Tipologija socijalnog statusa Flashcards
Prikazani individualni indeksi predstavljaju kontinuirane mere koje prikazuju status učenika na zamišljenim dimenzijama (prihvaćenosti - odbačenosti, pozitivne – negativne ekspanzivnosti, male – velike socijalne vidljivosti). ?
da
Postoje pokušaji da se ukrštanjem ovih dimenzija dobiju tipovi ?
soc.statusa
Pokušaji ovakve tipologije su razvijeni kada se osnovnoj dimenziji prihvaćenost
- odbačenost pridodala druga predložena dimenzija, dimenzija
socijalne vidljivosti (tj. socijalnog uticaja)
Mesto na dimenziji prihvaćenosti i na dimenziji vidljivosti računaju se iz istih mera
prihvaćenosti i odbačenosti, jedino što se u prvom slučaju te mere oduzimaju a u drugom slučaju sabiraju.
Ove dve nezavisne dimenzije odreĎuju dvodimenzionalni prostor u kojem su autori postulirali pet relativno gustih klastera, tj. pet tipičnih statusa :
- omiljeni: mnogi ih vole, malo ih ne voli, tj. visok skor prihvaćenosti a nizak skor odbačenosti
- odbačeni: malo ih voli, mnogi ih ne vole, tj. visok skor odbačenosti a nizak skor prihvaćenosti;
- zanemareni: niti ih vole niti ih ne vole, nizak i skor prihvaćenosti i skor odbačenosti
- kontroverzni: jedni ih vole a drugi ih ne vole , tj. visok i skor prihvaćenosti i skor odbačenosti
- prosečni: ne izdvajaju se ni na jednoj dimenziji, tj. oko proseka su i na dimenziji prihvaćenosti i na d. odbacenosti
Ostaje još da se odredi koji skorovi će se smatrati niskim a koji visokim. Obično se koristi postupak koji su primenili Koje i saradnici (Coie et al., 1982). Oni su koristili uopštene kriterijume izbora/odbacivanja („Ko ti se najviše sviĎa?“, „Ko ti se najmanje sviĎa?“) i fiksiran broj od kolko nominacija
3
Skorovi se zasnivaju na veličini kojih skorova
z
Naime, da dobijene mere statusa i uticaja ne bi zavisile od veličine grupe, oni su dobijene skorove
standardiz.
pretvarajući sirove skorove u z-skorove. Najpre bi se skor prihvaćenosti (IP) i skor odbačenosti (IO) pretvorili u dva z-skora. Skor preferencije bio bi razlika ta dva skora, a skor socijalnog uticaja njihov zbir. Zatim bi ova dva skora opet standardizovali pretvaranjem u z –skorove.
Kada je izbor fiksiran na tri člana, obično se u grupi dobije oko
55% prosečnih, 15% popularnih, 15% odbačenih, 10% zanemarenih i 10% kontroverznih
Cilesen (Cillessen, 2008) smatra da su tipovi potrebni ili čak neophodni kada se vrši selekcija
dece za interventne programe, ili kada se ispituje uticaj intervencije na rizik od odbacivanja deteta, a da su u ostalim slučajevima poželjnije kontinuirane mere.