teorije masovnih medija Flashcards
teorija upravljanja raspoloženjem
Zillmann, Bryant;
temeljena na hedonističkoj premisi da su pojedinci motivirani za užitak;
pojedinci mogu prevladati dosadu/ stres selektivnim izlaganjem uzbudljivom ili opuštajućem televizijskom sadržaju;
teže urediti svoje okruženje na način da dobro raspoloženje bude maksimizirano, a loše umanjeno -> nisu nužno svjesni svoje motivacije
teorija koristi i zadovoljstva
cilj teorije je objasniti zašto ljudi koriste određene vrste medija i medijskih sadržaja;
svrstava se u teorije ograničeih učinaka jer pretpostavlja da publika može kontrolirati odabir sadržaja i medija;
Alan Rubin: ritualizirani i instrumentalni korisnici
5 pretpostavki teorije i 5 kategorija ciljeva za upotrebu medija;
5 pretpostavki teorije koristi i zadovoljstva
- publika je aktivna i njeno korištenje medija usmjereno je na cilj
- inicijativa za povezivanjem zadovoljenja potreba s određenim izvorom medija je na članu publike
- mediji se natječu s drugim izvorima zadovoljenja potreba
- ljudi su svjesni vlastite upotrebe medija da mogu istraživačima dati točnu sliku te upotrebe
- ne treba donositi vrijednosne prosudbe u vezi sa sadržajima i potrebama publike
5 kategorija ciljeva za upotrebu medija
(teorija koristi i zadovoljstva)
publika želi: biti informirana ili educirana
identificirati se s likovima,
jednostavnu zabavu,
povećati društvenu interakciju,
bijeg od stresa svakodnevnog života
teorija reprezenatcije
Stuart Hill;
unutar medijskog teksta neće biti istinske reprezentacije događaja/ ljudi/ mjesta/ … -> ne postoji jedno pravo značenje;
proučavanjem značenja i poruka u medijima možemo saznati gledišta, prisranosti i političke pozicije onih koji su stvorili sadržaj
teorija zabave
definicija medijske zabave po Zillmann i Bryantu; svaka aktivnost osmišljena da oduševi prikazom (ne)sreće drugih, ali i kroz pokazivanje vještina; uključuje sve oblike drame, sport, natjecanja, priredbe i igre;
zadovoljstvo nije uvjet za zabavu, npr. tragedije se ocjenjuju zabavnima jer izazivaju bol i tugu;
Mendelson u Mass entertainment: objašnjava tri primarne pretpostavke za aktualnu teoriju zabave;
psihološke funkcije: mediji mogu zadovoljiti psihološke potrebe kao što su zabava, distrakcija, smanjuju stres i mogu pomoći kod suočavanja
tri pretpostavke za aktualnu teoriju zabave
Mendelson u Mass Entertainment:
1. konzumiranje zabave je autentično iskustvo, mediji teorije zabave pretpostavljaju da je medijska zabava iskustvo kojemu je svrha iskustvo
2. motivi za konzumaciju zabave su prvenstveno intrinzični (dolaze od pojedinca)
3. potražnja medijske zabave je funkcionalna; zadovoljava društvene potrebe publike i može dovesti do društvenog povezivanja
teorija ovisnosti o medijima
ovisnost se shvaća kao odnos u kojem se ispunjenje potreba i ciljeva jedne strane oslanja na resurse druge strane;
fokus teorije: odnos između medija i publike -> pojedinci imaju tendenciju razviti ovisnost o medijima kako bi zadovoljili različite potrebe (za informacjiama, politikom, zabavom, opuštanjem,…);
opseg utjecaja medija povezan je sa stupnjem ovisnosti o medijima;
Bell-Rokeach i DeFleur: dvije osnovne pretpostavke utjecaja medija;
