Ponavljanje - etička učenja Flashcards
Temeljni kriterij moralnosti
briga za druge ljude
Etička učenja dijele se prema
- NAČINU NA KOJI ODREĐUJEMO DOBRO
2. SADRŽAJNOM ODREĐENJU DOBRA
Prema načinu na koji određujemo dobro etika je podijeljena na
deskriptivnu (opisuje moralne stavove)
normativnu (propisuje moralne stavove)
metaetiku (propituje značenje moralnih pojmova)
Prema sadržajnom određenju etika se dijeli na
- Etika vrline
- Kršćanska etika vrline
- Teleološka etika (tele = svrha)
- Hedonizam
- Utilitarizam - Deontološka etika
- Etika skrbi
Etika vrline (aretička etika)
grč. areté, lat. virtus
Obzirom da vrline uključuju čvrste stavove, stalna raspoloženja, trajne savršenosti razuma i volje, aretička etika stalno usmjerava volju na DOBRO i MORALNO (ćudoredno)
Usredotočena je na čovjeka i odgovara na pitanje : Kakvi trebamo biti?
Predstavnici: Sokrat, Platon, Aristotel
Etika vrline i Sokrat
- racionalist
- znanje i istina stječu se kritičkim razmišljanjem i time se postiže aretê, ili kako je Sokrat tvrdio: “Aretê je znanje”
- cilj filozofije je učiniti ljude boljima ukazivanjem na njihovo neznanje (MAJEUTIKA= rađanje spoznaje)
- vrline: savjest, istina, DOSLJEDNOST
(Spoznaja je zapravo prisjećanje duše (anamnesis) na iskonski joj zavičaj i “stvari” u njemu
Etika vrline i Platon
- idealist
- ideja Dobra „bitak po kojem jest sve što jest” (kuhar je kuhar samo ako je dobar kuhar, čovjek se može zvati čovjekom samo ako je dobar čovjek…)
- četiri temeljne vrline: mudrost (sofia, sapientia), hrabrost (athambia), umjerenost i pravednost
Platon je kardinalne vrline nastojao vezati uz staleže svoje idealne države:
mudrost bi bila vrlina vladara,
hrabrost vrlina vojnika,
umjerenost vrlina proizvođača
pravednost bi trebala prožimati cijelu državu i regulirati odnose među njezinim dijelovima
Etika vrline i Aristotel
- okosnicu etike vrlina i danas predstavlja Aristotelova Nikomahova etika
Sve vrline je podijelio na etičke ili praktične i dijanoetičke ili umne
- Etičke se postižu postizanjem „zlatne sredine”
- Dijanoetičke su um (nous), znanje (episteme), mudrost (sophia), umijeće (tehne) i razboritost (fronesis)
Vrline će nam pripasti ako ustrajemo u tome da određene postupke koje smatramo dobrima stalno iznova činimo, tako da oni postanu navika.
Vještine nisu trajne, ako ih stalno ne uvježbavamo zaboravit ćemo ih.
Vrline, kao crte našeg karaktera, stalno su prisutne..
(Navike su poput užeta, svaki dan istkamo po jednu nit i uže postaje neprekidljivo)
Etika i religija
Svaka od religijskih etika postavlja svoja pitanja o moralnom životu i daje, unatoč velikim sličnostima s drugima (primjerice gotovo sveprisutno “zlatno pravilo”), svoje specifične odgovore na moralna pitanja.
Zlatno pravilo glasi:
(Ne) čini drugome ono što (ne) želiš da drugi čini tebi.
Kršćanska etika vrline
U kršćanstvu je naglasak stavljen na vjeru, nadu i ljubav
Temeljna vrlina = LJUBAV (AGAPE)
Uzor kršćanskog djelovanja - život i djelovanje ISUSA KRISTA
Naglasak je na unutarnjim kvalitetama
Kršćanska etika vrline i Toma Akvinski
- četiri kardinalne vrline: razboritost, umjerenost, pravednost i hrabrost (čime ponavlja Platonove kardinalne vrline), zatim
- intelektualne vrline – mudrost i razum (koje dolaze od Boga, ali ljudi imaju prirodnu predispoziciju za njih) i
- tri teološke vrline – vjeru, nadu i ljubav o kojima ovise i sve ostale vrline, jer ih dovode u vezu s Bogom.
Teleološka etika
Teleologija (grč. telos = svrha, cilj; logos = govor, nauka) je naučavanje o usmjerenosti događanja k nekom cilju, svrsi.
