Geni, transkripcija i translacija Flashcards

1
Q

Tko je dao molekularnu definiciju gena?

A

Benzer

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
2
Q

(Životni) ciklus bakteriofaga T4 - litički

A
  1. Infektivni bakteriofag T4
  2. vezanje faga na površinu stanice i
    ispuštanje DNA
  3. Sinteza mRNA faga i promjena
    specifičnosti vezanja RNApolimeraze
    E.coli za promotor.
    Sinteza enzima faga uključujući
    nukleaze koje razgrađuju genom
    E.coli. (3 min)
  4. Replikacija DNA faga.
  5. Nastavlja se replikacija DNA faga i
    pojava proteina faga. (15 min)
  6. Pakiranje DNA u glave i sklapanje
    repova faga te početak sinteze
    lizozima.
  7. Liza stanice i oslobađanje 100 do
    300 novih virusnih čestica. (22 min)
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
3
Q

Što je titar bakteriofaga?

A

broj infektivnih faga (u 1 mL suspenzie bakteriofaga)

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
4
Q

Kako se određuje titar faga?

A

Pripremi se suspenzija E. Coli i razrijeđena suspenzija faga koje se sa otopljenim mekim agrom stavljaju na krutu hranjivu podlogu.
1 plak (bistra zona) = jedan infektivni fag
Titar faga (mL-1)= broj plakova× 10 ^ (br. dec razrjeđenja)× V uzorka

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
5
Q

Koliko infektivnih čestica ima u 1 mL suspenzije faga ako se na podlozi, na koju
je stavljeno 5. decimalno razrjeđenje suspenzije faga, pojavilo 147 plakova?

A

Za izračunavanje treba uzeti u obzir:
• broj nastalih plakova – 147
• decimalno razrjeđenje suspenzije faga – 5. decimalno razrjeđenje
• Volumen decimalnog razrjeđenja – 0,1 mL
 Titar faga (mL-1)
= 147 x 105
(zbog decimalnog razrjeđenja) x 10 (zbog volumena decimalnig razrjeđenja)
= 1,47 x 108

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
6
Q

Benzer - cis-trans test i sojevi

A

Različiti mutanti faga T4 formiraju različite plakove na različitim sojevima bakterije E.coli
Detektirani r mutanti koji daju velike plakove na soju B
⚫ Podijeljeni u 3 grupe (rI, rII i rIII)
⚫ Mutanti rII uopće ne liziraju soj K i ne nastaju infektivni fagi
• Uvjetni (kondicionalni) mutanti
• B i S su permisivni domaćini
• K je restriktivni domaćin
 Benzer tijekom 10 godina proizveo, izolirao i pohranio preko 3000 rII
mutanata te ih koristio u testu komplementacije (cis-trans test)
POKUS:
soj K istovremeno inficirao sa po dva različita rII mutanta (ne liziraju soj K)
⚫ neke kombinacije ne liziraju soj K – nema komplementacije mutacije
⚫ neke kombinacije liziraju soj K – komplementacija mutacije
⚫ temeljem rezultata, svi mutanti svrstani u dvije skupine (A i B) -Svrstani u dvije grupe (rIIA i rIIB) jer je fenotip ovih mutanata posljedica inaktivacije jednog ili dva gena (A i B)
⚫ dva mutanta iz različitih skupina (trans) liziraju soj K
• komplementacija mutacija
⚫ dva mutanta iz iste skupine (cis) ne liziraju soj K
• nema komplementacije mutacija
sve mutacije u genomu koje se ne mogu međusobno
komplementirati definiraju jedan cistron (nalaze se u cis)
Ovo je primjer uobičajene intergenske komplementacije („nadopunjavnje”,
„poništavanje posljedica postojanja mutacije”), a kasnije je otkriveno da je u
nekim slučajevima moguća i intragenska komplementacija

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
7
Q

što je gen

A

Gen – Niz nukleotida koji nosi informaciju za protein ili funkcionalnu molekulu RNA (mRNA, tRNA, rRNA, snRNA, miRNA, . . .) uključujući i cis-djelujuće regulatorne nizove nukleotida (operator, promotor, terminator. U eukariota uključuje egzone i introne.

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
8
Q

Što je ORF?

A

ORF („Open Reading Frame”) – Otvoreni okvir čitanja – niz nukleotida koji kodiraju za neki protein, uključujući start i stop kodone. U eukariota je, prije procesiranja u hnRNA, ORF prekinut intronima.

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
9
Q

Što su aleli?

A

Alternative, inačice, varijante jednog te istog gena – razlikuju se u redoslijedu nukleotida. Neki gen može imati više aktivnih(funkcionalnih) i neaktivnih (nefunkcionalnih) alela. Divlji tip alela je najčešće funkcionalan i onaj koji dominira u prirodnim populacijama.

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
10
Q

što su divlji tipovi organizma ,stanica i virusa?

A

Oni koji dominiraju u prirodnim
populacijama te sadrže divlje tipove gena/alela

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
11
Q

Što je genom?

