Brainscape's Knowledge GenomeTM

Browse over 1 million classes created by top students, professors, publishers, and experts.


See full index

F2 - bubreg > Regulacija odjeljaka tjelesnih tekućina > Flashcards

Regulacija odjeljaka tjelesnih tekućina Flashcards

25. lekcija, 13. sem

1
Q

Dnevni unos vode

A
  • u obliku tekućine ili vode u hrani se unosi 2,1 L
  • oksidacijom ugljikohidrata dodatnih 200 mL
  • ovisi o klimatskim uvjetima, navikama i razini tjelesne aktivnosti; različit u svake osobe
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
2
Q

Načini gubitka vode iz tijela

A
  • neosjetno gubljenje vode
  • znojenjem
  • stolicom
  • bubrezima
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
3
Q

Neosjetno gubljenje vode

A
  • tim se načinom gubi 700 ml dnevno u prosjeku
  • kroz kožu: neovisno o znojenju; time se gubi 300 - 400 ml dnevno; rožnati sloj sprječava pretjeranu difuziju vode, ali kada se taj sloj ošteti (pri opsežnim opeklinama) isparavanje vode može se povećati čak 10 puta (3 - 5L)
  • dišnim sustavom: 300 - 400 ml (dugotrajan težak tjelesni rad: 650ml); pri ulasku u dišne puteve zrak se zaštićuje vlagom - tlak pare u izdahnutom zraku iznosi oko 47 mmHg… tlak vode u zraku je manji od toga pa spontano vlaga izlazi iz dišnih putova; pri hladnom vremenu tlak vodene pare smanjuje se na ništicu pa izlazi još više
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
4
Q

Gubljenje tekućine znojenjem

A
  • 100 ml/dan
  • za vrlo vrućeg vremena ili pri teškim tjelesnim aktivnostima izgubi se i 1 - 2 L vode na sat (5L/dan)
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
5
Q

Gubljenje vode stolicom

A
  • tijekom dana stolicom se gubi 100 ml
  • u teškog proljeva gubitak se povećava i na nekoliko litara
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
6
Q

Gubljenje vode bubrezima

A
  • kasnije detaljnije
  • bubrezi imaju zadaću da veličinu izlućivanja vode i elektrolita precizno usklade s njihovim unosom te da kompenziraju pretjerani gubitak tekućine i elektrolita u nekim bolestima
  • kod dugotrajnog teškog tjelesnog rada 500 mL/dan
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
7
Q

Odjeljci tjelesnih tekućina

A
  • izvanstanične tekućine (međustanična i plazma)
  • unutarstanične tekućine
  • transcelularna tekućina (sinovijalna, peritonealna, perikardijalna, periokularna i cerebrospinalni likvor) - posebni oblik izvanstanične; 1 - 2L
  • 60% tjelesne mase (42L), ovisi o dobi, spolu i stupnju pretilosti, sa starenjem se smanjuje zbog većeg udjela masnog tkiva
  • žene 50%
  • nedonoščad i novorođenčad - 70 - 75%
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
7
Q

Odjeljak unutarstnične tekućine

A
  • 40 posto ukupne tjelesne mase (28L)
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
8
Q

Odjeljak izvanstanične tekućine

A
  • 20 posto tjelesne mase (14L); međustanična tekućina čini 3/4 (11L), a plazma 1/4 (3L)
  • međustanična i plazma se stalno miješaju pa su kvalitativno gotovo iste osim što plazma ima više bjelančevina
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
9
Q

Volumen krvi; hematokrit

A
  • važan u nadzoru kardiovaskularne dinamike
  • ima i izvanstaničnu i unutarstaničnu, ali čini poseban odjeljak
  • 7% tjelesne mase (5L)
  • 60% krvi čini plazma, ostatak stanice, ali te se vrijednosti razlikuju ovisno o spolu, masi i dr. čimb.;
  • hematokirt - dio krvi koji čine eritrociti; centrifuga u hematokritnoj cjevčici (centrifugiranjem uvijek ostane malo plazme (3 - 4%) u eritrocitima, pa je stvarni hematokrit 96% dobivenog)
  • m - 0,4; ž - 0,36; anemija - 0,1; policitonemija - 0,65
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
10
Q

