7,8,9,10 Flashcards
Što su socijalne potrebe
- stečene, a ne urođene potrebe (stječu se kroz razvoj, iskustvo i socijalizaciju)
- za postignućem, afilijacijom, bliskosti i moći
- mijenjaju se s vremenom
- emocionalni i bihevioralni potencijali aktivirani određenim situacijskim poticajem
Što su kvazi-potrebe
- situacijski uzrokovane želje
- mogu nadjačati i potisnuti ostale potrebe
- orijentirane na nedostatak i reaktivne na situaciju
- nisu od ključne važnosti za naš život, rast i dobrobit
Što je potreba za postignućem i koje vrste utjecaja vežemo uz nju?
- postignuće = želja da se ostvari određeni standard izvrsnosti
- kroz natjecanje sa zadatkom, natjecanje sa samim sobom i natjecanje s drugima
SOCIJALIZACIJSKI UTJECAJI
- jaka potreba za postignućem razvija se u djetinjstvu, ali postupci u djetinjstvu nisu uvijek glavni prediktor potrebe za postignućem u odrasloj dobi - roditelji koji uče neovisnosti i težnji za kvalitetnom izvedbom i standardima…
Kognitivni utjecaji (određeni način razmišljanja vezan uz jaču potrebu za postignućem)
-percepcija vlastite sposobnosti
- orijentiranost na ovladavanje zadatkom
- visoka očekivanja uspjeha i visoko vrednovanje postignuća
- optimistični atribucijski stil
RAZVOJNI UTJECAJI
Rano djetinjstvo - precjenjuju stvarne sposobnosti, ignoriraju rezultate vršnjaka, odobravanje drugih bitnije od samog postignuća
Srednje djetinjstvo - usporedba s vršnjacima
Kasno djetinjstvo - realne procjene sposobnosti; samoprocjena, procjena bližnjih
O čemu je Atkinsonov model?
- Atkinson tvrdio da potreba za postignućem samo djelomično određuje ponašanje usmjereno na postignuće (ostali prediktori osim potrebe za postignućem su vjerojatnost uspjeha, poticaj za postizanje uspjeha
O čemu je model dinamike ponašanja?
- ponašanje usmjereno na postignuće pojavljuje se u sklopu ponašanja koje se trenutno odvija
- tijek ponašanja određen je trima silama:
pobudom - uzrokuje porast tendencije približavanja i pojavljuje se pri suočavanju s okolinskim podražajima vezanim uz nagrade
inhibicijom - uzrokuje porast tendencije izbjegaanja i pojavljuje se prilikom suočavanja s okolinskim podražajima koji su vezani uz kazne
dovršenosti - odnosi se na kraj izvršavanja aktivnosti
Koje su okolnosti koje uključuju i zadovoljavaju potrebu za postignućem?
- umjereno teški zadaci
- natjecanje ()interpersonalno
- poduzentnost
Koje su dvije vrste cilja usmjerena na postuinuće?
CILJEVI VEZANI UZ IZVEDBU
- osoba nastoji pokazati kompetentnost
- postizanje cilja znači biti bolji od drugih
- povezani s neg i neproduktivnim načinima razmišljanja
CILJEVI VEZANI UZ OVLADAVANJE ZADATKOM
- osoba nastoji razviti/poboljšati kompetenciju
- znači napredovati
- povezani s poz i produktivnim načinima razmišljanja, osjećajima i ponašanjima
Kako glasi integracija klasičnog i suvremenog pristupa ciljeva vezanih uz potrebu postignuća?
Razlikuju se:
- ciljevi ovladavanja zadatkom
- ciljevi vezani uz pristupanje izvedbi
- ciljevi vezani uz izbjegavanje izvedbe
Koje impicitne teorije vezane uz potrebu postignuća razlikujemo?
TEORIJA ENTITETA
- pristalice vjeruju kako imaju prirodno zadana fiksna obilježja
- češće odabiru ciljeve vezane uz izvedbu, strah od neuspjeha , ne ulažu napor jer on značu slabost, žele očuvati sliku o sebi
INKREMENTALNA TEORIJA
- pristalice vjeruju da imaju prirodno zadana obilježja koja su prilagodljiva/promjenjiva - growth mindset
Što su afilijacija, a što bliskost?