A

Ukupni, kodirajući i nekodirajući, nasljedni (genetički)
materijal organiziran na odgovarajući način. Uključuje kromosomski (kromosomi u jezgri, nukleoid u bakterijama) i izvankromosomski genetički materijal (plazmidi, genetički materijal u organelima).

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
12
Q

Što je lokus

A

Točno određeno fizičko mjesto na kromosomu. Može
označavati mjesto na kojem se uobičajeno nalazi neki gen, ali se metodama genetičkog inženjerstva neki lokus može modificirati (promijeniti) pa se tako primjerice u lokusu URA3 može nalaziti gen
LEU2.

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
13
Q

Funkcionalni gen što je

A

– gen koji kodira za protein ili funkcionalnu RNA

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
14
Q

što je aktivni gen?

A

Aktivni gen – gen koji se eksprimira
⚫ Događa se transkripcija
⚫ Nastaje aktivni protein na točno određenom mjestu u stanici ili izvan nje

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
15
Q

Zajedničke karakteristike transkripcije u prokariota i eukariota?

A

• RNA-polimeraza sintetizira RNA prema DNA kao kalupu
• nekodirajući lanac DNA (kalup) komplementaran je
novosintetiziranoj RNA
• kodirajući lanac DNA „identičan” je novosintetiziranoj RNA
(RNA umjesto T sadrži U)
• RNA-polimeraza sintetizira RNA produljujući njen 3’-kraj (novi nukleotidi se vežu na 3’-kraj), a pri tome RNA-polimeraza, po nekodirajućem lancu napreduje, u smjeru 3’-5’

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
16
Q

Zajedničke karakteristike translacije prokariota i eukariota

A

ribosomi po mRNA napreduju u smjeru 5’-3’, a polipeptidni
lanac raste vezanjem aminokiselina na C-kraj

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
17
Q

Razlika prijenosa informacija između prokariota i eukariota

A

Prokarioti
• transkripcijom nastaje „zrela” mRNA prema kojoj se sintetizira polipeptidni lanac
• translacija može započeti na mRNA koja još nije potpuno sintetizirana (transkripcija i translacija nisu prostorno i vremenski odijeljeni procesi)
• većina gena prokariota organizirani su u operone čijom transkripcijom nastaje
policistronska mRNA – nosi informaciju za više različitih polipeptidnih lanaca
(sadrži više ORFova)
⚫ Eukarioti
• transkripcijom nastaje pre-mRNA (prkursor-RNA), primarni transkript tj. hnRNA
(heterogena nuklearna RNA – sastoji se od introna i egzona) koja se procesira (uklanjanje introna i dodavanje „kape” na 5’-kraj i poli-A na 3’-kraj)
• procesiranjem hnRNA nastaje „zrela” mRNA koja se transportira u citoplazmu te sudjeluje u procesu translacije
• transkripcija i translacija prostorno su i vremenski odijeljene
• imaju monocistronsku mRNA – jedna mRNA sadrži samo jedan ORF

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
18
Q

Kako se procesira pre- mRNA eukariota ? - što dodaje

A

„kape” na 5’-kraj i poli-A na 3’-kraj

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
19
Q

hnRNA

A

heteronuklearna RNA, sadrži introne i egzone

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
20
Q

što je RNA - polimeraza i razIika kod prokariota i eukariota?

A

enzim koji sintetizira RNA prema kalupu DNA (ne treba klicu) – DNA-ovisna RNA-polimeraza
 katalizira formiranje fosfodiesterske veze u reakciji nukleofilnog napada 3’-OH skupine riboze na alfa-5’-fosfat ribonukleotid trifosfata
 nema nukleaznu aktivnost
 učestalost greške je ~1/10.000

 Prokarioti
⚫ samo jedna RNA-polimeraza koja sintetizira sve vrste RNA u stanici
 Eukarioti – tri RNA-polimeraze
⚫ RNA-polimeraza I
• sintetizira rRNA (28S, 18S, 5,8S)
⚫ RNA-polimeraza II
• sintetizira hnRNA (mRNA), miRNA
⚫ RNA-polimeraza III
• sintetizira snRNA, tRNA, 5S rRNA

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
21
Q

Što sintetizira RNA-polim. I

A

r RNA

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
22
Q

Tko sintetizira mRNA

A

RNA - polim. II

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
23
Q

Što sintetizira RNA-polim II

A

hnRNA i miRNA

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
24
Q

Tko sintetizira hnRNA

A

RNA polim II

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
25
Q

Što sintetizira RNA polim III

A

snRNA i tRNA i 5 S rRNA

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
26
Q

Tko sintetizira miRNA

A

RNA - polim II.

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
27
Q

Tko sintetizira mRNA

A

RNA - polim. 2.

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
28
Q

Tko sintetizira tRNA

A

RNA - polim 3.