tri vrste učinaka koji proizlaze iz ovisnosti publike o medijima: kognitivni, afektivni i bihevioralni
Bell-Rokeach i DeFleur: osnovne pretpostavke utjecaja medija
(teorija ovisnosti o medijima)
- što veći broj društvenih funkcija mediji obavljaju za publiku to je veća ovisnost
- što je veća nestabilnost društva, to je veća ovisnost publike o medijima, i s tim veći potencijalni učinak medija na publiku
teorija obrade informacija
teorija usredotočena na protok informacija dok se prenose iz jedne u drugu fazu unutar uma osobe, a um promatra kao procesor -> događaji se sastoje od pojedinačnih informacija koje se obrađuju u fazama (kodiranje, pohranjivanje i dohvaćanje);
razumijevanje načina na koji potrošači obrađuju i pamte pomaže u osmišljavanju poruka koje privlače pažnju i lako se pamte
proces obrade informacija
(teorija obrade informacija)
kodiranje (preuzimanje informacija iz okoline) -> pohrana (kratkoročno pamćenje) -> dohvaćanje (pristup prethodno pohranjenim informacijama) -> transformacija (u korisniji oblik, npr. vještina rješavanja problema)
teorija recepcije
teorija reakcije čitatelja -> kako publika tumači i daje značenje medijskim porukama; medijske poruke nisu fiksne nego ih publika tumači pod utjecajem njihovih društvenih, kulturnih i osobnih iskustava;
predlaže da publika prolazi kroz tri faze kada tumači medije
tri faze koje publika prolazi kada tumači medije
(teorija recepcije)
dominantna: publika prihvaća namjenjenu poruku (oglas koji promiče određeni proizvod koji pokazuje njegove prednosti publika prihvaća kao što je i namjeravano)
pregovaračka: publika djelomično prihvaća značenje poruke (neki gledatelji mogu prihvatiti TV emisiju koja prikazuje određenu etničku skupinu. Unatoč tome, drugi ga mogu dovesti u pitanje.)
oporbena: publika odbija željeno značenje poruke (reklama koja promiče dijetetske proizvode može biti odbijena od strane publike koja vjeruje u koncept poznat kao body positivity)
model vjerojatnosti razrade
Richard E. Petty i John T. Cacioppo;
opća je teorija uvjeravanja koja pokušava objasniti kako ljudi različito obrađuju podražaje - i kako ti procesi mijenjaju stavove i posljedično ponašanje; ljudi mogu imati visoku ili nisku razinu elaboracije - stupanj do kojeg su voljni i sposobni pomno ispitati argument (oni s visokim stupnjem elaboracije vjerojatnije će obrađivati informacije središnjim putem, a oni s niskim stupnjem elaboracije skloniji su procesuirati informacije perifernim putem, gdje su skloniji ometanju)
Kada netko pošalje poruku, model vjerojatnosti elaboracije pretpostavlja da ljudi reagiraju koristeći jedan od dva kanala: kanal visoke ili niske elaboracije.
središnji put obrade podataka
(model vjerojatnosti razrade)
Središnji je put vođen logikom i koristi podatke i činjenice kako bi uvjerio ljude u vrijednost argumenta. Ove poruke zahtijevaju od publike da stvarno razmisli o poruci, možda zato što im je poruka osobno važna. Također, neki ljudi uživaju u analizi argumenata i stvaranju dubokog razumijevanja problema; imaju veliku potrebu za znanjem. Obrada periferne rute neizravna je ruta koja uključuje nisku razinu razrade i koristi periferne znakove za povezivanje pozitivnosti s porukom.
Kada su ljudi uvjereni središnjom obradom puta, oni su se usredotočili na jake strane poruke.
