POMS 1. kolokvij Flashcards
Uvod u motivaciju
1
Q
Prema istraživanjima, kojim dvama problemima su učitelji početnici najzabrinutiji?
A
Disciplina i motivacija učenika za učenje
2
Q
Motivacija za učenje povezana je sa…
A
Školskim uspjehom, pozitivnim stavovima prema školi, boljom disciplinom, većim zadovoljstvom učenika i učitelja
3
Q
Što je motivacija?
A
Motivacija (lat. movere = kretati se) je proces koji potiče i održava aktivnost usmjerenu prema određenom cilju. Jedna je od najvažnijih komponenti koja djeluje na ishode učenja.
4
Q
Na koje dvije razine se može proučavati motivacija za učenje?
A
Opća motivacija za učenje i specifična motivacija za učenje
5
Q
Opća motivacija za učenje
A
Trajna i široka dispozicija koja se očituje kao težnja za usvajanjem znanja i vještina u različitim situacijama učenja (u školi, na radnom mjestu, u svakodnevnim životnim situacijama…). Trajna znači da kad se jednom razvije traje cijeli život. Široka znači da se odnosi na različita područja.
6
Q
Specifična motivacija za učenje
A
Motivacija učenika za usvajanjem sadržaja u određenom školskom predmetu ili području.
7
Q
Opći ishodi motivacije
A
Izbor, razina aktivnosti i uključenosti, ustrajnost, postignuće
8
Q
Opće motivacijske komponente
A
Ciljevi, očekivanja, vrijednosti, emocije
9
Q
Teorijski pristupi proučavanju motivacije - podjela i razlike
A
Glavna podjela je na rane i suvremene teorije. Rane teorije su pretežno biheviorističke (traže se uzroci opaženih ponašanja), dok su suvremene teorije kognitivističke (proučavaju se mentalni procesi koji su u podlozi motiviranog ponašanja, te osobni i okolinski faktori koji njih utječu).
10
Q
Nabroji rane teorije motivacije za učenje
A
Teorije uvjetovanja, Aktivacijske teorije, Humanističke teorije
11
Q
Nabroji suvremene teorije motivacije za učenje
A
Teorija očekivanja i vrijednosti, Socijalno-kognitivna teorija (samoefikasnost), Atribucijska teorija, Teorija postavljanja ciljeva, Teorija ciljeva postignuća, Teorija samodeterminacije, Teorije samoreguliranog učenja
12
Q
Teorije uvjetovanja - Što naglašavaju, na koji način vide motivaciju?
A
Naglašavaju vezu podražaj-reakcija. Motivacija se vidi kao povećana vjerojatnost da će se dogoditi reakcija u prisutnosti podražaja.
13
Q
Prema Teorijama uvjetovanja, zbog čega se učenik bavi određenom aktivnošću?
A
Zbog svoje povijesti (prethodnog potkrepljivanja produktivnog rada) i zbog trenutnog okruženja (koje uključuje priliku za potkrepljenje).
14
Q
Potkrepljenje VS kazna
A
Potkrepljenja povećavaju vjerojatnost ponašanja, a kazne smanjuju vjerojatnost ponašanja.
Pozitivno potkrepljenje - zadavanje ugodnih podražaja
Negativno potkrepljenje - uklanjanje neugodnih podražaja
Kazna zadavanjem - zadavanje neugodnih podražaja
Kazna uskraćivanjem - uklanjanje ugodnih podražaja
15
Q
Pod kojim uvjetima će tzv. “time-out”, odnosno slanje učenika iz razreda ili izoliranje od drugih učenika (kut, magareća klupa) biti efikasno?
