ok Flashcards
Kineziološke transformacije
Označavaju promjenu stanja subjekta (čovjeka) u vremenu koja nastaje pod utjecajem sustavnog, planiranog i programiranog tjelesnog vježbanja
stanje subjekta moze se definirati:
a) stupnjem razvijenosti njegovih antropoloških obilježja
b) medusobnim odnosima izmedu tih obilježja (osobina, sposobnosti i znanja)
Kinezioloske promjene
Mogu biti: a) kvantitativne- odnose se na promjenu razine razvijenosti pojedine sposobnosti i osobine, odnosno stupnja usvojenosti mot znanja
b) kvalitativne- odnose se na promjene u odnosima ili relacijama izmedu sposobnosti, osobina i mot znanja
Kvantitativne primjer
sportasi tijekom pripremnog razdoblja nastoje unaprijediti pojedinacne sposobnosti, osobine i mot znanja.
Kvalitativne primjer
u prednatjecateljskom razdoblju primarni je cilj sportasa stvoriti optimalne odnose izmedu prethodno unaprijedenih sposobnosti, osobina i znanja, a u cilju optimalnog iskoristavanja svih relevantnih obiljezja pri natjecateljskoj aktivnosti
OKT-definicija
OKT su znanstveno-nastavna disciplina koja proučava najučinkovitije trenažne procese pomoću kojih je moguće unaprjeđivati i održavati na dostignutoj razini funkcionalne, motoričke i promjenjive morfološke dimenzije ljudskih bića, neovisno o dobi, spolu i prethodno stečenom motoričkom znanju.
Proučavanje OKTa nije moguće bez spoznanja o?
a) strukturi i karakteristikama sadržaja ili vježbi koje se koriste za izazivanje transformacijskih efekata
b) strukturi i karakteristikama temeljnih morfoloških, motoričkih i funkcionalnih obilježja čovjeka
c) odnosu ili relaciji izmedu sadržaja (općih i biotičkih mot. znanja) i temeljnih morfoloških, motoričkih i funkcionalnih obilježja čovjeka
Predmet proučavanja OKTa?
1)Proučavanje kinezioloških transformacijskih postupaka usmjerenih ka usvajanju općih i biotičkih motoričkih znanja
2) proučavanje kinezioloških transformacijskih postupaka usmjerenih ka ciljanom razvoju određenih motoričkih, morfoloških i funkcionalnih obilježja čovjeka
Podjela antropološkog statusa?
a) osobine(karakteristike)- zdravstvene, konativne, socijalne, morfološke
b) sposobnosti- motoričke, funkcionalne i kognitivne
Opiši osobine
a) konativne- crte ličnosti-definiraju oblike ponašanja u najrazličitijim situacijama
b) zdravstvene-zdravstveni status- ukazuju na stanje zdravlja organa i organskih sustava
c) morfološke-osobine građe tijela- ukazuju na aktualno stanje građe tijela, odnose između mekih i tvrdih tkiva
d) socijalne- životni standard
Korelacije motoričkih sposobnosti i osobina?
a) Pozitivne- porastom jedne sposobnosti ili osobine dolazi do porasta druge, pad jedne uvjetuje pad druge
b) porast jedne povlači za sobom pad druge, dok pad jedne uvjetuje porast druge
motoričke i kognitivne sposobnosti?
Motoričke sposobnosti- sposobnosti koje određuju mogućnost različitih motoričkih manifestacija pojedine ljudske jedinke
kognitivne sposobnosti- spoznajne sposobnosti ljudskih bića
podjela kinezioloških transformacijskih procesa i postupaka?
opći transformacijski procesi- cilj je djelovati na promjene u općim sposobnostima i osobinama ljudi
specifični transformacijski procesi- koriste se kako bi se utjecalo na specifične antropološke sposobnosti i osobine
pristupi opisu ljudskog bića?
a) anatomsko fiziološki pristup- analizira i objašnjava organe, organske sustave, njihovu građu i funkciju
b) antropološki pristup karakterizira prepoznavanje određenog broja ljudskih osobina i sposobnosti na temelju kojih se može okarakterizirati svaka pojedina ljudska jedinka
osnovni uvjeti da bi se ostvarila transformacija pod utjecajem kinezioloških stimulusa?