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
29
Q

miRNA

A

(microRNA)
• mala nekodirajuća RNA (~22
nukleotida) postranskripcijska
regulacija ekspresije gena

30
Q

snRNA

A

(small nuclear RNA)
• sudjeluje u procesiranju hnRNA

31
Q

objasni građu RNA-polimeraza E. Coli

A

srž enzima
⚫ ima DNA-ovisnu RNA-polimeraznu aktivnost
⚫ sastoji se od 5 podjedinica – dvije α, ß, ß’ i ω
⚫ aktivna je samo ako je na nju vezan σ faktor i tada čini holoenzim
 holoenzim je aktivni oblik, a sastoji se od srži (2α, ß, ß’ i ω) i σ faktora
 σ(sigma) faktor (faktor specifičnosti)
⚫omogućava RNA-polim prepoznavanje različitih vrsta promotora ovisno o vrsti σ-faktora koji je na nju vezan
⚫ disocira nakon inicijacije
⚫ u E.coli postoji 7 grupa σ faktora, npr.
• σ70 spada u 1. grupu i omogućava ekspresiju većine gena u normalnim uvjetima tijekom eksponencijalnog rasta

32
Q

α podjedinica E. coli

A

odgovorna je za formiranje/sklapanje RNA-polimeraze (prvi korak je dimerizacija α-podjedinica)
⚫ stupa u interakciju s transkripcijskim faktorima, AT-bogatom DNA i UP elementima („upstream promoter element”)

33
Q

ω podjedinica E. coli

A

nije esencijalna za aktivnost RNApolimeraze,slabo istražena
 pretpostavka: ima ulogu u formiranju RNA-polimeraze

34
Q

ß i ß’ podjedinice E. coli

A

čine oko 80% mase srži enzima, najveće podjedinice, kodirane genima rpoB i rpoC
⚫ tvore kanal kojim DNA ulazi u aktivno mjesto enzima
⚫ tvore aktivno mjesto enzima
⚫ tvore kanal za ulazak nukleotida
⚫ razdvajaju komplementarne lance DNA
⚫ odvaja novosintetiziranu RNA iz RNA/DNA-hibrida
⚫ tvore strukturu koja okružuje DNA
⚫ tvore savitljivu domenu na otvoru kroz koji izlazi novosintetizirana RNA (RNA prolazi ispod ove domene pa tvorba ukosnice u RNA mijenja konformaciju ove domene, a to rezultira pauziranjem i/ili terminacijom transkripcije)

35
Q

Najčešći promotori u prokariota

A

Najčešći promotori su oni koje prepoznaje RNA- polimeraza na koju je vezan σ70 faktor – temeljem usporedbe velikog broja ovih promotora predložena je konsenzus sekvencija „tipičnog” promotora

36
Q

Tipični promotor u prokariota (E.coli)

A

ako se pozicija prvog nukleotida koji se transkribira označi sa +1, tada se konsenzus sekvencija sastoji od regije koja počinje oko pozicije -35
(TTGACA, element -35) i regije koja se nalazi oko pozicije -10 („Pribnow
box”, TATAAT – podgovarajuća regija u ekkariota naziva se TATA-box)
⚫ optimalni razmak između regije -35 i -10 je 17 nukleotida (odstupanje
smanjuje vjerojatnost vezanja RNA-polimeraze)
⚫ osim toga neki jaki promotori (kao što je promotor za rRNA – rrnB P1) sadrže i UP-element („upstream promoter element”) čiji centar se nalazi na oko -42 ili -52 (stupaju u interakciju s α podjedinicom RNA-polimeraze što rezultira nekoliko desetaka puta većom aktivnosti promotora)

37
Q

Pozicija sekvencije koje reguliraju transkripciju, promotora i terminatora

A

prema dogovoru, sekvencije koje reguliraju transkripciju nalaze se u kodirajućem lancu (onaj koji je „identičan” RNA koja se sintetizira)
⚫ promotor se nalazi na 5’-kraju, a terminator na 3’-kraju kodirajućeg lanca regije DNA koja se transkribira
 orijentacija promotora određuje koji je lanac kodirajuć, a koji nekodirajuć (kalup)

38
Q

Objasni transkripciju u E.coli

A

Inicijacija
⚫ holoenzim se veže na promotor
⚫ odvajanje komplementarnih lanaca DNA (12 do 15 pb, od regije -10 do pozicije +2 ili +3)
⚫ sinteza započinje s pppG ili pppA, bez klice
⚫ σ faktor disocira nakon što se polimerizira prvih 8 ili 9 nukleotida te započinje elongacija
 Elongacija
⚫ sinteza RNA se odvija u smjeru 5’-3’ (nukleotidi se vežu na 3’-kraj)
⚫ denaturiraju se najviše dva zavoja DNA, DNA/RNA-hibrid je duljine 2 do 3 pb
⚫ 40 nukleotida u sekundi (translacija - oko 15 /aminokiselina u sekundi)
 Terminacija (prekid sinteze RNA na terminatoru te disocijacija RNA-polimeraze i primarnog transkripta RNA) – postoje dvije vrste
⚫ faktor neovisna terminacija
⚫ faktor ovisna terminacija