A
- Razloge za to treba jasno objasniti učeniku
- Trebamo biti sigurni da učenik time ne pokušava izbjeći neku neugodnu situaciju
- Trebamo biti sigurno da to zapravo nije nagrada za učenika
- Vrijeme time-outa treba biti ograničeno i relativno kratko
- Mjesto na koje šaljemo učenika treba biti sigurno i humano
16
Q
Potencijalni vanjski potkrepljivači u osnovnoj školi
A
Konkretni (knjige, igračke, žetoni), zabava (slušanje muzike, gledanje videa), neovisnost (slobodan sat ili dan), odobravanje odraslih (dobra ocjena, pohvala), odobravanje vršnjaka (izbor za igru/pomoć), natjecanje (najbolji rezultat u razredu), privilegije (redar, vođa igri), tokeni (žetoni, zlatne zvijezde, smajlići, kvačice)
17
Q
“Ugovor o ponašanju”
A
Ugovor u kojem je opisano koju nagradu će učenici dobiti ako se ponašaju na određen način. Služi kao potkrepljivač za oblikovanje pozitivnih ponašanja. Potiče samoregulaciju ponašanja/učenja jer tjera učenike da sami postavljaju ciljeve i promatraju i evaluiraju vlastito ponašanje.
Npr. ako rade na zadatku određeno vrijeme, predaju zadaću na vrijeme, pokažu određenu socijalnu vještinu dobivaju slobodno vrijeme, žeton, određenu ocjenu.
18
Q
Što pokazuju rezultati istraživanja vezano za Teorije uvjetovanja?
A
Rezultati istraživanja pokazuju da potkrepljenje utječe na ponašanje pojedinca, ali ono što utječe na ponašanje nisu samo potkrepljenja, već uvjerenja o potkrepljenjima. Pojedinac je motiviran za neko ponašanje zato jer vjeruje da će dobiti potkrepljenje i jer mu je to potkrepljenje vrijedno.
19
Q
Uz Teorije uvjetovanja vežemo Premackovo načelo. Kako ono glasi?
A
Prilika za bavljenje privlačnijom aktivnošću može se koristiti kao potkrepljenje za manje privlačnu aktivnost. Dakle, najuspješnije djeluje ono potkrepljenje za koje znamo da ga osoba osobito cijeni. Bitno je da pristup nagrađivanju bude individualiziran jer jedna vrsta obećanih nagrada neke učenike više motivira a neke manje.
20
Q
Istraživanja su pokazala da će se neko ponašanje najduže održati ako se potkrepljenje dobiva rjeđe i u nepravilnim razmacima. T/N
A
Točno. Primjer tome je upornost igrača u igrama na sreću. Na učinak ne djeluje toliko samo dobivanje potkrepljenja, već očekivanja koja se uz njih vežu.
21
Q
Preporuke za primjenu Teorija uvjetovanja u obrazovnom kontekstu
A
- Povezati nastavne aktivnosti s poželjnim posljedicama
- Poticati poželjna ponašanja i gasiti nepoželjna
- Sudjelovanje u privlačnim aktivnostima napraviti ovisnim o sudjelovanje u manje privlačnim
22
Q
Nedostatak Teorija uvjetovanja
A
Ne uzimaju u obzir kognitivne elemente
23
Q
Aktivacijske teorije - Što naglašavaju?
A
Naglašavaju važnost emocionalne pobuđenosti.
24
Q
Yerkes-Dodsonov zakon
A
Prema ovom zakonu postoji odnos između razine pobuđenosti i kvalitete izvedbe. Povećana razina pobuđenosti može pomoći u poboljšanju kvalitete izvedbe, ali samo do određene točke. U trenutku kada pobuđenosti postane pretjerana, kvaliteta izvedbe se smanjuje. Ukratko, optimalna pobuđenosti ima maksimalni učinak. Pri tome, razina pobuđenosti koja se smatra optimalnom veća je kod jednostavnih nego kod složenih zadataka. Kod složenih zadataka poželjna je niska razina pobuđenosti kako bi kvaliteta izvedbe bila visoka.
25
Nabroji činitelje neprimjerene pobuđenosti.
Kognitivna nejasnoća (nedostatak i nerazumljivost informacija), percepcija zadatka kao prelaganog i percepcija zadatka kao prezahtjevnog.
26
Koji doživljaji se javljaju kod prethodno nabrojenih činitelja neprimjerene pobuđenosti?
Kognitivna nejasnoća - zbunjenost, dezorijentiranost, nelagoda
Percepcija zadatka kao prelaganog - dosada, umor, frustracija, neraspoloženost
Percepcija zadatka kao prezahtjevnog - strah od neuspjeha, ispitna anksioznost, osjećaj bespomoćnosti
27
Koje su posljedice prethodno nabrojenih činitelja neprimjerene pobuđenosti?