a) dovoljna učestalost
b) adekvatna trenažna opterećenost
stanje subjekta u formalnom modelu?
a) inicijalno( početno stanje) - stanje na početku kineziološkog transformacijskog procesa
b) tranzitivno (prijelazno) stanje- služi kao kontrolna točka u kineziološkom transformacijskom postupku
c) finalno(završno stanje)- stanje na kraju transformacijskog procesa
formalni model kinezioloških transformacijskih procesa?
to je univerzalni model koji se primjenjuje u situacijama kada je glavni cilj razvoj i promjena neke od nabrojene tri grupacije antropoloških obilježja- motoričkih i funkcionalnih sposobnosti i morfoloških karakteristika. Čine ga trenažni operatori, te početno, prijelazno i završno stanje.
trenažni operatori?
trenažni operatori mogu se definirati kao ukupnost kinezioloških sadržaja, metoda i postupaka kojima se mijenja stanje subjekta
remeteći faktori transformacijskih postupaka?
a) ubrzavajući- spolno sazrijevanje, rast i razvoj
b) usporavajući- bolest, ozlijede, socijalni problemi te također rast i razvoj
da bi se postigao transformacijski učinak?
potrebna je serija treninga
Subkompenzacija?
Subkompenzacija je fenomen kada stanje pripremljenosti raste, ali je još uvijek niže od stanja treniranosti prije apliciranog treninga.
Superkompenzacija?
Superkompenzacija je fenomen postizanja veće razine treniranosti od inicijalne nakon apliciranog treninga i adekvatnog oporakva.
Kompenzacija?
Kompenzacija je fenomen kada razina sposobnosti dodatno poraste i približi se razini sposobnosti prije apliciranog treninga.
Suprakompenzacija?
Suprakompenzacija je stanje nakon superkompenzacije kada dolazi do novog pada sposobnosti.
Pretreniranost?
Stanje stalne subkompenzacije kod ponovljenog treninga.
Preduvjeti svakog svrsishodnog transformacijskog procesa?
1) potpuno precizno poznavanje osobina, sposobnosti i znanja vježbača
2)poznavanje mogućnosti transformacije pojedinih antropoloških dimenzija
3)poznavanje mogućnosti pojedinih vrsta treninga u transformaciji pojedinih antropoloških obilježja
Svaka trenažna jedinica ili sat tjelesnog vježbanja može se smatrati transformacijskim operatorom ako se zna?
1) Što se na pojedinom treningu radi( koje vježbe ili kineziološki sadržaji se primjenjuju), ali i kojim redoslijedom?
2) Koje se metode(modaliteti) rada primjenjuju u pojedinom treningu ili kojim se metodičkim organizacijskim oblikom rada služiti kako bi trening bio što djelotvorniji?
3)koji su parametri trenažnog opterećenja na tom treningu- parametri volumena opterećenja
Utilitet?
Utilitet označava iskoristivost pojedine vježbe ili, drugim riječima- primjenjivost pojedine vježbe
Sadržaji u kineziologiji?
a) NEKONVENCIONALNE kineziološke sadržaje (nekonvencionalna motorička znanja)- radi
se dakle o kretnim strukturama koje nisu određene nekakvim pisanim pravilima koja proizlaze
iz dogovorenih ograničenja koja su primjerice definirana u nekom sportu
b) KONVENCIONALNE kineziološke sadržaje (konvencionalna motorička znanja)- određena
su pravilima – konvencijama i izvode se po tim pravilima.
2 velika podskupa nekonvencionalnih gibanja?
a) prirodni oblici kretanja – BIOTIČKA motorička znanja
b) OPĆA motorička znanja
BIOTIČKA motorička znanja ili prirodni oblici kretanja obuhvaćaju sve one motoričke
programe (motorička znanja) pomoću kojih je moguće:
- svladavati PROSTOR-puzanje, valjanje, hodanje i trčanje
- svladavati PREPREKE- preskoci, naskoci, saskoci, penjanja i provlačenja
- svladavati OTPORE različitih vanjskih OBJEKATA- dizanje, nošenje, guranje, vučenje,
upiranje i višenje - manipulirati OBJEKTIMA- hvatanje, dodavanje i bacanje, vođenje, žongliranje
. OPĆA kineziološka motorička znanja?
