Školska Flashcards
1
Q
Učenik se žali na pristranost ocjenjivanja nekog učitelja te da taj učitelj favorizira neke određene učenike, a njega ne. Koliko god se on trudio, dobiva prosječne ili loše ocjene. Što radite?
A
- razgovor s učenikom – pitati ga o ocjenama iz dr.predmeta, kako mu idu pismeni/usmeni testovi (da vidimo ima li tu neki problem), pitati ga o metodama učenja, ima li pritisak roditelja zbog nekog predmeta/ocjena…
- razgovor s nastavnikom – pitati ga za iste stvari kao i učenika…
- uz dogovor s pedagogom - pedagog može imati uvid u ocjene tog učenika u tom predmetu te može opservirati učenika na satu i vidjeti kako izgleda njegov usmeni ispit (ako se baš posumnja na pristranost učitelja, uključiti i ravnatelja u to)…
- ako se uspostavi da učenik ima neke teškoće u praćenju predmeta (ako se to ustanovi razgovorima i opservacijom sata), onda dalje postupati ovisno o čemu se radi (intel.teškoće ili pak težak/dosadan predmet pa učenik mora promijeniti pristup učenju…)
2
Q
Učeniku padaju ocjene u posljednje vrijeme (iz određenog ili iz svih predmeta), a inače je imao dobre ocjene. Što radite?
A
- razgovor s učiteljem (ponašanje na satu, kako učenik prati nastavu i izvršava zadaće, je li nešto bilo u zadnje vrijeme u njegovim odnosima u razredu, koje gradivo se radi i na koji način, što zna o situaciji doma, na koji način je pokušao motivirati učenika na veći trud…)
- razgovor s djetetom o situaciji doma, nekim događajima u zadnje vrijeme koji su ga uznemirili/uzbudili, odnos s vršnjacima, zaljubljivanje/simpatije, s kim se generalno druži i kako provodi slobodno vrijeme, jesu li mu neki predmeti/gradivo posebno teški ili dosadni
- razgovor s roditeljima kakav je doma, kako i s kim provodi slobodno vrijeme, kakve su mu radne navike, jel se nešto posebno dogodilo u njegovom životu…
- na temelju razgovora odlučiti što dalje - dati preporuke roditeljima i učitelju za motiviranje
- eventualno mu dati SUO ili STRES-D Skalu stresnih životnih događaja ako saznamo da ga nešto tišti ili ako sumnjamo na neke emocionalne teškoće poput strahova dati mu SKAD-62 ili za za ispitati emocionalnu prilagodbu BarOnov inventar emocionalnog kvocijenta inteligencije za mladež
3
Q
Učiteljica tvrdi da učenik pokazuje sumnjivo ponašanje – iritabilan je, ponekad agresivan, „smuca“ se oko škole s „problematičnim“ učenicima ili osobama upitnog morala, markira satove. Ona sumnja i na neke ovisnosti. Što radite?
A
- razgovor s učiteljem (ponašanje na satu, kako učenik prati nastavu i izvršava zadaće, je li nešto bilo u zadnje vrijeme u njegovim odnosima u razredu, što zna o situaciji doma, kakve su mu ocjene…) - dati mu protokol za praćenje i bilježenje učestalosti ponašanja
- razgovor s djetetom o situaciji doma, nekim događajima u zadnje vrijeme koji su ga uznemirili/uzbudili, odnos s vršnjacima, zaljubljivanje/simpatije, s kim se generalno druži i kako provodi slobodno vrijeme, jesu li mu neki predmeti/gradivo posebno teški ili dosadni
- opservirati ponašanje djeteta na satu (u više navrata)
- razgovor s roditeljima kakav je doma, kako i s kim provodi slobodno vrijeme, izbiva li često iz kuće i s kim je za to vrijeme, kakve su mu radne navike, jel se nešto posebno dogodilo u njegovom životu…
- na temelju razgovora odlučiti što dalje - ako postoji razlog za uzbunu prema izvještajima roditelja i učitelja te na temelju razgovora s djetetom, u suradnji s drugim stručnim suradnicima napraviti dijagnostičku obradu (svatko u okviru svoje struke) te obavijestiti ravnatelja
- od testova mu dati SUO, Beckove upitnike za mlade (ljutnja, antisocijalno ponašanje, samopoimanje), BarOnov inventar emoc.kvocijenta inteligencije…
- postupati po školskom preventivnom programu - prevencija nasilja i ovisnosti
- pedagoške mjere ako budu potrebne te uključivanje CZSS ako dođe do strogog ukora zbog izostanaka ili ponašanja dati preporuke roditeljima i učitelju za motiviranje (npr da dijete pohađa radionice ili savjetovalište u HZJZ..)
4
Q
Kako provodite testiranje spremnosti za školu? Što ako neko dijete po rezultatima nije spremno (sumnjate na nezrelost ili teškoće u razvoju)?
A
- provodi se grupno, uz objašnjenje roditeljima o čemu se radi te ih se zamoli da pričekaju van dok djeca ne završe
- djeci se objasni da se ne radi ni o čemu strašnom već da je to slično kao i radni listići koje su sigurno dosad s tetama rješavali; objasni im se sve posebno za svaki zadatak i stalno se nadgleda po razredu da se vidi rade li djeca što trebaju, ne ulazeći u točnost odgovora; stalno smo dostupni za pitanja i objašnjenje
- testiranje se radi uz pomoć drugog stručnog suradnika
- nakon testiranja roditelju se objasni kad će biti rezultati pa da će svakom posebno priopćiti to i razgovarati - oni čija se djeca pokažu nezrelima predlaže se odgoda upisa za dogodine, a kojima sumnjamo na teškoće, predlaže se i razmatranje posebne ustanove ako takva postoji ili nekog od primjerenog oblika školovanja unutar redovne škole ili pak odgoda upisa da se vidi o čemu se radi
- retestiranje ako roditelj nije spreman za odgodu
5
Q
Primjećujete „nasilnika“ i „žrtvu“ u školi. Što radite?
A
- razgovor s učiteljima – koje mjere je dosad poduzimao, što se na satu događa, jel neki događaj trigger bio za takav odnos dvaju učenika, dati mu protokol za praćenje ponašanja dvaju učenika
- razgovor s akterima pojedinačno, u povjerenju – svatko daje svoju verziju priče, ispitujem situaciju doma kod nasilnika posebno
- praćenje ponašanja u razredu ili u situacijama gdje su inače ti učenici zajedno
- razgovor s roditeljima obaju učenika
- konzultiranje sa stručnom službom i ravnateljem - svatko svoja obrada/opservacija
- akterima dati SNOP (identificira žrtvu i nasilnika)
- pedagoške mjere nasilniku u dogovoru s UV i razrednikom
- savjetodavni rad s oba učenika, učenje suradnji, žrtvi pomoći podizanjem samopouzdanja, a nasilniku tehnikama opuštanja, socijalnim pričama, učenjem asertivnom komuniciranju, prepoznavanju i adekvatnom iskazivanju emocija itd..