Hedonizam
grč. hēdonē = užitak
Oslobađanjem od pustih životnih želja i straha od smrti i bogova, utemeljenim na neznanju i predrasudama, pojedinac dostiže autarkiju (samodovoljnost) i ataraksiju (duševni mir)
- vrline: uviđavnost, samosavladanje, hrabrost i pravednost
- “Najviše dobro jest ugoda, a najveće zlo – bol” Aristip
Utilitarizam
lat. utilis = koristan, utilitarno = ono što odgovara praktičnoj koristi, ono što je prikladno, upotrebljivo
- načelo korisnosti (Cilj opravdava sredstvo)
U medicini je utilitarizam ukorijenjen u tradicionalnom mišljenju da je dobro ono što pacijentu najmanje šteti i ono što je od koristi za najveći broj ljudi
Hedonistički utilitarizam
Ljudsko je djelovanje vođeno prirodnim motivima – ono želi izbjeći bol, patnju, neugodu i što je moguće više dovesti do zadovoljstva, ugode, osjećaja sreće.
predstavnici: J. Bentham, J. Stuart Mill
- Postizanje najveće moguće sreće najvećega broja ljudi
- Sreća je najveća vrijednost. Ona je uvijek povezana s ugodom i odsustvom boli, pa u životu treba slijediti put koji će nam to omogućiti
Deontološka etika
grč. deon = dužnost i logos = govor, nauka
Suština deontologije je isticanje vrijednosti nekog moralnog čina.
Dužnost je ono što se ne smije propustiti učiniti
Vrijednost je istinoljublje (govoriti istinu, ne lagati).
Ako doktor obmanjuje pacijenta nekim lažnim lijekom (placebo), to deontolog neće ni u kojem slučaju opravdati, jer je obmana sama po sebi nemoralan čin.
Sve što je istina ne mora se reći, ali sve što se kaže mora biti istina.
Odgovara na pitanja: Što trebamo činiti? Kako se trebamo ponašati?
Usredotočena je na postupak (ne na čovjeka)
gl. predstavnik: I. Kant
I. Kant je krenuo od pretpostavke prema kojoj je čovjek jedino biće čije je djelovanje određeno njegovom slobodnom voljom
Životinje funkcioniraju isključivo motivirane nagonski: npr. Gladan lav pokušava zgrabiti prvu jestivu stvar koja mu se nađe u vidnom polju. Nasuprot tomu čovjek može djelovati i prema svojoj volji
Prema tome, Kantova teorija tiče se motiva, a ne posljedica nekog postupka
Najznačajnije deontološke teorije u medicinskoj etici
Teorija društvenog ugovora i teorija o ljudskim pravima
I. Kant -
„Radi tako da princip tvoga rada može postati princip rada svih drugih“.
“Djeluj tako da tretiraš ljude, kako sebe tako i druge, uvijek kao cilj, a nikad kao sredstvo!„
Etika skrbi kao moralni stav zdravstvenih djelatnika
Etika skrbi je sinteza etike ljubavi, deontološke i teleološke etike
Djelovati treba samo iz ljubavi
i svijesti o moralnoj dužnosti,
nastojeći pomoći pojedincu da ostvari zdrav,
ispunjen i sretan život.
F. Nightingale, Majka Tereza
5 elemenata etike skrbi
Moralna pažnja Odgovornost Razumijevanje problema Savjestan odnos Prilagodba
Moralna pažnja
sastoji se u izbjegavanju nanošenja boli bilo fizičkih ili psihičkih
Posebna pozornost mora se posvetiti ljudskom dostojanstvu pri pomaganju čovjeku u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba.
Odgovornost podrazumijeva
Odgovornost za pruženu skrb prema ZAHTJEVIMA BOLESNIKA koja mora biti u skladu sa ZAHTJEVIMA STRUKE
Razumijevanje problema
koji nastaju kao posljedica bolesti ili ozljede te načina za njihovo ublažavanje.
Što znači savjestan odnos?
odnos čovjeka prema čovjeku sa suosjećanjem,
odnos prema potrebama i sposobnostima osobe za koje se skrbi uz uvažavanje i dogovor,
odnos profesionalca i bolesnika uz davanje savjeta ali uvažavanje rješenja bolesnika ako se ne protivi mišljenju struke.
Etika skrbi: prilagodba
sposobnost prihvaćanja svih okolnosti i posebnosti kod pojedine osobe.
8 elemenata potrebnih za kvalitetnu provedbu skrbi kod svakog bolesnika:
- Znanje
- Prilagodljivost
- Pažnja
- Čast
- Povjerljivost
- Smjernost
- Nada
- Hrabrost
Sestrinska etika
- primijenjena (profesionalna) etika
Primjenjuje opću teriju normativne etike
Etički princip dobročinstva predstavlja okosnicu sestrinstva
Altruizam uključuje
brigu za interes zajednice, a ne vlastiti interes
Tko je autor:
Medicinska sestra je:
„… svijest osobe bez svijesti,
ljubav prema životu osobe sklone samoubojstvu,
noga osobe kojoj je amputirana,
oči slijepe osobe,
sredstvo kretanja dojenčeta,
znanje i samouvjerenost mlade majke,
glasnogovornik onih koji su preslabi ili povučeni u sebe…”
Virginia Henderson
Teorija Društvenog ugovora
Jean-Jacques Rousseau
nastoji odgovoriti na samo dva pitanja: na čemu se temelji vlast i može li se ona ikako opravdati
- smatrao je da će sloboda nužno dovesti do vrline, jer će sloboda približiti čovjeka njegovoj nevinoj prirodi.
“nitko ne bi trebao biti toliko bogat da kupuje druge ljude, niti bi itko trebao biti toliko siromašan da se mora prodavati“
