sociologija Flashcards
razlika izmedju strukturalnih i kulturalnih pristupa:
Strukturalni pristupi: Fokusiraju se na analizu drustvenih struktura, institucija i sistema kako bi objasnili drustvene fenomene . Ovakvi pristupi istrazuju kako drustvene strukture oblikuju ponasanje pojedinca, cesto naglasavajuci ekonomske, politicke ili socijalne faktore.
Kulturalni pristupi: Posmatraju znacenja, simbole i vrednosti koji oblikuju drustvene interakcije. Fokusiraju se na kulturu, jezik i simbole kao kljucne faktore u oblikovanju drustvenih normi i idnetiteta. Ovi pristupi cesto naglasavaju subjektivna iskustva i interpretacije.
Razlika izmedju procedura u izradi televizijskog dokumentarnog filma i istrazivanja drustvenih nauka:
Televizijski dokumentarni film: Fokusiran je na kreiranje vizuelno atraktivnih prica. Cesto se koriste dramatizacije i rekonstrukcije dogadjaja radi emotivnog uticaja. Akcenat je na estetici, naraciji i emocijama kako bi se privukla publika. Informacije se cesto prezentuju na emocionalan nacin, cesto sa subjektivnim ulogama.
Istrazivanja drustvenih nauka: Fokusirana su na sistematsko prikupljanje i analizu podataka radi razumevanja drustvenih fenomena. Koriste se standardizovane procedure, kvantativne i kvalitativne metode istrazivanja. Naglasak je na objektivnosti, verifikaciji rezultata i primeni teorijskih okvira. Istrazivanja drustvenih nauka teze neutralnom pristupu kako bi se smanjio uticaj istrazivackih predrasuda.
Zasto neki sociolozi isticu celokupno znanje, ukljucujuci i nauceno znanje, validno samo u relativnim okvirima:
Ova perspektiva potice iz shvatanja da je svako znanje konstruisano u specificnom drustvenom i kulturnom kontekstu. Naglasava se da se stvarnost posmatra iz razlicitih perspektiva, sto dovodi do relativnosti tumacenja. Sociolozi ukazuju na to da cak i naucna saznanja nisu potpuno objektivna, jer su oblikovana drustvenim, kulturnim i istorijskim okolnostima.
Razlicite vrste uzorka u socioloskim istrazivanjima:
Slucajni uzorak: Svaki clan populacije ima jednaku sansu da bude izabran.
Stratifikovani uzorak: Populacija se deli na podgrupe (strata), a zatim se bira uzorak iz svakog strata.
Proporcionalni uzorak: Zastupljenost svakog podgrupa u uzorku odrzava njegova zastupljenost u populaciji.
Sistematski uzorak: Izbor zvakog uzorka vrsi se prema sistemu ili redosledu.
Razlika između nezavisne i zavisne varijable:
Nezavisna varijabla: Predstavlja faktor ili uslov koji istraživač menja ili manipuliše kako bi utvrdio njegov uticaj na zavisnu varijablu.
Zavisna varijabla: Predstavlja varijable koja se meri ili posmatra kako bi se videlo kako reaguje na promene nezavisne varijable.
Metode prikupljanja kvalitativnih i kvantitativnih podataka:
Kvantitativne metode:
Ankete: Standardizirani upitnici koji se daju ispitanicima u cilju kvantifikacije odgovora.
Eksperimenti: Kontrolisane situacije gde se manipuliše nezavisnim varijablama kako bi se izmerio uticaj na zavisne varijable.
Kvalitativne metode:
Intervjui: Dubinski razgovori sa ispitanicima radi dobijanja detaljnih, kontekstualizovanih informacija.
Opservacija: Direktno posmatranje ponašanja ili situacija bez direktnog postavljanja pitanja.
Analiza sadržaja: Pristup koji analizira tekstualni ili vizuelni sadržaj radi identifikacije uzoraka i tema.
Prednosti i nedostaci:
Kvantitativni pristupi: Preciznost, statistička generalizacija; nedostatak dubine u razumevanju konteksta i individualnih iskustava.
Kvalitativni pristupi: Dubinsko razumevanje konteksta,
kompleksnosti ljudskih iskustava; ograničena generalizacija i teže merenje.
Društvena objašnjenja mode i društvenih standarda lepote:
Ekonomska objašnjenja: Mode se često objašnjavaju kroz ekonomske faktore, gde promene u modi podstiču potrošnje jer ljudi žele pratiti trendove i pokazati svoj status kroz odeću i stil. Društveni standardi lepote često prate modne trendove kako bi se postigla konformnost sa aktuelnim idealima.
Socijalna objašnjenja: Fokusira se na društvene norme, vrednosti i grupni identitet. Moda se posmatra kao način izražavanja i prilagođavanja društvenim normama. Društveni standardi lepote često proizilaze iz društvenih normi koje definišu šta se smatra atraktivnim u datom društvu.