Afilijacija - potreba za odobravanjem, prihvaćanjem i sigurnošću - MOTIV ORIJENTIRAN NA NEDOSTATAK
Bliskost - usmjerenost na stvaranje bliskih interpersonalnih veza - MOTIV ORIJENTIRAN NA RAZVOJ
Što je potreba za moći i o njoj.
- potreba osobe da prilagodi svijet svojoj osobnoj predodžbi (djelovati, kontrolirati ili utjecati na druge osobe)
- četiri uvjeta ili okolnosti uključivanja i zadovoljavanja potrebe za moći:
- vodstvo, agresivnost, utjecajna zanimanja i posjedovanje prestižnih stvari
Motivacijski obrazac vođe
sastoji se od trostrukog obrasca potreba:
(1) visoka potreba za moći
(2) niska potrebe za bliskošću/afilijacijom
(3) visoka inhibicije
Koja je uloga plana u motivaciji, što je TOTE model?
- plan može biti kratkoročan i dugoročan
- nesklad između percipiranog stvarnog stanja i idealnog stanja dovodi do pobuđivanja doživljaja NESUKLADNOSTI/NEPODUDARANJA - stvara se plan za unaprijeđivanje stvarnog u idealno
PLAN JE sredstvo kojim će se aktualno stanje unaprijediti u idealno
TOTE model (Test-Operate-Test-Exit) - kognitivni mehanizam u podlozi planova
Ako se trenutno stanje ne podudara s idealnim u provjerama, mijenja se sve dok ne dođe do podudaranja i završetka radnje
Nepodudaranje zahtjeva djelovanje prema planu akcije koji zahtjeva neka radnja
Što je diskrepancija i koje su vrste
DISKREPANCIJA = nesklad, nepodudaranje između stvarnog i idealnog; važno motivacijsko načelo
Vrste
A) Smanjenje diskrepancije (korektivna motivacija)
– povratne informacije iz okoline osvješćuju čovjeku da njegovo trenutno stanje nije ono idealno
B) Stvaranje diskrepancije (proaktivno postavljanje cilja)
– osoba sama sebi postavlja novi, viši cilj koji želi ostvariti
Što su ciljevi i po čemu se razlikuju (što sve utječe na njih)?
CILJ = sve ono što osoba teži ostvariti
- motiviraju usmjeravanjem pažnje na diskrepanciju između idealne i postojeće razine dostignuća; tzv. nesklad između cilja i izvedbe
- razlikuju se po:
- težini -što je cilj teže ostvariti, uloženi napor će biti veći - poboljšanje izvedbe davanjem energije
- specifičnosti - treba odrediti specifične ciljeve izražene brojčanim vrijednostima - poboljšanje izvedbe fokusiranjem na smjer aktivnosti
+ povratnoj informaciji (praćenje napretka prema vlastitom cilju omogućit će maksimalnu izvedbu osobe u nekoj radnji)
Na što uječe prihvaćanje vanjskog cilja i o čemu ovisi? Koje su kritike ciljeva?
- utječe na izvedbu kada jedna osoba drugoj pokušava zadati cilj unutar interpersonalnog odnosa
- odluka osobe varira od potpunog odbijanja do potpunog prihvaćanja, a samo prihvaćeni (internalizirani) ciljevi poboljšavaju izvedbu
4 čimbenika koja odlučuju hoće li cilj biti prihvaćen:
a) percipirana težina nametnutog cilja – ako je cilj lagan, češće ga se prihvaća
b) uključenost osobe u postavljanju cilja – ako je u potpunosti nametnut, češće ga se odbija
c) vjerodostojnost postavljača cilja - češće prihvaćanje ako je osoba pouzdana, simpatična i mari za druge
d) ekstrinzični poticaji - prihvaćanje ako će osoba imati osobne koristi
od prihvaćanja cilja poput novca i javnog priznanja
KRITIKE
- svrha postavljanja ciljeva nije nužno povećanje same motivacije, već rezultata
- postavljanje ciljeva pomaže u izvedbi jasnih, nekreativnih zadataka, dok ne poboljšava izvedbu kod rješavanja problema i inherentno zanimljivih zadataka
Koje su negativne strane dugoročnog cilja?
