Komunikologija Flashcards
Koja su dva pristupa proučavanja komunikacije?
- Objektivan znanstveni pristup
- Interpretativni pristup
Objektivan znanstveni pristup
a.) Objašnjenje podataka
b.) Predviđanje budućih događaja
Nekakvo predviđanje realnih teorija
c.) Relativna jednostavnost
Pojednostavljena teorija do svakog detalja
d.) Praktična korist
e.) Hipoteza koja može biti ispitana
Interpretativni pristup
a.) Dati novi uvid u postojeće fenomene
b.) Objasniti vrijednosti koje stoje iza promišljanja o nekom fenomenu
c.) Biti estetski privlačan
d.) Prihvaćenost teorije od strane zajednica koja ispituje istu
e.) Promjena u društvu koja sama teorija stvara
Objasni Shannonov i Weaverov model komunikacije
Shannonov i Weaverov model komunikacije opisuje kako poruke kreću od primatelja putem određenog kanala. Kanal može biti bilo koji način komunikacije, poput govora, gesta ili pisanja. No, na tom putu mogu se pojaviti smetnje koje nazivamo ‘‘šumom’’, poput buke ili nedostatka jasnoće poruke, što može otežati primatelju da razumije informaciju kako ju je pošiljatelj zamislio.
Objasnite kako, prema teoriji simboličkog interakcionizma, ljudi doživljavaju svijet oko sebe?
Prema teoriji simboličkog interakcionizma, ljudi doživljavaju sebe i svijet kroz razgovore i druženje s drugima. George Mead je rekao da oblikujemo svoj identitet na temelju toga kako nas drugi vide. To znači da nam je važno kako nas ljudi percipiraju jer to utječe na naše postupke i kako nas drugi tretiraju. Mead je vjerovao da je jezik jako bitan jer nam pomaže razumjeti svijet oko nas i kako drugi ljudi razmišljaju.
Objasni teoriju pravila
Teorija pravila objašnjava kako način na koji razgovaramo s drugima utječe na naš društveni život. Bernaett Pearce i Vernon Cronen su je osmislili, uvodeći ideju “ljudi u konverzaciji”. Prema njima, kroz razgovore zajedno gradimo našu stvarnost. Ta stvarnost koju oblikujemo kroz dijalog utječe na to kako se ponašamo i kako se međusobno odnosimo. Ova teorija se temelji na simboličkom interakcionizmu, koji kaže da koristimo riječi i geste da bismo se razumjeli. Ukratko, teorija pravila naglašava važnost komunikacije među ljudima za oblikovanje naših društvenih odnosa i načina na koje vidimo svijet oko sebe.
Objasni konstruktivizam
Konstruktivizam je teorija koja istražuje kako ljudi uče o svijetu oko sebe i kako komunikacija utječe na taj proces. Jesse Delia i njegovi suradnici su razvili pojam “konstrukata”, što su načini kako ljudi gledaju i tumače svijet. Koristimo konstrukte da bismo shvatili situacije, ponašanja i ljude s kojima se susrećemo. Što više različitih konstrukata imamo, to bolje razumijemo stvari i uspješnije komuniciramo. Ljudi s kompleksnijim shvaćanjem imaju sklonost razumjeti složene poruke i tražiti dublje značenje stvari i odnosa. Konstruktivizam ističe važnost prilagodbe poruka kako bi se bolje razumjelo ono što drugi žele reći.
Objasni narativnu paradigmu
Narativna paradigma, koju je osmislio Walter Fisher, gleda na život kao niz priča, slično kao u filmu “Forest Gump”. Fisher misli da smo ljudi u osnovi bića koja pričaju priče. Prema njemu, svaka ljudska komunikacija, osim običnih pozdrava, može se svesti na pripovijedanje priča. Te priče imaju glavne likove, vrhunce i krajeve radnje. Vjerujemo u priče drugih kad su povezane - znači, kad sve ima smisla, i kad su utemeljene - kad osoba koja priča nije izostavila bitne informacije. Ova paradigma naglašava važnost pričanja priča u komunikaciji i kako nam priče oblikuju način na koji vidimo stvarnost.
Objasni teoriju simboličkog približavanja
Teorija simboličkog približavanja, koju je osmislio Ernest Bormann, proučava kako se stvara zajednička stvarnost u malim grupama. On je razvio ovu teoriju koristeći metode retoričke kritike. Bormann kaže da dijeljenje grupnih fantazija potiče simboličko približavanje. Fantazije su kreativni opisi događaja koji zadovoljavaju psihološke i retoričke potrebe grupe, i mogu se odvijati u prošlosti ili budućnosti. Ove fantazije članovi grupe izražavaju kroz priče, šale, metafore i druge načine pripovijedanja. One pomažu u dijeljenju zajedničkih iskustava i emocija unutar grupe. Ključni dio stvaranja ove grupe stvarnosti je “lanac fantazija”, gdje članovi reagiraju na priče drugih članova, podržavajući ili nadograđujući njihova iskustva.
Objasni društvenu konstrukciju stvarnosti
Teorija društvene konstrukcije stvarnosti, koju su stvorili Peter Berger i Thomas Luckmann, dolazi iz simboličkog interakcionizma i istražuje kako ljudi uče o svijetu i dijele svoje razumijevanje stvarnosti. Prema ovoj teoriji, ljudi zajedno stvaraju društvenu stvarnost kroz razgovore i komunikaciju. Koriste jezik i druge simbole da bi se međusobno razumjeli i dali smisao onome što rade. Kroz ovaj proces, formiraju svoju osobnu sliku stvarnosti koju dijele s drugima. Društvena stvarnost, prema ovoj teoriji, je ukupno znanje koje društvo ima - “sve ono što svi znaju” o svijetu u kojem žive. Ova zajednička slika stvarnosti oblikuje kako ljudi međusobno komuniciraju i ponašaju se te kako razumiju svijet oko sebe.
