Opće Flashcards
Što je stres?
Stres je stanje u kojem se pojedinac nađe kad je suočen s problemima ili zahtjevima svoje okoline kojima se ne uspijeva prilagoditi ili traže pojačane napore.
ILI
Stres je stanje koje nastaje kada smo suočeni s događajima koji nas ugrožavaju i ne možemo ih svladati ili moramo ulagati dodatne napore da bismo im se prilagodili. Izvori stresa mogu biti različiti, primjerice kataklizmički događaji, osobni stresori (životne promjene, bolesti, ozlijede) ili svakidašnji stresori.
Koje su posljedice stresa?
Psihičke: aksiozni poremećaji, depresija, pad koncentracije, pamćenja
Fizičke: kariovaskularni problemi, problemi sa štitnjačom, menstrualni problemi
Mogu biti emocionalne (srdžba, strah, tjeskoba, depresija), kognitivne (smanjena pažnja i koncentracija, neprestano razmišljanje o problemu, zaboravljanje, zabrinutost), tjelesne (lupanje srca, pojačano znojenje, glavobolje, probavne smetnje) i bihevioralne (verbalna ili fizička agresija, pojačano pijenje alkohola, pušenje, plakanje, osamljivanje, neorganizirano ponašanje).
Vidi li se stres na van?
Da (misli se na fizičke i bihevioralne pokazatelje stresa koji su gore navedeni):
- tjelesne (lupanje srca, pojačano znojenje, glavobolje, probavne smetnje) i
- bihevioralne (verbalna ili fizička agresija, pojačano pijenje alkohola, pušenje, plakanje, osamljivanje, neorganizirano ponašanje).
Koje su vrste stresora?
Postoje mali životni stresori i veliki životni stresovi.
Mali životni stresori (ne moraju ostaviti posljedice na tjelesno i psihičko zdravlje):
- svakodnevne situacije (npr. sukobi, svađe, gužva u prometu)
- uvjete rada (npr. novinari, policajci vatrogasci)
Veliki životni stresovi (nisu česti, ali ih svatko povremeno doživi):
- životne promjene (npr. početak i završetak školovanja, vjenčanje, razvod)
- traumatski događaji (npr. prirodne katastrofe, prometna nesreća, rat)
- bolesti, povrede, medicinski tretmani (zahtijevaju promjenu načina ponašanja i prilagodbu pojedinca, ali i njegove okoline)
Zašto su neke osobe za isti događaj pod stresom, a neke ne? (što na to utječe) ?
Zato što je način na koji će se osoba nositi sa stresom pod utjecajem genetike, iskustva i ponašanja i OSOBINA (najviše neuroticizam, možeš opisati kako on djeluje)
Ja bih tu dodatno opisala toleranciju na frustraciju koja je sposobnost podnošenja prepreka na putu do cilja i zadržavanje normalnih i prikladnih reakcija. Ljudi koji dobro podnose veliku količinu frustracije i stresa imaju visoku toleranciju.
Koja je razlika između stresa i burnouta?
Burnout je stanje emocionalne i psihičke premorenosti do kojeg dolazi zbog kroničnog stresa u radnim uvjetima, a očitava se kao manjak motivacije, interesa i učinkovitosti.
RAZLIKA: u duljini stresa. Burnout se javlja iz kroničnog stresa, ali je kraćeg trajanja. Stres može imati teže fizičke i psihičke posljedice za zdravlje, a burnout se prvenstveno vidi kroz manjak motivacije, učinkovitosti i interesa.
Koje testove koristimo za ispitivanje stresa?
DASS, PAI (Inventar za ispitivanje ličnosti), MBI (Maslach Burnout Inventory – test sagorijevanja na poslu)
Koje su osobine ličnosti po Big Five modelu?
Prema Big Five modelu ima 5 osnovnih dimenzija: ekstraverzija – introverzija, neuroticizam – emocionalna stabilnost, savjesnost – nesavjesnost, ugodnost – neugodnost, otvorenost prema iskustvu – zatvorenost prema iskustvu.
