Ispit 5.7. Flashcards
Hidroliza silikata
Zamislimo trošenje jednog K-feldspata:
4KAlSi3O8 + 22H2O → 4K+ + 4OH− + Al4Si4O10(OH)8 + 8H4SiO4 • Hidroliza silikata; kationi iz minerala se zamjenjuju s H+ ionom iz vode. Ovi kationi su vezali tetraedre SiO2 i Al2O3 • Nastajanje kaolinita i razvijanje bazične sredine
Cornwall (primarno lež)•
u prvoj fazi hidrotermalni procesi su doveli do grajzenzacije i sericitizacije (procesi sericitizacije najizraženiji su na kontaktu hidrotermalnih žica s granitom) i omekšali stijenu.• kaolinit je nastao u drugoj fazi procesima površinskog trošenja u tropskoj klimi koja je prevladavala u donjem dijelu Tercijara, na što upućuje izotopni sastav kisika.
St. Remi, Quebeck u Kanadi
kvarcni pijesak• Kaolinit se javlja u pukotinskim i rasjednim sistemima tektonski poremećenog kvarcita u obliku žilica i žica ili ispunjuje prostore između kvarcnih zrna. • Kaolinitizirana zona je 30 metara široka i nekoliko stotina metara dugačka. • Prisutnost turmalina, ukazuje da su hidrotermalni fluidi barem kroz neko vrijeme cirkulirali kroz pukotinske/rasjedne sustave. •Činjenica da neki kvarcni sadrže uklopke kaolinita ukazuje da se žični kvarc formirao u isto vrijeme kada i kaolinit. Navedeno ukazuje da je kaolinit hidrotermalnog podrijetla. •Izvor kaolinita vjerojatno predstavljaju feldspati u granitskim i gnajsnim stijenama koji su otopljeni djelovanjem hidrotermalnih fluida iz kojih je kasnije kristalizirao kaolinit.
Oedingen, Njemačka(primarno ležište)-
Na području sjeveroistočnog Eifela i Donjeg Porajnja (Njemačka) dominantan litološki član geološke građe su Donjodevonski glinovito-siltozni slejtovi. Usljed procesa hidrolize i oksidacije/redukcije (variranje razine vodnog lica) došlo je do izluživanja Si, Mg, K i Fe. Istraživanja su pokazala da su za vrijeme formiranja saprolita slejtovi izgubili gotovo 30% početne mase, tvoreći na taj način slobodni porni prostor. Kaolinit je nastao autigenezom iz primarnih minerala Fe-Mg klorita i illita/muskovita.
Ringen, Njemačka (sekundarno ležište)-
10 metara debele pleistocenske naslage se sastoje od lesa i bazalnih tufova. • 60 metara debele naslage gline koje se dominantno sastoje od kaolinita smještene su na saprolitu donjedevonskih slejtova. Nastale su erozijom saprolita donjedevonskih slejtova i pre-gornjeoligocenskih tala usljed tektonskog izdizanja rasjednih blokova u gornjem oligocenu.
Motajica
Na području planina Motajica i Prosara nalaze se Eocenske sin-kolizijske granitoidne stijene (S-graniti do S-I graniti), klasificirane kao monzograniti, granodioriti, monzodioriti i kvarc dioriti. • Unutar njih nalaze se ležišta kaolina nastala hidrotermalnom alteracijom i, dijelom površinskim trošenjem (ležišta: Brusnik, Ciganluk, Grebski potok, Kameni potok, Đidovi, Filipovića Kosa i Babin grob. • Glavna mineralna faza je kaolinit, a sporedne illit, kvarc, ortoklas, albit, sericit, magnetit i cirkon. • Ukupno utvrđene rezerve iznose 1,570,000 t.
Pridobivnje i oplemnjivanje:
hidraulički strojevi-mehanička disintegracija matriksa-ulijevanje suspenzije u bazen-pumpanje na sita-hidrociklon
Onečišćivaći:
(1) Fe-oksidi i hidroksidi koji utječu na boju produkata žarenja, (2) smektiti, i (3) kvarc i feldspati koji štete jer izazivaju abrazije na mašinama.