Objasni postmodernistički pristup komunikaciji
Postmodernistički pristup komunikaciji je skeptičan prema napretku, medijima i tradicionalnim percepcijama stvarnosti. On odbacuje dosadašnje teorije i univerzalne istine, fokusirajući se na jezične igre kao način na koji se oblikuje društveni život. Jezične igre su zamjene izjava koje dogovaraju odnos između pošiljatelja i primatelja poruke, te utječu na oblikovanje kulture i društvenih normi. Postmodernizam naglašava promjenjivost i fluidnost društva, potičući kritičko razmišljanje i otvorenost prema različitim perspektivama.
Znak
Ferdinand de Saussure, poznat kao otac semiologije, rekao je da znakovi imaju dva dijela: označitelj i označeno. Označitelj je nešto konkretno poput riječi ili slike koja ima svoje opisno značenje koje svi razumiju. Označeno je ideja ili koncept koji označitelj predstavlja. Saussure je naglasio da ova dva dijela rade zajedno i da njihovo značenje nije nužno povezano s njihovom fizičkom prirodom. Drugim riječima, značenje znaka je dogovoreno unutar društva.
Kako se stvara značenje određenog znaka?
Značenje nekog znaka nastaje kroz jezik, što nam omogućuje da imenujemo stvari i pojave oko nas koristeći simbole. Ta simbolička povezanost nije nešto što stvari automatski imaju, već se oblikuje kroz naše međusobno komuniciranje. Značenje riječi se dogovara kroz njihovu upotrebu u jeziku i nije stalno ili nepromjenjivo. Riječi, koje su zapravo simboli, imaju svoje osnovno značenje koje je opisno i zajedničko svima u zajednici. No, one također nose i osobno značenje koje ovisi o našim osobnim iskustvima i asocijacijama. Kada koristimo riječi u komunikaciji, to činimo prema društvenom dogovoru i kontekstu u kojem se nalazimo.
Kako Pierce shvaća znakove?
Charles Sanders Peirce ima svoj trokutasti model koji objašnjava kako znakovi rade. Prema njegovom modelu, znak se sastoji od tri dijela: prvo, imamo reprezentamen, što je oblik ili forma znaka kao što su riječi ili geste. Zatim imamo objekt, što je stvarna stvar ili ideja koju znak predstavlja. Na kraju, tu je interpretant, što je naše osobno shvaćanje ili značenje koje povezujemo s tim znakom. Ovaj model pokazuje kako znakovi stvaraju značenje kroz naše interpretacije i kako se odnose prema stvarnosti koju predstavljaju.
Što je kod?
Kod je kao pravila koja nam pomažu da kombiniramo stvari u komunikaciji. To mogu biti pravila za riječi ili znakove koje koristimo da bismo izrazili svoje misli. Kad pričamo, koristimo jezik koji je vrsta koda koji nam omogućuje da razumijemo jedni druge. Kroz jezik, možemo stvoriti mnogo različitih poruka i ideja kombinirajući riječi na različite načine. To znači da je kod nešto što nam pomaže da komuniciramo na jasan i kreativan način, bez obzira radi li se o govoru, pisanju ili čak programiranju.
Što je mit?
Mitovi su priče koje svaka kultura ima da objasni kako svijet funkcionira. Antropolozi i psihoanalitičari misle da su mitovi način kako ljudi objašnjavaju stvari koje ne mogu razumjeti ili prihvatiti u društvu. Semiotičari, kao što je Barthes, gledaju mitove kao način na koji određeni simboli dobivaju posebno značenje u društvu. Oni misle da mitovi pomažu u održavanju trenutnog poretka i prikazuju svijet kao normalan. Kroz ove priče i simbole, mitovi čine da se svijet čini prirodnim, bez obzira na sve loše stvari koje se događaju.
Objasni teoriju smanjenja neizvjesnosti
Teorija smanjenja neizvjesnosti, kako je objasnio Berger, kaže da ljudi žele smanjiti neizvjesnost kad komuniciraju s drugim ljudima. Kad ljudi razgovaraju, imaju neka očekivanja o tome kako će druga osoba reagirati. Kad se ta očekivanja ispune, to pomaže da se smanji neizvjesnost u razgovoru, što je cilj svih. Postoje dva načina kako se to može postići. Prvi je da saznamo više o osobi s kojom razgovaramo, kao što su zajednički interesi ili stvari kao omiljena glazba ili timovi. Drugi način je da se pridržavamo uobičajenih načina ponašanja, kao što je davanje ruke ili održavanje kontakta očima tijekom sastanka. Oba načina pomažu da se osjećamo sigurno i opušteno dok razgovaramo.
Objasni teoriju društvene penetracije
Teorija društvene penetracije, prema Altmanu i Tayloru, opisuje kako se razvija osobna bliskost među ljudima. Oni kažu da je to kao da se ogulimo poput luka, sloj po sloj, otkrivajući unutarnje, privatne dijelove svake osobe. Prema njihovoj ideji, svaka osoba ima vanjske, javne dijelove koje lako pokazuje drugima i unutarnje, privatne dijelove koje je teže otkriti. Proces razvoja bliskosti uključuje postupno otkrivanje tih unutarnjih dijelova, što nazivaju socijalnom penetracijom. Ovaj proces radi u dvije smjernice jer sudionici razmjenjuju informacije o sebi prema tome koliko su udobni i spremni, a brzina otkrivanja dodatno ovisi o društvenim pravilima i načinima ponašanja. Prema teoriji društvene razmjene Thibauta i Kelleya, ljudi se vode svojim vlastitim interesima u odnosima te će sudjelovati u aktivnostima koje smatraju korisnima za sebe. Kritičari ove teorije pitaju je li uvijek najveći interes pojedinaca ključan faktor u komunikaciji. Sandra Petronio ističe da je jednostavno povezivanje samorazotkrivanja i bliskosti prejednostavno te da razina otkrivanja informacija mora odgovarati prirodi odnosa.