Dodatno: To je danas najpoznatiji model kojeg su osmislili Costa i McCrae, a objašnjava ponašanje ljudi u velikom broju situacija. Sve su one razvijene u većoj ili manjoj mjeri.
(moguće je da te pita da svaku pojasniš i daš primjere, ali to općenito znamo otprije)
Koje su osnovne metode psihološkog procjenjivanja u psihologiji (objasni svaku i vrste)?
OPAŽANJE (izravno prikupljamo i bilježimo podatke)
OPAŽANJE U PRIRODNIM UVJETIMA:
- planirano je (znamo koga i kada opažamo, kojim sredstvima itd.)
- prednost: izravno (opažamo ponašanje točno onakvo kakvo je), nedostatak: kada su osobe svjesne da ih se opaža mogu promijeniti svoje ponašanje
SAMOOPAŽANJE (INTROSPEKCIJA):
- omogućava uvid u psihičke procese
- osobe same opažaju svoje ponašanje i procese (upitnici i ankete)
- nedostatak: neki doživljaju se ne mogu istovremeno doživljavati i opažati (npr. strah), samoopažanje može izmijeniti doživljavanje
INTERVJU (usmjeren razgovor između psihologa i intervjuirane osobe)
- svrha: istraživačka (prikupljanje podataka za istraživanje) ili terapijska (razgovor između klijenta i terapeuta u svrhu terapije
- prednost: detaljno ispitat manji broj ljudi, nedostatak: dugo traje
TESTOVI I UPITNICI
TESTOVI
- sastoje se od niza zadataka ili problema koje ispitanik treba riješiti (testira se njegova sposobnost da se riješi
- nazivaju se i testovi maksimalnog učinka (što više zadataka točno riješi, to je sposobnost izraženija)
- npr. testovi pamćenja, prostorne orijentacije, znanja
UPITNICI
- ispitanicima se postavljaju pitanja o njihovom najčešćem ponašanju i doživljavanju
- na temelju odgovora zaključujemo o karakteristikama (nema točnih i netočnih odgovora)
- nedostatak: ne možemo biti sigurni u iskrenost ispitanika
Što je intervju i koje su vrste psiholoških intervjua (opiši)?
INTERVJU - alat koji pomaže liječnicima, psiholozima i drugim stručnjacima u postavljanju točne dijagnoze mentalnih bolesti
- svrha: istraživačka (prikupljanje podataka za istraživanje) ili terapijska (razgovor između klijenta i terapeuta u svrhu terapije (svrha intervjua ovisi o vrti intervjua)
- Osnovni cilj je objasniti svrhu procjene i ostvariti suradnički odnos, procijeniti testibilnost klijenta i testova koje možemo upotrijebiti, prikupiti relevantne podatke koje ne možemo dobiti putem testova i potvrditi (i rasvijetliti) rezultate testiranja uspoređujući ih s odgovarajućim podatcima iz drugih izvora
- prednost: detaljno ispitati manji broj ljudi
- nedostatak: dugo traje
STRUKTURIRANI - ima standardizirana, fiksna pitanja koja stručnjak postavlja osobi kako bi dobio informacije o kontekstu
NESTRUKTURIRANI - nema fiksna pitanja, odvija se između stručnjaka i osobe te podsjeća na neformalan razgovor, ima cilj i metodu, ali postavljaju se otvorena pitanja
POLUSTRUKTURIRANI - ima i standardizirana pitanja i pitanja otvorenog tipa, prikupljanje detaljnih informacija
Što dobivamo intervjuom i koji je cilj intervjua?
Dobivamo indikaciju odnosno informacije potrebne za to da znamo koje psihodijagnostičke instrumente korisiti i u konačnici da bismo mogli za postavljanje točne dijagnoze mentalnih bolesti.
Cilj je dobiti što više podataka o pacijentu koji će u konačnici dovesti do postavljanja dijagnoze (o trenutnom stanju, medicinskoj povijesti itd.)
Kako određujemo koje psihodijagnostičke testove ćemo koristiti?