39
Q

Faktor neovisni (intrinzični) terminatori

A

sadrže dvije kratke GC-bogate regije nakon kojih slijedi niz od nekoliko A pa zbog toga transkripcijom terminatora nastaje RNA koja sadrži strukturu ukosnice iza koje, na 3’-kraju, slijedi kratki niz U
⚫ struktura ukosnice u RNA stupa u interakciju s RNA-polimerazom što uzrokuje zaustavljanje transkripcije te disocijaciju RNA-polimeraze i RNA s DNA molekule

40
Q

Faktor ovisni (ekstrinzični) terminatori

A

uključuju
interakciju s jednim od tri terminacijska faktora:
⚫ Rho (ρ), Tau (τ) ili NusA
 Rho ovisna terminacija
⚫ svojstva Rho faktora (kodiran genom rho)
• esencijalan za stanicu
• homoheksamer koji se poput prstena veže na
netranslatiranu RNA i to na regiju rut (rho utilisation,
najčešće 70 ali i do 100 nukleotida) koja ima puno C
i malo G (nema konsenzus sekvencije)
• terminira transkripciju velikog broja operona
• RNA/DNA-helikaza koja disocira RNA-polimerazu s
DNA i oslobađa RNA (još nije sve razjašnjeno;
energiju osigurava hidrolizom ATP-a)

41
Q

Objasni vezanje Rho ovisne terminacije

A

Rho se veže na sekvenciju rut
Rho dolazi do druge specifične sekvencije
i dobiva ATPaznu aktivnost
Rho sustiže RNA-polimerazu nepoznatim mehanizmom uz utrošak ATP-a
Rho oslobađa RNA nepoznatim mehanizmom

42
Q

Posttranskripcijske modifikacije RNA u bakterija

A

mRNA ne podliježe posttranskripcijskim modifikacijama
 Na 3’-kraj tRNA se dodaje CCA, a neobične baze nastaju enzimskim modifikacijama uobičajenih ribonukleotida
 primarni transkript rRNA u E.coli se precizno cijepa RNazama te nastaju 5S, 16S i 23S rRNA i neke tRNA
⚫ E.coli ima 7 gena/operona (??)
P1 i P2 – tandemski promotori
 uzvodno od P1 i P2 – tri mjesta za vezanje aktivatora transkripcije Fis (nije prikazano na slici)
 treminatorska sekvencija (ter)
sadrži intrinzični terminator iza kojeg slijedi rho-ovisni terminator

43
Q

Ekspresija gena za rRNA u prokariota

A

puno molekula RNA-polimeraze istovremeno transkribiraju dva susjedna operona
⚫ obzirom na duljinu transkripata lako je zaključiti da se RNA-polimeraza giba po DNA s lijeva na desno
⚫ za strukturu na 5’-kraju transkripta pretpostavlja se da je početak formiranja ribosoma

44
Q

Procesiranje primarnog transkripta rRNA u E.coli

A

primarni transkript tvori dvolančane regije koje cijepaju RNaze (npr: RNaza G, RNaza III)
⚫ prikazana je udaljenost mjesta cijepanja od 3’- ili 5’-kraja 16S, 23S i 5S rRNA (npr +115 za Rnazu III, od 5’-kraja 17S RNA)
⚫ prikazane su RNaze koje uklanjaju „višak” nukleotida na rRNA koji ostaje nakon cijepanja
(npr RNaza T koja uklanja 7 tj 3 nukleotida s fragmenta koji sadrži 23S i 5S rRNA)

45
Q

Transkripcija u eukariota

A

Odvija se u jezgri, odijeljena od translacije, tri RNA-polimeraze (I, II i III)
⚫ 8 do 14 podjedinica, više od 500 kDa
⚫ RNA-pol I prepoznaje samo jednu vrst promotora (za gene za rRNA)
⚫ RNA-pol III prepoznaje promotore za snRNA, tRNA, 5S rRNA (mogu se nalaziti
uzvodno, nizvodno ili unutar gena)
⚫ Promotori za RNA-pol II mogu biti jednostavni ali i jako kompleksni
 Mnogo kompleksnija nego u prokariota
 mRNA (hnRNA, pre-mRNA, primarni transkript) podliježe velikim posttranslacijskim
promjena (rRNA i tRNA modificiraju se u prokariota i eukariota, ali mRNA samo u eukariota) – „kapa” na 5’-kraju i poli A na 3’-kraju te „splicing” (izrezivanje introna) i alternativni „splicing”
 Osim promotora (cis-djelujuća sekvencija), eukarioti imaju pojačivače („enhancer”) koji jako povećavaju aktivnost promotora
 RNA-polimeraza se može vezati na promotor tek nakon što su na njega vezani transkripcijski faktori