teorija jaza u znanju
Phillip J. Tichenor, George A. Donhoue, Clarice N. Olien;
osobe nižeg društvenog statusa ne ostaju bez znanja, samo ga kasnije stječu;
pet čimbenika za nastajanje jaza u znanju povezana su sa stupnjem obrazovanja,
dvije vrste znanja: knowledge of i knowledge about,
tri oblika jaza (Wirth)
pet čimbenika nastajanja jaza u znanju
povezani su sa stupnjem obrazovanja:
1. komunikacijske sposobnosti -> čitanje i pisanje potrebni su za stjecanje znanja iz politike
2. predznanje -> ono usmjerava pažnju prema ostalim medijskim informacijama o toj temi i olakšava razumijevanje
3. društveni kontakti -> više kontakata = više prilika za rasprave o političkim temama
4. selektivno postupanje s informacijama -> obrazovanije osobe se ciljano koriste medijima
5. medijski sustav -> mediji su posebnousmjereni prema potrebama obrazovanijih primatelja
efekt stropa
dolazi iz teorije jaza u znanju: obrazovaniji djelovi društva se brže informiraju, ali i brže dođu do granice nakon koje više ne mogu primati znanje iz medija, a manje privilegirani ih s vremenom mogu sustići što smanjuje jaz
tri oblika jaza u znanju
Wirth, 1997: jaz znanja uvjetovan…
1. ponudom: manje obrazovani imaju manje prilika za praćenje i susret s određenim informacijama
2. korištenjem informacija: obrazovaniji su skloniji koristiti se postojećom ponudom informacija
3. recepcijom: obrazovani učinkovitije usvajaju i obrađuju informacije
agenda setting
teorija koja kolerira agendu medija i javnosti -> teorija postavljanja dnevnog reda
tri vrste agende: ovisno tko je postavlja (novinari, javnost ili mediji),
McCombs i Shaw: istraživanje u Chapel Hillu => mediji postavljaju dnenvi red: ne mogu nametnuti ljudima što da misle, ali mogu nametnuti o čemu da misle (isticanjem jednih i zatrpavanjem drugih tema)
teorija medijske invazije
fokusira se na ideju da su mediji sve više ušli u politički prostor => sugerira da su mediji postali dominantna sila koja oblikuje političke rezultate;
oslanja se na koncept elitnog pluralizma
socijalni kapital i njegovo opadanje
socijalni kapital
(teorija medijske invazije)
utjecaj i mreže koje politički lideri razvijaju kroz sudjelovanje u društvenim grupama
opadanje kapitala -> opadanje tih mreža dovodi do smanjenja političke podrške na osnovnoj razini: uspon TV-a kao medija igra značajnu ulogu u opadanju socijalnog kapitala
televizijsko izvještavanje politiku je pretvorilo u spektakl
spirala šutnje
Elisabeth Noelle - Neumann;
teorija proizlazi iz pretpostavke da se javno mišljenje zasniva na nesvjesnoj tećnji da ljudi kojei žive u zajednici stvore zadjecnički sud i postignu suglasnost -> pojedinci temelje svoje čitanje javnog mišljenja na mnoštvu znakova iz okoline i medija koje koriste te opinion leadera;
agrgumentacija teorije zasniva se na pokusima o konformnom ponašanju unutar malih grupa ljudi;
akustična i optička varka: tko vidi da njegovo mišljenje prevladava, postaje jači, glasniji i oslobađa se straha, a onaj tko vidi da njegovo mišljenje gubi, povlači se
jak utjecaj medija proizlazi iz dva čimbenika, spirala šutnje ima i dva elementa;
javno mišljenje temelji se na nesvjesnoj težnji ljudi da budu prihvaćeni u društvu -> strah od izolacije, osvete, gubitka posla, gubitka pozicije u društvu i sl.
čimbenici jakog utjecaja medija
(teorija spirale šutnje)
konsonancija - podudaranja medijskih sadržaja s uvjerenjima
kumulacija - neprekidna izloženost ljudi medijima
elementi spirale šutnje
klima mijenja - dinamičnost mišljenja; postojanje, distribucija i relativna snaga različitih mišljenja
(ne)voljkost za izražavanje mišljenja
teorija informacijske difuzije
Evert Rogers;
opisuje širenje informacija
teorija inovacijske difuzije
opisuje širenje tehnološkog napretka;
predstavlja važan iskorak u razumijevanju kako inovacije postaju široko prihvaćene;
mediji podižu svijest o inovacijama i mogu poslužiti za grupne rasprave koje vode agenti promjena
proces difuzije inovacija/informacija
svijest -> usvajanje od strane inovatora -> usvajanje od strane lidera mišljenja -> utjecaj na većinu -> usvajanje od strane zakašnjelih usvajača