Prema zahtjevima radnog mjesta i svrsi procjene, karakteristikama ispitanika (dob, psihofizičko stanje), simptomima, kapacitetima osobe (primjerice prema kognitivnom i jezičnom funkcioniranju, postojanju invaliditeta kao što su motorička oštećenja, oštećenja vida, sluha i sl.), prema dobi, ovisno o tome koja je svrha procjene (primjerice, razvojna procjena, procjena za uključivanje u psihoterapijski tretman, profesionalno usmjeravanje ili selekcija itd.).
Što je ličnost?
Ličnost su one karakteristike osobe kojim se može pripisati njezino dosljedno ponašanje, razmišljanje i doživljavanje.
Što je temperament, a što karakter?
TEMPERAMENT – tipičan način emocionalnog doživljavanja i ponašanja pojedinca, relativno stabilan od djetinjstva pa sve kroz odraslu dob
KARAKTER – skup crta ličnosti koje izražavaju odnos prema sebi, prema drugima i prema radu i obvezama. Razvija se pod utjecajem okoline
Koje su teorije ličnosti?
- Psiholoanalitička teorija (Freud)
- Bihevioristički pristupi (Skinner)
- Teorije socijalnog učenja (Bandura)
- Humanističke teorije (Maslow, Rodgers)
- Osobinski pristup (Costa i McCrae)
Opiši psihoanalitičku teoriju ličnosti.
Psihoanalitička teorija (Freud) = čovjek je uglavnom iracionalno biće kojim upravljaju „nesvjesni nagoni“
Ličnost se sastoji od tri dijela:
* ID (nagon života i nagon smrti) - potpuno nesvjestan dio, urođen
* EGO – funkcionira prema načelu realnosti i omogućuje zadovoljenje potreba stvarnom svijetu, sjedište je svih spoznajnih procesa, razvija se oko 2. godine
* SUPEREGO – dio ličnosti koji odlučuje je li neko ponašanje dobro ili loše, sastoji se od ideala i etičkih vrijednosti usvojenih u okviru obitelji i društvene okoline, razvija se tijekom socijalizacije putem nagrada i kazni
Opiši bihevioristički pristup ličnosti i teoriju socijalnog učenja.
Biheviorističa teorija ličnosti (Skinner) = ličnost je zapravo vidljivo ponašanje koje se razvija iz iskustva s okolinom, ponašanje je jedino što se treba opažati
* U oblikovanju ponašanja najviše utjecaja ima potkrepljivanje iz okoline
Teorija socijalnog učenja (Bandura) = određena ponašanja nisu stečena samo potkrepljenjem okoline, već su usvojena aktivno, socijalnim učenjem
* naglašava kognitivne procese
* socijalno učenje (modeliranje, imitacija, simboličko, promatranjem)
* samoregulacija – nakon što se usvoje pravila ponašanja
* samoefikasnost – procjena u kojoj mjeri osoba može uspjeti u nekoj aktivnosti
Opiši humanističke teorije ličnosti.
Humanističke teorije ličnosti (Maslow, Rogers) = ljudi su pozitivna bića s potencijalom za kreativnosti i samoispunjenje, ali zbog negativnog utjecaja okoline ne mogu uvijek ostvariti taj potencijal
Maslow – samoostvarena ličnost je ona ličnost koja je ostvari svoje potencijale (dobra, nezavidna, humoristična, otvorena uma itd.)
Rogers – svi ljudi teže bezuvjetnom pozitivnom prihvaćanju
VLASTITO JA – ideje o tome kakav sam, vrijednosti, percepcije sebe, ne mora biti nužno realno
REALNO JA – onakvi kakvi zapravo jesmo
IDEALNO JA onakvi kakvi bi htjeli biti
Opiši osobinski pristup ličnosti.