46
Q

Promotor za RNA-polimerazu II

A

Najvažniji dio promotora je „TATA box” (sličan -10 sekvenciji u prokariota) koji se najčešće nalazi na poziciji -30 do -100, osim toga:
⚫ dodatni elementi promotora nalaze se u regiji od -40 do -150:
• „CAAT box” (konsenzus; GGNCAATCT)
• „GC box” (konsenzus: GGGCGG) – najčešće ih sadrže konstitutivni geni (stalno se eksprimiraju)
 CAAT i GC boxovi, u različitim promotoroma se nalaze na različitim mjestima (u bakterija se elementi promotora nalaze na „fiksnim” pozicijama), a
djeluju i ako se nalaze na nekodirajućem lancu tj u obratnoj orijentaciji (u bakterija svi elementi moraju biti u određenoj orijentaciji)
⚫ Ovo je moguće jer se u eukariota na ove elemente, za razliku od prokariota, ne veže samo RNA-polimeraza, nego drugi proteini (prvenstveno transkripcijski faktori)

47
Q

Inicijacija transkripcije u eukariota

A

Za vezanje RNA-pol II na promotor neophodno je
prethodno vezanje transkripcijskih faktora svrstanih u
grupu TFII (TF – transkripcijski faktor; II – RNA-pol II)
⚫ na TATA box se najprije veže TFIID (700 kDa), pa TFIIA, pa TFIIB, pa TFIIF (ATP-ovisna helikaza koja razdvala lance DNA)
⚫ Tek sada se veže RNA-pol II pa TFIIE te ovako nastaje osnovni transkripcijski kompleks – omogućava nisku razinu ekspresije gena, a za jaču ekspresiju potrebno je vezanje TF na GC i CAAT boxove, kao i djelovanje pojačivača („enhancer”)
⚫ Bakterije nemaju ove proteine koji se vežu na TATA box (TBP – TATA-Box-Binding Protein) ali arheje imaju TBP koji su slični eukariotskim TBP. Transkripcija u arhejama sličnija je transkripciji u eukariota što ukazuje na evolucijsku povezanost.

48
Q

kako nastaje osnovni transkripcijski kompleks

A

na TATA box se najprije veže TFIID (700 kDa), pa TFIIA,
pa TFIIB, pa TFIIF (ATP-ovisna helikaza koja razdvala
lance DNA)
⚫ Tek sada se veže RNA-pol II pa TFIIE

49
Q

Pojačivači i prigušivači transkripcije te izolatori

A

pojačivači („enhancer”)
⚫ u kvascu se nazivaju upstream activator sequence (UAS)
⚫ cis-djelujući elementi koji djeluju na aktivnost promotora koji je od njih udaljen i nekoliko kb, a mogu se nalaziti uzvodno, nizvodno ili unutar gena
⚫ pojedini pojačivači aktivni su samo u određenim stanicama/tkivima
Pojačivači i prigušivači transkripcije te izolatori
 prigušivači („silencer”) smanjuju razinu ekspresije gena
 izolatori („insulator”) sprječavaju da način regulacije jednog promotora utječe na susjedne gene
 potrebni su i kromatinremodelirajući
proteini i histon acetilaze (ukupno više od 100
različitih proteinskih podjedinica)

50
Q

Modifikacija pre-mRNA u eukariota

A

pre-mRNA(primarni transkript,heterogena nuklearna RNA,hnRNA)počinje se modificirati već tijekom transkripcije
Eukarioti imaju monocistronsku mRNA koja na 5’-kraju ima „kapu”, a na 3’-kraju 150 do 250 dugačak poli A
„kapa” se dodaje na 5’ kraj novosintetizirane RNA kad je ona dugačka tek oko 26 nukleotida, a omogućuje stanici da razlikuje mRNA od ostalih RNA u stanici (RNA koje sintetiztiraju RNA-pol I i III nemaju kapu), na nju se vežu proteini koji imaju ulogu u „splicingu” i transportu RNA

51
Q

Objasni splicing

A

u pravilu introni mnogostruko dulji od egzona pa
kodirajući dio DNA (ORF) često čini jako mali dio gena

introni mogu biti dugački od 10 do više od 100.000 nukleotida
 na 5’-kraju introna u pravilu se nalazi GU, a na 3’-kraju AG
 za uklanjanje introna važne su tri sekvencije – početak (A) i kraj introna (B) te regija unutar
introna koja sadrži specifični A (C)

izrezivanje svakog introna odvija se u dva koraka transesterifikacije
⚫ nastaje fosfodiesterska veza između 2’-OH specifičnog A i 5’-kraja introna te nastaje oblik omče i pojavljuje se slobodni 3’-OH kraj egzona
⚫ novonastali 3’-OH kraj egzona tvori fosfodiestersku vezu s 5’-krajem slijedećeg egzona što uzrokuje odvajanje introna u oilbiku omče
⚫ splicing provode ribonukleoproteinski kompleksi („spliceosome”) koji se sastoje od 5 različitih molekula RNA (small nuclear RNA, snRNA, kraće
od 200 nukleotida) i više od 50 proteina

52
Q

Alternativno procesiranje RNA

A

regulirani proces koji omogućuje da jedan te isti gen kodira za najmanje dva proteina i to zbog toga jer se određena hnRNA može procesirati na više od jednog načina
 najčešće se osniva na uključivanju ili ne uključivanju pojedinih egzona u zrelu mRNA, ali pri tome ne dolazi do promjene redoslijeda egzona
⚫ primjer gena za α-tropomiozin štakora (ljubičasti trokuti označavaju signal za poliadenilaciju)

