2. Socijalna psihologija i pravna pitanja Flashcards
Koja su glavna područja proučavanja psihologije i prava?
Istraživanja u ovom području su, očekivano, primjena psihologijske metodologije i spoznaja na područje prava.
Glavna područja proučavanja
- Teorija i filozofija prava (jurisprudencija)
- Substantivno pravo – odnosi se na skup zakona i zakonskih propisa, kao i propisanih posljedica kršenja tih propisa
- Sudski procesi
- Kršenje zakona
Koja su tri područja primjene psihologije u pravu prema Kapardis?
Kapardis (1997) razlikuje tri područja primjene psihologije u pravu
- Psihologija u pravu – specifične primjene psihologije u pravu (npr. policijska psihologija, psihologija svjedočenja)
- Psihologija i pravo – interdisciplinarna istraživanja ove dvije znanosti o ljudima koji krše zakon, odvjetnicima, sucima i porotnicima (npr. istraživanja kako porota odlučuje, tretman prekršitelja zakona i sl.)
- Psihologija prava – istraživanja koja proučavaju zašto ljudi krše zakon, koji su efekti zakona, primjena zakona na ponašanje ljudi
Što je psihologiju u pravu?
- Psihologija u pravu – specifične primjene psihologije u pravu (npr. policijska psihologija, psihologija svjedočenja)
- Neprimjereno je govoriti samo o primjeni socijalne psihologije u ovom području, a i vrlo teško je napraviti distinkciju
- Primjenjuje se u poboljšavanju tehnika intervjuiranja svjedoka, postupaka identifikacije osumnjičenih i slično
Što je psihologija i pravo?
Psihologija i pravo – interdisciplinarna istraživanja ove dvije znanosti o ljudima koji krše zakon, odvjetnicima, sucima i porotnicima (npr. istraživanja kako porota odlučuje, tretman prekršitelja zakona i sl.)
Što je psihologija prava?
Psihologija prava – istraživanja koja proučavaju zašto ljudi krše zakon, koji su efekti zakona, primjena zakona na ponašanje ljudi
Na što se odnosi forenzična psihologija?
Tradicionalni naziv “forenzična psihologija” odnosi se na primjenu psihologije na sudovima.
Koliko je točno svjedočenje očevidaca?
- Kao najčešći uzrok osuđivanja nevine osobe pokazala se pogreška očevidaca.
- Rattner, 1988 – od 205 slučajeva krivo osuđenih osoba, 52% osuda je donešeno na temelju netočnog prepoznavanja
- Wells, Small, Penrod, Malpass, Fulero i Brimacombe (1998) – revizije 40 presuda zbog razvoja mogućnosti DNK analize – 36 netočnih presuda se zasnivalo na prepoznavanju svjedoka
- Lindsay i sur. (1981)
- što je više informacija o kradljivcu bilo dostupno, veći ga je postotak studenata točno prepoznao.
- porotnici su precijenili točnost svjedoka, osobito u situaciji u kojoj je kradljivca bilo teško prepoznati
Kakvo je prepoznavanje počinitelja?
- Pogreške pri prepoznavanju vrlo su učestale jer svjedoci pri prepoznavanju često izabiru osobu koja najviše sliči osumnjičenom.
- Unatoč tome, sudovi to doživljavaju kao vrlo važan dokaz
Zašto očevici griješe, koje su varijable kao izvore grešaka?
- Wells (1978) razlikuje “procijenjene varijable” i “varijable sustava” kao izvore grešaka
- Procjenjene varijable su vezane uz pamćenje očevica i mogu samo biti naknadno procjenjene
- Varijable sustava se odnose na pristran način provođenja postupka koji pogoduje da se određena osoba prepozna kao počinitelj
Koje tri faze obrade osoba mora izvršiti da bi bila dobar očevidac?
- Da bi osoba bila vjerodostojan očevidac, mora uspješno završiti tri faze obrade u pamćenju: zapažanje, pohranjivanje i dosjećanje svjedočenog događaja.
Što je zapažanje?
- Proces zamjećivanja i poklanjanja pažnje informacijama u okolini
- Čimbenici koji ograničavaju količinu informacija o zločinu koje ljudi zamjećuju: trajanje opažanja događaja, uvjeti opažanja, strah, očekivanja, teorije koje imamo o svijetu
- Pristranost prema vlastitoj rasi
Što je pohranjivanje?
- Proces pohranjivanja informacija zapaženih iz okoline u pamćenje.
- Informacije koje dobijemo nakon svjedočenja nekom događaju mogu promijeniti naše pamćenje tog događaj.
- Sugestivna pitanja
Što je dosjećanje?
Proces prizivanja informacija pohranjenih u pamćenju.
Kakva je točnost procjenjivanja, varijable?
- Meta-analiza koju su proveli Shapiro i Penrod (1986) pokazala je da postoji samo slaba povezanost inteligencije, spola i osobina ličnosti (npr. samomotrenje) s točnošću prepoznavanja
- Nadalje, samoprocjenjena točnost prepoznavanja je nepovezana sa stvarnom točnošću prepoznavanja
Nema niti konzistentnosti u točnosti prepoznavanja kroz vrijeme
Tko je manje točan u procjenjivanju?