OPĆA kineziološka motorička znanja ustvari predstavljaju najučinkovitije vježbe za razvoj
pojedinih motoričkih i funkcionalnih sposobnosti i morfoloških osobina.
OPĆA PODJELA općih kinezioloških motoričkih znanja:
vježbe izdržljivosti (funkcionalnih sposobnosti)-aerobna, anaerobna i aerobno-anaerobna
-vježbe snage (repetitivne, statičke, eksplozivne, …) -apsolutna i relativna
-vježbe koordinacije i agilnosti
-vježbe brzine
-vježbe ravnoteže
-vježbe preciznosti
-vježbe fleksibilnosti
RADNO MANIPULATIVNA motorička znanja
RADNO MANIPULATIVNA motorička znanja razvila su se u pojedinim ljudskim
profesijama i ponekad se mogu koristiti u pogledu transformacije motoričkih, funkcionalnih i
morfoloških dimenzija
METODE trenažnog rada u OKTu:
1) Metode učenja i usavršavanja
2) Metode vježbanja (treniranja)
Zavisno od toga koliko je dobro motorički program usvojen, razlikujemo?
- EFIKASNE (djelotvorne) motoričke programe - je takav program čije aktiviranje omogućava
izvođenje kretne strukture na najbolji i najracionalniji način tj. omogućava višestruku
racionalnost i to : (1) energetsku (2) prostornu i (3) vremensku
-NEEFIKASNE (nedjelotvorne) motoričke programe - ne omogućuje djelotvorno izvođenje
motoričkog zadatka ili ga ne omogućuje u onoj razini ekonomičnosti kao što to radi efikasan
motorički program
METODE UČENJA
METODE UČENJA su skup metodičkih postupaka kojima se ostvaruju uvjeti da se neko
novo motoričko znanje nauči ili da se već postojeće motoričko znanje, usavrši
PODJELA metoda učenja?
1)SINTETIČKA - primjenjuje se u slučajevima kada se motoričko znanje niskog kompleksiteta
- jednostavnih struktura gibanja uči u cjelini
2)ANALITIČKA - podrazumijeva rastavljanje motoričkog zadatka visokog kompleksiteta na
njegove sastavne djelove
3)KOMBINIRANA - zapravo je sastavljena od analitičke i sintetičke metode, a primjenjuje se
samo kod složenih motoričkih zadataka. Ova metoda podrazumijeva da se određeni dio zadatka
radi sintetički, a ostatak analitički. U konačnici se opet sve – spaja
METODE VJEŽBANJA
METODE VJEŽBANJA su metodički postupci kojima se ostvaruju uvjeti da se motoričko
znanje koje je već naučeno na zadovoljavajućoj razini, upotrijebi u smislu razvoja i/ili
održavanja pojedinih dimenzija antropološkog statusa.
Ako se pristupi metodama vježbanja, a da prethodno motoričko znanje nije dovoljno
kvalitetno usvojeno, može se javiti čitav niz posljedica među kojima su najčešće:
neadekvatan trenažni utjecaj
-ozlijede
PODJELA metoda vježbanja na temelju:
1) Uvjeta u kojima se vježbanje – trening odvija
2) Fiziološkog odgovora koji se javlja kao posljedica primjene pojedine metode
PODJELA metoda vježbanja prema uvjetima u kojima se vježbanje odvija:
1) metoda STANDARDNO-PONAVLJAJUĆEG vježbanja - motorički zadatak izvodi se u
stalnim – nepromijenjenim uvjetima što znači da nema nekakvih bitnih promjena u obilježjima
vježbe (trčanje maratona)
2) metoda PROMIJENJIVOG vježbanja - podrazumijeva promjenu uvjeta izvođenja vježbe
(brdsko trčanje, uzbrdice, nizbrdice ….)
