DEFINICIJA TEŠKOĆA UČENJA

Question 1

Što su teškoće učenja?

Answer 1

• heterogena grupa poremećaja koji se manifestiraju značajnim teškoćama u svladavanju i upotrebi: govora, slušanja, čitanja, pisanja, zaključivanja ili matematičkih sposobnosti
• specifične su za svakog pojedinca
• mogu se pojaviti zajedno sa nekim drugim teškoćama u razvoju (senzoričkim, emocionalnom i socijalnom) i vanjskim utjecajima (kulturološke razlike, odgojna zapuštenost)

Question 2

Koje su teškoće dodatne povezane sa TU?

Answer 2

• deficit auditorne diskriminacije
• deficit vizualne diskriminacije
• neverbalne teškoće učenja
• deficit izvršnog funkcioniranja
• ADHD

Question 3

Zbog čega nastaju TU?

Answer 3

Mogu biti posljedica disfunkcije SŽS, biološki uvjetovane i mogu biti pod utjecajem socijalnog konteksta (socijalne okolnosti, očekivanja i zahtjevi), to dopinosi TU ali ih ne uzrokuje

Question 4

Kada nastaju i kada nestaju TU?

Answer 4

Traju cijeli život, obično se prepoznaju u školskom periodu kada se i dijagnosticiraju.

Question 5

Objasni prevalenciju TU i komorbiditet

Answer 5

• 5% učenika u školskom periodu treba podršku zbog TU
• pojavnost je oko 4-9% teškoća čitanja i 3-7% teškoća u matematici
• komorbiditet TU i ADHD je cca 50%
• komorbiditet STU i ADHD je 33%
• komorbiditet TU i ankciozni poremećaj 28,8%, RPK 17,8%,, jezični poremećaj 11% i poremećaj raspoloženja 9,4%
• 30% školske djece s TU ima 1 dodatnu teškoću
• 7% školske djece ima 2 Ili 3 dodatne teškoće

Question 6

Kakva je spolna razlika kod TU?

Answer 6

Dječaci češće imaju disleksiju i teškoće čitanja dok djevojčice češće imaju teškoće s matematikom.

Question 7

Objasni model individualnih razlika.

Answer 7

Bazira se na razlikovanju različitih tipova TU i isključivanju postojanja drugih teškoća te smatraju da s boljom klasifikacijom djetetu omogućavaju bolju intervenciju.
Procjena se vrši testovima inteligencije i sposobnosti.
Fokusiraju se na sposobnosti djeteta te razmatraju razliku više sposobnosti istog djeteta u istoj vremenskoj točci.
Kritika ovog modela je da se previše fokusiraju na bodove testa a premalo na obraćanje pažnje na djetetovo postignuće u razredu, jer dijete može imati prosječno postignuće na testovima, a imati TU.

Question 8

Objasni model rješavanja problema.

Answer 8

Bazira se na ideji poticanja školskog napretka te poblišnjem praćenju onih koji slabije napreduju, te pružanje intervencije istim. Procjena se vrši kroz učenje i napredak cijelog razreda tijekom vremena, ako dijete unatoč intervencijama ne pokazuje napredak sumnja se na TU.
fokus je na učenike i intervenciju te razmatraju razlike u istoj sposobnosti kroz različite vremenske točke
Kritika ovog modela je prevelik fokus na postignuće određenog razreda a premalo na pojedino dijete.

Question 9

Tko sve sudjeluje u procjeni i dijagnostici TU

Answer 9

Dijagnostika: klinički psiholog, školski psiholog, neuropsiholog, logoped, radni terapeut.
savjetodavno: socijalni radnik, školski savjetnik, školski savjetnik za prof. orijentaciju, školski liječnik, psihijatar
u centru EDU-REH fakulteta u Zagrebu => psiholog i logoped.

Question 10

Kanadska definicija.

Answer 10

• Heterogena skupina poremećaja utjecati na stjecanje, organizaciju, zadržavanje, razumijevanje ili upotrebu verbalnih ili neverbalnih informacija.
• utječu na učenje kod osoba koje inače pokazuju ,barem, prosječne sposobnosti bitne za razmišljanje i / ili zaključivanje.
• razlikuju se od intelektualnih teškoća.
• proizlaze iz oštećenja jednog ili više procesa povezanih s opažanjem, razmišljanjem, pamćenjem ili učenjem.
• To uključuje: jezične, fonološke, vizualno-spacijalne procese kao i procese brzine, memorije i pažnje te izvršnim funkcijama (planiranje i donošenje odluka).
• variraju u stupnju težine i mogu ometati stjecanje i upotrebu: usmenog jezika; čitanja ; pisanog jezika i matematike.
• također mogu uključivati poteškoće s organizacijskim vještinama, socijalnom percepcijom, socijalnom interakcijom i zauzimanjem perspektiva.
• traju cijeli život.
• Način na koji se izražavaju može se razlikovati tijekom životnog vijeka pojedinca, ovisno o interakciji između zahtjeva okoline i pojedinačnih snaga i potreba.
• prepoznaju se u slučaju neočekivanog akademskog zaostajanja ili postignućima koja se postižu samo neobično visokim naporima i primanjem podrške.
• nastaju zbog genetskih i / ili neurobioloških čimbenika ili ozljeda koje mijenjaju funkcioniranje mozga na način koji utječe na jedan ili više procesa povezanih s učenjem. Ti poremećaji nisu prvenstveno posljedica problema sa sluhom i / ili vidom, socio-ekonomskih čimbenika, kulturoloških ili jezičnih razlika, nedostatka motivacije ili neučinkovite nastave, iako ti čimbenici mogu dodatno zakomplicirati izazove s kojima se suočavaju osobe s teškoćama učenja.
• mogu istodobno postojati s raznim stanjima, uključujući poremećaje pažnje, ponašanja i osjećaja, senzoričkim poremećajima ili drugim zdravstvenim stanjima.
• Za napredak i uspješnost osoba s teškoćama učenja potrebno je osigurati ranu identifikaciju i pravovremenu ,specifičnu procjenu procjene i intervencije u domu, školi, zajednici i na radnom mjestu.
  Intervencije moraju biti usklađene s podtipovima teškoća učenja svakog pojedinca i najmanje moraju sadržavati:
• specifične upute za razvoj vještina;
• prilagodbe;
• kompenzacijske strategije; i
• vještine samozastupanja.