53
Q

Poliadenilacija 3’-kraja mRNA

A

u DNA postoje signali za poliadenilaciju koji se transkribiraju u hnRNA te ih prepoznaju „RNA-binding proteins” i „RNA-processing enzymes” što rezultira
cijepanjem hnRNA pa poli-A polimeraza na 3’-kraj polimerizira oko 200 A
 Nakon što se hnRNA pocijepa i poliadenilira, RNA-polimeraza II nastavlja transkribirati DNA te sintetizira još nekoliko stotina nukleotida prije nego
što disocira s DNA (proces terminacije transkripcije u eukariota još nije potpuno razjašnjen)
 C-terminalna domena najveće pojedince RNA-pol II (ß’) sadrži veliki broj serina(humana RNA-polimeraza 104) koji se fosforiliraju neposredno prije početka
transkripcije
⚫ na ovoj domeni vezani su najvažniji proteini/enzimi koji sudjeluju u dodavanju kape, izrezivanju introna i poliadenilaciji mRNA

54
Q

što je translacija?

A

biološki proces „prevođenja” genetičke informacije,
koja se nalazi u mRNA, u redoslijed aminokiselina
u polipeptidnom lancu
 način/pravilo prema kojem se genetička uputa
zapisana u DNA i mRNA prevodi u redoslijed
aminokiselina naziva se genetički kod

55
Q

Početak otkrivanja gen.koda

A

u slučaju genetičkog koda redoslijed nukleotida je šifrirana poruka, a redoslijed aminokiselina (ak) u polipeptidnom lancu dešifrirana poruka
⚫ u vrijeme otkrivanja genetičkog koda bilo je moguće odrediti redoslijed ak, ali sekvencioniranje DNA bilo je moguće tek 15 godina kasnije
⚫ stoga je genetički kod trebalo otkriti eksperimentalno

56
Q

Koje su još informacije i metode u vrijeme otkrivanja genetičkog koda bile dostupne?

A

bilo je jasno da redoslijed nukleotida (nt) na neki način određuje redoslijed ak
⚫ pretpostavljalo se da tri nt (triplet) kodira jednu aminokiselinu te da se ti tripleti ne preklapaju
• kad bi se kod osnivao na jednom nt bilo bi moguće kodirati samo 4 različite ak jer posoje samo 4 različita nt
• kod od 2 nt mogao bi kodirati 16 ak (42), a kod od 3 nt (triplet) može kodirati za 64 (43) ak – dakle i više nego dovoljno za postojećih 20 ak
bilo je moguće provesti translaciju in vitro tako da se u stanični ekstrakt (koji je sadržavao ribosome, tRNA, aminoacil-tRNA sintetazu, mRNA i ATP) dodaju
aminokiseline
• dodatak radioaktivnih aminokiselina rezultirao bi radioaktivnim proteinskim talogom
•5 godina prije otkrića RNA-pol) otkriven je enzim koji može
polimerizirati RNA iz nukleotid difosfata bez kalupa (nazvan polinukleotid
fosforilaza)
• nasumično polimerizira A, U, G i C u udjelu u kojem su dodani u reakcijsku otopinu
• ako su npr. prisutni samo U, sintetizirat će poli-U: UUUUUUUUUUUUUUUU