3) metoda SITUACIJSKOG vježbanja - primjenjuje u sportskim igrama i sportovima u kojima
se neko usvojeno motoričko znanje “isprobava” u situacijskim uvjetima (poligoni, štafetne
igre…)
PODJELA metoda vježbanja na temelju dinamike fiziološkog opterećenja
1) KONTINUIRANA metoda - dinamika potrošnje energije je stalna tijekom treninga (dionice
na duge pruge)
2) DISKONTINUIRANA metoda - dinamika potrošnje energije je promjenjiva tijekom
treninga (fartlek trening)
3) INTERVALNA metoda - potrošnja energije u nekim je periodima treninga iznimno visoka,
a u nekima iznimno niska. (sprint treninzi)
SVE TRI METODE SE DIJELE NA: INTENZIVNU I EKSTENZIVNU
VOLUMEN RADA (OPTEREĆENJA) se može definirati kao ukupna količina rada koji
je izveden:
1) U jednoj trenažnoj jedinici (treningu, satu nastave TZK, …)
2) U određenom vremenskom periodu (primjerice kroz mjesec dana ili jednoj natjecateljskoj
sezoni)
Odabir OPTIMALNOG VOLUMENA RADA jedna je od osnovnih pretpostavki
djelotvornoga trenažnog procesa.
-PODTRENIRANOST – primjena preniskog volumena rada
-PRETRETIRANOST – primjena previsokog volumena rada
Općenito, VOLUMEN OPTEREĆENJA može biti:
NEADEKVATAN (prenizak ili previsok)
- ADEKVATAN (optimalan
ADITIVNI MODEL za procjenu volumena opterećenja koristi se u treninzima koji se
provode u prvom redu s ciljem učenja i usavršavanja motoričkih znanja, na temelju:
1) FIZIOLOŠKOG opterećenja
2) PSIHOLOŠKOG opterećenja - a) EMOTIVNO podopterećenje i b)
INTELEKTUALNO podopterećenj
PRODUKTIVNI MODEL
PRODUKTIVNI MODEL je kada motoričko znanje koje se nalazi u osnovi treninga
naučeno, te kada se takvo motoričko znanje koristi u prvom redu s ciljem transformacije
sposobnosti i/ili osobina tada ukupni volumen ovisi o:
1) Trajanju rada – EKSTENZITETU
2) Težini rada – INTENZITETU
METODE procjene intenziteta vježbanja:
1) FREKVENCIJA SRCA
2) KONCENTRACIJA LAKTATA
3) RAZINA OPAŽENOG NAPORA-RPE (RATING of PERCEIVED EXERTION)
ANTROPOMETRIJA
ANTROPOMETRIJA je skup metoda i rezultata mjerenja koja se mogu izvesti na živom
čovjeku ili na kosturu te omogućuju kvantitativno određivanje njegovih morfoloških značajki.
MORFOLOGIJA
MORFOLOGIJA je znanstvena disciplina koja proučava strukturu i razvitak živih
organizama i njihovih sastavnih dijelova na razini vidljivosti golim okom i mikroskopom.
MORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE dijele se na:
a) dimenzije TVRDIH tkiva-LONGITUDINALNA dimenzionalnost skeleta i
TRANSFERZALNA dimenzionalnost skeleta
b) dimenzije MEKIH tkiva-dimenzija VOLUMINOZNOSTI i dimenzija MASNOG TKIVA
LONGITUDINALNA dimenzionalnost
LONGITUDINALNA dimenzionalnost označava rast kostiju u duljinu. Sama po sebi je
faktor koji je pod izuzetno velikim utjecajem genetskih činioca i vrlo je teško na njega utjecati
putem kinezioloških stimulusa i aktivnosti. (tjelesna visina, duljina stopala, duljina podlaktice
itd)
TRANSVERZALNA dimenzionalnost
TRANSVERZALNA dimenzionalnost označava debljinu kostiju, tj. širenje kostiju po
dijametru (povećanje poprečnog presjeka kostiju – rast kostiju “u širinu”). “Djelomično” je
kineziološki promjenjiva morfološka – antropometrijska dimenzija, što znači da je manje
genetski uvjetovana. (širina ramena, širina kukova tj zdjelice, širina koljena itd)
Faktor VOLUMINOZNOSTI