Prepoznavanje i procjena situacije – razgovor s učenicima, nastavnicima i svjedocima kako bi se utvrdila ozbiljnost nasilja.
2️⃣ Podrška žrtvi – emocionalna podrška, osnaživanje i razvoj strategija za suočavanje s nasiljem.
3️⃣ Rad s nasilnikom – identificiranje uzroka agresivnog ponašanja i provođenje korektivnih mjera (savjetovanje, edukacija).
4️⃣ Suradnja s roditeljima i nastavnicima – informiranje i savjetovanje kako bi se spriječilo ponavljanje nasilja.
5️⃣ Preventivne aktivnosti – radionice, predavanja i programi nenasilne komunikacije za učenike i osoblje.
6️⃣ Uključivanje stručnih službi – ako je potrebno, kontaktiranje socijalnih službi ili policije.
6
Q
Uloga psihologa u radu s djetetom s teškoćama u redovnoj školi (dijete radi po individualiziranom programu) ako dijete ima razvojne teškoće, kako s njim/učiteljem? Prvo nabrojite i opišite takve teškoće.
A
To su djeca koja imaju urođena i stečena stanja organizma zbog kojih zahtijevaju trajnu skrb i poseban stručni pristup kako bi se što kvalitetnije ispunili djetetovi razvojni zadaci. Tu spadaju ozbiljna oštećenja vida, sluha, jezično-govorne komunikacije, djeca s tjelesnim invaliditetom, intelektualnim teškoćama, poremećajima u ponašanju uvjetovanima organskim faktorima ili psihozom, poremećajima iz spektra autizma te višestrukim teškoćama u psihofizičkom razvoju.
- To dijete treba imati pomoćnika u nastavi ili komunikacijskog posrednika, a njegov program rada se donosi ovisno o rješenju o primjerenom obliku školovanja koje dijete ima te ovisno o mišljenjima Stručnog povjerenstva za procjenu psihofizičkog stanja u kojim područjima dijete treba osobitu pomoć (obrazac 4a koji se dostavlja Uredu)
- za to dijete se izrađuje IOOP u suradnji s učiteljem djeteta te stručnim suradnicima, a ovisno o rješenju koje dijete ima, i svi koji rade s tim djetetom su upoznati s tim, a roditelji također
- mora se pratiti i održavati djetetova samoefikasnost i samopouzdanje a u razredu se treba poticati suradnička atmosfera i atmosfera prihvaćanja različitosti i tolerancije senzibilizacija vršnjaka
7
Q
Uloga psihologa u radu s djetetom s teškoćama u redovnoj školi (dijete radi po individualiziranom programu) ako dijete ima teškoće u učenju, kako s njim/učiteljem? Prvo nabrojite i opišite takve teškoće.
A
Disleksija, disgrafija, afazija (poremećaj razumijevanja riječi ili izgovora riječi), diskalkulija ili akalkulija
- što ranije prepoznati vrstu teškoće i prilagoditi se u razredu tome - ako se radi o disleksiji, ne učenika stalno prozivati da čita, ali ne ga ni izbjegavati. Treba mu omogućiti čitanje kraćih, jednostavnijih rečenica i po mogućnosti davati mu usmena naspram pismenih testiranja
- generalno davati im više vremena i neposredne povratne informacije za riješene zadatke
- reći učitelju da učeniku daje kognitivne mape da lakše uči
- davati im zadatke koji garantiraju početni uspjeh, da se održi samopouzdanje
- sve ove preporuke izraditi u suradnji s logopedom ili defektologom (ipak je to njihova specifična domena) i dati učiteljima i roditeljima za rad kući
- s učenikom raditi na samopouzdanju…
- senzibilizacija učenika u razredu na teškoće u učenju
8
Q
Što je dijete s teškoćama?
A
Dijete s teškoćama je dijete koje ima razvojne, fizičke, intelektualne, senzorne, emocionalne ili komunikacijske poteškoće koje mogu utjecati na njegovo učenje, svakodnevne aktivnosti i socijalnu interakciju.
9
Q
Koje su vrste teškoća?
A
- Intelektualne teškoće – smanjene kognitivne sposobnosti (npr. Downov sindrom).
- Razvojne teškoće – poremećaji poput autizma ili ADHD-a.
- Senzorne teškoće – oštećenje vida ili sluha.
- Tjelesne teškoće – poteškoće u kretanju ili kronične bolesti.
- Govor i komunikacija – teškoće u izražavanju ili razumijevanju jezika.
- Emocionalne i socijalne teškoće – anksioznost, depresija ili problemi u prilagodbi.
10
Q
Učitelj se žali na nesuradljivog roditelja, a roditelj se žali na nerazumnog učitelja, da ništa ne radi s njegovim djetetom itd. Što radite?
A
- razgovor s oboje posebno pa oboje istovremeno, vidit očekivanja jednih i drugih, poticati pozitivnu suradnju između roditelja i učitelja, pitati dijete je li to istina, što on misli o tome, baš ako sumnjamo da učitelj stvarno radi s učenikom, reći pedagogu da opservira sat i da pogleda ocjene djeteta i testove…
11
Q
Postoji problem u odnosu između dva učitelja. Ne žele surađivati, ulaze u sukobe na radnom mjestu itd. Što radite?
A
- razgovaram s oboje posebno i istovremeno da se vidi kamen spoticanja te obavještavam ravnatelja - on nek to rješava
- kroz godinu održavati radionice o konstruktivnom rješavanju sukoba među kolegama
12
Q
Što radite kad učitelj izražava sumnju da: a) kod jednog učenika postoji nasilje u obitelji, koje ne mora, a i može konkretno uključivati učenika kao žrtvu.
b) učenik živi u lošim socijalnim/materijalnim uvjetima, što se odražava na njegovu higijenu i opći izgled (npr. zapuštenost)
A
U oba slučaja reći učitelju da prati učenika i bilježi njegovo stanje u protokol ponašanja/stanja, razgovor s roditeljima, pa s djetetom, opservacija djeteta na satu i njegovog ponašanja, obavještavanje ravnatelja te nadležnih tijela –CZSS
- obratiti pažnju na učenika i moguću nužnost savjetovanja nakon toga što je prošao, praćenje njegovog emocionalnog i dr,stanja
- eventualno roditeljima ako ne znaju za usluge soc.skrbi, ponuditi im informacije da znaju što sve mogu koristiti…
13
Q
U 1. razredu postoji učenik kojeg učiteljica stalno opominje jer je nemiran, no učenik to ignorira i konstantno ometa rad. Što radite?