Objasni teoriju kršenja očekivanja
Teorija kršenja očekivanja, prema Judee Burgoon, istražuje kako ljudi reagiraju kad se ponašanje u komunikaciji razlikuje od onoga što su očekivali. Burgoon kaže da kad se očekivanja prekrše, to izaziva reakciju jer ljudi imaju unaprijed utvrđene predodžbe o tome kako će razgovor ići. To kršenje može biti agresivna strategija jer izaziva pažnju sugovornika, prisiljavajući ih da razmišljaju o odnosu i osobi s kojom razgovaraju, što može utjecati na to kako se ponašaju. Važni faktori su položaj sugovornika, budućnost odnosa te skladnost verbalnih i neverbalnih poruka. Burgoon također proučava utjecaj osobnog prostora, gdje kršenje može izazvati nelagodu ili distanciranost, ovisno o udaljenosti sugovornika.
Objasni interakcijski pogled Paula Watzlawicka
Paul Watzlawick i njegovi suradnici proučavaju kako komunikacija u nekom sustavu funkcionira kao igra s unutarnjim pravilima. Za njih je komunikacija način prenosa informacija i povratnih petlji unutar sustava. Kad je komunikacija učinkovita, sustav je stabilan, ali kad dođe do problema u prijenosu informacija, to može uzrokovati nestabilnost koju treba rješavati. Watzlawick primjećuje da obitelj kao sustav često ima svoje obrasce ponašanja koji su utemeljeni na unutarnjim pravilima. Članovi obitelji su kao “zatočenici” tih pravila, što može stvoriti zamke poput ‘dvostruke veze’. Dvostruka veza nastaje kad se od sudionika očekuje da se ponašaju na određeni način, iako te poruke mogu biti kontradiktorne. Na primjer, netko može biti podčinjen, ali istovremeno biti kritiziran zbog tog podčinjenog ponašanja. Kad se situacija čini bezizlaznom, Watzlawick predlaže promjenu perspektive. To može uključivati razgovor s nekim izvan sustava ili introspekciju kako bi se bolje razumjelo što se događa. Promjena perspektive može otvoriti nove načine za rješavanje problema i razumijevanje situacije iz drugačijeg kuta.
Objasni kognitivnu disonancu
Kognitivna disonanca je unutarnji konflikt kad su naša uvjerenja ili ponašanje u suprotnosti. To izaziva nelagodu ili stres. Ljudi često mijenjaju stavove ili ponašanje da bi uskladili misli i djela. Na primjer, pušač koji zna da je pušenje štetno može osjećati kognitivnu disonancu. Moguće je smanjiti nelagodu promjenom ponašanja ili opravdanjem (“Pušim rijetko”). Izbjegavanje informacija može pomoći, ali može dovesti do ignoriranja važnih stvari. Upravljanje kognitivnom disonancom je važno za emocionalnu ravnotežu i traži dodatne informacije, razmatranje različitih perspektiva i otvoren dijalog kako bi se uskladili stavovi i ponašanje.
Objasni teoriju odlučivanja u grupama
Teorija odlučivanja u grupama opisuje proces donošenja odluka unutar skupine ljudi. Počinje analizom problema kako bi se razumjela njegova priroda, značaj i uzroci. Nakon toga, grupa postavlja ciljeve i uspostavlja kontrolne mehanizme kako bi osigurala da se donesena odluka uskladi s tim ciljevima. Zatim slijedi faza identifikacije različitih rješenja za problem koji je analiziran. U konačnici, grupa procjenjuje svako predloženo rješenje i odlučuje se za ono koje najbolje zadovoljava postavljene kriterije i ciljeve.
Što je sidrišna percepcija
Sidrišna percepcija je pojam koji uvode Sherif i Hovland kako bi opisali stav primatelja poruke prema sadržaju te poruke. Prema ovom konceptu, svaka poruka se procjenjuje u odnosu na već postojeću poziciju ili stav koji primatelj već ima. Oni identificiraju dva osnovna stanja u kojima se poruka može naći u odnosu na sidrišnu poziciju primatelja: kontrast i prihvaćanje. Kontrast znači da poruka pada u područje koje je u suprotnosti s postojećim stavom ili pozicijom primatelja. S druge strane, prihvaćanje znači da poruka pada u područje koje je u manjem neslaganju s postojećim stavom ili pozicijom primatelja. Osim toga, postoji i područje neobavezivanja u kojem se poruke uglavnom preispituju dok ne dođu u jedno od ova dva stanja, prihvaćanje ili kontrast, jer se smatra da su prihvaćanje i odbijanje poruke uzročno-posljedični proces koji proizlazi iz sidrišne percepcije.
Kakav je to informacijski pristup organizaciji?
Informacijski pristup organizaciji, prema Weicku, prepoznaje da članovi organizacije provode puno vremena u međusobnim razgovorima kako bi razumjeli što se događa oko njih. Weick to naziva “konsensualnom validacijom”, što znači smanjenje dvosmislenosti i nejasnoća informacija putem međusobnih razgovora unutar organizacije. On ističe da osnovni materijal s kojim organizacije rade su informacije, koje su često dvosmislene, nesigurne i nejasne. Kroz razgovore, članovi organizacije pokušavaju suziti moguće interpretacije informacija i postići zajedničko razumijevanje situacije, čime smanjuju neizvjesnost i osiguravaju izvediv nivo sigurnosti unutar organizacije. Ovaj pristup naglašava važnost komunikacije i dijeljenja informacija kao ključnih elemenata u organizacijskom funkcioniranju.
Što je korporativna kultura i tko ju je kritizirao?
Korporativna kultura je svakodnevno okruženje unutar organizacije koje oblikuje i ograničava ponašanje pojedinaca. Ona se definira kao imidž ili atmosfera koju organizacija uspostavlja i kontrolira. Korporativna kultura može se istraživati kroz metafore, simboličke interpretacije priča pojedinaca te rituale ili obrasce ponašanja unutar organizacije. Deetz, kao istaknuti teoretičar, naglašava važnost komunikacije unutar organizacije. On tvrdi da unutarnja komunikacija definira probleme i može ih riješiti te da može promijeniti odnose moći unutar organizacije. Prema Deetzu, članovi organizacije putem komunikacije uspostavljaju simbolički univerzum koji je specifičan za njihovu organizaciju, a promjene u tom univerzumu mogu se dogoditi samo kroz dijalog među članovima. On ističe jezik kao osnovni mehanizam konstrukcije društvene stvarnosti unutar organizacije te dijalog kao ključni faktor za društvenu promjenu.