Kognitivna nejasnoća - neusredotočenost, odgađanje, propusti, pogreške u radu
Percepcija zadatka kao prelaganog - nezalaganje, izbjegavanje, negodovanje
Percepcija zadatka kao prezahtjevnog - depresija, odustajanje, psihosomatske smetnje, povlačenje iz društva
28
Postupci za smanjenje kognitivne nejasnoće
1. Objavljena i objašnjena školska i razreda pravila
2. Jasne i prema potrebi ponovljene upute za rad
3. Ujednačeni i objašnjeni kriteriji ocjenjivanja
4. Dvosmjernost u komunikaciji učitelja i učenika
5. Modeliranje poželjnog ponašanja
29
Postupci za smanjenje anksioznosti
1. Izbjegavati česta razredna natjecanja
2. Smanjiti socijalnu usporedbu i javno izlaganje rezultata ispita
3. Izbjegavati izlaganje anksioznih učenika pred grupom
4. Koristiti metode suradničkog učenja
5. Izbjegavati nepotrebni vremenski pritisak na satu
6. Dati više vremena da se završi test
7. Prilagoditi težinu pitanja na testu i njihov redoslijed (prvo lakša pitanja kako bi na početku testa imali iskustvo uspjeha i ugodnije se osjećali, ispitna anksioznost se smanjuje kako napreduju u rješavanju testa)
8. Provjeravati naučeno različitim metodama (domaći rad, grupni projekti, portfolio s riješenim zadacima)
9. Smanjiti upotrebu normativnih kriterija ocjenjivanja i usmjeriti se na praćenje napretka
30
Postupci koji optimaliziraju pobuđenosti
1. Razina zahtjeva - zadaci umjerene težine
npr. predtest, analiza težine zadataka, kombiniranje zadataka različite težine
2. Novost gradiva i pristupa - izazivanje radoznalosti i pozornosti
npr. metafore, intrigantna pitanja, oluja ideja, proturječni podaci, zadaci predviđanja
3. Uvjeti uvježbavanja - neugrožavajuća kompeticija
npr. najava i priprema za natjecanje, grupne aktivnosti, vrednovanje više elemenata (povećava šanse za uspjeh), ne prečesto
31
Preporuke za primjenu Aktivacijskih teorija u obrazovnom kontekstu
1. Zadržati motivaciju učenika na optimalnoj razini, izbjeći periode dosade i visoke anksioznosti
2. Poticanje radoznalosti uvođenjem nekongruentnosti
3. Uravnoteženo korištenje novih i poznatih sadržaja
32
Humanističke teorije - Što naglašavaju?
Naglašavaju sposobnosti i potencijalne pojedinca
33
3 glavne postavke Humanističkih teorija potreba
1. Ljudi su uvijek motivirani potrebom za rastom i razvojem
2. Možda nisu uvijek motivirani za ono što bismo mi željeli da rade, ali nikad ne možemo reći da su nemotivirani
3. Poučavanjem treba poticati urođene potrebe rasta, razvoja i stjecanja novih iskustava.
34
Maslowljeva hijerarhija potreba
Spada u Humanističke teorije potreba (Maslow - jedan od glavnih predstavnika humanističke psihologije). Ljudske potrebe imaju hijerarhijski slijed - poredane su od potreba nižeg reda, preko potreba višeg reda do potreba najvišeg reda. Prvenstvo u zadovoljenju imaju potrebe nižeg reda. Tek kad su one zadovoljene, čovjek se može posvetiti zadovoljenju potreba višeg reda. Potrebe idu sljedećim redom: fiziološke/biološke potrebe, potreba za sigurnošću, potreba za pripadanjem, potreba za (samo)poštovanjem, potreba za samoostvarenje (najviši domet ljudskih težnji).
35
Školska obilježja koja NE potiču osobni rast
1. Pohađanje škole je obavezno i ponašanje je regulirano izvana.
2. sadržaj gradiva (kurikulum) je određen na temelju društvenih konsenzusa o tome što bi učenici trebali naučiti.