A
- razgovor s učiteljicom (ocjene, aktivnost, metode kojima ga umiruje, odnos s drugim vršnjacima, otkad to traje, kakva joj je suradnja s roditeljima…)
- razgovor s djetetom da ispitam sve u školi i doma
- opažanje učenika na satu
- razgovor s roditeljima što je doma, jel takav uvijek, kako doma radi za školu, rade li s njim, kako ga umiruju ako je takav doma, koje odgojne metode koriste, kako postavljaju granice, kako mu izgleda dan tj.kako je strukturiran, kako provodi slobodno vrijeme, u kojim situacijama mirno sjedi i fokusiran je…
- ne bi se išlo odmah na ADHD ili ADD jer je dijete prvašić, možda se nije još prilagodio, a možda je nezreo pa bi se testiralo WISC, Bender-geštalt II, može i Test crteža čovjeka, eventualno dati roditeljima i učitelju ADHDT ili HIP ako baš se posumnja na ADHD ili ADD
- tražiti i ostale stručne suradnike njihovo stručno mišljenje..
- ovisno o rezultatima obrade poslati ga na daljnju neuropedijatrijsku obradu ako je nužno
14
Q
Smijete li reopservirati i retestirati dijete bez prethodnog pristanka roditelja ili je u redu to napraviti pa ih obavijestiti da je to učinjeno s tom i tom svrhom?
A
- svakako prvo obavijestiti roditelje o čemu se radi, zašto bi se to radilo i objasniti im da je to vaš posao, a ako i odbiju, to se napravi svejedno, al makar ste im rekli. Zapravo se može bez njihovog pristanka ako to ostaje u školi, no ne bi bilo u redu slati taj nalaz npr. nekim institucijama/ustanovama van škole bez njihova znanja (npr. Uredu)
15
Q
Što sadrži Godišnji plan i program rada psihologa? Malo to opišite.
A
-neposredan pedagoški rad (poslovi upisa djece u razrede/skupine, unaprjeđenje rada škole – provođenje akcijskih istraživanja, sudjelovanje u izradi IOOPa, stručna predavanja i radionice za učitelje, razvojni i savjetodavni rad s roditeljima, učenicima, učiteljima, profesionalno usmjeravanje/informiranje učenika, zdravstvena i socijalna zaštita učenika…
- poslovi koji proizlaze iz neposrednog rada – planiranje i programiranje rada, vođenje dokumentacije, stručno usavršavanje…
-ostali poslovi – sjednice, vijeća, mentorstvo pripravnicima i studentima, zaduženja vezana za vanjsko vrednovanje, administracija prema ustanovama s kojima škola surađuje…
16
Q
Kojim problemima pridajete najveći značaj pri planiranju svog rada?
A
savjetodavnom radu i dijagnostici?? Za to sam ipak najodgovornija, a za ostale stvari mi mogu pomoći i dr.stručni suradnici
17
Q
Nabrojite moguće probleme djeteta pri njegovom prelasku iz razredne nastave (4.raz.) u predmetnu nastavu (5.raz.) te opišite postupanje u tim situacijama.
A
- a može srozat ocjene, ne prilagodit se neko vrijeme, ponašat se nezrelo, početi konzumirati alkohol ili cigarete te više izražavati svoju seksualnost, biti preplašeno i povučeno…
- ovisno o čemu se radi - dati djetetu do znanja da je vaš ured sigurna zona i da tu može doći kad mu treba, stvarati neki odnos povjerenja i topline, ako je preplašeno ponuditi mu da ga upoznate sa školom i dr.stručnim suradnicima (da upozna ljude kojima može vjerovati), uz suradnju s učiteljem ga ohrabrivati te održavati radionice poput „učiti kako učiti – kako da učenje ne bude mučenje“, radionice o emocionalnoj pismenosti…
18
Q
Tko izdaje disciplinske mjere i u kojem slučaju?
A
- ovisi koje – ako se radi o opomeni – razrednik/učitelj, ako je ukor – razredno vijeće, ako je strogi ukor – učiteljsko vijeće, a preseljenje u dr. školu izdaje ravnatelj na prijedlog UV-a. S tim da u zadnja dva slučaja mora bit obaviješten CZSS
19
Q
Emocionalne smetnje mogu biti izvor teškoća u učenju (koje, koje teškoće, intervencija?).
A
a) Opišite o kakvim emocionalnim smetnjama se može raditi – rastresenost, anksioznost, strahovi
b) O kojim teškoćama u učenju govorimo? problemi pažnje i koncentracije?
c) Kako intervenirati kao psiholog? - ind. rad s djetetom - vidjeti interese, sposobnosti, kompetencije, jačanje samopouzdanja i učiti ga kako prihvaćati svoje emocije…
20
Q
Uloga psihologa u stručnom usavršavanju učitelja?
A
- ugl se radi o educiranju učitelja o specifičnostima djece, o teškoćama, darovitosti itdž
21
Q
Uloga psihologa u profesionalnom razvoju učenika (spomenuti i profesionalnu orijentaciju/savjetovanje)?
A
- poslat ih na CISOK, HZZ
- dat im neke upitnike interesa, sposobnosti, kompetencija (ind. rad s djetetom)
- radionice o potencijalnim usmjerenjima…
22
Q
Uloga psihologa u razvoju samopoštovanja učenika u odnosu na školski uspjeh?