Objasni teoriju medija i tehnološki determinizam M. McLuhana
McLuhan smatra da su mediji produžetak ljudskih osjetila te da su oblikovali ljudsku percepciju i iskustvo. Prema njemu, knjige su produžetak oka, odjeća produžetak kože, a elektronički mediji produžetak središnjeg živčanog sustava. On naglašava da su mediji omogućili ljudima pobjedu nad vremenom i prostorom te stvaranje zajedničkog doživljaja događaja i situacija bez obzira na udaljenost i vrijeme. McLuhan tvrdi da su društva oblikovana prije svega medijima kojima su njegovi članovi komunicirali, a ne samo sadržajem te komunikacije. Identificira četiri ključna vremenska razdoblja u kojima su ljudi komunicirali dominantnim osjetilima: plemensko doba, doba pisma, doba tiska i elektroničko doba. Dodatno, neki teoretičari dodaju i digitalno doba. Za McLuhana, medij je poruka, a podijelio je medije na “vruće” i “hladne”.
Kako se prema Shawi i McCombsu postavljaju prioriteti i tko ih postavlja?
Maxwell McCombs i Donald Shaw su osmislili teoriju postavljanja prioriteta (Agenda Setting), koja se temelji na istraživanjima političkih stavova tijekom predizbornih kampanja za predsjedničke izbore. Njihova teorija istražuje odnos između tema koje se pojavljuju u medijima (novinska agenda) i tema koje su važne za javnost (javna agenda). Pretpostavljaju da mediji utječu na to koje teme postaju važne za javnost. Koristeći posebnu metodu mjerenja medijskog sadržaja, analiziraju kako se teme pojavljuju u novinama i na televiziji te kako su postavljene u odnosu na važnost i poziciju. Ako se određena tema često pojavljuje i dobiva više prostora u medijima, javnost će vjerojatno smatrati tu temu važnijom. McCombs i Shaw zaključuju da mediji mogu utjecati na to što ljudi misle, koga podržavaju te čak potaknuti na određene akcije. Oni koji postavljaju prioritete u medijima su novinari, urednici i političari, koji interpretiraju potrebe zajednice te određuju koje teme će biti objavljene. Također, komunikacijski stručnjaci, poznati kao spin doktori, mogu dati određeni “spin” informacijama kako bi utjecali na javno mišljenje. Ova teorija postavlja pitanja o odnosu novinara i političara te njihovim interesima, ali ne pruža odgovore na ta pitanja
Što označava kulturna hegemonija?
Kulturna hegemonija označava situaciju u kojoj dominantna skupina ili društvena elita kontrolira medije i na taj način utječe na način na koji se određene ideje, vrijednosti i perspektive predstavljaju i percipiraju u društvu. Kontrola medija omogućuje kontrolu nad diskursom, odnosno načinom na koji se o nekim temama govori, što dalje oblikuje percepciju stvarnosti kod ljudi. Kroz diskurzivne rečenice, mediji opisuju svijet oko nas i oblikuju naše shvaćanje društvenih i kulturnih fenomena.
Objasni odgovornosti medija prema javnosti
Odgovornost medija prema javnosti podrazumijeva da medijski profesionalci imaju obvezu da svoje izvještavanje oblikuju na način koji je istinit, objektivan i neutralan. To uključuje postavljanje standarda kojima se osigurava da medijski sadržaj odražava stvarnost na najobjektivniji mogući način, te da se pridržava idealnih društvenih vrijednosti i principa. Važno je da profit ne bude prioritetan pred javnim dobrom te da mediji ne promoviraju osobne stavove ili interese pojedinaca ili skupina, već da se fokusiraju na informiranje i osiguravanje prava na slobodu govora za sve građane.
Objasnite razliku između dijalektike i retorike
Dijalektika je filozofska metoda traženja istine kroz argumentaciju, dok je retorika umijeće uvjeravanja i prezentiranja argumenta publici. Dijalektika teži otkriti konačnu istinu kroz logiku i raspravu, dok retorika fokusira na praktične metode uvjeravanja, prilagođavajući argumente publici. Dijalektika se bavi općim filozofskim pitanjima, dok retorika obrađuje praktične komunikacijske probleme, stvarajući vjerojatne argumente umjesto apsolutne istine.
Objasnite teoriju kultivacije
Teorija kultivacije, prema Gerbneru, ističe da televizijski sadržaj, posebno nasilje, ima snažan utjecaj na percepciju stvarnosti gledatelja. Budući da je nasilje česta tema u TV programima, gledatelji postaju uvjereni da je svijet opasniji i nasilniji nego što zapravo jest. Gerbner je otkrio da teški gledatelji, koji provode više vremena pred TV-om, često razvijaju više strahova i sumnji u sigurnost svog okruženja, dok se laki gledatelji manje izlažu takvim utjecajima. Teorija sugerira da televizija oblikuje percepciju stvarnosti, promovirajući kulturu straha i nepovjerenja.
Objasnite spiralu šutnje
Spirala šutnje je teorija medijskih učinaka koja naglašava ljudsku sklonost da se pridruže većini i usklade svoje ponašanje s njom. Ljudi često teže izbjegavanju izolacije i odbacivanja od strane društva te se stoga povode za mišljenjima većine, čak i ako se ne slažu s njima. Ova potreba za pripadanjem može dovesti do toga da ljudi prihvaćaju stavove ili vjerovanja koja nisu u skladu s njihovim osobnim uvjerenjima, čak i do te mjere da će lagati ili varati kako bi se osigurali da su “na pravoj strani”.
. Objasni mi-kulturu i ja-kulturu
Mi-kultura i Ja-kultura predstavljaju dva suprotna kulturna modela koji definiraju odnos pojedinca prema zajednici i sebi. Mi-kultura, karakteristična za kolektivističke društva, ističe važnost kolektivnih ciljeva i dobrobiti zajednice. U ovakvim kulturama, identitet pojedinca je često povezan s grupom ili zajednicom te se stavovi i osjećaji “drugih” smatraju važnijima od osobnih stavova. S druge strane, Ja-kultura, koja prevladava u individualističkim društvima, naglašava važnost osobnih ciljeva i interesa. U ovakvim kulturama, prioritet je na osobnim dostignućima i slobodama, te se osobni stavovi i osjećaji smatraju važnijima od onih zajednice.
