Peta i Šesta Cjelina Flashcards
Koji se još naziv koristi za staničnu biologiju i od kojih riječi dolazi?
Citologija, od grč. riječi kytos-spremnik i logia-znanost.
Kada su se istraživanja u staničnoj biologiji spustila na razinu molekule?
U 20. stoljeću.
Kolika je prosječna veličina životinjskih stanica, a kolika biljnih?
Životinjskih od 10 do 20 mikro metara, a biljnih od 80 do 200 mikro metara.
Tko je i kada konstruirao primitivni mikroskop?
Robert Hooke, 1665., a promatrajući mrtve stanice pluta primijetio je sitne pregrade koje su ga podsjetile i koje su nalikovale na pčelinje saće. Stoga je strukture nazvao ćelije (eng. cells, od latinske riječi cellula=stanica), tj. stanice.
Tko je prvi znanstvenik koji je promatrao žive stanice?
Antonie van Leeuwenhoek, 1670. godine je konstruirao jednostavni mikroskop od jedne leće i promatrao razne žive stranice kao što su: krvne stanice, spermiji, jednostanični protoktisti i bakterije, a smatra ga se ocem mikrobiologije.
Tko je postavio staničnu teoriju i što je ona?
Njemački biolozi, botaničar Matthias J. Schleiden i zoolog Theodor Schwann postavili su staničnu teoriju koja kaže da su sva živa bića izgrađena od jedne ili više stanica.
Tko je slomio teoriju o samoniklosti života?
Teorija o samoniklosti života odnosno mišljenje da živa tvar nastaje iz nežive tvari 1864. je slomljena nakon što je Louis Pasteur dokazao da organizmi nisu samo nikli već da nastaju iz već postojećih organizama. Kasnije su zaključci o postanku života Luisa Pasteura ujedinjeni u latinsku izreku Omne vivum ex ovo (Sav život nastaje iz jajeta).
Tko je stvorio teoriju koja kaže da sve stanice nastaju iz postojećih stanica?
Njemački patolog, Rudolf Virchow, 1858. stvorio je teoriju “Omnis cellula ex cellula” (sve stanice iz stanica).
Koja pretpostavke vrijede u modernom shvaćanju stanične teorije?
Stanice su najmanje živuće struktura, temeljne organizacijske jedinice živih bića, svi su organizmi građeni od stanica, sve su stanice slična kemijskog sastava, nove stanice nastaju samo iz već postojećih stanica tako da se stanica podijeli, stanice sadrže naseljenu tvar DNA koja se diobom prenosi u nove stanice.
Koji su dijelovi mikroskopa?
Svjetlosti mikroskop ima mehaničke i optičke dijelove. U mehaničke dijelove ubrajamo: stalak, tubus, makrovijak i mikrovijak. Dok u optičke dijelove mikroskopa ubrajamo: okular objektiv, kondenzor i zrcalo.
Za što služi kondenzor u mikroskopu?
On predstavlja sustav leća koji doprinosi boljem osvjetljavanju predmeta.
Što se nalazi na gornjem dijelu tubusa, a što na donjem dijelu tubusa?
Na gornjem dijelu se nalazi okular, a na donjem objektiv.
Imaju li svi mikroskopi zrcalo?
Ne, nemaju ga novi mikroskopi koji imaju izvor svjetlosti ugrađen u stalak. Zrcalo je ranije služilo za hvatanje zraka svjetlosti.
Koja je uloga makrovijka a koja mikrovijka?
Makrovijak služi za grubo izoštravanje slike, a mikrovijak za njeno fino izoštravanje.
Kako se računa ukupno povećanje mikroskopa?
Ono je umnožak povećanja objektiva i povećanja okulara.
Što je to moć razlučivanja mikroskopa?
Moć razlučivanja mikroskopa je sposobnost da dvije bliske točke prikaže razdvojeno. Moć razlučivanja ljudskog oka je 0,08 - 0,1 mm. Zbog ograničene moći razlučivanja svjetlosnog mikroskopa, kod povećanja većeg od 1000 puta slika je nejasna.
Ima li elektronski mikroskop veću moć razdvajanja i povećanja slike od svjetlosnog i zašto?
Da, jer on umjesto zraka svjetlosti koristi snop elektrona koji se kreću velikom brzinom. Pomoću elektronskog mikroskopa mogu se jasno i odvojeno videti i točke udaljene samo 0,2 - 0,5 nm koje se mogu povećati i do nekoliko stotina tisuća puta.
Koji tipovi elektronskog mikroskopa postoje?
Transmisijski elektronski mikroskop (TEM) u kojem elektroni prolaze kroz preparat slično kao svjetlo u svjetlosnoj mikroskopiji koji se koristi za istraživanje staničnih struktura, a drugi je skenirajući elektronski mikroskop (SEM) koji se još i naziva pretražni elektronski mikroskop i u njemu se elektroni odbijaju od površine preparata pri čemu se dobiva trodimenzionalna slika.
Koji tipovi elektronskog mikroskopa postoje?
