MIJ- koncepti javne sfere 4. Flashcards
KLJUČNA OBILJEŽJA HABERMASOVA MODELA
javna sfera je put do nastanka pravog javnog mnijenja
- javno mnijenje NIJE puko mišljenje odvojenih pojedinca skupljenih na hrpu koje se danas
najčešće iskazuje u anketama, pravo javno mnijenje odražava poglede i stavove onih koji
se uključuju u racionalnu kritičku debatu o nekom pitanju
- slobodan, jednak i neograničen pristup
- središnja ključna kategorija javne sfere je racionalna kritička debata čiji je krajnji cilj
privesti debatu do kraja, zaključno sa konsenzusom ili sporazumnom jednoglasnom
odlukom
- privatne osobe raspravljaju o stvarima od općeg interesa na slobodan, racionalan način koji
je lišen privatnih interesa
- javna sfera
neutralan društveni prostor u kojem se okupljaju pojedinci kako bi raspravljali o
stvarima od općeg interesa i to na slobodan i razuman način, lišen svih zasebnih, individualnih
interesa
- javna sfera je preduvjet za razvoj javnog mnijenja
- to je društveni prostor za racionalno-kritičku debatu koju vode privatne osobe o javnim stvarima
i kojoj se odluke donose na temelju argumenata, a ne društvenog statusa
- izvorna Habermasova ideja javne sfere govori o buržoaskom društvu 18. i 19. stoljeća
- buržoaska javna sfera usmjerena je protiv apsolutističke volje monarha, javlja se u 18. stoljeću
kao neutralan prostor, neovisan od državne vlasti i drugih autoriteta (crkva) i sastavljen od
privatnih pojedinaca koji se okupljaju kao ‘javnost’ kako bi državi artikulirali potrebe društva
KRITIKA HABERMASOVA MODELA JAVNE SFERE
hvaljen kao normativni ideal – posebno od strane zagovornika deliberativne (raspravne)
demokracije – a kritiziran kao praktičan model, koncept javne sfere izazvao je brojne
rasprave i kontroverze
- racionalna debata – jesu li ljudi racionalni?
- idealizirano poimanje buržoazijske javne sfere
o isključivanje žena; FEMINISTIČKA KRITIKA
o buržoazijska javna sfera je u svojim „zlatnim danima“ bila rezervirana samo za
obrazovane muškarce koji su posjedovali neko vlasništvo
- zahtjev za jednakim i neograničenim pristupom pada u vodu
PARADOKS: Calhoun (1999.)
uključivanje žena i drugih društvenih skupina teklo je sporo,
doprinoseći otvorenosti javne sfere, ali istovremeno umanjujući „kvalitetu javnog diskursa“
REVIDIRANA IDEJA
Livingstone i Lunt (1994.) – rasprava ne mora težiti konsenzusu nego ‘ispregovaranom
kompromisu’
- Curran (2000.) – ideju o „singularnoj“ homogenoj javnosti koja se okuplja kako bi
raspravljala o stvarima od općeg interesa u cilju postizanja općeg dobra (Habermasova
javna sfera), zamijenila je ideja o raznolikoj, pluralnoj i organiziranoj javnoj sferi u kojoj
su ključni igrači javne interesne skupine „radikalni profesionalci“ koji se udružuju kako bi
skrenuli pozornost na neke društvene probleme, interpretirali ih i predložili rješenje
- Habermasov koncept treba procjenjivati unutar vlastitog povijesnog konteksta.
- neka obilježja buržoazijske javne sfere danas su neprihvatljiva (nejednak pristup; žene nisu
mogle sudjelovati u raspravama
- jedna od najvećih vrijednosti – inzistiranje na racionalnom diskursu u kojem odlučujuću ulogu
imaju argumenti, a ne status ili tradicija
- nije važan identitet govornika već snaga argumenata
JAVNA TELEVIZIJA
nesavršena realizacija Habermasovog ideala, ali to je najbliže što moderno društvo može doći u stvaranju prostora za javnu raspravu, odvojenu od ekonomskih i
političkih interesa
3 faze razvoja TV debata kroz povijest TV-a:
1 KURTOAZNE POLITIČKE RASPRAVE (1956. – 1967.)
2 KRITIČKA JAVNA RASPRAVA (1968. – 1983.)
3 POPULARNA JAVNA RASPRAVA (1984. – 1996.)
MEDIJI I JAVNA SFERA
mediji su sve pretvorili u spektakl, ljudi se nemaju više volje uključiti u javnu raspravu dok
nova industrija odnosa s javnošću ‘proizvodi pristanak među konzumentima masovne
kulture’
- mediji pretvaraju aktivne građane u pasivne promatrače stvarajući tako pseudo javnu sferu,
tj. privid javne sfere
- koncentracija televizije na emocije i spremnost tiska da se prilagodi komercijalnim
zakonima tržišta uzrokovali su raspad kritičkog diskursa
- mediji doprinose raspadu racionalno-kritičkog diskursa i uzrokuju raspad javne sfere
- raspad javne sfere i njezina strukturalna transformacija povezani su s pojavom masovnog
konzumerizma i komercijalizirane kulture koju najintenzivnije provode mediji
brojne revizije koncepta javne sfere tvrde da su upravo mediji ti koji imaju kapacitet potaknuti
javnu raspravu i dati joj konstruktivan zamah, a to se najviše manifestira putem javne televizije,
interneta/društvenih medija i talk showa.
TALK SHOW
– televizijska debata u javni je prostor propustila ‘obične ljude’ i osnažila one koji
su tradicionalno izostavljeni iz bilo kakvih javnih rasprava
- otvorio se prostor za prezentaciju stvarnih iskustava stvarnih ljudi, nasuprot
patronizirajućeg elitizma stručnjaka.
- kritičari tvrde kako emotivni diskurs i senzacionalistički ton trivijaliziraju „pravu“ politiku
promovirajući iracionalne, zlostavljanje i anomalične pojedince kao predstavnike
građanstva, javnosti; priviše individualističkih tema
- Habermas: televizijske debate samo lažna iluzija javne rasprave, usmjerene povećanju
konzumerizma i štetne su za općeniti koncept javne sfere
POPULARNA JAVNA RASPRAVA (1984. – 1996.)
sukobi su u prvom planu i
to ne kako bi se kritizirali društveni problemi već kako bi se dizala gledanost i
privukla publika; voditelji imaju središnju ulogu i postaju zvijezde; što više
kontroverzi – to bolje; žanr je posve posvećen komercijalnim zakonima tržišta, iako
obični ljudi imaju bolji pristup nego ikad
KURTOAZNE POLITIČKE RASPRAVE (1956. – 1967.)
gosti su političari i predstavnici različitih interesnih skupina, profesori, medijski stručnjaci; rasprave
završavaju konsenzusom; obični ljudi, laici, nisu tipični za ovo vrijeme; edukacijska uloga televizije
FEMINISTIČKA PERSPEKTIVA
- talk show je odgovor na tradicionalnu javnu sferu kao kraljevstvo muškosti i elitizma
- emotivan diskurs ovog žanra i fokus na privatno predstavljaju mogućnost nastanka
„alternativne javne sfere“ - emocionalno i privatno = žensko
- racionalno, javno i političko = muško
- tradicionalno zatočene u sferi emotivnog i afektivnog žene su se oslanjale na iskazivanje
osobnih problema kako bi izborile svoj put do javne sfere arene - teme u dnevnim showovima obično se prezentiraju kao nekakav privatan problem, ali se onda
generaliziraju u širi društveni kontekst: npr. problem žene koja je prevarila muža postaje
pitanje bračne nevjere, braka kao institucije…
KRITIČKA JAVNA RASPRAVA (1968. – 1983.)
uključuju se laici i obični ljudi;
novinari su posrednici između stručnjaka i publike u studiju kojoj pristupaju na
patronizirajući način; emisija više nije usmjerena na konsenzus već na međusobne
sukobe
ZAKLJUČAK
- javna sfera - idealan model koji u stvarnosti nikad nije ni postojao
- povijesna kategorija (Francuska; 18. i 19. st) iz koje je Habermas izveo normativni ideal je
izvrgnuta kritici kao „praktičan, živući model“ - originalan koncept treba promatrati unutar vlastitih povijesnih okvira
- osnovna obilježja - uključivanje građana u javnu raspravu
- jednak pristup svima
- rasprava lišena partikularnih interesa, usmjerena općem dobru