3. Učenici imaju malo mogućnosti za učenje onoga što bi htjeli i kako bi htjeli.
4.Učitelji rade s velikim brojem učenika i ne mogu se posvetiti njihovim posebnim potrebama.
5. O učenikovom uspjehu se obavještavaju roditelji tako da učenik nastoji zadovoljiti njihove zahtjeve/potrebe umjesto da se zalaže za stjecanje iskustava koje će mu osigurati vlastiti razvoj.
36
Preporuke za primjenu Humanističkih teorija u obrazovnom kontekstu
1. Pokazati pozitivan stav prema učenicima
2. Odvojiti učenike od njihovih postupaka, prihvatiti ih prema onome što oni jesu, a ne prema tome kako se ponašaju.
3. Poticati osobni razvoj pružajući učenicima izbor i mogućnost da se uključe u različite nastavne aktivnosti.
4. Olakšati proces učenja davanjem različitih mogućnosti i podrške učenicima.
37
Tko je autor Teorije motivacije za postignućem?
Atkinson
38
Što je potreba za postignućem?
Potreba da se doživi uspjeh sudjelujući u aktivnostima u kojima uspjeh ovisi o sposobnostima i zalaganju.
39
Koje koncepte Atkinson ujedinjuje unutar Teorije motivacije za postignućem?
Potrebu za postignućem, očekivanja i vrijednosti
40
Prema Atkinsonu, motivacija za postignućem je rezultanta razlike između...
težnje za postizanjem uspjeha i težnje za izbjegavanjem neuspjeha
Motivacija za postignućem: težnja za uspjehom - težnja za izbjegavanjem neuspjeha
41
Težnja za uspjehom je umnožak...
motiv za uspjehom × vjerojatnost uspjeha × privlačnost cilja
42
Težnja za izbjegavanjem neuspjeha je umnožak...
strah od neuspjeha × vjerojatnost neuspjeha × odbojnost neuspjeha
43
Privlačnost uspjeha se u obliku formule izražava kao...
privlačnost uspjeha = 1 - vjerojatnost uspjeha
44
Motivacija za postignućem
Stabilna osobina ličnosti - kontinuum na čijem su jednom kraju osobe s niskim motivom za postignućem, a na drugom kraju osobe s visokim motivom za postignućem
45
Što je najbolja kombinacija želje za uspjehom i strahom od postignuća?
Najbolja kombinacija: jaka želja za uspjehom i slab strah od neuspjeha
46
Prema ovoj teoriji, osobe s izraženim motivom za postignućem birat će zadatke srednje težine, a osobe s niskim motivom za postignućem vrlo lagane ili vrlo teške zadatke. T/N
Točno. Zato što su zadaci srednje težine izazov, ali dostižni, i osobe s izraženim motivom za postignućem biraju njih. Ako su zadaci vrlo lagani, svakako ćemo ih obaviti, a ako su vrlo teški vjerojatno je unaprijed određeno da nećemo u tome uspjeti. Takve zadatke češće biraju osobe s niskim motivom za postignućem.
47
Doprinosi Teorije motivacije za postignućem
1. Pomak od biheviorizma, više racionalna i kognitivna paradigma
2. Naglašena važnost percepcije i uvjerenja pojedinca kao medijatora ponašanja. Do te teorije, nije toliko uzimana u obzir važnost toga kako percipiramo npr. težinu nekog zadatka. U tome se naravno možemo jako razlikovati. No, ako neki zadatak (u širem smislu) percipiramo kao takav da nam nije ni prelagan ni pretežak, nego umjerene težine, dakle izazovan ali dostižan, to će imati najvišu motivacijsku vrijednost za nas.
48
Ključni nalaz Teorije motivacije za postignućem
Zadaci umjerene težine imaju najveću motivacijsku vrijednost
49
Koje su praktične implikacije glavnog nalaza Teorije motivacije za postignućem? Što bismo trebali savjetovati učiteljima?