- postizanje udaljenijih ciljeva zahtjeva postizanje nekoliko neizbježnih kratkoročnih ciljeva
- blizina cilja utječe na ustrajnosti intrinzičnu motivaciju
- važnost potkrepljenja i povratnih informacija
- niz kratkoročnih ciljeva > dugoročni cilj
- kod nezanimljivih zadataka intrinzičnu motivaciju povećavajukratkoročni ciljevi, dok kod zanimljivih zadataka povećavaju dugoročni ciljevi
Što su osobne težnje, a što namjere provedbe? Što je samoregulacija?
OSOBNE TEŽNJE
- ono što pojedinac nastoji postići tijekom svog životai u sklopu svog svakodnevnog ponašanja
- osobne težnje nisu ciljevi sami po sebi
- postoje na razini ličnosti te služe kao izvor za postavljanje svakodnevnih ciljeva
- prilazeće i izbjegavajuće
NAMJERE PROVEDBE
- plan kada, gdje, kakoi koliko dugo će se odvijati aktivnosti usmjerene prema cilju
- fokusiranje na način postizanja cilja > fokusiranje na sam cilj
- mentalne simulacije procesa dostizanja cilja dovodi do produktivne aktivnosti usmjerenu prema cilju - planiranje načina izvođenja cilja povećava vjerojatnost njegovog postizanja
- olakšavaju ustrajnost pomažući u predviđanju predstojećih poteškoćai oblikovanju namjera za djelovanju u slučaju poteškoća, pomažu privesti kraju nedovršene ciljeve
SAMOREGULACIJA
- mentalni čin nadziranjai ocjenjivanja tekućeg nastojanjai napora te osobe da dosegne ciljeve kojima teži
- uključuje planiranje za budućnost, akcijui razmišljanje
- proces samomotrenjai samovrednovanja
- povećanje komeptencije u samoregulaciji događa se u procesu socijalnog učenja te na razini promatranja
- razvijanje samoregulacijskih vještina odvija se u tri faze:
1. nedostatak vještine samoregulacije
2. proces socijalnog učenja
3. stjecanje vještine kompetentne samoregulacije
Što su očekivanja i koji su im izvori? Koje u dvije vrste očekivanja?
Očekivanja
– naša predviđanja o tome što će se dogoditi i koliko smo sposobni nositi se s time
- pozitivna očekivanja potiču trud, strah može dovesti do odustajanja
Izvori očekivanja
– prošla iskustva, znanje, vještine, uvjerenja o kontroli
Vrste očekivanja:
1. Očekivanje djelotvornosti
- procjena o vlastitoj sposobnosti za izvršavanje određenog zadatka
2. Očekivanje ishoda
- procjena o tome hoće li izvršavanje određene radnje uzrokovati određeni ishod
Što je samodjelotovornost? Koji su izvori samodjelotovrnosti?
- ssobna procjenu vlastite sposobnosti za učinkovito suočavanje sa situacijama, uzimajući u obzir dostupne vještine i okolnosti
- nije isto što i sposobnost
- ključna je sposobnost prilagodbe, smirenosti i pronalaženja načina za optimalnu izvedbu
IZVORI SAMODJELOTOVRNOSI:
1. Povijest osobnog ponašanja (najutjecanija)
- u prošlosti uspješno obavljen zadatak - povećanje samodjelotvornost
- neuspjesi mogu smanjiti povjerenje u vlastite sposobnosti
- Vikarijsko iskustvo
- promatranje drugih kako izvode isti zadatak koji vi planirate obaviti
“Ako oni to mogu, mogu i ja.” i “Ako oni to ne mogu, kako bih ja mogao?”
- važna sličnost između vas i modela te iskustvo promatrača - Verbalno uvjeravanje
- proces motiviranja kroz riječi drugih ljudi koji nas uvjeravaju da možemo uspješno obaviti zadatak, unatoč našim nesigurnostima (povećava osjećaj djelotvornosti i motivaciju - ako se ne proturječi stvarnim iskustvima osobe (npr. iskustvo s lošim ocjenama) - Fiziološko stanje
- fiziološki signali (bol, drhtanje) mogu ukazivati na previsoke zahtjeve i povećati osjećaj nesigurnosti
Što je vjerovanje u osobnu kontrolu? A naučena bespomoćnost (+ koje su joj 3 ključne komponente, te učinci)?