Faktor VOLUMINOZNOSTI označava količinu mišićne mase. Osim kostura koji je osnova
za kretanja, sve poluge u našem tijelu pokreću mišići. Stoga je faktor voluminoznosti s
kineziološkog aspekta možda i najvažniji faktor – jer najznačajnije od svih morfoloških faktora
utječe na opću motoričku i funkcionalnu efikasnost. (mjerenje opsega nadlaktice, podlaktice,
natkoljenice i najčešće tjelesna težina)
Faktor potkožnog MASNOG TKIVA
Faktor potkožnog MASNOG TKIVA četvrti je faktor u morfološkoj strukturi. Masno tkivo
nije samo “balastna masa” (koju bi stoga trebalo “cijediti” do krajnjih granica), već je u
mnogim situacijama i dragocjen izvor energije, ali što je još važnije – gradivna supstanca u
ljudskom organizmu. (Kožni nabor kaliperom, Hidrostatsko mjerenje, Bioelektrična
impedancija, BMI, EMG, ELG,AELG, obujam)
Porast voluminoznosti mišićne mase ostvaruje se primjenom:
a) visoko intenzivnim treningom
b) kvalitetnom prehranom i oporavkom
AEROBNE funkcionalne sposobnosti
AEROBNE funkcionalne sposobnosti definiramo kao sposobnost sustava za transport i
iskorištavanje kisika i mišićnog sustava da dopremi i u biokemijskim procesima za proizvodnju
energije iskoristi kisik, a radi obavljanja mišićnoga rada.
ANAEROBNE funkcionalne sposobnosti
ANAEROBNE funkcionalne sposobnosti definiramo kao sposobnost organizma da
iskoristi glikolitičke izvore u anaerobnoj (bez kisika) proizvodnji energije za obavljanje
mišićnog rada i da efikasno tolerira biokemijske promjene koje pri tom nastaju u mišićnoj
stanici.
SADRŽAJI pogodni za razvoj AEROBNIH kapaciteta se mogu svesti u nekoliko
kategorija:
- klasične monostruktrualne cikličke aktivnosti i njihove kombinacije (npr trčanje)
- suvremene monostruktrualne cikličke aktivnosti njihove kombinacije (vježbanje na cardio
fitness opremi)
-programi suvremene aerobike (npr step aerobika)
SADRŽAJI pogodni za razvoj ANAEROBNIH kapaciteta mogu se podijeliti u dvije
skupine ovisno o ciljnoj usmjerenosti:
- aktivnosti koje su pogodne za razvoj (povećanje kapaciteta) anaerobnih enegetskih depoa
(npr. dizanje tereta, bacanja, skokovi) - aktivnosti koje su pogodne za poboljšanje tolerancije na biokemijske promjene koje se
događaju prilikom anaerobnih energetskih reakcija (npr. sprintevi)
METODE rada u razvoju FUNKCIONALNIH sposobnosti
1) KONTINUIRANA - pogodna je za razvoj aerobnih funkcionalnih sposobnosti, ali samo pod
uvjetom da se prilikom treninga postiže adekvatan intenzitet rada koji će (1) predstavljati
“izazov” za transportni sustav za kisika, ali i (2) omogućiti dovoljno dugo trajanje rada -
treninga.
2) DISKONTINUIRANA - ne razvija se samo “veličina” sustava za kisik, već i njegova
“prilagodljivost” na promjene intenziteta. Time aerobne funkcionalne sposobnosti postaju i
“precizne” u iskorištavanju svojih resursa što je vrlo važna kvaliteta ukupnog funkcionalnog
statusa.
3) INTERVALNA - nikako se ne bi smjela koristiti kod osoba koje nemaju vrlo visoku razinu
opće treniranosti koja uključuje i (1) treniranost funkcionalnog kapaciteta, ali i (2) generalnu
treniranost lokomotornog sustava
RAZVOJ funkcionalnih sposobnosti s aspekta dobne osobitosti:
1) DJETINJSTVO - najviše vremena bi se trebalo posvetiti povećanju opsega (ukupne
količine) i dubine (kvalitete usvojenosti) najrazličitijih motoričkih znanja i motoričkih
programa.
