2. Formiranje i struktura grupa Flashcards
Djelovanjem čega se formiraju grupe?
Grupe se formiraju djelovanjem osobina ličnosti, situacijskih čimbenika i interpersonalnih procesa.
Grupe se formiraju i kao rezultat okolinskih čimbenika koje ljude “guraju” jedne prema drugima.
Grupe se ponekad formiraju i neočekivano kada pojedinci shvate da se sviđaju jedni drugima, a ova privlačnost stvara osnovu za razvoj interpersonalnih odnosa.
O čemu ovisi formiranje grupe?
Formiranje grupe ovisi o samim članovima grupe - neke osobe će se vjerojatnije priključiti grupi od drugih.
O čemu ovisi pridruživanje grupama?
- osobine ličnosti
- rodne razlike
- socijalna motivacija
- privrženost
- iskustvo i preferencije
O čemu ovisi afiliacija?
- socijalna usporedba
- socijalna potpora
- društvo
Kako broj i naziv grupa utječu na postojanje?
Broj i nazivi grupa variraju od autora do autora.
No, brojni modeli ističu interpersonalne ishode koje treba postići da bi grupa postojala duže vrijeme.
Npr. članovi brojnih grupa moraju saznati tko su ostali članovi, članovi moraju postići određenu razinu međuzavisnosti i suočiti se sa sukobom (Hare, 1982; Lacoursiere, 1980; Wheelan, 1994).
Kroz koje faze prolaze male grupe?
Male grupe prolaze kroz faze formiranja, sukoba, učinkovitosti i raspada kako razvijaju svoj identitet i nastoje postići ciljeve, pri čemu i protok vremena djeluje na grupne procese i učinak.
Koje su faze razvoja grupa i je li su sve obavezne?
Obično nalazimo 5 faza razvoja grupe (Tuckman, 1965; Tuckman i Jensen, 1977).
1. Formiranje (forming)
2. Sukobljavanje (storming)
3. Normiranje (norming)
4. Učinak (performing)
5. Završetak grupe (adjourning)
Neke grupe mogu neke faze preskočiti, ili se vratiti ranijim fazama ili se raspasti prije nego li postignu ciljeve.
Što je faza formiranja?
Prva faza. Članovi se nastoje upoznati i procijeniti hoće li se uklopiti. Budući da se međusobno ne poznaju, velika je usmjerenost na voditelja grupe. U idealnim slučajevima ovo razdoblje orijentacije omogućuje svakom članu upoznavanje ciljeva grupe i statusne odnose.
Što je faza sukobljavanja?
Druga faza. Nastupa kad se članovi već poznaju, ali traže načine razrješenja svojih neslaganja o ostvarivanju zadatka i socijalne međuzavisnosti. Odlučivanje o zajedničkim ciljevima i načinima njihova ostvarenja je izvor sukoba jer se članovi suprotstavljenih pogleda bore za pozicije, stvaraju se podgrupe i koalicije. Sukobi se mogu odnositi i na interpersonalne odnose.
Što je faza normiranja?
Treća faza. Ako grupa preživi burno razdoblje sukoba, obično nastaje harmonija i jedinstvo kako se razvijaju kohezija, konsenzus i pozitivni grupni identitet. Smanjivanjem sukoba javlja se osjećaj sigurnosti i povjerenja. Članovi internaliziraju grupne norme. U ovoj je fazi većina članova zadovoljna grupom, slažu se sa svrhom grupe, moći i odgovornostima pojedinih članova.
Što je faza učinka?
Četvrta faza. kad su norme uspostavljene, grupa povećava učinkovitost. U grupama u kojima su sukobi dali kvalitetne ideje, a normiranje standard visoke učinkovitosti, faza učinka je karakterizirana glatkim upravljanjem i visokom efikasnošću. Članovi surađuju u rješavanju problema, donošenju odluka i tako povećavaju uradak. Slobodno razmjenjuju informacije, konstruktivno rješavaju nesuglasice i koriste socijalni utjecaj kako bi postigli grupne ciljeve.
Što je faza završetka grupe?
Peta faza. Kad se ispune ciljevi postojanja grupe ili istekne planirano vrijeme njena trajanja. Neke grupe završavaju jer članovi izgube zanimanje ili odu zbog sukoba.
Koji su modeli razvoja grupa?
- Teorija sukcesivnih faza razvoja: Tuckman.
- Ciklički model: Model ekvilibrijuma (Bales i Cohen, 1979) - Članovi nastoje uspostaviti ravnotežu između izvođenja zadatka i odnosa među članovima > grupe idu naprijed-nazad između faza normiranja i učinka.
- Modeli isprekidanog ekvilibrijuma: razdoblja ubrzanih promjena (Eldredge i Gould, 1972). Slično Balesovoj teoriji, ALI smatraju da u pojedinim razdobljima dolazi do ubrzanih promjena-npr. gubitak vođe, promjena zadatka itd.
Što je struktura socijalnih grupa?
Struktura grupe je relativno stabilan obrazac odnosa koji postoje među članovima grupe (McGrath, 1964).
O čemu ovisi struktura socijalnih grupa?
Ovisi o: a) Ulogama b) Grupnim normama c) Koheziji d) Komunikaciji unutar grupe Zbog dinamike grupe dolazi do promjena u ulogama, normama i koheziji.
Što je psihološka uloga strukture grupe?