Ionski sastav plazme i međustanične tekućine

A
  • sličan; koncentracije ione smatraju se jednakima
  • kapilare slabo propusne za bjelančevine - više bjelančevina u plazmi nego u međustaničnoj
  • više kationa u plazmi zbog Donnanovog učinka (veća oko 2%) - privlači ih negativan naboj bjelančevina plazme
  • više aniona u međustaničnoj jer negativne bjelančevine odbijaju anione
  • velike konc. iona Na, Cl, umjereno velika konc. hidrogenkarbonata; mala konc. K, Ca, Mg, fosfata i organskih kiselina
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
11
Q

Sastav unutarstanične tekućine

A
  • mala konc. Na, Cl, gotovo nimalo Ca
  • puno fosfata, K
  • umjerene količine Mg, sulfatnih iona
  • velike količine bjelančevina
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
12
Q

Mjerenje volumena odjeljka tekućine

A
  • metoda razrjeđivanja indikatora - unese se indikatorska tvar, pusti da se jednoliko rasporedi pa se izmjeri stupanj razrjeđenja; temelji se na načelu očuvanja mase
  • za mogućnost primjenjivanja metode uvjeti su: tvar se mora jednoliko raspršiti, mora se raspršiti samo u odjeljku koji mjerimo i ne smije se metabolizirati niti izluciti
  • volumen B = volumen A x konc. tvari A/konc. tvari B
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
13
Q

Mjerenje ukupne tjelesne vode

A
  • Radioaktivna voda (sadržava tricij) ili teška voda (deuterij)
  • za nekoliko sati se pomiješaju s ukupnom vodom u tijelu
  • Antipirin - tvar topljiva u lipidima i brzo prolazi kroz stanične membrane
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
14
Q

Mjerenje volumena izvanstanične tekućine

A
  • tvar koja teško prolazi kroz membranu!: radioaktivni natrij, radioaktivni klorid, radioaktivni jod-talamat, tiosulfatni ion i inulin
  • 30 - 60 min.
  • natrijski prostor ili inulinski prostor (ne govorimo o mjerenju stvarnog volumena izvanstanične tekućine jer dio može difundirati u stanice)
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
15
Q

Izračunavanje volumena unutarstanične tekućine

A
  • oduzmemo volumen izvanstanične tekućine od volumena ukupne vode u tijelu
16
Q

Mjerenje volumena plazme

A
  • tvar ne smije prolaziti lako kroz kapilarne membrane
  • serumski albumin označen radioaktivnim jodom
  • boja koje se čvrsto veže na bjelančevine plazme (Evansovo modrilo, T-1824)
17
Q

Mjerenje volumena krvi

A
  • ukupni volumen krvi = volumen plazme/ (1 - hematokrit)
  • eritrociti obilježeni radioaktivnim tvarima (krom); izmiješaju se u krvotok, izmjeri se radioaktivnost uzorka krvi i ukupni volumen izmjeri se metodom razrjeđenja
18
Q

Izračunavanje volumena međustanične tekućine

A
  • od volumena izvanstanične tekućine oduzmemo volumen plazme
19
Q

Osmotska ravnoteža

A
  • po svakom mOsmolu konc. gradijenta neke nedifuzibilne tvari razvit ce se na membrani tlak od 19,3 mmHg
  • male promjene u konc. nedifuzibilnih tvari mogu uzrokovati velike promjene staničnog volumena
  • toničnost otopine ovisi o koncentraciji nedifuzibilnih otopljenih tvari
  • hipoosmotska, hiperosmotska i izoosmotska ovisi o tome kako se odnosti prema osmolarnosti normalne izvanst. tek. brz obzita na difuzibilnost
  • prijenos vode se odvija jako brzo; razlike u osmolarnosti se isprave ta nekoliko sek do minuta; potpuna ravnoteža se ne uspostavlja tako brzo, već je potrebno oko 30 min ako pričamo o tome da unosimo tekućinu probavnim sustavom
20
Q