Što su govorni kodovi?
Govorni kodovi su sustav društveno konstruiranih simbola, značenja, pretpostavki i pravila koji definiraju način komunikacije unutar određene kulture ili zajednice. Oni uključuju specifične riječi, fraze ili geste koji se koriste unutar te kulture, a razlikuju se od standardnog govora. Govorni kodovi su ključni za razumijevanje i interpretaciju poruka unutar zajednice te imaju moć oblikovanja identiteta i društvenih odnosa.
Objasnite kako, prema teoriji čuvanja obraza, komuniciraju ljudi iz različitih kultura?
Prema teoriji čuvanja obraza, ljudi iz različitih kultura komuniciraju s ciljem očuvanja svog ugleda i identiteta u javnosti. Stella Ting Toomey definira “obraz” kao metaforu za sliku pojedinca u društvu. Pretpostavlja se da svi ljudi brane svoj obraz i čast, te koriste specifične verbalne i neverbalne poruke kako bi obnovili ili očuvali svoj ugled. Kada se identitet pojedinca dovede u pitanje, dolazi do konflikta, a različite kulture imaju različite pristupe rješavanju tog konflikta i čuvanju obraza.
Nijeme grupe – zašto je komunikacija muški izum?
Cheris Kramarae argumentira da je jezik muški konstrukt koji održava mušku dominaciju u društvu gdje je vlast većinom u rukama muškaraca. Prema njezinom feminističkom pristupu, muškarci i žene imaju različite perspektive i iskustva te su stoga podložni različitim podjelama poslova i percepcijama svijeta. Ona tvrdi da jezik favorizira muški pogled na stvari, što se očituje u samim riječima i konceptima koji prevladavaju, kao što su termini koji potenciraju žensku ulogu ili nedostatak riječi za određene ženske uloge, poput “kućanica” ili “medicinska braća”. Kroz istraživanja, Kramarae je pokazala da postoji više derogatornih pojmova koji se odnose na žensku komunikaciju, što dovodi do neravnoteže moći u samoj komunikaciji. Stoga, iako žene komuniciraju, njihov glas često ostaje nečujan, što ih čini svojevrsnom “nijemom grupom”. Kramarae zagovara da se žene izbore za svoj glas kroz žensko umrežavanje i korištenje feminističkog rječnika kako bi se promijenila percepcija i osiguralo da se njihove poruke čuju i u javnom prostoru.
Teorija falsificiranja
Ova teorija zavaravanja temelji se na stvaranju lažne stvarnosti ili fikcije s ciljem obmanjivanja. To može uključivati izmišljanje događaja, informacija ili situacija koje nisu istinite kako bi se postigao određeni cilj. Falsificiranje može biti korišteno kako bi se manipuliralo percepcijom drugih ljudi ili kako bi se skrile istinite namjere ili djelovanja.
teorije zavaravanja
. Teorija falsificiranja
Teorija prešućivanja
Teorija dvosmislenosti
teorija prešućivanja
Ova teorija zavaravanja sastoji se od namjerne odluke da se određene činjenice ili informacije zadrže u tajnosti ili da se sakriju od drugih. Cilj je očuvati povjerljive informacije ili tajne, ili izbjeći suočavanje s odgovornošću za neko djelovanje. Prešućivanje može biti oblik manipulacije informacijama kako bi se postigla određena korist ili zaštita interesa.
Teorija dvosmislenosti
Ova teorija zavaravanja uključuje namjerno izbjegavanje jasnog odgovora ili definiranja situacije kako bi se ostavilo mjesta za različite interpretacije ili kako bi se izbjeglo otkrivanje istine. Korištenje dvosmislenosti može stvoriti konfuziju ili nejasnoću, omogućujući osobi koja zavarava da ostane nedokučiva ili da izbjegne odgovornost. Ova taktika može biti učinkovita u manipuliranju percepcijom ili izbjegavanju suočavanja s neugodnim situacijama.
Što je semiotika?
Semiotika je interdisciplinarna znanost koja se bavi proučavanjem znakova, simbola i njihovih značenja u različitim kontekstima. Osnovna ideja semiotike je istražiti odnose između znakova (koji su nešto što predstavlja nešto drugo) i njihovih značenja. Ova znanost analizira procese kodiranja i dekodiranja, tj. kako se znakovi interpretiraju i razumijevaju unutar različitih kulturnih i društvenih konteksta. Semiotika također razmatra denotativna (doslovna) i konotativna (simbolička, emocionalna) značenja znakova te kako se ona oblikuju i interpretiraju u komunikaciji.
Objasnite teoriju postavljanja prioriteta tj. agenda setting
Teorija postavljanja prioriteta, poznata i kao agenda setting, pretpostavlja da mediji imaju moć određivati kojim temama javnost pridaje važnost tako što određene teme ističu u svojem izvještavanju. Ova teorija sugerira da će percepcija važnosti tema kod publike odražavati ono što mediji ističu i obrađuju. Javno mišljenje, odnosno percepcija važnih tema, naziva se “javnom agendom”, a istraživači često koriste upitnike kako bi saznali koje su teme važne za publiku. Na taj način, agenda setting teorija ističe važnost medija u oblikovanju percepcije i prioriteta publike putem selektivnog izvještavanja.
Objasni teoriju medija po Marshallu McLuhanu i četiri ključna doba medija
Marshall McLuhan je poznati medijski teoretičar koji je promatrao medije kao produžetak ljudskih osjetila. Prema njegovoj teoriji, povijest ljudskog društva može se podijeliti na četiri ključna doba medija:
1. Plemensko doba: U ovom dobu, osnovna forma komunikacije bila je usmena, s plemenskim zajednicama koje su se oslanjale na usmenu tradiciju za prijenos znanja, mitova i povijesti.