Da odabiru zadatke koji su učenicima umjerene težine. Naravno, tu treba uzimati u obzir i individualne razlike među učenicima i pripremiti i individualne zadatke s obzirom na njihove sposobnosti. Primjerice, učeniku s teškoćama treba dati zadatke koji su njemu izazov, ali dostižni. A nadarenim učenicima su prelagani zadaci koji su drugima umjerene težine. Za njih treba imati pripremljene izazovnije zadatke.
50
Nedostaci Teorije motivacije za postignućem
1. Za Atkinsona je "privlačnost uspjeha = 1 – vjerojatnost uspjeha", a suvremena istraživanja pokazuju da su vjerojatnost uspjeha i privlačnost uspjeha u pozitivnoj korelaciji
2. Ne uzima u obzir kontekstualne utjecaje. Npr. težnja za uspjehom nam može biti različita u različitim situacijama, iako se prema teoriji pojavljuje kao stabilna osobina ličnosti. Recimo, težnja za uspjehom nekom učeniku može biti manje izražena tijekom srednje škole, no izraženija na državnoj maturi.
51
Kako se naziva teorija čiji je autor Covington i koja predstavlja proširenje Atkinsonove teorije?
Teorija vlastite vrijednosti
52
Koja je glavna postavka Teorije vlastite vrijednosti
Temeljna ljudska težnja je održanje povoljne slike o sebi, u čijoj se podlozi nalazi svijest o vlastitoj vrijednosti
53
Na koji je način Covington proširio Atkinsonovu teoriju?
Proširio Atkinsonov model stvarajući tipologiju osoba kod kojih se na različit način kombiniraju motiv za postizanjem uspjeha i motiv za izbjegavanjem neuspjeha.
54
Opiši sve kombinacije motiva za postizanjem uspjeha i motiva za izbjegavanjem neuspjeha u Covingtonovoj Teoriji vlastite vrijednosti. Koja je idealna kombinacija?
nizak MIN i nizak MPU - pretjerano ravnodušni
nizak MIN i visok MPU - usmjereni prema uspjehu
visok MIN i nizak MPU - usmjereni prema izbjegavanju neuspjeha
visok MIN i visok MPU - pretjerano ambiciozni
Idealna kombinacija je je da je motiv za izbjegavanjem neuspjeha nizak (jer ste onda manje anksiozni i uz neuspjeh nisu vezane jako neugodne emocije), a motiv za postizanjem uspjeha visok. Tu kategoriju Covington naziva „usmjereni prema uspjehu”.
55
Kako se naziva teorija čiji su autori Eccles, Wigfield i suradnici, a koja je izuzetno bitna u suvremenoj psihologiji obrazovanja, čije postavke su potvrđene u brojnim istraživanjima i koja može se dobro primijeniti u radu u školi?
Teorija očekivanja i vrijednosti
56
Što Teorija očekivanja i vrijednosti pokušava objasniti?
Kako pojedinac odabire aktivnosti kojima se bavi i kakav uspjeh u njima postiže
57
Što prema Teoriji očekivanja i vrijednosti najviše utječe na ponašanje u akademskim situacijama?
Očekivanja i vrijednost zadatka
58
Teorija očekivanja i vrijednosti ne uzima u obzir kontekstualne utjecaje. T/N
Netočno
59
Koja je glavna pretpostavka Teorije očekivanja i vrijednosti?
Izbori su povezani s postignućem i izvedba je direktno određena s dvije vrste uvjerenja: očekuje li učenik uspjeh u određenoj aktivnosti te koju joj vrijednost pripisuje.
Npr. Razmišljate biste li trebali početi učiti još neki strani jezik. Padne vam na pamet kineski. Očekujete li da će vam to dobro ići? Ako ne, teško da ćete ga odabrati. Mislite li da će vam to biti zanimljivo, važno i korisno u životu? Ako ne, opet – teško da ćete ga odabrati.
60
Što su očekivanja i o čemu ovise?
Očekivanja su uvjerenja o vlastitim sposobnostima da se izvrši neki zadatak (npr. Mogu li riješiti sustav jednadžbi s dvije nepoznanice? ili Mogu li dobro napisati esej iz hrvatskog?). Ovise o pouzdanju koje učenik ima u svoje vlastite sposobnosti (uvjerenja o sposobnosti; specifično samopoimanje) i o procjeni težine predmeta.