Za nastajanje primarnih ležišta bentonita trebaju biti zadovoljeni slijedeći uvjeti:
• visoka temperatura i visoki kation/H+ odnos u hidrotermalnom fluidu, • udjel Si u hidrotermalnom fluidu mora biti viši od onoga za saturaciju kvarcem • stijena domaćin mora imati minerale koji sadrže Na i/ili Ca-plagioklase (izvor alkalija i zemnoalkalija)
Donja Šlezija (Poljska)
Četiri epizode vulkanizma. • Najstariji vulkanizam bio je Gornjokredne starosti, a najmlađi je Gornjopleistocenske starosti. • Vulkanske stijene su karakteristične za kontinentalne lave smještene unutar ploča koje porijeklo vode iz astenosfere. • Sve navedene stijene u većoj ili manjoj mjeri pokazuju utjecaj postmagmatske alteracije. • Najčešći produkti alteracije su zeoliti, karbonati i minerali glina. • Smatra se da je dio sekundarnih minerala nastao procesima hidrotermalne alteracije, a dio površinskim trošenjem u uvjetima suptropske klime tijekom Oligocena i Donjeg Miocena
Ležište Targowica
TargowicaU vezikulama bazalta nalazi se saponit, koji je udružen s zeolitom. Smatra se da je nastao u prvoj fazi hidrotermalne alteracije. • Gline ružičaste, crvene i smeđe boje javljaju se kao ispunjenja u pukotinama i porama bazalta. U njima je glavna mineralna faza slabo kristalizirani montmorillonit. Smatra se da je nastao dekompozicijom vulkanskog stakla (sideromelan) usljed djelovanja zagrijanih meteorskih voda koja su penetrirale kroz breče.
Milos (Grčka)
). • Bentoniti su nastali hidrotermalnom alteracijom stijena dominantno andezitnog sastava (staklom bogate pillow lave, tufovi i vulkanske breče) tijekom donjeg pleistocena. • Bentoniti su primarno Ca i Ca-Na montmoriloniti sa nešto Mg kao zamjenskog kationa i sadrže kalcit, kvarc, kristobalit, alkalijske feldspate, sanidin, plagioklas, kaolinit, illit, barit, gips, alunit, jarozit, anatas i sulfide. • Glavni faktor koji je kontrolirao nastanak bentonita je andezitni do latitni sastav protolita, poglavito sadržaj Si, Al i Mg. • Proces bentonitizacije odvijao se na temperaturama 150°C±20 °C. • Hidrotermalni fluid nastao je mješanjem morske vode i meteorske vode. • Fluidi su uglavnom Na-Ca-Cl fluidi saliniteta S<5 tež. % ekvivalenta NaCl koji su nastali mješanjem jako slanog fluida marinskog razrijeđenog s fluidom iz plićih rezervoara (S<1.5 tež. % ekvivalenta NaCl, s dubine 250-300 m) i meteorske vode.
Bentoniti nastali procesom halmirolize
• Plitkomorski okoliši (Wyoming, Texas, Mississippi, Engleska, Njemačka, Hrvatska: Maovice-Štikovo i Poljanska Luka) • Slatkovodni okoliši (Kanada, Češka, Slovačka, Hrvatska: Gornja Jelenska) • Estuariji i lagune (Egipat i Pakistan) • Alkalna pustinjska jezera (Australija) • Ugljenonosni bazeni (Australija i Kanada)
Proces alteracije-bentonitizacije
Proces alteracije-bentonitizacije obuhvaća devitrifikaciju piroklastičnog materijala, hidrataciju devitrificiranih produkata i kristalizaciju smektita. Proces devitrifikacije piroklastičnog materijala može započeti odmah po odlaganju piroklastičnog materijala u vodeni bazen i/ili nakon zalijeganja usljed reakcije s dijagenetskim pornim fluidima. • Bentoniti kao glavnu mineralnu fazu sadrže montmorillonit, bajdelit i illit su sporedni, a u manjim količinama mogu sadržavati tinjce, feldspate, kvarc, kalcit, zeolite, gips, opal, kristobalt i vulkansko staklo (njihov udjel u komercijalnim ležištima nije veći od 10 tež. %).
Da bi se procesom halmirolize formiralo ležište bentonita i ujedno očuvalo, trebaju biti zadovoljeni slijedeći uvjeti
: izvor vulkanskog pepela; • sedimentacijski vodeni bazen; • reakcija između vulkanskog pepela i vode; • ležište mora biti sačuvano od erozije; • tijekom zalijeganja ne smije biti promjena u mineralnom sastavu.
Wyoming (SAD)
Kompleks sadrži 15- 20 slojeva koji kao dominantnu komponentu sadrže Na-montmorilonit, a uz njega, kao sporedne komponente može sadržavati tinjce (biotit i muskovit), feldspate, kvarc, kaolinit, zeolite, gips i fragmente vulkanskog stakla. Debljina slojeva varira od 1cm do 3m. • Na dnu svakog bentonitskog sloja nalazi se silificirana zona koja je nastala akumulacijom SiO2 (silicifikacija) koji je produkt izmjene primarnih minerala. • Wyoming bentoniti su nastali kao produkt alteracije riolitskog vulkanskog pepela koji je eruptiran s područja Rocky Mountains i sedimentiran u tadašnjem moru. • Gornjokredni Mowry šejl
LEŽIŠTA BENTONITA U HRVATSKOJ:
• Bentonitne gline na području Maovice-Štikovo nalaze se u “Lemeškim naslagama” gornjeg malma (gornja jura). • Bentonitne gline Bednje smještene su u naslagama donjeg do srednjeg miocena, Gornje Jelenske u naslagama helveta, a Poljanske Luke u naslagama tortonske starosti. • Nastale su alteracijom piroklastičnih stijena dacito-andezitskog sastava u slatkovodnom okolišu (Gornja Jelenska) ili plitkomorskom okolišu (Poljanska Luka, Maovice-Štikovo). • Bentonitne gline i piroklastične stijene slatkovodnih okoliša asocirane su s klastičnim naslagama, a one plitkomorskih okoliša sa karbonatnim naslagama.