- Djeca i stariji nešto manje točni nego odrasli
Koja je najvažnija procijenjena varijabla?
- Istaknutost lica se pokazala najvažnijom varijablom – bolje prepoznajemo jako atraktivna i jako neatraktivna lica nego prosječna
- Ako je počinitelj nosio masku ili se prerušio, to dosta smanjuje točnost prepoznavanja
Koje su još neke procijenjene varijable koje su se pokazale značajnima (6)?
Još neke varijable koje su se pokazale značajnima u istraživanjima su (smanjuju točnost):
- Manja istaknutost počinitelja
- Kratko vrijeme izlaganja
- Manje ozbiljan zločin
- Prisutnost oružja
- Intoksiniranost svjedoka
- Protek vremena
Kakve su varijable sustava, odnosno greške?
Wells, 1978 – razlikuje slučajne i sistematske pogreške
Što su slučajne greške?
Slučajne greške nastaju zato što svjedok zauzima poziciju “dobrog ispitanika” – pretpostavlja da je netko od poredanih počinitelj i pogađa iako nema jasnu sliku.
Što su sistematske greške?
- Kod sistematskih pogrešaka su moguće sljedeće greške
- Sastav osoba koje čine “liniju” za prepoznavanje nisu uravnotežene na način da se osumnjičeni ističe (strukturalne greške)
- Lindsay i Wells (1980) pokazali da će nevina osoba biti izabrana kao počinitelj ukoliko se jako razlikuje od drugih osoba u liniji i to kod 70% svjedoka
- Napravi se propust koji svjedoku omogući da prepozna na koga policija sumnja (npr. vidi koga privode) – proceduralna greška
Koje su preporuke policiji kod prepoznavanje počinitelja (7)?
- osigurajte da svatko u liniji za prepoznavanje sliči svjedokovu opisu osumnjičenog
- recite svjedocima da osoba osumnjičena za zločin može, ali i ne mora biti u liniji za prepoznavanje
- ne uključujte uvijek osumnjičenog na početnu liniju za prepoznavanje
- osigurajte da osoba koja provodi prepoznavanje ne zna koja osoba u liniji je osumnjičeni
- pitajte svjedoke koliko su sigurni u to da mogu prepoznati osumnjičenog prije nego što prime bilo kakvu povratnu informaciju o uspjehu prepoznavanja
- fotografije osoba prikažite jednu za drugom, a ne istovremeno
- svjedocima prezentirajte i fotografije osoba i zvučne snimke njihovih glasova
Intervjuiranje svjedoka?
- Kebbel i Milne (1998); Rand Corporation (1975) – policajci intervjuiranje svjedoka doživljavaju ključnim u istragama
- Policajci provode 85% svog radnog vremena razgovarajući s ljudima
- Ipak, rijetko kad dobiju u tim razgovorima onoliko informacija koliko trebaju za svoje istrage (Kebbel i Milne,1998)
Koja su dva pokušaja poboljšanja iskaza u intervjuiranju svjedoka?
Pokušaji poboljšanja iskaza
- Forenzična hipnoza
- Kognitivni intervju
Je li forenzična hipnoza uspješna, koliko se informacija producira?
- Patry, Stinson i Smith (2009). – unatoč pokazateljima ranih empirijskih studija da se radi o nepouzdanoj metodi, a u skladu s anegdotalnim dokazima o njenoj uspješnosti, ona i dalje perzistira u policiji
- Neka istraživanja pokazuju da se pod hipnozom producira više, neka da se producira manje informacija, ali dosta usuglašeni u nalazu da nastaju greške u reprodukciji
Kakvu su ljudi podložni hipnozi?
Drivdahl i Zaragoza, (2001);Farvolden i Woody, (2004) – utvrdili da su ljudi koji su podložniji hipnozi, ujedno i sugestibilniji.
Kako se može smanjiti lažno sjećanje pri hipnozi?
- Murrey, Cross, & Whipple, (1992) – utvrdili da se sklonost lažnom sjećanju pri hipnozi može smanjiti ako se hipnotiziranim osobama naknadno ponudi novac za razlikovanje točnih od sugeriranih informacija!
- Sheehan, Green, & Truesdale, (1992) – slični efekti kad se smanji kontakt hipnotizirane osobe i osobe koja hipnotizira, kao i podvrgavanje unakrsnom ispitivanju (Spanos, Quigley, Gwynn, Glatt, & Perlini,1991)
- Ipak, Green, Lynn, & Malinoski (1998) su utvrdili da je teško poništiti jednom “usađena” lažna sjećanja
Kakav je efekt vjerovanja hipnotizranog i hipnotizera?
Dodatni problem su efekti vjerovanja hipnotiziranog i hipnotizera – ukoliko vjeruju (a hipnotizeri u pravilu vjeruju) da će hipnoza dovesti do boljeg dosjećanja – hipnotizirani doživljavaju da trebaju dati više informacija, a hipnotizeri su manje kritični prema tako dobivenim informacijama.
Kako suci procjenjuju efekte hipnoze?