Osmolarnost tjelesnih tekućina

A
  • (van’t Hoffov zakon)
  • 308 mOsm/L, ali se mora pomnožiti s osmotskim koeficijentom koji za natrijev klorid iznosi 0,93 = 286 mOsm/L
  • osmolarnost u sva tri odjeljka tekućine je oko 300 mOsm/L (odnosno korigirano 281), osim što je u plazmi za 1 veća zbog bjelančevina - osmotski tlak u kapilarama je stoga veći za oko 2,7 kPa od tlaka u okolnim međustaničnim prostorima
21
Q

Čimbenici koji mogu izazvat znatnije promjene izvanst i st volumena

A

pretjeran unos ili bubrežno zadržavanje vode, dehidracija, intravensko ubrizgavanje otopina, gubljenje velikih količina tekućina

22
Q

Temeljna načela promjena volumena izvan i unutarstanične tekućine

A
  1. voda se kroz membrane kreće brzo pa jako brzo dolazi do izjednačenja osmolarnosti tekućina
  2. stanične membrane su gotovo nepropusne za mnoge otopljene tvari pa broj osmola u tekućinama ostaje nepromjenjen (osim ako se otopljene tvari dodaju ili gube)
23
Q

Učinak dodavanja otopine soli različite toničnosti u izvanstaničnu tekućinu

A
  • dodamo izotoničnu u izvanstanični odjeljak: ista osmolarnost, samo se povećava volumen izvanstanične tekućine
  • dodamo hipertoničnu: poveća se osmolarnost izvanstanične, osmoza iz stanica -> povećan volumen izvanstanične, smanjen volumen unutarstanične i povećanje osmolarnosti u oba odjeljka
  • dodamo hipotoničnu: smanji se osmolarnost, povećava se volumen oba odjeljka, ali više se povećava stanični
24
Q

Izračunavanje pomaka tekućine i osmolarnosti nakon infuzije hipertonične otopine soli

A
  1. korak: izračunamo početno stanje (volumen, konc., ukupan broj mosmola u svakom odjeljku) - 40 posto unutarstanične, 20 posto izvanstanične tekućine; zatim izračunamo koliko smo ukupno mosmola dodali u izvanstaničnu tekućinu sa npr. 2L 3% NaCl - 2051 mOsm NaCl
  2. korak: računamo neposredni učinak dodavanja 2051 mOsm NaCl i 2 L tekućine; neće se promijeniti volumen ni konc. unutarstanične tekućine, ali će se povećati broj mOsmola u izvanst., podijelimo broj mOsmola s volumenom nakon dodatka 2L i dobijemo koncentraciju neposredno nakon dodavanja.
  3. korak: računamo volumene i koncentracije koje očekujemo nakon nekoliko minuta kad se postigne ravnoteža. Konc. unutar i izvan st. će bit jednaka a možemo ju izračunati tako da podijelimo ukupan broj miliosmola s ukupnim volumenom vode u tijelu. Zatim izračunamo volumen unutarstanične i izvanstanične tekućine tako da podijelimo ukupan broj miliosmola u svakoj od tih otopina podijelimo s koncentracijom koju smo dobili. Bitno je da uzmemo pretpostavku da dodani NaCl ostaje u izvanstaničnoj tekućini i da ne ulazi u stanice.
25
Q

Primjena otopina u prehrambene svrhe

A

Koristi se glukoza, a rjeđe aminokiseline i homogenizirane masti. Moraju se primjenjivati približno izotonične ili dovoljno polako da ne poremete osmotsku ravnotežu tjelesnih tekućina. Kad se te tvari metaboliziraju ostaje višak vode koju izlučuju bubrezi.

26
Q

Koja se tekućina koristi za liječenje dehidracije?

A

Izoosmotska 5% otopina glukoze. Može se unijeti intravenski. Glukoza sae brzo prenosi u stanice i metabolizira - smanjuje osmolarnost izvanstanične tekućine i to pomže ispravljanju povećane izvanstanične osmolarnosti pri dehidraciji.

