Psihoanaliticka Teorija S.Frojda Flashcards
Licnost funkcionise na 3 nivoa:
- Svjesni - Uključuje sva naša iskustva i senzacije kojih smo svjesni u datom trenutku.
- Nesvjesni - Prvobitni i najstariji dio našeg psihičkog aparata, koji determiniše najveći
dio našeg ponašanja. Tu se nalaze naše misli, senzacije i sjećanja. - Podsvjesni - Tu se nalaze naša sjećanja, percepti, misli, kojih nismo svjesni u svakom
trenutku, ali lako možemo da ih osvjestimo.
Tri bazicne strukture u anatomiji licnosti
- ID - Instanca ličnosti koja predstavlja rezervoar psihičke energije, središte instikata,
operiše u nivou nesvjesnog i ponaša se po principu zadovoljstva. Id je nosilac naših instiktivnih potreba koje teže oslobađanju od tenzije i pritiska. Primarni proces mišljenja - nalik dječijem mišljenju kojim Id nastoji da zadovolji instiktivne nagone. Id nema kontakt sa realnošću. Id je najstariji dio ličnosti, onaj sa kojim se rađamo.
6
To je nesocijalizovana, haotična, rigidna struktura koja ne prepoznaje šta je
primjereno i šta je nemoguće.
2. EGO - Operiše po principu realnosti. Osnovni zadatak ega je da na osnovu testiranja
realnosti obezbjedi zadovoljenje potreba za primjeren i socijalno prihvatljiv način. Ego je racionalna instanca ličnosti, a mentalne operacije kojima Ego funkcioniše Frojd naziva sekundarni proces mišljenja. Razvoja se od trenutka kada dijete počne da razlikuje sebe od svijeta oko sebe. Ego je kontrolor impulsa.
3. SUPEREGO - Formira se na uzrastu 5-6 godina, kroz iskustva kažnjavanja i nagrađivanja djetinjeg ponašanja od strane roditelja: iskustva kažnjavanja formiraju predstave o tome šta je loše/zabranjeno, odnosno savijest kao komponentu superega. Roditeljske kazne transformišu se u osjećanje stida ili krivice kad god uradimo nešto nedozvoljeno, loše. Kada učinimo ono što smatramo dobrim, ispravnim, vrijednim, osjećamo samozadovoljstvo, ponos. Za razliku od Ida koji naše ponašanje usmjerava ka neposrednom zadovoljenju potrebe, Superego ga usmjerava ka moralnom perfekcionizmu.
Instikti
➔ Instikti predstavljaju biopsihološke reprezentacije nagona i kao takvi su ona snaga u ličnosti koja pokreće i usmjerava ponašanje. Biološke osnove instikata Frojd naziva potrebama, a njihove mentalne reprezentacije željama. Oslobađanje od tenzije i uspostavljanje ekvilibrijuma je prema Frojdu fundamentalni princip na kome ličnost funkcioniše. Instikti neprestano organizuju naše ponašanje kroz ciklus potreba - zadovoljenje. Instikt ima četiri elementa:
1. Izvor - potreba,
2. Cilj - zadovoljenje, uklanjanje tjelesnog razdraženja,
3. Objekat - aktivnost usmjerena na zadovoljenje i
4. Sila/Pokretačka snaga.
Energija koja djeluje u proceesu zadovoljenja instikta naziva se libido. Ulaganje energije radi zadovoljenja potrebe naziva kateksa.
➔ Frojd je razlikovao dva tipa instikata:
1. Instikt života (EROS) - Usmjereni na održavanje, rast i razvoj. Seksualni instikt je
najznačajniji instikt života.
2. Instikt smrti (TANATOS) - Značajna komponenta ovog instikta je agresivnost, koja se
objašnjava kao pomjeranje želje za smrću na objekat izvan sebe, kao želju da se uništi, razori, ubije.
Anksioznost
➔ Kada je Ego suviše pritisnut od strane Ida i Superega, rezultat je anksioznost - strah koji osjećamo, a da nismo u stanju da identifikujemo objekat koji ga izaziva. U odraslom dobu, iskustvo bespomoćnosti i anskioznosti ponavljaće se kad god doživimo prijetnju - sukob između naših potreba sa jedne strane, i unutrašnjih zabrana i zahtjeva. Frojd razlikuje tri tipa anksioznosti:
1. Objektivna/Realna anksioznost - strah je izazvan anticipacijom prijetnje od objekta koji predstavlja realnu opasnost.
2. Neurotična anksioznost - posljedica sukoba između instiktivnih potreba i zahtjeva realnosti.
3. Moralna anksioznost - posljedica sukoba između Ida i Superega, naših instiktivnih potreba i moralnog koda - osjećanje stida i krivice su produkti.
Potiskivanje/represija
mehanizam kojim osoba nevoljno isključuje iz svjesno one sadržaje koji izazivaju anksioznost, bol i nelagodnost.
Poricanje/negacija
mehanizam povezan sa potiskivanjem, kojim osoba poriče nekeaspekte realnosti ili sebe koje doživljava kao prijetnju.
Reaktivna formacija
mehanizam kojim se osoba brani od neprihvatljivog impulsa, tako što u ponašanju ispoljava suprotne impulse.
Projekcija
mehanizam kojim osoba pripisuje sopstvene neprihvatljive impulse drugima.
Racionalizacija
reinterpretiranje sopstvenog ponašanja ili iskustva, kako bi za osobu bilo prihvatljivije i racionalnije. Tipično uključuje argumentovanje, ili dokazivanje da su neki postupci, osjećanja ili ideje osobe opravdani.
Pomeranje
ukoliko objekat zadovoljenja nagonskih impulsa nije dostupan osoba može preusmjeriti svoje impulse na druge objekte.
Regresija
proces vraćanja na razvojno starije i manje zrele stadijume funkcionisanja, kako bi se izbjegla anksioznost.
Identifikacija
pokušajem poistovjećivanja sa drugom osobom subjekt nastoji da izbjegne anksioznost.
Ponistavanje
pokušaj da se poništi prethodno izvršen čin, izvršavanjem suprotnih akcija. Frojd je ovim mehanizmom objašnjavao kompulsivno i ritualno ponašanje osoba sa opsesivno kompulsivnom neurozom. (oprati ruke - “oprati” krivicu)
Sublimacija
zamjena samog impulsa drugim, socijalno prihvatljivim i poželjnim.
Intelektualizacija
mehanizam kojim osoba isključuje emocionalni sadržaj iz svojih
misli prije nego što ih “pusti u svjesno”.