VJEROVANJE U OSOBNU KONTROLU
- stupanj u kojem osoba vjeruje da ona sama uzrokuje poželjne ishode i da je u stanju spriječiti nepoželjne ishode
Orijentacija na ovladavanje zadatkom vs. Orijentacija na bespomoćnost
NAUČENA BESPOMOĆNOST
- nejasan odnos ponašanja i ishoda -> osjećaj da nema kontrole
– pojavljuje se kada pojedinac vjeruje da ne može utjecati na ishode svog života, što dovodi do pasivnosti i demotivacije
- može dovesti do smanjene inicijative i lošijeg suočavanja s izazovima
Tri ključne komponente:
- kontingencija-objektivni odnos između ponašanja i ishoda
- ishodi mogu biti: potpuno nekontrolabilni, djelomično kontrolabilni, potpuno kontrolabilni
- kognicija – subjektivno shvaćanje osobne kontrole nad situacijama
- uključuje: Pristranost, Atribucije, Očekivanja
- ponašanje – može biti aktivno ili pasivno
Učinci:
- motivacijski deficiti – smanjuje se spremnost za pokušavanje i suočavanje s problemima
- deficiti u učenju na temelju iskustva – razvija se pesimistično uvjerenje da su ishodi neovisni o vlastitim radnjama, što otežava učenje novih strategija
-emocionalni deficiti – umjesto straha i borbe, javljaju se apatija, ravnodušnost i depresija
- naučena bespomoćnost vodi do pasivnosti, otežava učenje novih strategija i uzrokuje emocionalnu iscrpljenost
Koja je povezanost između depresije i osjećaja bespomoćnosti?
- obje proizlaze iz uvjerenja da osoba nema kontrolu nad negativnim događajima u svom životu
U jednom eksperimentu, depresivni i nedepresivni sudionici morali su procijeniti kontrolu nad situacijom, depresivni pojedinci su točno ocijenili situacije u kojima nisu imali kontrolu, dok su nedepresivni često precjenjivali vlastitu kontrolu
Drugi eksperiment pokazao da nedepresivne osobe često imaju “iluziju kontrole”
- depresivni ljudi nisu podložniji naučenoj bespomoćnosti nego nedepresivni često imaju iskrivljenu percepciju kontrole, dok su depresivni realističniji u procjeni vlastite kontrole nad događajima
Koje su vrste atribucijskog stila i što je on?
Atribucijski stil
– relativno stabilan način na koji ljudi objašnjavaju uzroke loših događaja
- razlikuje se prema lokusu (unutarnji/vanjski), stabilnosti (stalni/promjenjivi) i mogućnosti kontrole (kontrolabilni/nekontrolabilni uzroci)
Pesimistični atribucijski stil: Loše događaje tumači unutarnjim, stabilnim i nekontrolabilnim uzrocima - može voditi depresiji i neuspjehu
Optimistični atribucijski stil: Loše događaje objašnjava vanjskim, nestabilnim i kontrolabilnim uzrocima - može biti koristan za mentalno zdravlje i uspjeh, ali može uključivati i samoobmanu
Iluzija kontrole - ljudi s optimističnim atribucijskim stilom skloni su vjerovati da imaju veću kontrolu nad situacijama nego što je realno
Koje su kritike i alternativna objašnjenja naučene bespomoćnosti?
- bespomoćnost može biti posljedica same traume (npr. elektrošokovi, buka, nerješivi problemi)
- očekivanje nemogućnosti kontrole, a ne samo očekivanje neuspjeha, glavni uzrok naučene bespomoćnosti
- nemogućnost kontrole nije dovoljna za izazivanje bespomoćnosti; ona se mora kombinirati s nepredvidivošću situacije
- ponekad pasivnost nije znak bespomoćnosti, već strateški odgovor na stresnu situaciju
- naučena bespomoćnost može biti posljedica fizioloških promjena u mozgu
Koja je razlika naučene bespomoćnosti i reaktancije?
- reaktancija se javlja kada osoba očekuje kontrolu nad ishodima, ali ih gubi, što izaziva aktivni otpor i pokušaje povratka kontrole
- bespomoćnost nastupa kada osoba nauči da su svi pokušaji kontrole uzaludni, što vodi do pasivnosti
Eksperiment Mikulincera (1988)
Sudionici su rješavali nerješive zadatke:
Oni koji su imali jedan nerješiv zadatak pokazali su reaktanciju i poboljšali kasniju izvedbu.
Oni koji su imali više nerješivih zadataka razvili su bespomoćnost i imali lošije rezultate