2) PUBERTET - zuzetno je važan u pogledu razvoja funkcionalnih aerobnih sposobnosti jer se
tada događaju izuzetno burne promjene u pogledu rasta i razvoja djece. Te se promjene vrlo
efikasno mogu “držati pod kontrolom” ukoliko se pravilno i redovito trenira.
3) POSTPUBERTET - u periodu nakon puberteta djeluje se na razvoj aerobnih i anaerobnih
funkcionalnih sposobnosti u onolikoj mjeri koliko je pojedinoj osobi potrebno, primjenjujući
sve moguće oblike treninga
MOTORIČKE sposobnosti
MOTORIČKE sposobnosti su sposobnosti koje određuju potencijal osobe u izvođenju
motoričkih manifestacija tj. jednostavnih i složenih voljnih kretnji koje se izvode djelovanjem
skeletnog mišićja.
2 glavna mehanizma u strukturi motoričkih sposobnosti:
1) MEHANIZAM ZA REGULIRANJE KRETANJA
1.1 Mehanizam za strukturiranje kretanja – Koordinacija ruku, nogu, tijela, Brzina izvođenja
kompleksnih motoričkih zadataka, Reorganizacija stereotipa gibanja, Agilnost, Koordinacija u
ritmu, Brzina učenja novih motoričkih zadataka, Brzina frekfrencije pokreta
1.2 Mehanizam za sinergijsku regulaciju i regulaciju tonusa - Ravnoteža otvorenim i
zatvorenim očima, Preciznost ciljanjem i gađanjem, Fleksibilnost i Brzina jednostavnog
pokreta
2) MEHANIZAM ZA ENERGETSKU REGULACIJU
2.1 Mehanizam za regulaciju trajanja eksitacije – Repetativna snaga nogu, trupa, ruku i
ramenog pojasa kao i statička snaga nogu, trupa ruku i ramenog pojasa
2.2 Mehanizam za regulaciju intenziteta eksitacije – Sila mjerena dinamometrom i Eksplozivna
snaga
PODJELA motoričkih sposobnosti: (pojednostavljeno)
1) SPOSOBNOSTI REGULACIJE KRETANJA – Koordinacijske sposobnosti i agilnost,
brzina, ravnoteža, preciznost, fleksibilnost
2) SPOSOBNOSTI ENERGETSKE REGULACIJE – Repetativna i statička snaga te
eksplozivna snaga i sila
MEHANIZAM za STRUKTURIRANJE KRETANJA
MEHANIZAM za STRUKTURIRANJE KRETANJA naziva se i generalni faktor
koordinacije jer se pod upravljačkom funkcijom ovog mehanizma nalaze različite
koordinacijske sposobnosti
AGILNOST
AGILNOST se najjednostavnije definira kao - sposobnost efikasne promjene pravca i/ili
smjera kretanja.
KOORDINACIJA
KOORDINACIJA je sposobnost vremenski i prostorno efikasnog, te energetski
racionalnog izvođenja kompleksnih motoričkih zadataka.
TEHNIKE za unapređenje koordinacije mogu se podijeliti u nekoliko skupina i to
1) Povećanje opsega i dubine motoričkih znanja
2) Korištenja već stečenog znanja na novi način i u neuobičajenim okolnostima
3) Postupci djelomične ili potpune reorganizacije dinamičkog stereotipa gibanja
MEHANIZAM za SINERGIJSKU REGULACIJU I REGULACIJU TONUSA
MEHANIZAM za SINERGIJSKU REGULACIJU I REGULACIJU TONUSA je
regulativni i integrativni sustav koji istovremeno kontrolira redoslijed, omjer i intenzitet
uključivanja i isključivanja agonističkih i antagonističkih mišićnih skupina, kao i veličinu sile
koja se u njima generira.
RAVNOTEŽA
RAVNOTEŽA - sposobnost održavanja ravnotežnog položaja uz analizu informacija o
položaju tijela koje dolaze putem kinestetičkih i vidnih receptora.