Maovice-Štikovo
• montmorillonit, kalcit, kristobalit, tridimit, kvarc, plagioklas, zeoliti, kalcedon, opal i muskovit. • Kristaloklasti plagioklasa, listići muskovita i radiolarije uloženi su u osnovnu masu, u kojoj je sačuvanja reliktna piroklastična struktura. • Primarna stijena bila je vitroklastični tuf dominantno izgražen od vulkanskog stakla koje je potpuno alterirano u agregat montmorillonita, kristobalita, zeolita i opala.
Gornje Jelenske
Montmorillonit, zeoliti (hojlandit, klinoptilolit), opal, niskotemperaturni klistobalit, tridimit, kvarc, kalcit, albit, dolomit Uvjeti za formiranje minerala glina: Alkalna vodena sredina obogaćena ionima Na+ , Mg2+, Ca2+, i s H2SiO4 pH~8-8.5 (visok odnos Na+ /H+ ) Visok omjer SiO2 :Al2O3 Uvjeti za formiranje feldspata: Visok parcijalni pritisak CO2 u pornim vodama Povećani salinitet Primarne stijene su bile piroklastiti dacito-andezitskog sastava
Tolsa
U Madridskom bazenu koji je nastao kao intrakontinentalni jezerskomarinski bazen krajem krede nalaze se najveća ležišta sepiolita na svijetu. Uz sepiolit u bazenu se nalaze paligorskit i Mg smektiti (saponit i stivensit).
Upotreba kaolina
• najveći korisnik kaolinita je industrija papira gdje se on koristi kao punilo ili kao površinski pigment • slijedeći po važnosti korisnik kaolinita je keramička industrija (porcelan, sanitarna oprema i refraktorni materijali) • industrija boje, plastike, gume, farmaceutskih proizvoda (npr. pasta za zube i kozmetika), insekticida, gnojiva, deterđenata, dodataka hrani, linoleuma, tekstila.
Upotreba bentonit
• naftna industrija, prvenstveno radi visokog viskoziteta i svojstva tiksotropije. • ljevačka industrija, gdje se koristi u proizvodnji kalupa za ljevanje metala i legura. Koristi se kao vezivo za ljevački pijesak. Takva smjesa otporna je na vrlo visoke temperature. • izrada nepropusnih barijera za odlagališta otpada i za različite rezervoare. • različite vrste filtera • industrija za proizvodnju adsorbenta izmeta kućnih životinja.
Upotreba sepiolita i paligorskita
Kad su raspršeni u vodi vlaknasti kristali su inertni i ne bubre, a njihova specifična strukturna građa omogućuje zadržavanje tekućine. Imaju izvrsne suspendirajuće i gelirajuće karakteristike. • Ove gline ne flokuliraju s elektrolitima i stabilne su na visokim temperaturama, što ih čini jedinstvenim i primjenjivim u mnogom granama industrije (isplaka, boje, tekući deterdžent, ljepila, kozmetika, nosači za gnojiva i pesticide, veziva za stočnu hranu, glinoviti tepisi u odlagalištima otpada).
Građevinarske gline
:• minerala glina • ostalih silikatnih i nesilikatnih minerala • fragmenata stijena • organske tvari (• Fe-oksidi (getit, hematit, lepidokrokit), • Al-oksidi (gipsit, dijaspor, bemit), • Sulfidi (pirit i markazit; česti konstituenti tamnih šejlova gdje su ili fino dispergirani ili u obliku konkrecija i nodula) • Karbonati (kalcit, koji može biti fino dispergiran, u obliku konkrecija i nodula, kao fosilni ostatak ili fragment stijene; i siderit koji se najčešće javlja u obliku konkrecija), • Sulfati (gips, koji se javlja u glinama vezanim za evaporitne naslage), • Rezidualni minerali (kvarc, rutil) • Feldspati (K-feldspat je češći od plagioklasa jer je otporniji na trošenje).)