A
- ind. rad s djetetom - jačanje samopouzdanja kroz jačanje „ja“ (nek napiše kako sebe definira, nek napiše svoje dobre strane kojih se može sjetit), podučavanje soc.vještinama poput asertivnog komuniciranja
- ako ima strah od javnog nastupa dati to učitelju na znanje (nek provjerava njegovo znanje i pismeno, možda mu usmenim ispitima padaju ocjene upravo zbog toga…)
- ponuditi mu metode efikasnog učenja poput mentalnih mapa…
23
Q
Anksioznost učenika ili sumnja na neke strahove - primjena u školi (Psih. obrazovanja, Vizek-Vidović 102.-103.str)
A
- dati djetetu SKAD-62 ili SKAN te SUO rad na jačanju samopouzdanja (sve u suradnji i dogovoru s roditeljima i učiteljem, da i oni to provode), osvještavanje tjelesnih reakcija, preporučiti mu da vodi dnevnik i da prati svoj tok misli koje treba učiti preusmjeravati, učiti ga nekim strategijama nošenja sa stresom, prepoznavanju znakova anksioznosti kad ga preplavi (npr znojenje dlanova, kratak dah…)
24
Q
Učiteljica 3. razreda vam svaki dan šalje učenika s kojim ima disciplinskih problema (nemiran je, ne sjedi cijelo vrijeme u klupi, nepažljiv). Što ćete poduzeti u vezi s dječakom? Što ćete poduzeti u vezi s učiteljicom?
A
- Razgovor s učiteljicom: u kojim situacijama je njegovo ponašanje posebno izraženo, postoji li neki trigger, kako izvršava svoje zadaće, je li miran na nekim predmetima, koje mjere je pokušala, kakva joj je suradnja s roditeljima i je li ih već obavijestila o tome, dati joj protokol za bilježenje ponašanja (opis ponašanja, vrijeme i učestalost javljanja, posljedice ponašanja, što je poduzela – funkcionalna analiza ponašanja)…
- Razgovor s dječakom: što se događa kući, kakvi su odnosi s vršnjacima, što radi u slobodno vrijeme kad nije škola, kakvi su mu predmeti i gradivo u školi, koje su mu ocjene, pitati ga o razlozima ponašanja…– opća slika o funkcioniranju
- Opserviranje ponašanja koje je problem u razredu - par puta bih to radila
- Razgovor s roditeljima: o simptomima, situacijama kod kuće, prate li njegov domaći rad i razgovaraju li o situacijama iz škole, kasnije dovesti i učiteljicu da svi zajedno prodiskutiramo o problemu i da se vidi je li ponašanje isto u školi i kući
**IDP – intervju za dijagnostiku poremećaja kod djece i adolescenata (Vulić-Prtorić, imate u pdfu za skinuti) – dio o hiperaktivnosti-pažnji-impulzivnosti verzija za dijete i roditelje, a može se prilagoditi i za učitelje, čisto da se dobiju neke smjernice za testove, ne mora se nužno pitati sve kako piše tamo - Testovi na temelju svih razgovora - mogući razlozi ponašanja – ADHD, ADD, preteško gradivo pa ne prati, ili je gradivo prelagano i dosadno…
- WISC IV-opće i intelektualne sposobnosti, za identifikaciju nadarenih, teškoće u učenju i čitanju, hiperaktivnu djecu i djecu s poremećajima pažnje
- Bender-gestalt II test – vizuomotorička percepcija, emocionalne teškoće, mozgovna oštećenja, čak i hiperaktivnost i poteškoće s pažnjom…
-Test deficita pažnje/hiperaktivni poremećaj ADHDT- (3-23g) opažač koji dobro poznaje dijete bilježi svoje odgovore s obzirom na stupanj u kojem je ponašanje problematično na 3 subskale – Impulzivnost, Hiperaktivnost, Nepažnja ili
HIP Skala hiperaktivnosti, impulzivnosti i pažnje – (10-18g) subskale Hiperaktivnost, Impulzivnost i Poremećaj pažnje; ima verzija za roditelja i za dijete - Tražit mišljenje i drugih stručnih suradnika u školi
- Savjetovanje učitelja ovisno o rezultatima obrade (ako se uspostavi sumnja na ADHD ili ADD) - razdijeliti gradivo u manje cjeline, realistični ciljevi u skladu s mogućnostima, učenje u malim koracima, složenije upute razdijeliti na manje, zahtijevati od djeteta da ponovi je li razumio uputu, prednost pri usmenom ispitivanju, ne davati kratke vremenske rokove, koristiti njegov pribor, smjestiti ga u prvu klupu, istaknuti važne stvari, koristiti nagrade i pohvale, dogovoriti jasna pravila, objaviti dnevni raspored aktivnosti, strukturirati dan, rutina i raspored, nagraditi za poštivanje razrednih pravila, preusmjeriti neprimjereno ponašanje, često ponavljati pravila, održavati interes…
- Upute roditeljima ovisno o rezultatima obrade (kako raditi s njim kući, kako ga nagrađivati za obavljen zadatak, kako preusmjeravati njegovu pažnju i motivirati ga stalno..) + uputiti ih s djetetom na daljnju obradu ako smo obradom posumnjali na ADHD ili ADD…(psihijatar, neuropedijatar…)
25
Opiši poremećaj pažnje/hiperaktivnosti
- kombinirani tip
- pretežito por. pažnje – teškoće u održavanju pažnje, ne posvećuje pažnju detaljima, teškoće prilikom održavanja pažnje, čini se da ne slušaju, ne prate i ne dovršavaju uradak, teškoće s organiziranjem aktivnosti, izbjegavaju zadatke koji zahtijevaju napor, gube stvari, ometa ih vanjski podražaj, zaboravljaju dnevne aktivnosti
- pretežito por. hiperaktivnosti – tresu rukama ili nogama, ustaju, trče, nemogućnost u odgađanju odgovora, nestrpljivost, prekidanje drugih, trče, penju se, teškoće u mirnim igrama, pretjerano pričaju
- ostali specifični por. pažnje
- neodređeni por. pažnje
26
Koji savjeti su za ADHD?
Savjetovanje učitelja
- razdijeliti gradivo u manje cjeline,
- realistični ciljevi u skladu s mogućnostima, učenje u malim koracima,
- složenije upute razdijeliti na manje, zahtijevati od djeteta da ponovi je li razumio uputu, prednost pri usmenom ispitivanju,
- ne davati kratke vremenske rokove,
- koristiti njegov pribor,
- smjestiti ga u prvu klupu,
- istaknuti važne stvari,
- koristiti nagrade i pohvale,
- dogovoriti jasna pravila,
- objaviti dnevni raspored aktivnosti,
- strukturirati dan, rutina i raspored,
- nagraditi za poštivanje razrednih pravila,
- preusmjeriti neprimjereno ponašanje,
- često ponavljati pravila,
- održavati interes
27
Opiši Bender gestalt II.
B kategorija
Njime se ispituje razvoj vizualno-motoričkih funkcija i koristan je u neuropsihološkim ispitivanjima. Daje i važne informacije za ADHD, mentalnu retardaciju, nadarenost, poteškoće učenja, autizam i Alzheimerovu bolest. Novi postupak dosjećanja je kreiran za procjenjivanje vizualno-motoričke memorije i omogućuje opsežniju procjenu vizualno-motoričkih vještina.