Transmisijski elektronski mikroskop (TEM) u kojem elektroni prolaze kroz preparat slično kao svjetlo u svjetlosnoj mikroskopiji koji se koristi za istraživanje staničnih struktura, a drugi je skenirajući elektronski mikroskop (SEM) koji se još i naziva pretražni elektronski mikroskop i u njemu se elektroni odbijaju od površine preparata pri čemu se dobiva trodimenzionalna slika.
Što se koristi za kontrastiranje staničnih struktura u elektronskoj mikroskopiji?
Koriste se soli teških metala. Te se soli različito jako vežu na pojedine strukture u stanici i tako se postiže nejednolika propusnost pojedinih dijelova stanice za elektrone. Ovaj postupak u elektronskoj mikroskopiji odgovara bojanju preparata različitim bojama u svjetlosnoj mikroskopiji.
Koje su ostale metode pri istraživanju stanica osim mikroskopa?
Stanična frakcioniranje što je postupak izdvajanja staničnih organela i dijelova stanice, a provodi se u dva koraka: homogenizacija tkiva i centrifugiranje dobivenog staničnog homogenta.
Što je homogenizacija tkiva kod staničnog frakcioniranja?
Homogenizacija podrazumijeva razbijanje tkiva odnosno stanica tako da se razbije plazmatska membrana stanice, a da pritom ostanu čitavi stanični organeli. To se može učiniti mehanički tako da usitnimo tkivo u tarioniku uz dodatak otopine pufera koji će osigurati da se proces odvija u neutralnoj pH sredini. Nakon homogeniziranja nastalu homogenu masu propustimo kroz laboratorijsku iglu. Pri tome se razbija stanična membrana i oslobađaju se dijelovi stanice. Nakon usitnjavanja tkiva u tarioniku nastala homogena smjesa možda se također podvrgnuti djelovanju ultrazvuka ili nekih detergenata kako bi i u tim slučajevima došlo do razbijanja membrane i oslobađanja straničnih dijelova. U tako dobivenoj smjesi stanica čije su membrane razbijene, nalaze se pomiješani svi organi i drugi dijelovi stanica koje je do tad potrebno odvojiti centrifugiranjem.
Što su ultracentrifuge?
Koriste se za proces odvajanja organela to jest homogenizacije tkiva i staničnih struktura te centrifugiranja kod staničnog frakcioniranja, a ultracentrifuga može postići veliku brzinu odnosno velik broj okretaja u minuti, čak i do 100 000. Stanični organeli i dijelovi stanice mogu se međusobno odvojiti pod utjecajem centrifugalne sile jer su različite veličine i zbog toga različitom brzinom padaju na dno epruvete u kojoj se centrifugiraju, tj sedimentiraju se različitom brzinom.
Kako se provodi centrifugiranje u staničnom frakcioniranju?
Prvo centrifugiranje provodi se pri manjem broju okretaja i u talogu ćemo imati jezgre i veće dijelove staničnih membrana. Tekućinu koja se nalazi ispod tog taloga zovemo supernatant, odlit ćemo je i ponovno je u podvrgnuti centrifugiranju pri većem broju okretaja ultracentrifuge te ćemo tada na dnu imati sitnije organele kao što su plastidi, mitohondriji i lizosomi. Pri sljedećem centrifugiranju s još većim brojem okretaja ultracentrifuge, na dnu će se nataložiti dijelovi plazmatske membrane i membrane organela. Pri posljednjem centrifugiranju supernatanta pri najvećem broju okretaja centrifuge u talogu na dnu epruvete ostat će najsitniji organeli kao što su ribosomi.
Kako se provodi centrifugiranje u staničnom frakcioniranju?
Prvo centrifugiranje provodi se pri manjem broju okretaja i u talogu ćemo imati jezgre i veće dijelove staničnih membrana. Tekućinu koja se nalazi ispod tog taloga zovemo supernatant, odlit ćemo je i ponovno je u podvrgnuti centrifugiranju pri većem broju okretaja ultracentrifuge te ćemo tada na dnu imati sitnije organele kao što su plastidi, mitohondriji i lizosomi. Pri sljedećem centrifugiranju s još većim brojem okretaja ultracentrifuge, na dnu će se nataložiti dijelovi plazmatske membrane i membrane organela. Pri posljednjem centrifugiranju supernatanta pri najvećem broju okretaja centrifuge u talogu na dnu epruvete ostat će najsitniji organeli kao što su ribosomi.
Što su to radioizotopi?
Oni su izotopi onih elemenata koji imaju nestabilne jezgre koje se raspadaju i pritom se javlja ionizirajuće zračenje. Dakle ako takav jedan radioizotop ugradimo u neku staničnu molekulu moći ćemo na temelju ionizirajućeg zračenja točno odrediti gdje se ta molekula u stanici trenutačno nalazite kamo putuje.
Koja je razlika in vitro i in vivo istraživanja?
Istraživanja koja se rade in vitro su istraživanja koja se provode na stanicama ili tkivima koja se nalaze izvan organizma (kultura stanica ili tkiva), dok je in vivo ona istraživanja koja se provode na organizmima (bilo životinjskim ili ljudskim).
Što su to stanice u kulturi ili kulture stanica?
To su biljne ili životinjske stanice koja se uzgajaju u hranjivom mediju u sterilnim uvjetima. Mediji u kojemu se stanice uzgajaju mora sadržavati sve potrebne hranjive tvari za stanicu.