2 podfaktora ukupne ravnotežne sposobnosti:
1) ravnoteža OTVORENIM očima
2) ravnoteža ZATVORENIM očima
METODE RAZVOJA ravnoteže
1) ODRŽAVANJE ravnoteže na smanjenoj površini u mirovanju i kretanju
2) USPOSTAVLJANJE narušene ravnoteže
PRECIZNOST
PRECIZNOST -sposobnost efikasnog pogađanja vanjskog objekta vođenim i/ili izbačenim
projektilom.
2 manifestacije preciznosti
1) preciznost CILJANJEM (vođenim projektilom)
2) preciznost GAĐANJEM (bačenim projektilom)
BAZIČNA preciznost
BAZIČNA preciznost razvija se upotrebom širokog spektra motoričkih manifestacija
preciznosti ciljanjem i gađanjem.
FLEKSIBILNOST
sposobnost postizanja maksimalne amplitude voljnih kretnji u jednom
ili više zglobova.
Flksibilnost definiraju tri parametra
1) GRAĐA ZGLOBA
2) LIGAMENTOZNE STRUKTURE OKO ZGLOBA
3) MUSKULATURA
METODE RAZVOJA fleksibilnosti:
1) STATIČKA - u kojem se pokreti maksimalne amplitude izvode polagano i zadržavaju u
položaju maksimalne amplitude
2) DINAMIČKA - u kojem se u dinamičkom režimu rada ostvaruje maksimalna amplituda u
jednom ili većem broju zglobnih sustava
EKSPLOZIVNA SNAGA
EKSPLOZIVNA SNAGA - sposobnost apsolutne ekscitacije maksimalnog broja mišićnih
(motoričkih) jedinica u jedinici vremena, u kretnji koja je određena potrebom za jednokratnim
davanjem ubrzanja vlastitom tijelu ili vanjskom objektu, a što rezultira efikasnim svladavanjem
prostorne udaljenosti (puta)
MEHANIZAM za ENERGETSKU REGULACIJU
MEHANIZAM za ENERGETSKU REGULACIJU dosta se često naziva i generalnim
faktorom snage jer se pod regulativnim i integrativnim djelovanjem ovog mehanizma nalaze
se sve manifestacije sile i snage. U stvari kontrolira energetski izlaz iz organizma.
BRZINA JEDNOSTAVNOG POKRETA
sposobnost maksimalnog brzog izvođenja
jednostavne kretnje bez dodatnog opterećenja ili s minimalnim dodatnim opterećenjem
2 FAKTORA brzine jednostavnog pokreta:
1) BRZINA JEDNOSTAVNOG POKRETA (koja je pod utjecajem mehanizma za sinergijsku
regulaciju i regulaciju tonusa)
2) BRZINA FREKFRENCIJE POKRETA (koja je pod utjecajem mehanizma za strukturiranje
kretanja).
Kako bi se postigla maksimalna brzina jednostavnog pokreta potrebno je:
1) Ostvariti maksimalnu količinu uključenih agonista
2) Ostvariti maksimalnu brzinu uključivanja agonista
MEHANIZAM za REGULACIJU TRAJANJA EKSITACIJE
MEHANIZAM za REGULACIJU TRAJANJA EKSITACIJE izravno ovisi o tome koliko
dugo netko može svladavati otpore koristeći mišićnu silu. Ovaj mehanizam također ima svoj
CENTRALNI – UPRAVLJAČKI dio koji se nalazi u centralnom živčanom sustavu(CNS), ali
i svoj RADNI dio koji se sastoji od dijelova lokomotornog sustava koji manifestiraju mišićnu
silu (zglobovi, kosti i mišići).
2 podfaktora eksplozivne snage:
1) APSOLUTNA (bacanje kugle)
2) RELATIVNA (skok u vis/dalj)
SILA MJERENA DINAMOMETROM (dinamometrijska sila)
sposobnost apsolutne
ekscitacije maksimalnog broja motoričkih jedinica u vidu postizanja sile uz svladavanje
supramaksimlanog otpora.
REPETATIVNA SNAGA
REPETATIVNA SNAGA - sposobnost ponovljene ekscitacije mišićnih (motoričkih
jedinica), a koja je određena medijalnim i submaksimalnim opterećenjem, te koja se
manifestira ponavljanjem određene kretnje.