Primjenljiv u dobi od 4 do 85 i više godina.
Prema brojnim kriterijima ispitivač boduje “pogreške” u pravilnom precrtavanju predloženih slika.
28
Opiši AHDHT.
Kategorija 0
ADHDT je učinkovit instrument za identifikaciju i evaluaciju poremećaja deficita pažnje. Namijenjen primjeni u školama i klinikama, test mogu koristiti psiholozi, učitelji, roditelji i druge osobe koje poznaju ispitanika. ADHD se temelji na dijagnostičkim kriterijima DSM-IV.
Od 3 do 23 godine
ADHD sadrži 36 čestica u tri subtestova koji zastupaju temeljne simptome ADHD-a: hiperaktivnost, impulzivnost i nepažnju
29
Učenik 8. razreda je jako agresivan prema vršnjacima i mlađima od sebe, ne poštuje autoritete, uništava školsku i tuđu imovinu. Roditelji ne dolaze na informacije, a i kad dođu, kažu da oni nemaju problema s njim. Sve poduzete mjere – razgovori, opomene, kazne od strane razrednika, pedagoga i učiteljskog vijeća – ništa ne dovodi do rezultata.
Što ćete poduzeti?
Koja psihodijagnostička sredstva ćete primijeniti?
S kim ćete surađivati?
1. Razgovor s razrednikom i ostalim nastavnicima koji su u kontaktu s dječakom: u kojim situacijama je njegovo ponašanje posebno izraženo, dati postoji li neki trigger, kako izvršava svoje zadaće, je li miran na nekim predmetima, koje mjere su pokušali, kakva je razredniku suradnja s roditeljima i je li ih već obavijestio o tome…+ dati učitelju neki protokol za praćenje ponašanja, u smislu funkcionalne analize ponašanja (vidjeti kako to otprilike izgleda – bilježenje kad se ponašanje javilo, koliko često, opis ponašanja, što je učitelj poduzeo, kakve su bile posljedice toga…)
2. Razgovor s dječakom: što se događa kući, kakvi su odnosi s vršnjacima, što radi u slobodno vrijeme kad nije škola, kakvi su mu predmeti i gradivo u školi, koje su mu ocjene, pitati ga o razlozima ponašanja i što misli koje su posljedice za njega i druge…– opća slika o funkcioniranju
3. Opserviranje prijavljenog ponašanja u razredu
4. Razgovor s roditeljima ako se odazovu (ako se ne odazovu, pokušati preko ravnatelja ih pozvati): o simptomima, situacijama kod kuće, razgovaraju li s djetetom o situacijama u školi, pitati ih o odgojnim metodama i postavljanju granica kući, kasnije dovesti i razrednika da svi zajedno prodiskutiramo o problemu i da se vidi je li ponašanje isto u školi i kući…Ako se ne odazovu, a dječak je takav stalno, kontaktirati i nadležna tijela – CZSS, policiju ako dođe do toga (ipak roditelji ne surađuju i na taj način ga zanemaruju...)
**IDP – intervju za dijagnostiku poremećaja kod djece i adolescenata (Vulić-Prtorić) – dio o poremećaju prkošenja i suprotstavljanja te dio o poremećaju ophođenja verzija za dijete i roditelje, a može se prilagoditi i za učitelje, čisto da se dobiju neke smjernice za testove, ne mora se nužno pitati sve kako piše tamo
5. Testovi na temelju svih razgovora mogući razlozi ponašanja – neki disruptivni poremećaj, frustracije izazvane nečim što se događa u kući ili s njim osobno…
- BYI- II – Beckovi upitnici za mlade – (7-18g) 5 ljestvica pa možemo primijeniti ili sve ili nešto specifično na što sumnjamo : Inventar depresije, Inventar anksioznosti, Inventar ljutnje, Inventar ometajućeg ponašanja (možda najbolje ova dva), Inventar samopoimanja.
i/ili
SNOP (Vulić-Prtorić) Skala agresivnosti za djecu i adolescente – procjena negativističkog, neprijateljskog i prkosnog ponašanja, agresivnih i neagresivnih ponašanja kojima se ugrožavaju temeljna prava drugih ili krše važne socijalne norme te nasilničkog ponašanja u kojem postoji zlostavljanje ili viktimizacija jednog djeteta od strane drugog djeteta ili skupine djece djeca odgovaraju samoprocjenama, a skala može razlikovati nasilnika i žrtvu. Tražit mišljenje i drugih stručnih suradnika u školi
i/ ili
BarOnov inventar emocionalnog kvocijenta inteligencije – (7-18g) verzija za mlade; mjeri Ukupnu Emocionalnu Inteligenciju, Interpresonalnu i Intrapersonalnu inteligenciju, Prilagodljivost, Suočavanje Sa Stresom, Opće Raspoloženje… i dr. stručnih suradnika u školi + podsjetit se Školskog preventivnog programa, Protokola o postupanju u slučaju nasilja u školi + cijeli tim inkorporirati radionice o prevenciji nasilja u svoj rad s učiteljima i učenicima
(kad bi se radilo o manjem djetetu, koje možda nije intelektualno dovoljno razvijeno za popunjavanje skala samoprocjene, tipa prvaš ili drugaš, onda bih dala CBCL – Child Behavior Checklist roditeljima te verziju te checkliste učiteljima, kao i prethodno spomenut protokol za analizu ponašanja, a s djetetom bih razgovarala prema smjernicama IDP tj. intervjua od Vulić-Prtorić)
6. Savjetovanje učitelja ovisno o rezultatima obrade – naći neke metode koje i oni mogu primjenjivati u razredu da ga smire npr. proaktivne metode vođenja nastave, uporaba suradničkih strategija učenja
7. Upute roditeljima ovisno o rezultatima obrade (ako su suradljivi) – npr. kako dati pohvalu djetetu, kako pokazati dosljednu i pozitivnu pozornost prema djetetu, kako i kada rabiti male materijalne nagrade, daljnji cilj trebao bi biti jačanje obiteljske i bračne/partnerske veze, poticati suradnju/komunikaciju između majke i oca, poticati tjelesnu bliskost roditelja i djece, orijentacija na pozitivno kod djeteta, poticati kvalitetno provedeno vrijeme zajedno, zajedničko rješavati probleme za „blagavaoničkim stolom“, otvoriti „tabu obiteljske teme + uputiti ih s djetetom na daljnju obradu (psihijatar, neuropedijatar…) i savjetovalište za dječaka (npr. HZJZ ima radionice s mladima koji su rizični za ovisnosti, neki preventivni program možda)…
8. S dječakom savjetodavni rad o nasilju – posljedicama za žrtvu - konfrontacija, i s obzirom na rezultate testiranja – raditi na tehnikama opuštanja, kontrole ljutnje, kontrole ponašanja (npr. time-out kad je uzrujan), vježbanje socijalnih vještina (asertivne i ja-poruke), učiti ga prepoznavanju i izražavanju osjećaja…
30
Koji su disruptivni poremećaji po DSM?