57
Q

Postignuće Nirenberga

A

in vitro translacija sintetskih RNA (dobivenih pomoću
polinukleotid fosforilaze)
⚫ translacija poli-U rezultirala sintezom poli-fenilalanina
• zaključak: kod (kodon) on za fenilalanin sastoji se samo od U tj UUU
⚫ translacija poli-C rezultirala sintezom poli-prolina
⚫ translacija poli-A rezultirala sintezom poli-lizina
⚫ translacija poli-G rezultirala sintezom poli-glicina
⚫ translacija RNA koji sadrže jednaki udio 2 nukleotida (poli-UA, poli-UC i poli-UG)
• sve tri RNA rezultirale su određenim udjelom fenilalanina (kao i poliU), zbog nasumične sinteze pa se u RNA može pojaviti UUU
• poli-UA rezultirao je ugradnjom fenilalanina, lizina, tirozina i izoleucina
lizina, dakle kodoni za tirozin i izoleucin sadrže U i A; usporedbom
frekvencija ugradnje tirozina i izoleucina prema fenilalaniunu i očekivanim frekvencijama kodona U2A, UA2, i A3 u odnosu na kodon U3 kodon pokazalo se da je sastav kodona za tirozin i leucin U2A.
• leucin se ugrađivao i u slučaju poli-UC i poli-UG što znači da je kodiran s još najmanje 2 različita kodona (jedan sadrži U i C, a drugi U i G)
međutim, ovako se nije mogla otkrit točna sekvenca kodona, nego samo njihova empirijska formula (npr U2A)
Khorana je uspio sintetizirali RNA određenog slijeda nukleotida:
• …UGUGUGUGUG… – rezultat – …valin-cistein-valin-cistein…
• dokaz da se kodon sastoji od neparnog broja nukleotida
• …UUGUUGUUGUU… – rezultat – tri različita polipeptidna lanca: poli-leucin,
poli-cistein i poli-valin
• dokaz da kodon sadrži 3 nt (triplet) ili višekratnik broja 3
 Dok je Khorana radio na sintezi RNA točno određenog slijeda nukleotida
kompleksnog sastava, Nirenberg je 1964. godine proveo eksperiment kojim je
otkrio/dešifrirao/probio genetički kod
⚫ proveo povijesni eksperiment iz 1964. godine:
• iskoristio činjenicu da ribosomi ne prolaze kroz nitrocelulozni filter ali prolaze aminokiseline, tRNA i aminoacil-tRNA
na primjeru trinukleotida/tripleta UUU i aminoacil-fenilalanin-tRNA pokazao da
ribosom u prisustvu trinukleotida veže samo onu aminoacil-tRNA čiji antikodon se
sparuje s tim trinukleotidom
⚫ u otopinu određenog tripleta i ribosoma dodavao pojedine aminoacil-tRNA s radioaktivnom ak i propuštao kroz nitrocelulozni filter
⚫ radioaktivnost na filteru bila je dokaz za je dodani triplet kodon za upravo tu određenu radioaktivnu ak
ovako su otkriveni kodoni za sve ak te je predložena tablica genetičkog koda –„periodni sustav za biologe”
pokazano je da tri tripleta (kodona) ne kodiraju ni
za jednu aminokiselinu (Stop kodoni)
 ima puno „sinonimnih kodona” koji kodiraju za
istu aminokiselinu – genetički kod je
„redundantan”
 unatoč redundantnosti, genetički kod je jednoznačan (osim za Stop kodone) jer niti jedan kodon ne kodira za više od jedne ak
 sinonimni kodoni, u pravilu se razlikuju u trećem i/ili drugom nukleotidu – iznimka su arginin, serin i Ieucin koji imaju po 6 različitih kodona pa se oni i moraju razlikovati i u prvoj bazi

58
Q

kodon prolina

A

Ccc

59
Q

kodom lizina

A

AAA

60
Q

kodan glicina

A

GGG

61
Q

kodon fenilalanina

A

UUU

62
Q

kodon tirozina

A

Poli-UA

63
Q

kodon izoleucina

A

poli-UA

64
Q

Postignuće Khorane?

A

uspio sintetizirali RNA određenog slijeda nukleotida:
• …UGUGUGUGUG… – rezultat – valin-cistein-valin-cistein…
• dokaz da se kodon sastoji od neparnog broja nukleotida
• …UUGUUGUUGUU… – rezultat – tri različita polipeptidna lanca: poli-leucin, poli-cistein i poli-valin
• dokaz da kodon sadrži 3 nt (triplet) ili višekratnik broja 3
 Dok je Khorana radio na sintezi RNA točno određenog slijeda nukleotida kompleksnog sastava, Nirenberg je 1964. godine proveo eksperiment kojim je otkrio/dešifrirao/probio genetički kod
⚫ proveo povijesni eksperiment iz 1964. godine:
• iskoristio činjenicu da ribosomi ne prolaze kroz nitrocelulozni filter ali prolaze aminokiseline, tRNA i aminoacil-tRNA

65
Q

što su sinonimni kodoni i što omogućuju? Kako su otkriveni?

A

kodiraju za istu aminokiselinu – genetički kod je „redundantan”
 unatoč redundantnosti, genetički kod je jednoznačan (osim za Stop kodone) jer niti jedan kodon ne kodira za više od jedne ak
 sinonimni kodoni, u pravilu se razlikuju u trećem i/ili drugom nukleotidu – iznimka su arginin, serin i leucin koji imaju po 6 različitih kodona pa se oni i moraju razlikovati i u prvoj bazi
 sinonimni kodoni „omogućuju” postojanje organizama s vrlo različitim udjelom GC i AT parova baza (zadnji slajd 2. predavana) ali je također pokazana i međuovisnost
zastupljenosti pojedinih ak u proteinima obzirom na AT/GC sastav DNA
 također, uobičajeno je da je u pojedinim organizmima jedan sinonimni kodon značajno više zastupljen od ostalih – „kodon bias” – „pristrana uporaba sinonimnih kodona”
u prvim eksperimentima pokazano je da se na poli-UC i poli-UG vežu dvije
različite tRNA za leucin (Leu-tRNA I i Leu-tRNA II) temeljem čega je zaključeno da
za svaki kodon postoji po jedna tRNA (ukupno 64, odnosno 61 kad je ustanovljeno da postoje 3 stop kodona)
 međutim, Nirenbergov eksperiment iz 1964 pokazao je da mnoge tRNA prepoznaju više od jednog sinonimnog kodona (npr tRNA za alanin veže se na GCU, GCC i GCA) dok neke prepoznaju samo jedan kodon (npr leu-tRNAII iz E.coliprepoznaje samo UUG)
 temeljem ovih istraživanja predložena je tzv „wobble hipoteza” prema kojoj samo prve dvije baze kodona (baze na 5’-kraju kodona) na mRNA uspostavljaju stabilnu
vezu s antikodonom
 wobble hipoteza – treća baza kodona u mRNA stvara nestabilnu („kolebljivu”) vezu s prvom bazom antikodona