2. Doba pisma: Dolazak pisane riječi označio je početak doba pisma. Pismenost je omogućila stabilnije i trajnije oblike komunikacije, što je promijenilo način na koji ljudi obrađuju informacije i pohranjuju znanje.
3. Doba tiska: Izum tiska revolucionirao je komunikaciju omogućujući brzu reprodukciju knjiga, novina i drugih tiskanih materijala. Ovo doba donijelo je masovnu distribuciju informacija i širenje ideja na širem društvenom spektru.
4. Doba električne energije: McLuhan smatra da je električna energija, koja omogućuje brzo prijenos informacija putem radija, televizije i interneta, dovela do globalnog seljenja ljudskog društva u “globalno selo”. Ovo doba karakterizira trenutna i neograničena dostupnost informacija širom svijeta, što je značajno promijenilo način na koji percipiramo prostor i vrijeme, te način na koji komuniciramo i povezujemo se s drugima. McLuhan je vjerovao da je ovo doba elektroničke energije dovelo do potpunog preoblikovanja ljudske svijesti i društva.
Objasnite teoriju zadovoljenja potreba i koristi
Teorija zadovoljenja potreba i koristi sugerira da ljudi konzumiraju medijski sadržaj kako bi zadovoljili svoje potrebe ili ostvarili određene koristi. Ove potrebe mogu biti različite, uključujući potrebu za informacijama, zabavom, društvenim povezivanjem ili emocionalnim ispunjenjem. Prema ovoj teoriji, ljudi biraju medijske sadržaje koji najbolje odgovaraju njihovim trenutnim potrebama i interesima. Na primjer, netko može čitati vijesti kako bi bio informiran o događajima u svijetu, gledati humorističnu emisiju radi zabave ili pratiti društvene medije kako bi ostao povezan s prijateljima i obitelji. Ova teorija naglašava ulogu medijskih sadržaja u zadovoljavanju potreba i koristi pojedinaca, a razumijevanje tih potreba može pomoći medijskim profesionalcima u stvaranju sadržaja koji će privući i zadržati publiku.
. Što znači da je stvarnost medijski konstruirana?
Izraz “stvarnost je medijski konstruirana” sugerira da mediji imaju moć oblikovati percepciju stvarnosti kod publike koja ih konzumira. To znači da mediji utječu na to kako ljudi percipiraju svijet oko sebe putem prezentiranja informacija, priča, slika i ideja. Jean Baudrillard, francuski filozof i sociolog, dodaje da mediji ne samo da informiraju, već stvaraju lažnu stvarnost ili “simulakrum” koji zamjenjuje stvarni svijet. Prema njegovoj teoriji, televizija nas promatra dok je gledamo, a ne mi nju, što rezultira odvajanjem od stvarnog svijeta i manipulacijom našim percepcijama. Stvarnost koju mediji prikazuju postaje virtualna i izgubljen je osjećaj za autentičnost. Ova perspektiva ističe važnost kritičkog razmišljanja o medijima i potrebu za osvještavanjem načina na koji mediji oblikuju našu percepciju stvarnosti.
Objasnite što se dogodilo u slučaju Rata svjetova Orsona Wellesa
Radio drama “Rat svjetova” Orsona Wellesa emitirana je 30. listopada 1938. godine u okviru serije “The Mercury Theatre on the Air”. Adaptacija romana H.G. Wellsa simulirala je vijesti o invaziji Marsovaca na Zemlju, koristeći se stilom izvještavanja koji je bio karakterističan za radijske emisije vijesti tog doba. Mnogi slušatelji koji su se uključili u emisiju kasnije nisu shvatili da je riječ o fikciji te su povjerovali da je invazija stvarna. Uzbuna i panika proširila se, što je rezultiralo panikom i kaosom u nekim područjima gdje su ljudi počeli bježati iz svojih domova ili pozivati policiju i vatrogasce. Ovaj događaj pokazao je snagu i utjecaj radija kao medija u to vrijeme te je istaknuo sposobnost medija da oblikuju percepciju stvarnosti i izazovu emocionalne reakcije kod publike. “Rat svjetova” postao je poznat primjer kako mediji mogu izazvati masovnu histeriju i paniku, što je rezultiralo povećanom sviješću o važnosti odgovornog novinarskog izvještavanja i transparentnosti u medijima.
Navedite četiri teorije medije (‘‘tiska’’)
Autoritativna teorija - karakteristična za autoritarne režime, podrazumijeva kontrolu medija od strane vladajuće elite radi očuvanja vlasti. Ovaj model može biti prisutan i u demokratskim državama, posebno u izvanrednim situacijama poput ratnog stanja.
Sovjetska teorija tiska - temelji se na praksi sovjetske komunističke stranke, gdje su mediji bili strogo kontrolirani radi promicanja ideologije komunističke partije i suzbijanja slobode izražavanja i pluralizma mišljenja. Iako je cilj bio širenje obrazovanja i promicanje kulturnog, društvenog i ekonomskog razvoja, medijska sloboda bila je ograničena.
Liberalna teorija medija - temelji se na načelu slobode medija i pluralizma informacija. Prema ovoj teoriji, mediji bi trebali biti neovisni od državne kontrole i političkog utjecaja, te bi trebali pružati raznolike perspektive i informacije kako bi potaknuli javni dijalog i demokratsko sudjelovanje.
Teorija društvene odgovornosti - pretpostavlja da mediji imaju odgovornost prema društvu i javnom interesu te bi trebali promicati etičko izvještavanje i služiti kao čuvari javnog interesa. Ova teorija naglašava važnost kritičkog i objektivnog izvještavanja, kao i osiguranje ravnoteže između profitabilnosti medija i društvene koristi.
Navedite i objasnite Bergerove komunikacijske aksiome
Bergerove komunikacijske aksiome su osam temeljnih principa koji opisuju proces komunikacije između ljudi, posebno u interakcijama s nepoznatima ili u početnoj fazi interakcije.
1. Verbalna komunikacija: Što više ljudi komunicira verbalno, to se smanjuje razina neizvjesnosti u početnoj fazi interakcije.
2. Neverbalna toplina: Povećano prihvatljivo neverbalno izražavanje smanjuje razinu neizvjesnosti i potiče daljnje pozitivno izražavanje.