- poremećaj s prkošenjem i suprotstavljanjem,
- intermitentni eksplozivni poremećaj,
- poremećaj ophođenja,
- antisocijalni poremećaj ličnosti,
- piromanija,
- kleptomanija,
– drugi (ne)specificirani poremećaji iz ovog spektra.
31
Psihološka prevencija poremećaja ophođenja, prkošenja i suprotstavljanja.
Primarne mjere prevencije odnose se na svu djecu i brigu za njihovo duševno i tjelesno zdravlje. Sekundarna prevencija je usmjerena na djecu koja pokazuju rane naznake disfunkcije i u kojih postoji rizik od razvijanja poremećaja.
Cilj raznih postupaka sekundarne prevencije može biti da se izgradi socijalna kompetentnost i otpornost djece i mladih. Tu se razgovara i uči o ovim važnim temama:
- radi se psihoedukacija i informiranje djece i njihovih obitelji (roditelje sa slabim roditeljskim vještinama se uči kako dati pohvalu djetetu, kako pokazati dosljednu i pozitivnu pozornost prema djetetu, kako i kada rabiti male materijalne nagrade, daljnji cilj trebao bi biti jačanje obiteljske i bračne/partnerske veze, poticati suradnju/komunikaciju između majke i oca, poticati tjelesnu bliskost roditelja i djece, orijentacija na pozitivno kod djeteta, poticati kvalitetno provedeno vrijeme zajedno, zajedničko rješavati probleme za „blagavaoničkim stolom“, otvoriti „tabu obiteljske teme, nemati zabranjene teme u obitelji i sl.)
- radi se i psihoedukacija odgojitelja i učitelja (proaktivne metode vođenja nastave, uporaba suradničkih strategija učenja)
- djecu se uči kako na pozitivan i asertivan način svladavati ljutnju, kontrolirati vlastiti bijes
- poticanje školskog uspjeha kroz vježbe pisanja i čitanja za djecu nižih razreda
- učenje emocionalne pismenosti organiziranjem različitih radionica u razredima,
- učenje prepoznavanje osjećaja kroz mimiku, geste, kontekst situacije, učenje prepoznavanja da ljudi mogu o istim stvarima imati različite osjećaje, učenje spoznavanja da se osjećaji mogu mijenjati u odnosu na razne razloge, učenje sposobnosti predviđanja svojih i tuđih osjećaja (primjerice kako će se netko osjećati kad doživi nešto),
- učenje aktivnog slušanja, komunikacije uz pomoć ja-poruka - učenje asertivne komunikacije u grupi uz pomoć tzv. brainstorminga
- učenje strategija opuštanja, relaksacije, vođenih fantazija - igre uloga (vježbanje kako ignorirati smetnje, kako nekoga pristojno prekinuti, kako izaći na kraj u konfliktnoj situaciji na asertivan način i sl.)
- smišljeno i planski učenje reguliranja slobodnog vremena, poticanje djece da se bave omiljenim hobijima
32
Terapija poremećaja ophođenja
Sa sociološkog stajališta, za današnje je društvo veliki izazov nositi se sa poremećajima ophođenja.
Neki mladi sa tim poremećajem su budući psihopati.
Terapijski pristupi su slijedeći:
Neki od obećavajućih pristupa terapiji ovog poremećaja uključuju zahvate u vezi s roditeljima ili obiteljima antisocijalnog djeteta. Postoje različite bihevioralne terapije koje rade s roditeljima, no ponekad je primjereniji izravni rad sa poremećenim pojedincem.
Moguća je i kognitivna terapija, jer se pokazalo da agresivni dječaci tumače dvoznačne postupke kao agresivne, pa se pokušavaju osvetiti – dakle problem je u kognitivnoj interpretaciji situacije. Dodge razlikuje dvije vrste agresivnosti: Reaktivna agresivnost – takvo dijete agresivno odgovara na nepravde kojemu (prema njegovom tumačenju) drugi čine. Proaktivna agresija – takvo dijete agresiju smatra sredstvom za postizanje cilja, načinom na koji dobije ono što želi od drugih ljudi (nasilnik iz susjedstva).
Ovisno o kojoj se vrsti agresivnosti radi, primjenjuje se određena kognitivna terapija.
Još jedan oblik terapije je kognitivno-bihevioralna terapija.
Većina tih metoda je uglavnom preventivna, a usmjerene su uglavnom na mlađu djecu, koja još nisu imala sukoba sa zakonom. Jednom kada se to dogodi, postaje vrlo teško bilo što promijeniti. Naime, studije pokazuju da je izbjegavanje dodira sa pravosuđem ključno za uspješnu terapiju delikvenata.
33
Psihodijagnostička sredstva za disruptivne poremećaje?
Za bihevioralnu procjenu agresije koristi se Lista označavanja djetetova ponašanja (CBCL) - predstavlja najpoznatiji multivarijatni statistički pristup psihopatologiji u djetinjstvu i adolescenciji. CBCL se sastoji od skale procjene za djecu, roditelje i učitelje. Na osnovi rezultata dobivaju se profili internaliziranih i eksternaliziranih ponašanja. Od 6 do 18 godina.
U internalizirane probleme svrstavaju se pojedinačne ljestvice
* emocionalna reaktivnost, * anksioznost/depresija, * somatske tegobe, * povučenost, 62 dok se eksternalizirani problemi odnose na: * probleme pažnje i * agresivno ponašanje.
Intervju sa djetetom, roditeljem i nastavnikom se mogu definirati situacijske varijable koje su povezana s agresivnim ponašanjem.
34
Opiši Beckov inventar?
Beckovi inventari za ispitivanje depresije, anksioznosti, ljutnje, ometajućeg ponašanja i samopoimanja djece i mladeži (BYI-II)
Beckovi inventari za mlade – drugo izdanje za djecu i adolescente (BYI-II) sastoje se od pet inventara samoiskaza koji se koriste za zahvaćanje doživljaja depresije, anksioznosti, ljutnje, ometajućeg ponašanja i samopoimanja djece i adolescenata u dobi od 7 do 18 godina.