66
Q

orijentacija kodona

A

Obzirom da se RNA sintetizira u smjeru 5’-3’ (novi nukleotidi se vežu na 3’-kraj) bilo je logično da se u tom smjeru čitaju i kodoni (od 5’ prema 3’ kraju RNA), ali i
to je trebalo eksperimentalno dokazati tj trebalo je dokazati je li kodon za primjerice glicin 5’-GGT-3’ ili 5’-TGG-3’
⚫ pomoću polinukleotid fosforilaze sintetizirana RNA u prisustvu A i C u omjeru 20:1 pa nastaje RNA koja u prosijeku izgleda ovako: 5’…A20-C1-A20-C1…3’
⚫ ova RNA tretirana s RNazom iz gušterače koja cijepa RNA iza 3’-fosfata pirimidina pa nastaju RNA koje se sastoje od poli-A koji završava s C na 3’-kraju: 5’AnC-3’
⚫ in vitro translacijom ovakvih RNA nastali su polipeptidi: ….Pitanje za bonus bodove na Merlinu …. što je riješilo pitanje orijentacije kodona u tablici genetičkog koda

67
Q

Objasni start kodon i inicijacija translacije u bakterija

A

Start kodon ima posebnu ulogu jer označava mjesto početka sinteze proteina i na njega se veže posebna formilmetionil-tRNA
 U stanici postoje dvije metionil-tRNA
⚫ jedna je inicijacijska i ona se formilira aktivnošću formilacijskog enzima
⚫ druga je uobičajena metionil-tRNA koja služi za ugradnju metionina unutar lanca
⚫ obje ove metionil-tRNA prepoznaju AUG kodon
⚫ međutim formilmetionil-tRNA, osim AUG kodona (metionin), prepoznaje i GUG kodon (valin), a ima slabi afinitet i za UUG i CUG (leucin) !?!
⚫ iz ovoga proizlazi da inicijacijska tRNA „poštuje” wobble hipotezu na drugačiji način od svih ostalih tRNA – 2. i 3. baza kodona mRNA stvara stabilnu vezu, a 1. baza nestabilnu (wobble) vezu
 Pri inicijaciji translacije, ribosom se veže za specifičnu sekvenciju na mRNA (ribosome binding-site, RBS, Shine-Dalgarno) koja je djelomično komplementarna s
3’-krajem 16S rRNA
Prokarioti osim AUG koriste alternativne start kodone, najčešće GUG i UUG
U E.coli za inicijaciju translacije,kao start kodoni koriste se:
⚫ AUG, 82,7 %, u 3542 do ukupno 4284 ORF-a
⚫ GUG, 14,3 %, u 612 ORF-ova
⚫ UUG, 2,4 %, u 103 ORF-ova ali i AUU I CUG
 Istraživanje iz 2017. godine: osim AUG, još 17 kodona može djelovati start kodon

68
Q

Inicijacija translacije u eukariota

A

Geni na kromosomima u jezgri (translatiraju se u citoplazmi)
⚫ inicijacijska metionil-tRNA koja se veže na start kodon (AUG) se ne formilira
 Geni kodirani genomom organela (mitohondriji i plastidi; translagtiraju se u organelima)
⚫ inicijacijska metionil-tRNA koja prepoznaje start kodon se formilira

69
Q

sekvencije koje reguliraju transkripciju

A

Sekvencije koje reguliraju transkripciju uključuju:

  1. Promotor: Sekvenca DNK koja je mjesto vezanja RNA polimeraze i drugih faktora za inicijaciju transkripcije gena.
  2. Operator: Sekvenca DNK koja regulira pristup RNA polimeraze promotoru i može biti mjesto vezanja regulatornih proteina koji kontroliraju transkripciju.
  3. Enhanceri: Sekvenca DNK koja može povećati transkripciju gena kada je vezana od strane odgovarajućih transkripcijskih faktora.
  4. Silenceri: Sekvenca DNK koja može smanjiti ili inhibirati transkripciju gena kada je vezana od strane odgovarajućih transkripcijskih faktora.
  5. Repressori: Proteini koji se vežu za operator i sprječavaju vezanje RNA polimeraze na promotor, inhibirajući tako transkripciju gena.
  6. Aktivatori: Proteini koji se vežu za enhancere i potiču vezanje RNA polimeraze na promotor, potičući tako transkripciju gena.

Ove sekvence i elementi regulacije transkripcije igraju ključnu ulogu u kontroliranju ekspresije gena u stanicama.

70
Q

duljina DNA-RNA hibrida

A

2-3 pb

71
Q

Koji Enzim treba klicu

A

rna polimeraza ne treba ali dna treba