3. Traženje informacija: Visoka razina neizvjesnosti potiče ljude da traže više informacija, dok se potreba za informacijama smanjuje s padom neizvjesnosti.
4. Samorazotkrivanje: Visoka razina neizvjesnosti rezultira manjom razinom intimnosti u komunikaciji, dok se smanjenjem neizvjesnosti povećava razina samorazotkrivanja.
5. Recipročnost: Viša razina neizvjesnosti potiče veću međusobnu razmjenu, dok niska razina neizvjesnosti rezultira manjom međusobnom razmjenom.
6. Sličnost: Sličnost između ljudi smanjuje razinu neizvjesnosti, dok različitost povećava neizvjesnost.
7. Sviđanje: Povećanje neizvjesnosti smanjuje sviđanje, dok smanjenje neizvjesnosti povećava sviđanje.
8. Zajedničke mreže: Dijeljenje zajedničkih komunikacijskih mreža smanjuje neizvjesnost, dok njihov nedostatak povećava neizvjesnost u interakciji.
Što je infografika i koje su njezine osnovne karakteristike?
Infografika je vizualna prezentacija informacija koja se koristi kako bi se kompleksna ili obimna informacija predstavila na jednostavan i pregledan način. Osnovne karakteristike infografike uključuju korištenje grafičkih elemenata poput grafikona, dijagrama, ilustracija i teksta kako bi se informacija jasno i efikasno prenijela publici. Infografike često kombiniraju tekstualne i vizualne elemente kako bi se informacija lakše razumjela i zapamtila. Također, infografike se mogu prilagoditi različitim vrstama medija i platformi, uključujući tiskane publikacije, web stranice, prezentacije i društvene mreže.
. Što je Goffmanova dramaturška perspektiva i koje su to uloge koje igramo?
Goffmanova dramaturška perspektiva sugerira da su ljudi u svojim društvenim interakcijama poput glumaca na pozornici, koji igraju različite uloge u skladu s očekivanjima drugih ili vlastitim željama za prezentacijom određene slike o sebi. U društvenim situacijama, ljudi često preuzimaju uloge koje su određene društvenim normama ili očekivanjima, kao što su uloge poslušne djece, brižnih roditelja, marljivih učenika ili zaposlenika. Također, u nekim situacijama mogu se pojaviti i druge uloge, poput prevaranata, lopova, agresivnih ili manipulativnih osoba, ovisno o kontekstu i okolnostima. Ove uloge su način na koji ljudi predstavljaju sebe i interakcioniraju s drugima u društvenom okruženju.
Objasnite Stanfordski zatvorski eksperiment
Stanfordski zatvorski eksperiment bio je sociološki pokus koji je proveo psiholog Philip Zimbardo 1971. godine kako bi istražio dinamiku moći i autoriteta u situaciji zatvora. U eksperimentu je sudjelovalo 24 studenta, koji su bili podijeljeni u dvije grupe - zatvorenike i čuvare. Svaka grupa dobila je posebnu odjeću, pravila ponašanja i uloge. Eksperiment se odvijao u prenamijenjenom hodniku u jednoj od fakultetskih zgrada na Stanfordu. Međutim, eksperiment je brzo izmakao kontroli. Iako su studenti znali da je riječ o simuliranom zatvoru, kako je vrijeme prolazilo, i zatvorenici i čuvari su se toliko uživjeli u svoje uloge da je situacija postala ozbiljna. Čuvari su počeli pokazivati znakove zlostavljanja i tiranije nad zatvorenicima, dok su neki od zatvorenika doživjeli psihičke slomove. Zimbardo je bio prisiljen prekinuti eksperiment nakon samo šest dana umjesto planiranih 14 dana zbog ozbiljnih psiholoških posljedica koje su studenti doživjeli. Ovaj eksperiment istaknuo je moć situacijskih faktora u oblikovanju ljudskog ponašanja i potencijalne opasnosti koje se mogu pojaviti kada ljudi imaju apsolutnu moć nad drugima, čak i u simuliranom okruženju.
Objasni teoriju društvene mreže
Teorija društvene mreže pristupa proučavanju društvenih interakcija analizirajući pojedince u društvu kao čvorove, a njihove međusobne odnose kao mrežu veza između tih čvorova. Ova teorija fokusira se na objašnjavanje prirode veza između ljudi u društvu te istražuje kako te veze utječu na različite aspekte ljudskog ponašanja i interakcije, uključujući širenje informacija, utjecaj i socijalnu podršku. Ključni cilj je istražiti strukture, obrasce i dinamiku međuljudskih odnosa.
Objasnite Milgramov eksperiment
Milgramov eksperiment je, zapravo, psihološki eksperiment koji je proveo Stanley Milgram kako bi istražio koliko daleko će ljudi ići u poslušnosti autoritetu, čak i ako to uključuje nanošenje štete drugima. Eksperiment je započeo 1961. godine u SAD-u.
U eksperimentu su sudionici mislili da sudjeluju u istraživanju o učenju i kazni. Bili su postavljeni kao “učitelji”, dok su “učenici” bili glumci. Sudionici su dobili zadatak da “učeniku” postavljaju pitanja i kazne ga električnim šokovima ako odgovori krivo. Šokovi su se povećavali s pogrešnim odgovorima, a “učenici” su glumili bol. Iako većina sudionika nije željela nanijeti štetu drugima, većina ih je ipak poslušala autoritet osobe koja ih je vodila u eksperimentu. Čak i kad su “učenici” počeli zapomagati ili moliti za prestanak, mnogi su sudionici nastavili davati šokove. Milgramov eksperiment istaknuo je moć autoriteta i moć društvenih situacija u oblikovanju ljudskog ponašanja te potencijalnu opasnost od apsolutne poslušnosti autoritetu, čak i kad je to u suprotnosti s vlastitim moralnim vrijednostima.