Iz bilješki s njihove prezentacije:
Očekivanje uspjeha Eccles i suradnici (2002) definiraju kao uvjerenje osobe o tome koliko će biti uspješna u nekoj aktivnosti. Radi se o komponenti vrlo bliskoj konceptu samoefikasnosti u okviru socijalno-kognitivne teorije Alberta Bandure (Bandura, 1997). Iako se samoefikasnost odnosi na široka uvjerenja o kompetencijama pojedinca da izvede neko ponašanje u određenom zadatku, a očekivanja uspjeha su vezana za buduće ishode vlastitog ponašanja, empirijski su ova dva konstrukta visoko povezana. Brojni slučajevi u kojima učenici nerealistično visoko procjenjuju svoje sposobnosti i očekuju visoke rezultate unatoč nedostatnom ulaganju truda govore u prilog tome da oni poistovjećuju procjenu samoefikasnosti s uspjehom koji očekuju.
Očekivanja ovise i o procjeni težine nekog predmeta ili, uže, zadatka u okviru predmeta. Vratimo se opet na kineski – ako mislite da je to težak jezik, očekivanja uspjeha su vam niža.
61
Što su subjektivne vrijednosti i koje komponente obuhvaćaju?
Uvjerenja o razlozima zbog kojih se učenik uključuje u neku aktivnost. Obuhvaćaju nekoliko komponenti: interes, važnost, korisnost i cijenu truda.
62
Što je interes?
Interes se odnosi na osjećaj užitka tijekom bavljenja nekom aktivnošću ("flow"). Povezuje se s najvišim stupnjem samoodređenja u ponašanju. O samoodređenju ili samodeterminaciji ćemo još pričati, ali pojednostavljeno, ukoliko nas nešto jako zanima, sami ćemo se aktivirati u postavljanju ciljeva i izvršavanju te aktivnosti. Primjerice, ako vas jako zanima i uživate u sviranju gitare, ne mora vas nitko tjerati da vježbate. Slično je intrinzičnoj motivaciji, no Eccles (2005) ističe da je intrinzična motivacija širi pojam od interesa.
63
Što je važnost?
Zadatak je važan kad je bavljenje njime povezano s učenikovom slikom o sebi (socijalni i osobni identitet). Učenici radije izabiru zadatke koji su u skladu s njihovom slikom o sebi i konzistentni s dugoročnim ciljevima.
Iz bilješki: Osoba će važnim procijeniti one aktivnosti koji su bitne za njezinu sliku o sebi, kojima može izraziti bitne aspekte vlastitog identiteta te ostvariti potrebe i ciljeve. Prema tome, ako učenik smatra da je važno biti dobar u matematici i to mišljenje čini jednu od istaknutih sastavnica njegovog identiteta, tada će mu i bavljenje matematikom biti vrlo važno. Naravno, ukoliko nam je sudjelovanje u nekim teškim zadacima (npr. županijsko natjecanje iz matematike) bitno za dokazivanje vlastitih sposobnosti, nekada to može biti izazov, ali nekada i teret.
64
Što je korisnost?
Povezanost s budućim planovima pojedinca. Aktivnost je sredstvo do cilja, a ne sam cilj.
Iz bilješki:
Komponenta korisnosti se može povezati s ekstrinzičnom motivacijom, no ona odražava bitne ciljeve pojedinca i povezana je sa samopoimanjem. Ako je uključivanje u određeni zadatak način za postizanje budućih ciljeva, osoba će ga vjerojatnije odabrati. Vratimo se na učenje kineskog – ako namjeravate jednog dana živjeti u Kini, onda je vjerojatnije da ćete odabrati učenje tog jezika. Ono što tijekom školovanja treba objašnjavati učenicima je – zašto im je u životu bitno to što uče na predmetu. Za neke predmete to i sami vide, no za neke im nije jasno. Za koje predmete vama tijekom školovanja nije bilo jasno čemu služe ti sadržaji koje radite? Bilo vama osobno, bilo općenito čemu služe, u kojim strukama imaju primjenu? Nerijetko se nastavnici matematike bore s odabirom načina na koji bi učenicima pružili uvid o praktičnoj korisnosti nastavnih sadržaja. Stoga je jako bitno savjetovati nastavnicima da s učenicima raspravljaju o korisnosti sadržaja koje obrađuju na nastavi i povezuju to sa stvarnim životom. Ukoliko u nečemu ne vide nikakvu primjenu, motivacija je niža.
