijevanje transformacijskih učinaka određenih inputa u jednom procesu.

1. Polazna točka je definiranje ambijenta - konkretne situacije i okolnosti koje označavaju predmetni sustav ili proces. Pod time razumijevamo identificiranje bitnih elemenata i njihovu valorizaciju.
2. U proces zatim ubacujemo input (konkretna mjera, odluka ili potez) kojim se želi utjecati, reformirati ili promijeniti početni ambijent u cijelosti ili u nekim njegovim segmentima.
3. Takav input pokreće promjene koje nazivamo transformacija iz koje nastaje određeni rezultat ili output.
4. Postignuti rezultat utječe na početnu situaciju ili ambijent te taj proces retroalimentacije nazivamo feedback.

Question 4

Razlika između realizma i idealizma

Answer 4

Idealizam je postao podloga za razvoj ideologija koje će težiti stvaranju idealnog svijeta u uvjerenju da superiorne ideje mijenjaju ili zapravo stvaraju novu realnost. Realizam polazi iz činjenice da svijet u kojemu živimo nije produkt naših ideja ili nekog apstraktnog koncepta ideje, već ima svoj vlastiti entitet. U realnom svijetu se mogu prepoznati određene konstante koje se ne mogu promijeniti te se u skladu s njima može i mora djelovati, ali ih je nemoguće zamijeniti ili stvoriti nove. Razlika se može prepoznati u fenomenu rata.

Question 5

Bit politike prema Schmittu

Answer 5

Bit politike prema Schmittu je distinkcija “prijatelj-neprijatelj”. Neprijatelj nije nužno moralno loš, već je samo onaj drugi, različit od nas, koji je u opoziciji prema nama. Taj intenzivni antagonistički odnos ne mora nužno značiti i otvoreni sukob ili rat, ali nosi u sebi latentnu mogućnost otvorenog sukoba. Isto tako, ovdje se ne radi o individualnom neprijatelju, već o neprijatelju kao skupini ljudi koja se suprotstavlja našoj skupini ili zajednici. Na latinskom je to razlika između riječi “inimicus” (individualni neprijatelj) i “hostis” (neprijatelj u pol. smislu).