Štetno za građevinarske gline
kalcit/vapnenac • gips • pirit/markazit
Glavni konstituenti opeke/crijepa su slijedeći
• kvarc, • kristobalit, • mulit, • K-feldspat, • plagioklas, • volastonit, • piroksen, • melilit, • anhidrit, • hematit i staklo
u lesnim i lesoidnim sedimentima razlikujemo
: • ležišta u beskarbonatnom kontinentalnom i močvarno-barskom lesu koja su vezana s naslagama poplavnih ravnica velikih vodotoka (Nalazimo ih najčešće vezane uz naslage poplavnih ravnica velikih vodotoka npr. Sava i Drava) i • ležišta u lesnim i lesoidnim sedimentima koja su vezana s deluvijalnoproluvijalnim naslagama (Nalazimo ih najčešće u području dravskosavskog međurječja te uz aluvije manjih vodotoka npr. Krapina, Sutla, Bednja ili većih morfoloških depresija npr. Konjščinski bazen i Požeška kotlina).
u fluvijatilno-jezersko-močvarnim sedimentima razlikujemo:
• fluvijatilno-jezerska ležišta (Nalazimo ih u neogenskim sedimentima gornjo pontske do kvartarne starosti, najčešće u područjima oko paleozojsko-mezozojskih gorskih masiva) i • fluvijatilno-močvarno-barska ležišta (Nalazimo ih najčešće u proširenim dijelovima rječnih dolina, ispred jače ili slabije izraženih morfoloških barijera u pliokvartarnim sedimentima, npr. područje šireg aluvija rijeke Krapine, holocenskim ili recentnim sedimentima).
Rečica
u dolini rijeke Kupe oko 8 km sjeveroistočno od grada Karlovca •širi prostor ležišta, odnosno područje bazena Crne Mlake, izgrađen je pretežno od glinovitih naslaga kvartara u kojima su uloženi proslojci i leće pijesaka i sitnozrnih konglomerata, te od pijesaka mlađeg neogena • ležište gline «Rečica» predstavljaju tri do četiri subparalelna i blago položena jasno izražena sloja siltozne gline (izmjena smeđih i sivih, mjestimično žutih glina ispod kojih su gline zelenkastosive i sivoplave boje) • glina je taložena u holocenu u uvjetima vezanim za manje vodotoke i prostore u kojima su se formirala bare i močvare te manja jezera •u podini glina je sivoplavi pijesak i silt, mjestimično šljunkovit i glinovit, koji predstavlja vodonosnik sa subarteškom vodom • temeljem rezultata istražnih bušenja, konstatiran je prostorno značajan lateralni kontinuitet slojeva gline. Debljina im je 8 do 12 m, prosječno 11 m • ležište gline pripada ležištima u beskarbonatnom kontinentalnom i močvarnobarskom lesu •površina: 155 ha • rezerve: 4 500 000 m3
Pod kvarcnim mineralnim sirovinama podrazumjevamo:
(a) kvarcne kristale, (b) kvarcne pijeske, (c) kvarcne pješčenjake, (d) kvarcite, (e) biogene i/ili kemogene silicijske sedimente SiO2 je čest u prirodi i javlja se kao sedam minerala od kojih pet imaju kristalne strukture (kvarc, tridimit, kristobalit, coesit i stishovit), a dva su amorfni (opal-A i lehatelierit).
Topivost silike
je slaba (i neovisna od pH) do pH 9. Dominantna komponenta je H4SiO4 0 Topivost silike raste s porastom pH iznad 9 gdje su H3SiO4 - i H2SiO4 2- dominantni.
Koncentracije silike
Izvorske i podzemne vode: c(SiO2) 10 - 60 ppm. U blizini vrućih podmorskih izvora : c(SiO2) ~ 350 ppm. Morska voda: c(SiO2) 1- 2 ppm zbog (1) aktivnosti organizama poput dijatomeja i radiolarija koji koriste SiO2 u izgradnji svojih skeleta i (2) precipitacije silikata kao što su glaukoniti, autigeni feldspat, klorit i illit
Hidrotermalna ležišta
Hidrotermalna mezotermalna ležišta sa kvarcnim kristalima (uglavnom gorski kristal i čađavac) smještena su najčešće u silicijskim stijenama (kvarciti, tinjčasti škriljavci i graniti) a nalaze se i u mafičnijim magmatskim stijenama (diorit, gabro, dijabaz) i u karbonatnim stijenama. • U granitima, tinjčastim škriljavcima i kvarcitima uz kvarcne kristale najčešće se nalaze sericit, albit, adular i kaolinit. • U mafičnim stijenama uz kvarcne kristale (uglavnom čađavac) asocirani su klorit, siderit, aktinolit, aksinit i epidot. • Ako su mezotermalne kvarcne žice smještene u karbonatnim stijenama, kvarcni kristali najčešće su udruženi s kalcitom, sideritom i aktinolitom.