Objasnite teoriju integracije informacija
Teorija integracije informacija, prema Normanu Andersonu, istražuje kako pojedinac percipira i obrađuje informacije ili poruke koje prima. Temelji se na dva ključna aspekta poruke: njezinoj vrijednosti za primatelja (pozitivna ili negativna) i njezinoj težini ili važnosti. Kada primatelj dobije poruku, on će je procijeniti i integrirati s već postojećim znanjem ili stavovima koje ima o toj temi. Ako primatelj već ima pozitivan stav prema određenoj informaciji ili temi, dodatne pozitivne informacije vjerojatno će pojačati taj stav. S druge strane, negativne informacije mogu smanjiti ili izmijeniti pozitivan stav, ovisno o njihovoj težini i važnosti. Ova teorija naglašava da proces integracije informacija ovisi o individualnim razlikama, kontekstu i percepciji primatelja. Integracija informacija može rezultirati promjenom stavova, potvrđivanjem postojećih uvjerenja ili povećanjem informiranosti o određenoj temi.
. Objasni teoriju Marksizma
Marksizam, nazvan po njemačkom filozofu i ekonomistu Karlu Marxu, predstavlja jednu od najutjecajnijih konfliktnih teorija. Marx tvrdi da je osnovna ljudska djelatnost proizvodnja te da je potrebno dijeliti rezultate rada s drugima kako bi se osiguralo preživljavanje. Ključni element proizvodnje su proizvodne snage, koje uključuju materijale, tehnologiju i znanje. Marx te elemente naziva materijalnom bazom društva, dok sve ostale društvene strukture, poput političkih, religijskih i ideoloških sustava, smatra nadgradnjom. Glavni problem u društvu vidi u iskorištavanju potlačenih grupa i otuđenju ljudi. Marxov koncept rješenja uključuje ukidanje privatnog vlasništva i uvođenje komunizma, iako se u praksi pokazao problematičnim, Marxova razmišljanja i dalje zadržavaju važnost.
Objasni javno mišljenje i kako ga mjerimo
Javno mišljenje obuhvaća sva mišljenja i ponašanja koja pojedinac izražava ili prihvaća kako bi se osjećao povezanim s društvom, izbjegavajući izolaciju. Pod pritiskom vlastite potrebe za prihvaćanjem, straha od izolacije i zahtjeva javnosti, pojedinac usklađuje svoje mišljenje s onim što percipira kao javno mišljenje. Mjerenje javnog mišljenja često uključuje istraživanje stavova, uvjerenja i percepcija pojedinaca putem anketa, intervjua ili analize društvenih medija kako bi se dobila slika o općim tendencijama i preferencijama u društvu.
Objasni teoriju pregovaranja o identitetu
Objasni teoriju pregovaranja o identitetu
Što je Google Aristotle program
Googleov program Aristotle bio je istraživački projekt koji je trajao 2 godine s ciljem proučavanja više od 180 timova kako bi se identificirali ključni čimbenici koji čine timove uspješnima. Rezultati studije ukazali su na pet ključnih faktora za uspješan tim: psihološka sigurnost, pouzdanost, struktura i jasnoća, značenje te utjecaj (impact). Psihološka sigurnost odnosi se na osjećaj da je sigurno izraziti ideje i mišljenja unutar tima, dok pouzdanost implicira povjerenje u kolege da će ispuniti svoje obveze. Struktura i jasnoća odnose se na postojanje efikasnog procesa donošenja odluka unutar tima, dok značenje ističe važnost posla koji se obavlja unutar tima. Konačno, utjecaj se odnosi na razumijevanje kako rad tima doprinosi ciljevima organizacije.
Imaju li ljudi slobodnu volju?
Pitanje postojanja slobodne volje izaziva duboke rasprave među filozofima, znanstvenicima i teolozima. Dok neki tvrde da ljudi imaju slobodnu volju i mogu donositi autonomne odluke, drugi sugeriraju da naše postupke određuju biološki, genetski ili socijalni faktori, ograničavajući tako koncept slobodne volje. Dokazi za ili protiv slobodne volje često ovise o interpretaciji znanstvenih istraživanja, filozofskih argumenata i osobnih uvjerenja. S druge strane, neki vjeruju da postoji kompromis između potpune slobode i determinizma, gdje su ljudi donekle slobodni, ali su istovremeno pod utjecajem različitih faktora koji ih oblikuju. U konačnici, pitanje postojanja slobodne volje ostaje otvoreno, a odgovor može varirati ovisno o stajalištu pojedinca i širini gledišta koje se primjenjuje.
Što se dogodilo u slučaju Cambrige Analytice?
U slučaju Cambridge Analytice, britanske tvrtke, došlo je do skandala kada je otkriveno da su prikupljali, koristili i neovlašteno čuvali podatke o 50 milijuna korisnika Facebooka bez njihovog pristanka. Ti podaci korišteni su u političkom oglašavanju, a postoji sumnja da su korišteni u digitalnoj kampanji Donalda Trumpa 2016. godine. Ovaj incident izazvao je veliku zabrinutost zbog zaštite privatnosti podataka na društvenim mrežama i potaknuo pitanja o etičnosti i zakonitosti prikupljanja i korištenja korisničkih podataka u političke svrhe. Facebook je kao odgovor na ovo suspendirao desetke tisuća aplikacija nakon provedene istrage o Cambridge Analytici. Ovaj slučaj je detaljno obrađen u dokumentarnom filmu “The Great Hack”, a ključnu ulogu u iznošenju informacija imala je zviždačica Brittany Kaiser.
Objasni pojam Medijska pismenost
Medijska pismenost je sposobnost pojedinca da kritički razumije, analizira, procjenjuje i stvara medijske poruke u različitim oblicima, uključujući tekst, zvuk, slike i videozapise. Ova vještina omogućuje pojedincu da razlikuje između različitih medijskih sadržaja, prepozna ciljeve i namjere iza tih sadržaja te razumije kako mediji oblikuju naša stajališta, uvjerenja i ponašanja. Bitna je za sudjelovanje u suvremenom informacijskom društvu jer omogućuje ljudima da budu informirani, angažirani i odgovorni korisnici medija. Medijska pismenost obuhvaća razumijevanje medijskih tehnologija, etike u medijskoj produkciji i potrebu za zaštitom privatnosti i sigurnosti na internetu