27
Q

Koju metodu koristimo za procjenu stanja tjelesnih tekućina u bolesnika? objasniti

A

Metoda mjerenja plazmatske koncentracije natrija.
Natrij (i klorid) čine više od 90 posto otopljenih tvari u izvanstaničnoj tekućini pa natrij može poslužiti kao dobar pokazatelj plazmatske osmolarnosti.
Hiponatrijemija: <142 mmol/L
Hipernatrijemija: >142 mmol/L

28
Q

Uzroci hiponatrijemije

A

Gubljenje natrijeva klorida - HIPONATRIEMIJSKA DEHIDRACIJA:
- praćeno je smanjenjem volumena izvanstanične tekućine i izazivna hiponatrijemiju i dehidraciju
- može biti posljedica proljeva i povraćanja
- prekomjerno uzimanje diuretika - koče zadržavanje natrija bubrezima
- bubrežne bolesti u kojima se gubi natrij
- u oboljelih od Addisonove bolesti gdje je smanjeno izlučivanje hormona aldosterona - poremećena reapsorpcija natrija u bubrezima

Prekomjerno zadržavanje vode - HIPONATRIEMIJSKA HIPERHIDRACIJA
- pretjerano izlučivanje antidiuretskog hormona - reapsorpcija vode u bubrežnim kanalićima -> hiponatrijemija i hiperhidracija
- tumor bronha

  • u akutnoj hiponatriemiji prvo ulazi voda u stanice pa izlaze tvari iz stanice da manje vode ulazi u stanice i samim time voda ponovo izlazi iz stanice, a u kroničnoj je donekle na normalnoj razini jer voda neće ulaziti u stanice jer tvari izlaze iz stanice
29
Q

Posljedice hiponatriemije

A
  • povećanje staničnog volumena - edem mozga, neurološki simptomi, glavobolja, mučnina, pospanost i dezorijentiranost
  • ako se plazmatska koncentracija naglo smanji na vrijednosti manje od 115 do 120 mmol/L - grčevi, koma, trajno oštećenje mozga, smrt
  • krutost lubanje - povećanje mozga za maks 10 posto - trajna ozljeda mozga i smrt zbog hernijacije
  • kada se hiponatrijemija razvija sporo iz stanice izlazi Na, Cl, K, glutamat i smanjuje se osmolarnost stanice; to može povećati osjetljivost mozga na oštećenje ako se to stanje ispravlja prebrzim davanjem hipertoničnih otopina - u stanice se ne može vratiti ono što su izbacile -> demijelinizacija
30
Q

Uzroci hipernatriemije

A

Manjak vode - HIPERNATRIEMIJSKA DEHIDRACIJA
- nedostatno lučenje ADH - CENTRALNI DIJABETES INSIPIDUS (bubrezi izlučuju velike količine razrjeđene otopine
- NEFROGENI DIJABETES INSIPIDUS - kada bubrezi ne mogu reagirati na ADH
- dehidracija prilikom teškog fizičkog rada

Visak natrija - HIPERNATRIEMIJSKA HIPERHIDRACIJA
- pojačano lučenje aldosterona
(hipernatriemija je suzbijeno lučenjem ADH kada se poveća koncentracija natrija pa je rjeđa od hiponatriemije)

30
Q

Posljedice hipernatriemije

A
  • iznad 158 - 160 mmol/L - teži simptomi
  • intenzivan osjet žeđi i potiče lučenje ADH
  • teži oblici pojavljuju se u ljudi s oštećenjem hipotalamusa, u dojenčadi, u starijih bolesnika s mentalnim poremećajima i u osoba s dijabetesom insipidusom
  • liječenje - hipoosm. ot. NaCl ili dekstroza
  • kod kroničnog povećanja s korekcijom treba biti oprezan

F2 - bubreg (10 decks)

Brainscape helps you reach your goals faster, through stronger study habits.
© 2024 Bold Learning Solutions. Terms and Conditions