Kulturološko objašnjenje: Ističe da moda nije samo rezultat ekonomske ili društvene dinamike, već je duboko ukorenjena u kulturnim simbolima i vrednostima. Kroz modu, ljudi izražavaju svoj identitet, pripadnost određenoj kulturi i stvaraju simbole koji imaju posebno značenje u datom kulturnom kontekstu.
Tri kategorije simbola:
Konkretni simboli: Fizički objekti koji imaju značenje, npr. zastave ili krst.
Apstraktni simboli: Nematerijalni simboli kao što su jezik, religija ili vrednosti.
Radni simboli: Simboli koji se koriste u određenom kontekstu, poput profesionalnih simbola u različitim industrijama.
Emocionalno bremenite kategorije simbola obično su apstraktni simboli, jer su povezane sa vrednostima, identitetom i dubljim emocionalnim vezama. Na primer, simboli religije ili nacionalne pripadnosti često nose snažna emocionalna značenja.
Norme:
Norme su društvena pravila ili očekivanja koja regulišu ponašanje ljudi u određenoj grupi ili društvu. Nastojimo da ih poštujemo jer su ključni za održavanje društvenog reda i zajedništva. Iako nisu sve norme postale zakoni, poštovanje normi doprinosi harmoničnom funkcionisanju društva i očuvanju socijalne kohezije.
Veza normi i vrednosti:
Norme proizlaze iz društvenih vrednosti. Vrednosti predstavljaju temeljna uverenja o tome šta je dobro, poželjno ili važno u društvu. Norme su konkretne smernice koje proizlaze iz tih vrednosti i definišu prihvatljivo ponašanje.
Potkultura:
Potkultura se odnosi na specifične grupe unutar društva koje imaju svoje karakteristične norme, vrednosti i obrasce ponašanja. Ovaj pojam olakšava proučavanje grupe i organizacije jer omogućava analizu specifičnih društvenih dinamika unutar tih grupa, često kontrastirajući sa dominantnom kulturom.
Evolucija:
U XVIII i XIX veku, „kultura” se često koristila da označi vrhunska kulturna dostignuća u zapadnoevropskom društvu, povezujući je sa civilizacijom. Medutim, ova definicija danas nije prihvatljiva zbog kulturnog relativizma i multikulturalnog pristupa.
Današnji sociolozi odbacuju ovu definiciju jer je etnocentrična i ne uzima u obzir raznolikost kulturnih izraza širom sveta.
Umesto toga, sociolozi definišu kulturu kao kompleksni sistem simbola, vrednosti, normi i prakse koji se prenose generacije na generaciju i oblikuju živote ljudi u datom društvu.
Razlika između „masovnih medija“, „novih medija“ i „kulturne industrije“:
Masovni mediji: Ovaj termin obuhvata tradicionalne medije poput televizije, radija, novina i časopisa, koji su široko dostupni masama. Komunikacija u masovnim medijima često
ide jednosmerno, od izvora informacija prema publici.
Novi mediji: Ovaj termin obuhvata digitalne tehnologije i internet, uključujući veb sajtove, društvene mreže, blogove, podkaste i slično. Novi mediji karakterišu interaktivnost, participaciju publike i brzu razmenu informacija.
Kulturna industrija: Ovaj pojam se odnosi na ekonomski aspekt proizvodnje kulturnih dobara, uključujući filmove, muziku, knjige i umetnost. Kulturna industrija kombinuje kreativni izraz sa komercijalnim interesima, pružajući proizvode i usluge na tržištu.
Sociološke teorije o medijima:
Pojavile su se u prvoj polovini 20. veka.
Tri značajna teoretičara:
Harold Lasvel: Razvio teoriju komunikacije koja se fokusira na „ko, šta, kome, kanalom, sa kakvim efektom”, analizirajući političko- ekonomske aspekte medija.
Valter Lippmann: Istraživao je ulogu medija u oblikovanju javnog mnjenja i političkih stavova, ukazujući na moć medija u kreiranju slike stvarnosti.
Jirgen Habermas: Razvio teoriju javne sfere, istražujući kako mediji utiču na formiranje javnog mnjenja i političke participacije.
Kulturološko-sociološki pristup medijskoj proizvodnji i potrošnji:
Proučavanje medija kroz kulturološko-sociološku perspektivu podrazumeva analizu simbola, vrednosti i normi koji se prenose putem medija. Medijska proizvodnja posmatra se kao kulturni čin, dok se medijska potrošnja istražuje kroz prizmu kako ljudi konzumiraju medijske sadržaje i interpretiraju ih u svojim svakodnevnim životima.
Tekstualna analiza vesti i idealnih medija:
Tekstualna analiza vesti dovodi u pitanje idealnih medija koji teži prenošenju neiskrivljene slike stvarnosti.