BYI-II je primjenjiv u različitim okruženjima (kliničkom, školskom, forenzičkom, rezidencijalnom i bolničkom okruženju). Može biti korisna pomoć za postavljanje dijagnoze ili određivanje tretmana, praćenje napretka djece uključene u neki tretman ili plan liječenja. BYI-II uključuje pet različitih inventara:
1. Beckov inventar depresije za djecu i adolescente (BDI-Y) namijenjen je prepoznavanju simptoma depresije kod djece i adolescenata. Inventar mjeri negativne misli koje djeca i adolescenti imaju o sebi, svome svijetu i budućnosti, a koje su karakteristične za depresivne mlade ljude. Čestice obuhvaćaju negativno viđenje svijeta, beznađe, vegetativne, somatske i motivacijske simptome depresije, te suicidalne misli, tužno raspoloženje, nesanicu i osjećaj bezvrijednosti. Može biti koristan za prepoznavanje učenika koji razmišljaju o smrti i kod kojih postoji rizik za samoubojstvo.
2. Beckov inventar anksioznosti za djecu i adolescente (BAI-Y) odražava dječje strahove (npr. Strah u vezi sa školom, strah od ozljeda, strah za zdravlje), brige i fiziološke simptome povezane s anksioznošću. Može doprinijeti procjeni anksioznih sindroma i poremećaja. Čestice u ovom inventaru obuhvaćaju anksiozne emocije i kogniciju, somatsko/vegetativne simptome, simptome socijalne anksioznosti, zabrinutost zbog tjelesnog i psihičkog integriteta, te specifične strahove. Može biti od koristi za razlikovanje učenika čije su tegobe organskog podrijetla od onih čiji se simptomi vežu uz anksioznost.
3. Beckov inventar ljutnje za djecu i adolescente (BANI-Y) obuhvaća osjećaj ljutnje i kognicije vezane uz ljutnju. Čestice uključuju doživljaj osobe da se s njom loše postupa, negativne misli o drugima, osjećaj ljutnje i fiziološku pobuđenost.
4. Beckov inventar ometajućeg ponašanja djece i adolescenata (BDBI-Y) ispituje vrste ponašanja i stavove vezane uz poremećaj ophođenja, prkosno ponašanje i suprotstavljanje. Čestice obuhvaćaju agresivnost prema ljudima i životinjama, uništavanje imovine, varanje ili krađu, teže kršenje pravila, namjerno uzrujavanje drugih ljudi, prkošenje odraslima, osvetoljubivost i okrivljavanje drugih.
5. Beckov inventar samopoimanja djece i adolescenata (BSCI-Y) ispituje percepciju vlastite kompetencije, snage i pozitivne vlastite vrijednosti. Mjeri se djetetovo samopoimanje, slika tijela, viđenje vlastitih kompetencija, te viđenje vlastitih odnosa s drugima.
35
Učenica od 1. razreda ima velike teškoće u savladavanju gradiva. Po mišljenju učiteljice, uzroci su razvojne teškoće. Roditelji odbijaju da dijete ide na obradu zbog točne dijagnostike, koja bi omogućila pomoć i pristup u odgovarajućem obrazovnom programu, jer će to, po njihovu mišljenju, diskriminirati njihovo dijete i otežati daljnje školovanje.
1. Razgovor s učiteljicom: je li joj prilagođavala gradivo kako dosad tj. koje metode rada je koristila s njom, na koji način joj zadaje zadaću i kako to učenica izvršava…
2. Razgovor s roditeljima - pitati ih rade li i kako školsko gradivo te domaći rad s djetetom, jesu dosad igdje tražili bilo kakvu pomoć za dijete, objasniti im da je moj posao kao psihologa ionako praćenje i testiranje djece kako bi sva djeca imala jednake prilike za rad. Objasniti im da nam je svima u cilju da dijete bude što kompetentnije u okviru svojih mogućnosti, a ne da zbog straha od socijalne stigme ostane neostvarenih potencijala…Ako to ne upali, obratiti se i ravnateljici s tim problemom nesuradljivih roditelja
3. Testovi za utvrđivanje kognitivnih sposobnosti i opće prilagodbe djeteta -
- WISC – ako je dijete sposobno to, makar neverbalnu skalu
- Ako dijete ne može WISC (što je već znak određene teškoće), onda RTČ za predškolsku djecu ili pak CPM (Obojene Progresivne matrice), koje identificiraju intelektualno ispodprosječnu djecu
- Bender-gestalt II - za vizuomotoričku percepciju, otkrivanje intelektualnih teškoća te emocionalnih teškoća, a odličan je za otkrivanje mozgovnih oštećenja i generalno dobro diferencira djecu s obzirom na stupanj organskog oštećenja mozga
- Test crteža čovjeka - za ispitivanje kognitivne zrelosti djeteta, njegove opće prilagodbe te potencijalnih emocionalnih smetnji
- Vineland skala socijalne zrelosti - dati roditeljima ili učitelju da popuni koliko zna, ako roditelji ne surađuju
4. Reakcija Stručnog povjerenstva škole prema problemu – tražiti članove Stručnog povjerenstva škole za utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta da opserviraju učenicu (stručni suradnici u školi, učiteljica, školska liječnica) u okviru svoje struke
5. Reakcija Stručnog povjerenstva škole prema roditeljima – tražiti članove Stručnog povjerenstva škole za utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta da službenim putem pozovu roditelje na sastanak - objašnjavaju im se postupci individualizacije, obrada, dobrobit djeteta, dosadašnja dobra iskustva s individualizacijom, da će se raditi s djetetom u školi…
6. Reakcija Stručnog povjerenstva škole nakon razgovora s roditeljima - rade obradu u okviru svoje struke - to objediniti u obrazac 4a - slati stručnom povjerenstvu Ureda državne uprave u županiji/grada Zagreba uz potrebnu dokumentaciju i tražiti rješenje o primjerenom obliku školovanja; kada roditelji odbijaju napraviti obradu – gradski ured će tražiti to od roditelja u zadanom roku te je isti ured dužan o tome obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb
7. Ovisno o rješenju koje dođe iz Ureda državne uprave - napraviti IEP ili IOOP za učenicu (Individualizirani edukacijski program ili Individualizirani odgojno-obrazovni program) u suradnji sa stručnjakom edukacijsko-rehabilitacijskog profila iz škole te s učiteljicom
8. Upoznati roditelje s rezultatima obrade i IOOP-om, dati im preporuke za rad kući i reći im da strukturiraju dan djetetu, da više rade s njim i dati im savjete na koji način…
9. S učenicom raditi na osnaživanju, zadržavanju/povećanju samopoštovanja…
36
Tko su učenici s teškoćama?