65
Što je cijena truda?
Cijena bavljenja određenom aktivnošću: gubitak vremena i energije za druge aktivnosti, procjena napora kojeg treba uložiti, emocionalna cijena. Pod utjecajem brojnih faktora: anticipirana anksioznost, strah od neuspjeha, strah od socijalnih posljedica uspjeha, ljutnja roditelja, gubitak osjećaja vlastite vrijednosti.
Iz bilješki:
Neke vas teme mogu zanimati, no ako procjenjujete da bi vas učenje toga koštalo puno muke i nerviranja, motivacija će vam biti niža. Povećavanje „troškova”, dakle količine vremena, truda i emocija, dovodi do opadanja želje osobe da se uključi u aktivnost.
66
Što su ishodi prema Teoriji očekivanja i vrijednosti?
Ishodi su definirani kao ponašanja vezana uz postignuće - ocjene, obrazovni odabiri, ustrajnost, zalaganje…
Postignuća najčešće operacionalizirana kao školske ocjene ili rezultati na standardiziranim testovima znanja. Obrazovni odabiri najčešće operacionalizirani kao npr. namjere učenika da pohađaju matematiku (ili neki drugi predmet) u srednjoj školi, odabir više razine matematike na maturi, namjera upisivanja studija, namjera odabira profesija vezanih uz matematiku.
67
Razvojne promjene u strukturi očekivanja i vrijednosti
Autori Teorije očekivanja i vrijednosti provodili su pretežno longitudinalna istraživanja u kojima su obuhvaćeni uzrasti od vrtića do kraja srednje škole. Uvjerenja o sposobnosti i očekivanja uspjeha nisu empirijski odvojiva. Od 5. razreda OŠ razlikuju se komponente vrijednosti – važnost, interes i korisnost, a kod mlađih učenika korisnost/važnost čine jedan faktor. I očekivanja i vrijednosti su specifični za pojedini predmet već od 1. razreda OŠ.
68
Nalazi istraživanja naših profesorica
Prediktori uspjeha u matematici – prethodna uspješnost, uvjerenje o kompetentnosti
Prediktori spremnosti na učenje matematike – interes i važnost
Prediktori straha od matematike – rod, očekivanje uspjeha i interes za matematiku
Strah od matematike nešto izraženiji kod djevojčica, iako nije visoka veličina efekta. Ukoliko su izraženiji očekivanje uspjeha i interes za matematiku, strah od matematike je naravno niži.
69
Nalazi istraživanja o promjenama u uvjerenjima o sposobnosti u jezicima, sportu i matematici tijekom osnovne i srednje škole
Na početku osnovne škole uvjerenja su bila vrlo pozitivna, no onda dolazi do pada.
U jezicima – najveći pad se dogodio tijekom osnovne škole
U sportu – najveći pad tijekom srednje škole
Matematika – stalno opadanje u uvjerenjima o sposobnostima i tijekom osnovne i tijekom srednje škole
70
Kako se s vremenom mijenja povezanost između očekivanja uspjeha i subjektivnih vrijednosti?
Povezanost s vremenom raste
71
Vrednuju li djeca visoko aktivnosti u kojima su kompetentna ili postaju kompetentna u stvarima koje visoko vrednuju?
Longitudinalna istraživanja potvrđuju prvu pretpostavku – aktivnosti u kojima su kompetentna djeca s vremenom vrednuju sve više.
72
Procjene kompetentnosti i očekivanja uspjeha povezani sa stvarnim uspjehom (ocjene, rezultati vanjskog vrednovanja), čak i kad se kontrolira prethodna uspješnost. T/N
Točno.
73
Subjektivna vrijednost usko povezana s odabirom smjera školovanja ili studija. T/N
Točno. I ta povezanost jača s godinama školovanja.