Fokus je na proučavanju jezika, retorike i načina na koji se vesti konstruišu.
Ova analiza pokazuje da medijski tekstovi nisu neutralni i da su podložni uticaju novinarskih odluka, vrednosnih sistema i društvenih konteksta.
Četiri pristupa duž Lemboovog “kontinuuma pažnje”:
Hedonistički pristup: Fokus na zadovoljstvo i uživanje u medijima.
Informativni pristup: Osvetljavanje činjenica i pružanje informacija.
Proučavanje pristupa: Analiza umetničkih i kulturnih aspekata medija.
Instrumentalni pristup: Upotreba medija kao sredstva za postizanje ciljeva.
Tok šou i rijaliti programi kao primeri postmoderne kulture:
Postmoderna kultura: Naglašava fragmentaciju, dekonstrukciju i različitost.
Tok šou i rijaliti programi: Reflektuju postmodernu kulturu kroz prelivanje različitih žanrova, izazivanje granica privatnosti i stvaranje hibridnih oblika zabave koje kombinuju stvarnost i
fikciju. Ovi programi često igraju s formatima i očekivanjima, oponašajući postmodernu estetiku.
Definicija “kriminala” i “devijantnosti”:
Kriminal: Postupci koji su zabranjeni zakonom i čije kršenje može rezultirati sankcijama. Ovo uključuje delovanje suprotno zakonskim normama i pravilima.
Devijantnost: Ponašanja koja odstupaju od društvenih normi i očekivanja. Devijantno ponašanje ne mora nužno biti kriminalno, ali se smatra odstupanjem od normi.
Nesigurnost pojmova u postmodernom društvu: U postmodernom kontekstu, promenljivost normi, kulturna fragmentacija i relativizacija vrednosti doprinose tome da nijedan od ovih pojmova nije jasan kao što izgleda. Različite interpretacije normi i vrednosti u postmodernom društvu stvaraju izazove u definisanju šta je stvarno devijantno ili kriminalno.
Ulični kriminal protiv kriminalca “belih okovratnika”:
Troškovi i uticaj ulicnog kriminala: Očituju se kroz direktne troškove pravosudnog sistema, troškove bezbednosti i gubitak produktivnosti. Javnost često smatra ulični kriminal ozbiljnijim jer se percipira kao neposredna pretnja ličnoj sigurnosti.
Kriminal “belih okovratnika”: Ima šire ekonomske implikacije, uključujući finansijske prevare i korporativne malverzacije. lako može naneti ozbiljnu štetu ekonomiji i društvu, često se
percipira manje ozbiljnim jer se ne manifestuje na isti način kao ulični kriminal.
Skuplji i štetniji vid kriminala: Kriminal „belih okovratnika” može biti skup jer često rezultira masovnim finansijskim gubicima i dugoročnim ekonomskim posledicama, iako percepcija
ozbiljnosti često varira s obzirom na lične prioritete i vrednosti.
Sociološki vs. Individualistički pristup kriminalu i devijantnosti:
Sociološki pristup: Fokusira se na društvene faktore, strukturalne neravnoteže, socijalne norme i institucionalne uticaje koji doprinose kriminalu. Ovi pristupi smatraju da društvo igra ključnu ulogu u oblikovanju ponašanja pojedinca.
Individualistički pristup: Uzroci se traže u individualnim karakteristikama, ličnosti i moralnom izboru pojedinca. Ovi pristupi često zanemaruju društveni kontekst i strukturalne faktore.
Pozitivna funkcija devijantnosti prema Emili Dirkemu:
Anomija: Stanje društva koje karakteriše gubitak jasnih normi i vrednosti, što može dovesti do pojave devijantnosti. Dirkem smatra da devijantnost može ukazivati na neophodnost obnove i prilagođavanja normi, igrajući pozitivnu ulogu u održavanju dinamike društva.
Teorija etiketiranja i “devijantna karijera”:
Stvaranje devijantnosti: Prema ovoj teoriji, etiketiranje pojedinca kao devijantnog može dovesti do samoispunjavajućeg proročanstva, gde etiketirana osoba počinje usvajati devijantno ponašanje koje im je dodeljeno.
Devijantna karijera: Opisuje kako pojedinac postaje označen kao devijantan, stvara se etiketa koja utiče na samopredstavljanje i ponašanje, često rezultirajući daljim uključivanjem u devijantne aktivnosti.
Moralna panika i uloga medija:
Moralna panika: Javni preplah određenim događajima ili grupom ljudi, često potenciran medijima. To može dovesti do prenaglašavanja opasnosti i pridavanja preteranog značaja određenim problemima ili grupama.
Uloga medija: Mediji često igraju ključnu ulogu u stvaranju moralnih panika putem selektivnog izveštavanja, senzacionalizma i oblikovanja javnog mnjenja o određenim pitanjima.