Knight (2005) je utvrdio da suci rado precjenjuju efekte hipnoze, kao što općenito precjenjuju točnost svjedočenja (Coleman,Stevens i Reeder, 2001).
Koje su preporuke za određivanje svjedočenja nakon hipnoze kao sudu prihvatljivog (8)?
Preporuke za određivanje svjedočenja nakon hipnoze kao sudu prihvatljivog
(a) hipnozu provodi kvalificirani stručnjak s edukacijom i iz hipnoze i iz psihijatrije ili psihologije
(b) intervju pod hipnozom treba provoditi nezavisni stručnjak – da ne radi za policiju
(c) hipnotizer treba imati samo minimum potrebnih informacija unaprijed
(d) intervju pod hipnozom treba snimati
(e) tijekom intervjua trebaju biti prisutni samo hipnotizer i hipnotizirana osoba
(f) treba obaviti intervju i prije hipnoze
(g) treba imati opis činjenica prikupljen prije hipnoze i sve novo otkriveno tijekom hipnoze treba dodatno potvrditi
(h) hipnotizer treba pažljivo postavljati pitanja kako bi izbjegao sugestibilna pitanja, sugestivni govor tijela ili druge potencijalno pristrane tehnike intervjuiranja
Koje kriterije procjenjuju vrhovni suci o dokazima i svjedođenjima (2 načina; 4,4)?
Neki od kriterija koje su suci vrhovnog suda procjenjivali
Mohan kriteriji:
(a) važnost (je li dokaz povezan s utvrđivanjem činjenica)
b) potrebitost (hoće li dokaz doprinijeti utvrđivanju činjenica)
(c) nepostojanje pravila koji isključuje takav dokaz
(d) kvalifikacije eksperta
J.-L.J kriteriji:
(a) može li se tehnika testirati (provjeravati)
(b) je li tehnika podložna procjeni drugih stručnjaka (peer–review) i objavljivanju
(c) koje su poznate ili potencijalne greške tehnike?
(d) je li tehnika/teorija općeprihvaćena
Je li hipnoza valjani dokaz?
- Procjenjivali na temelju psihologijskih istraživanja je li primijenjiva “psihologijska” tehnika koja je korištena u jednom suđenju!
- Zaključili da se hipnoza ne može smatrati valjanim dokazom!
Na koja tri osnovna psihološka procesa se zasniva kognitivni intervju?
Zasniva se na tri osnovna psihološka procesa:
- Pamćenje i opća kognicija
- Socijalna dinamika
- Komunikacija
Kognitivni intervju - Pamćenje i opća kognicija?
- Zločini se obično događaju iznenada i bez da smo se unaprijed “pripremili” za zapamćivanje događaja
- Kako istraživanja pokazuju da je dosjećanje najbolje kad se rekonstruira situacija usvajanja – to treba napraviti i u situaciji svjedočenja
Ograničenost radnog pamćenja - kognitivni intervju (pamćenje i opća kognicija)?
- Imati na umu ograničenost radnog pamćenja – opterećuje se ukoliko svjedok sluša pitanja i pretražuje svoje dugoročno pamćenje kako bi pronašao odgovor ili ukoliko ispitivač pokušava zapamtiti što je svjedok rekao i istovremeno smisliti novi set pitanja – stoga, manje pitanja, pustiti svjedoka da govori, snimati iskaz
- Prilagoditi pitanja svjedokovom načinu kognitivnog funkcioniranja – ne koristiti standardni set (osim kod standardiziranih intervjua)
- Ljudi se događaja mogu dosjetiti na različite načine, stoga svjedoke treba potaći da to čine (npr. da se sjete događaja od kraja prema početku ili očima neke druge osobe i slično)
Iskoristiti senzorne informacije koje su svjedoku dostupne – npr. zatvarajući oči
Kognitivni intervju - Socijalna dinamika?
- Svjedočenje je interakcija koja se odvija u dijadi s članovima različite moći – nadmoć policajaca može biti korisna kada se ispituje nesuradljiv svjedok, ali je kontraproduktivna sa suradnim svjedocima
- Svjedok je taj koji više zna o događaju, a često je pasiviziran (Fisher i sur., 1987) – treba osigurati veću aktivnost svjedoka – postavljajući otvorena pitanja, stvarajući atmosferu (osobito s djecom) u kojoj svjedok sebe doživljava kao “eksperta”
- Imati na umu da svjedok često mora iznositi vrlo intimne informacije potpunim strancima – osigurati dovoljno vremena da se razvije odnos
Kognitivni intervju - Komunikacija?
- Kod svjedočenja je važno da je iskaz što detaljniji te se po tome ova komunikacija razlikuje od uobičajene
- Stoga je važno da ispitivač prenese ovaj cilj svjedoku, napominjući mu da iznese sve čega se sjeti, neovisno koliko to trivijalno bilo ili “pobrkanog” redoslijeda – inače se svjedok autocenzurira
- U idealnim okolnostima, svjedok bi trebao što manje prebacivati informacije iz jednog modaliteta u drugi – npr. ako je nešto doživio taktilno, bolje je da opipava razne slične materijale, nego da opisuje materijal…