Osobinski pristup opisivanja ličnosti (Costa i McCrae) = ličnost opisana u terminima dimenzija, a ne tipova ličnosti
* Ljudi se ne razlikuju po tome imaju li pojedinu osobinu ličnosti ili ne, već u kojoj je mjeri pojedina osobina kod njih zastupljena
* Ekstraverzija, neuroticizam, savjesnost, ugodnost i otvorenost prema iskustvu
Svaki pojedinac se nalazi negdje na dimenziji, tj u određenom stupnju ima razvijene osobine specifične za tu dimenziju. Osobine pridonose sličnom ponašanju iste sobe u različitim situacijama.
Opiši temeljne dimenzije ličnosti po Costa i McCrae (pet-faktorski).
- Ekstraverzija-introverzija (društvene, vedre, aktivne, dominantne osobe vs zatvorene, povučene osobe)
- Emocionalna stabilnost vs neuroticiam (opuštena, stabilna vs napeta, sramežljiva, zabrinuta)
- Savjesnost (efikasna, organizirana, pouzdana vs nesavjesna, neodgovorna)
- Ugodnost (topla, pristojna, spremna pomoći vs svadljiva, agresivna)
- Otvorenost prema iskustvima (originalna, širokih interesa vs konzervativna, sklona rutini)
Što je kriza?
Kriza je psihičko stanje uzrokovano nekim kriznim događajem i manifestira se kroz reakcije koje se mogu javiti neposredno, tijekom samog događaja, ali i kao odgođene reakcije na taj događaj. Kriza se odnosi na vrijeme koje uključuje sam krizni događaj i razdoblje reakcija nakon njega. U kriznoj situaciji javlja se osjećaj gubitka kontrole, preplavljenost osjećajima i misaona smušenost. Unutarnja ravnoteža je narušena i osjećaj ranjivosti izrazito je snažan.
Koje su krizne intervencije?
Krizne intervencije su brze i ciljane psihološke intervencije namijenjene osobi koja se nalazi u stanju krize. One pomažu osobi da ponovno uspostavi emocionalnu ravnotežu, smanji stres i spriječi dugotrajnije psihološke posljedice.
Psihološka krizna intervencija predstavlja psihološku prvu pomoć i cilj joj je stabilizirati kognitivne i emocionalne procese kod ljudi koji su bili izravno ili neizravno izloženi kriznom događaju. Time se smanjuje učestalost pojave dugoročnih negativnih učinaka tog događaja na pogođene osobe i na zajednicu u kojoj se nalaze.
Vrste: provode se STRUKTURIRANI GRUPNI I INDIVIDUALNI RAZGOVORI
Psihološke krizne intervencije sastoje se od strukturiranih grupnih razgovora koje uvijek vode dva posebno osposobljena stručnjaka (voditelj i suvoditelj) koji ne pripadaju zajednici koju je pogodio krizni događaj. Ovisno o broju pogođenih, a u skladu s procjenom i dogovorom koju zajednički donose voditelj intervencije i nadležne osobe iz organizacije/ustanove, krizna intervencija vodi se s jednom ili više skupina. Uz to, svim zainteresiranima uvijek se nudi i mogućnost individualnih razgovora sa stručnjacima.
Što su kognitivne funkcije, koje su, nabroji?
Kognitvne funkcije su mentalni procesi kojima primamo i obrađujemo informacije. To su procesi kojima postajemo svjesni nečega, percipiramo i razumijemo ideje. To su: pažnja, pamćenje, jezik, percepcija, donošenje odluka i rješavanje problema (prosuđivanje i razmišljanje), orijentacija u prostoru i vremenu.
Što su izvršne funkcije?
Izvršne fukcije su kognitivni procesi koji omogućuju sudjelovanje u svrhovitom i cilju usmjernom ponašanju. Uloga izvršnih funkcija iznimno je bitna jer one upravljaju drugim kognitivnim funkcijama. Teškoće u procesima izvršnih funkcija utječu i na ostale funkcije
To su: planiranje, apstraktno mišljenje, radna memorija, kontrola emocija, inhibicijska kontrola, kognitivna fleksibilnost (sposobnost mijenjanja plana s obzirom na prepreke, greške ili nove informacije, a za što su nam bitni inhibicija i radno pamćenje)