Psihološka uloga strukture grupe - olakšava članovima da znaju što mogu očekivati jedan od drugoga - aktivnosti se organiziraju na funkcionalan način koji teži optimalnom, svaka tendencija za reorganizacijom stvara strah i nepovjerenje - OTPOR prema promjenama.
Što su grupne uloge i koja su obilježja?
Zajednička očekivanja u grupi o tome kako se određene osobe trebaju ponašati.
Obilježja:
- neovisna od osobe
- umjereno fleksibilna
- internacija struktura - određuju obrasce ponašanja
Kako dolazi do diferencijacija uloga?
Grupe ponekad namjerno kreiraju uloge kako bi organizirale grupu i potakle postizanje grupnih ciljeva.
Tko kreira uloge?
Grupne uloge mogu kreirati ili članovi grupe ili neki vanjski autoritet.
Pri tome se broj uloga u grupi povećava, dok se zaduženja istih sužavaju i postaju specijalizirana.
Koje se uloge prije diferenciraju i kada?
Neke uloge se prije diferenciraju (vođa, pomagač i sl.)
Brza diferencijacija karakteristična za grupe koje se suočavaju s hitnim situacijama ili teškim problemima (Bates, 1958)
Na što mogu biti grupne uloge usmjerene i zašto se događa ta podjela?
Grupne uloge mogu biti usmjerene ili na izvođenje zadatka ili na odnose (Bales, 1958).
Ova podjela je češća kada se grupe sukobljavaju oko svojih ciljeva (Burke, 1967).
Djelomično je posljedica toga što vrlo mali broj ljudi može istodobne obnašati uloge vezane uz zadatak i socioemocionalne uloge
osobe usmjerene na zadatak često moraju ograničavati i kritizirati te stoga netko drugi mora smanjivati frustraciju i neprijateljske osjećaje članova.
No, postoje pojedinci koji uspješno izvršavaju obje uloge (Borgatta, Couch i Bales, 1954) (rijetko!!!!!).
Što još svaka osoba ima uz grupnu ulogu?
Svaka osoba, uz grupnu ulogu, ima i svoju individualnu ulogu (kroz koju izražava vlastite potrebe) (Benne i Sheats, 1948).
Grupne uloge ne reguliraju ponašanja članova grupe u potpunosti.
- agresor, bloker/negativistički nastrojeni kritičar, dominator, tražitelj pomoći, tražitelj priznanja, osoba koja priča o vlastitim temama nevezanima uz grupne ciljeve, osoba koja se ponaša kao predstavnik druge grupe ili kategorije.
Koje su koristi grupnih uloga?
Normativne-određuje ponašanje pojedinca u grupi s obzirom na položaj u grupi-konformiranje.
Uloge definiraju podjelu posla u grupi-pojedinci se moraju prilagoditi zahtjevima uloge u grupi, premda je mogu pokušati promijeniti.
Zna se što se može očekivati od drugih osoba, zadovoljstvo i produktivnost u grupi.
Koji su nedostatci grupnih uloga?
Mogu oblikovati ponašanje na zastrašujući način.
Očekivanja od uloge mogu biti nepoštena (štreber, buntovnik, šaljivac, miljenik profesora, budala, žrtveni jarac, brbljavac, nasilnik, žrtva).
Koji su problemi vezani uz socijalne uloge?
- '’uživljavanje’’ u ulogu
- ponašanje nije sukladno ulozi
- uloge utječu na zadovoljstvo i kvalitetu života osobe
- stres izazvan ulogom
- nejasnoća uloge
- sukob uloga
Do čega dovodi ‘‘uživljavanje’’ u ulogu?
Dolazi do gubitka vlastitog identiteta i osobnosti (Zimbardo i sur., 1973).
Do čega dovodi neusklađeno ostvarivanje uloge?
Ponašanje koje nije sukladno ulozi pojedinca ima negativne posljedice za njega (spolne uloge).
Ako je ostvarivanje uloge neusklađeno dolazi do sukoba tri aspekta:
A) percipirana uloga - ponašanje za koje nositelj uloge misli da bi ga trebao provoditi
B) izvedena uloga - stvarno ponašanje nositelja uloge
C) očekivana uloga - ponašanje koje drugi u grupi očekuju od nositelja uloge.
Kako uloge utječu na zadovoljstvo i kvalitetu života osobe?
Uloge utječu na zadovoljstvo i kvalitetu života osobe - povezivanje s drugim članovima, kreiranje međuzavisnosti potrebne za izvršavanje ciljeva, stvaranje kohezije itd. (Beauchamp i sur., 2002).
Uloge omogućavaju pojedincu da se izrazi.
Stres izazvan ulogom?
Iako uloge u određenoj mjeri ograničavaju pojedinca, one ne ometaju pojedinčev osjećaj kontrole i autonomije (Bettencourt i Sheldon, 2001).
No, neke uloge donose više zadovoljstva od drugih-prestižne i značajne uloge /uloge koje zahtijevaju određena znanja i vještine (Rentach i Steel, 1998).
Neke uloge mogu stavljati značajni pritisak na pojedinca (npr. manjak određenih znanja).
Kako nejasnoća uloga utječe na zadovoljstvo i kvalitetu životom?
Ukoliko uloge nisu jasne, ukoliko postoji sukob među ili unutar njih smanjuje se zadovoljstvo poslom, povećavaju se tenzije, smanjuje se učinkovitost te se pšovećava vjerojatnost odustajanjaitd. (Gilboa i sur., 2008 Ortqvist i Wincent, 2006; Tubre i Collins, 2000)