74
Rodne razlike vezane uz bavljenje matematikom
Manje vjerojatno da će se djevojke uključiti u naprednu nastavu iz matematike – jer smatraju da je matematika manje važna, manje korisna i manje interesantna
Važni socijalizacijski utjecaji.
75
Primjena Teorije očekivanja i vrijednosti
1. Pomoći učenicima da razviju visoka, ali i točna očekivanja i procjene kompetentnosti
2. Važno je dati kvalitetnu povratnu informaciju, ali i omogućiti uspjeh u izvršavanju zadataka
3. Poticati uvjerenja o mogućnosti razvoja sposobnosti
ALI I:
4. U nastavni proces uključiti i raspravu o važnosti i korisnosti nastavnih sadržaja
5. Ukazivati na mogućnost primjene stečenih znanja
6. Pokazati vlastiti interes i vrednovanje nastavnih sadržaja
7. Poticati osobni interes kroz mogućnost odabira
Bilješke:
Kvalitetna povratna informacija koja pomaže učenicima da formiraju svoje procjene kompetentnosti u predmetu – detaljna povratna informacija o tome što su učinili dobro, a što bi trebalo popraviti i zašto.
Poticati uvjerenja o mogućnosti razvoja sposobnosti – za svako područje možemo razviti svoje sposobnosti do nešto više razine od trenutne. Poticati učenike na vježbanje i ulaganje truda i u povratnim informacijama spominjati njihov napredak u odnosu na raniju razinu.
Mogućnost odabira – npr. da za neku zadaću sami odaberu što im je najzanimljivije za raditi od nekoliko ponuđenih mogućnosti.
76
Što je bitno uzeti u obzir da bi intervencija uspjela?
1. Uzeti u obzir perspektivu učenika (npr. indirektni pristupi su korisniji od direktnih jer učenici pozitivne ishode mogu pripisati sebi). Npr. intervencije u kojima su učenici mentori mlađim učenicima, radionice u kojima nije naglašeno da je cilj „mijenjanje njihove motivacije”, pisanje sastavaka na neku temu, izložiti ih informacijama što je normalno za učenike ili studente njihove dobi...
2. Ne stigmatizirati učenike. Npr. naglašavanjem da se radi o radionici namijenjenoj manje uspješnim učenicima (poruka da su neuspješni ili da su upravo oni rizična skupina)
Ponekad je čak kontraproduktivno ako su intervencije preduge – sudionicima se čine previše kontrolirajuće, pa ne internaliziraju poruku.
77
Zašto se predlaže novi naziv teorije "Situated expectancy-value theory”?
Eccles i Wigfield (2020) u preglednom radu jako ističu važnost situacije za motivaciju i predlažu novi naziv teorije: „Situated expectancy-value theory”.
„Situacijska gledanja na motivaciju, koja naglašavaju važnost i (u nekim slučajevima) primarnost utjecaja situacije na trenutnu motivaciju osobe su sve više istaknuta u području motivacije. U teoriji očekivanja i vrijednosti uvijek smo kao bitan aspekt modela uzimali u obzir utjecaj situacije na motivaciju djeteta” .
78
Temeljna pretpostavka atribucijske teorije
Ljudi nastoje razumjeti okolinu i same sebe, te nastoje odrediti uzroke događaja.
79
Što su atribucije, a što atribuiranje?
Atribucije su objašnjenja uzroka vlastitog i tuđeg ponašanja i posljedica tog ponašanja. Atribuiranje je proces pripisivanja uzroka vlastitom ili tuđem ponašanju koji započinje percepcijom nekog ponašanja ili ishoda.
Atribucije imaju intrapersonalne i interpersonalne posljedice. Vrste atribucija određuju: naše afektivne reakcije na ishod, naša očekivanja (ne)uspjeha i naše buduće ponašanje.
80
Nabroji neke moguće uzroke posljedica nečijeg ponašanja u školskom kontekstu.
Sposobnost, ulaganje truda, sreća, težina gradiva, strategije učenja, umor, raspoloženje nastavnika, zdravstveno stanje
81
