IV. Bolesti probavnog sustava Flashcards
Kako nastaje i koji je najčešći tip traheoezofagealne fistule?
Normalno, dušnik i jednjak nastaju od istog divertikula želudca, ali se te dvije cijevi u jednom trenutku razdvoje. Najčešće imamo proksimalni bataljak jednjaka, dok distalni dio jednjaka tvori fistulu s dušnikom.
Koji su klinički znakovi traheoezofagealne fistule?
Najčešće slinjenje i regurgitacija. Kašljanje ukazuje na aspiraciju, a može se razviti i pneumonija. Ako zrak ulazi u želudac, dolazi do distenzije trbuha. Moguće gušenje. Nemoguće postaviti nazogastričnu sondu.
Kako dijagnosticiramo traheoezofagealnu fistulu?
Klinički znaci bude sumnju, potvrđuje se ili RTG snimkom gdje vidimo uvrnutu nazogastričnu u bataljku jednjaka ili kontrastnim pretragama.
Koje su opće smjernice za liječenje traheoezofagealne fistule?
Održavanje temperature, postaviti dijete u drenažni položaj, venski put, antibiotik. Ako je stabilno, odmah ga operirati, a ukoliko nije prvo stabilizirati.
Koje su najčešće komplikacije operacijske rekonstrukcije jednjaka?
Stenoza se nalazi relativno često (nemogućnosti gutanja). Ako dođe do popuštanja anastomoze, može nastati medijastinitis. Refluks je u ovih bolesnika češći zbog promijenjenih anatomskih odnosa.
Što negativno utječe ne preživljavanje bolesnika s traheoezofagealnom fistulom?
Ova bolest je često udružena s drugim anomalijama, pogotovo srčanim.
Koji je problem u rekonstrukciji izolirane atrezije jednjaka?
Proksimalni bataljak je prekratak pa je za rekonstrukciju nužan režanj kolona, a to smijemo vaditi tek nakon navršene jedne godine.
Na kojim mjestima tipično nastaju ozljede zbog gutanja korozivnih tvari?
Na tri suženja jednjaka: uz prstenastu hrskavicu, uz luk aorte te na ezofagogastričnom ušću.
Zašto čekamo tri tjedna da započnemo s liječenjem striktura uzrokovanih ozljedama jednjaka korozivnim sredstvima?
Jer nas je strah perforacije. Čekamo smirivanje upale, a do tada se pravi gastrostoma.
Kada se gastroezofagealni refluks smatra patološkim kod djece?
Kada uzrokuje zastoj u rastu, kada oštećuje jednjak, kada dovodi do plućnih bolesti.
Kako se izvodi antirefluksna operacija?
Omotavanjem fundusa želudca oko distalnog kraja jednjaka (fundoplikacija).
Koji su glavni simptomi intestinalne opstrukcije u novorođenčadi?
Povraćanje (primjese žuči kod nižih opstrukcija), distendiran abdomen (pogotovo kod nižih), izostanak stolice.
Koji su najčešći simptomi i znaci stenoze pilorusa?
Povraćanje želučanog sadržaja u luku (bez primjesa žuči), palpabilna masa u abdomenu (hipertrofični pilorus) te izrazita metabolička alkaloza uz manjak kalija i klora.
Kako kirurški liječimo stenozu pilorusa?
Nakon nadoknade tekućine i postizanja acido-bazne ravnoteže, učini se piloromiotomija.
Zašto intestinalnu areziju ne možemo popraviti izravnom termino-terminalnom anastomozom?
Jer je proksimalni bataljak distendiran, a distalni uzak i kolabiran.
Koji je glavni cilj kirurškog zbrinjavanja anorektalnih malformacija?
Glavni cilj je uspostava normalne kontinencije, a postiže se rekonstrukcijom sfinkterskog sklopa anusa i rektuma.
Kako se razlikuju kliničke slike visokih i niskih anorektlanih malformacija?
Niske (ispod levatora) najčešće se prezentiraju fistulom na perineumu, a može se vidjeti i analna membrana.
Visoke (iznad levatora) najčešće tvore fistulu s mokraćnim sustavom ili rodnicom pa se prezentiraju mokraćnom u kojoj se nalazi plin ili mekonij.
Zašto je važno razlikovati visoke od niskih anorektalnih malformacija?
Zbog terapijskog pristupa. Niske se mogu odmah riješiti anoplastikom i imaju izvrsnu prognozu. Kod visokih se učini kolostoma, a tek pri navršenoj prvoj godini se pristupa anorektoplastici. Prognoza je lošija.
Kakva je pozicija organa u bolesnika s malrotacijom tankog crijeva?
Cekum zaostaje u epigastriju, a s lateralnim zidom ga povezuju Laddove priraslice (vezivni tračak) koje prelaze preko i opstruiraju duodenum. Korijen mezenterija je uži pa je češća torzija (volvulus) i prekid krvne opskrbe te opstrukcija jejunuma.
Kako liječimo malrotaciju crijeva?
Presijecaju se fibrozni tračci između duodenuma i terminalnog ileuma te Laddove priraslice i tako oslobađa gornja mezenterična arterija. Tanka crijeva su sad u desnom hemiabdomenu, a debelo crijevo u lijevom. Učini se apendektomija.
Koja je progresija neliječenog nekrotizirajućeg enterokolitisa?
Nekroza sluznice, transpozicija bakterija u stijenku i pneumatoza stijenke, nekroza i perforacija stijenke, peritonitis s acidozom, gram - sepsom i DIK-om, smrt.
Koje su indikacije za operaciju nekrotizirajućeg eneterokolitisa?
Slobodan zrak u abdomenu, znakovi difuznog peritonitisa; acidoza ili plin u hepatoportalnom sustavu nakon konzervativnog liječenja.
Kako kirurški zbrinjavamo nekrotizirajući enterokolitis?
Resecirati svo nekrotično crijevo te izvesti sve terminalne krajeve kao ileostome. Parenteralna prehrana barem 2 tjedna. Kada dijete dosegne 2-2,5 kg ileostome se zatvara i postiže se kontinuitet crijeva.
Kako najčešće nastaje invaginacija tankog crijeva?
Nastaje nakon virusne infekcije probavnog sustava. Peristaltika gura hipertrofične Peyerove ploče ileuma u debelo crijevo.