Učenik s teškoćama u razvoju (u daljnjem tekstu: učenik) je učenik čije sposobnosti u međudjelovanju s čimbenicima iz okoline ograničavaju njegovo puno, učinkovito i ravnopravno sudjelovanje u odgojno-obrazovnom procesu s ostalim učenicima, a proizlaze iz:
– tjelesnih, mentalnih, intelektualnih, osjetilnih oštećenja i poremećaja funkcija,
– kombinacije više vrsta gore navedenih oštećenja i poremećaja.
37
Učiteljica vam dolazi s uvjerenjem da je njezina učenica izrazito nadarena i da misli da bi je trebalo akcelerirati.
1. Razgovor s učiteljicom – aktivnosti djeteta, u čemu je posebno nadarena, ocjene, kakva je u svim predmetima, kakva je s drugim vršnjacima, kako gledaju na nju…
2. Razgovor s djetetom – koji su joj interesi, bavi li se njima u slobodno vrijeme i na koji način, jel joj nešto potpuno nezanimljivo, kakvi su joj odnosi s vršnjacima, jel stekla neke posebne prijatelje i je li razmišljala o nekim dodatnim aktivnostima vezanim uz njene interese ili pohađanju razreda/skupine gdje djeca imaju slične interese kao ona… vidjeti kako diše u razredu i sviđa li joj se tako kako je
3. Razgovor s roditeljima – pitati ih jesu li primijetili posebne interese djeteta i (ot)kad, kako se ona kući zabavlja sa tim svojim interesima, jesu li je gdje upisali tipa u neku dodatnu školu/tečaj, kako izgleda njeno slobodno vrijeme kući, što misle o pojedinom programu za darovite učenike (obogaćivanje, akceleracija, izdvajanje)…
4. Opservirati učenicu i način na koji učiteljica radi s njom, kako ju tretira te kako drugi učenici gledaju na nju, čisto da vidimo kako se snalazi u trenutnom razredu
5. Testovi za otkrivanje darovitosti (WISC, NNAT, PROFNAD, PRONAD U R, APM (iznad 11god)
6. Uglavnom nema nekog strogo utvrđenog protokola kod određivanja primjerenog oblika školovanja za darovite pa to više bude na lokalnoj razini tj. na razini škole – ako će biti akceleracija, UV to odlučuje uz prethodni pristanak roditelja, a ako se radi o obogaćivanju programa, vjerojatno se isto radi tako na razini škole. Bez obzira što ne dobiju rješenje kao djeca s teškoćama, učitelji uglavnom tim učenicima obogaćuju program, nabavljaju dodatne materijale te to dijete pohađa dodatne satove od interesa…
38
Što je darovitost?
U početku pojam darovitosti podrazumijevao je samo visoku opću inteligenciju izmjerenu kao kvocijent inteligencije (IQ veći od 130). Danas je uključena važnost opće inteligencije, ali i specifičnih sposobnosti (glazbene, matematičke, psihomotorne) te nekognitivnih činitelja (motivacije osobine ličnosti). Darovita djeca ostvaruju visoko postignuće u sljedećim područjima: opće intelektualne sposobnosti, specifične akademske, školske sposobnosti, kreativne sposobnosti, sposobnosti vođenja i rukovođenja, umjetničke sposobnosti, psihomotorne sposobnosti. Postoje sedam različitih specifičnih sposobnosti: logičko matematička, lingvistička, vizualno spacijalna, tjelesno kinestetička, glazbena, interpersonalna, intrapersonalna.
Darovito dijete pokazuje interakciju triju osnovnih skupina ljudskih osobina: iznadprosječne inteligencije (opće ili specifične), visoke usmjerenosti na zadatak i visoki stupanj kreativnosti – tropstenatsta koncepcija darovitosti.
39
Opiši Wartegg test.
Wartegg test crteža
Autor: Erig Wartegg
Namjena - predmet mjerenja: Analiza Wartegg test crteža omogućuje, prema autoru, slojevnu dijagnostiku koja se temelji na otkrivanju veza između perceptivnih funkcija, nagonskih reakcija i kortikalne slojevitosti koja se kreće u rasponu od primarne refleksne reakcije (šaranja) do složenih simboličkih elaboracija.
Primjena: pojedinačna i skupna
40
Učenica u povjerljivom razgovoru ispriča školskom psihologu da njenu prijateljicu iz razreda roditelji zlostavljaju. Provela je praznike zaključana u kući, nije smjela izlaziti, a često se pojavljuje s modricama. Zlostavljana učenica ne želi o tome razgovarati s psihologom niti razrednicom jer će situacija u kući postati još strašnija.
1. Pokušati ipak razgovarati s učenicom o svemu što se događa i kako se ona postavila doma te paralelno s tim ispitati učitelje/nastavnike koji su u kontaktu s djetetom jesu li što primijetili, neke promjene u ponašanju (pretpostavlja se da bi oni već reagirali da su vidjeli tjelesne ozljede ili modrice)
2. Prijaviti ravnatelju koji bi trebao obavijestiti CZSS i policiju - uvid u stanje na terenu
3. Postupati po protokolu u slučaju nasilja donesenom od strane Vlade RH - to je zapravo obavještavanje gore navedenih nadležnih tijela
4. Obavezno s učenicom stvarati odnos povjerenja i topline, da zna da se može obratiti kad se osjeća ugroženo i kad je strah - pratiti je neko vrijeme tj. pratiti njeno emocionalno stanje, naložiti učiteljima/nastavnicima da je diskretno prate te da bilježe alarmantna ponašanja/stanja
5. Senzibilizirati i drugu djecu na pojavu nasilja inače (radionice o prevenciji nasilja u vršnjačkim odnosima), no naravno ne govoriti drugoj djeci o problemu konkretne učenice - radionice o tome kako ga primijetiti kad se događa nekom od njihovim vršnjaka, što ako se njima događa slično ili se osjećaju ugroženima i uplašenima u vlastitom domu, koga obavijestiti, kako reagirati - ovo treba inače, ne samo nakon ovog događaja + pohvaliti privatno učenicu za postupak što je obavijestila psihologinju…