MODELI TRENINGA SNAGE:
1) Podjela treninga snage prema PORIJEKLU SUSTAVA TRENINGA – bodybuilding sutav,
lakoatletski i teškoatletski sustav treninga
2) Podjela treninga snage prema OBLIKU MIŠIČNE KONTRAKCIJE - Izotonička,
Izometrijska i Eksentrična kontrakcija
3) Podjela treninga snage prema VELIČINI OPTEREĆENJA - medijalno, submaksimalno,
maksimalno i supramaksimalno opterečenje
STATIČKA SNAGA
STATIČKA SNAGA - sposobnost održavanja ekscitacije mišićnih (motoričkih) jedinica,
što u konačnici omogućava zadržavanje položaja koji je zauzet aktivacijom mišićnih
(motoričkih) jedinica
BODYBUILDING SUSTAV
BODYBUILDING SUSTAV izuzetno je precizan sustav treninga i pod uvjetom dobrog
poznavanja kretnih struktura koje se u njemu koriste može se primjenjivati do poznih godina
života.
LAKOATLETSKI SUSTAVI
LAKOATLETSKI SUSTAVI bitno su kompleksniji od body building treninga i trebaju se
dulje učiti i usavršavati kako bi se mogle primjenjivati u razvoju dimenzija snage – u prvom
redu eksplozivne
2 podfaktora repetativne i statičke snage:
1) APSOLUTNA (R: broj ponavljanja na bench pressu S: izdržaj u poziciji planka sa
opterećenjem)
2) RELATIVNA (R: broj sklekova u minuti S: izdržaj u visu zgiba)
TEŠKOATLETSKI SUSTAV
TEŠKOATLETSKI SUSTAV treninga vjerojatno je najučinkovitiji sustav za razvoj
eksplozivne snage uopće, ali zahtjeva izuzetno visoku razinu tehnike rada
EKSCENTRIČNA KONTRAKCIJA
u kojoj mišić ne uspijeva savladati silu kojoj se
suprotstavlja, pa premda mišić biva maksimalno napet - dolazi do njegovog istezanja. Primjer
vježbe u kojoj se javlja ekscentrična kontrakcija jest “skok u dubinu”, jer je sila koju mišić
treba savladati realno veća nego sila koju mišić može proizvesti, pa dođe do blagog propadanja
u koljenima. Ova kontrakcija karakteristična je za vježbe u kojima se ciljano djeluje na razvoj
eksplozivne snage i dinamometrijske sile
Generalno, postoje tri oblika kontrakcije mišića i to
1) IZOMETRIJSKA KONTRAKCIJA – u kojoj mišić zadržava duljinu prilikom obavljanja
rada ali se povećava tonus (napetost mišića) – ova se kontrakcija još naziva i statičkom ili
izocentričnom (“stalno-centričnom”). Karakteristična je za izvođenje vježbi u kojima je otpor
koji se savladava identičan sili koja se u tom trenutku proizvodi u mišiću, dakle, nema pomaka.
Primjerice “izdržaj u visu zgibom”. Ova vrsta kontrakcije koristi se najčešće upravo u treningu
statičke snage.
IZOTONIČKA KONTRAKCIJA
u kojoj mišić zadržava napetost prilikom obavljanja
rada, ali se mijenja duljina (metrika) mišića i to tako da se naizmjenično mišić skraćuje (kod
kontrakcije) i izduljuje (kod popuštajućeg rada) – ova se kontrakcija naziva još i dinamička
kontrakcija ili koncentrična (“prema-centru”) kontrakcija. Ova kontrakcija karakteristična je
za vježbe u kojima se savladava otpor koji je manji od sile koja se proizvodi u mišiću, pa
tijekom izvođenja vježbe dolazi do naizmjeničnog skraćivanja i produljivanja mišića. Na
primjer – zgibovi. Ova kontrakcija koristi se u treningu repetitivne snage, ali i maksimalne
snage (ovisno o opterećenju na vježbi koja se izvodi)
Podjela treninga snage prema VELIČINI OPTEREČENJA
1) METODA MEDIJALNOG OPTEREČENJA – primjenjuju se opterećenja od 50 do 70%
1RM (50 – 70% maksimalne težine za svaku pojedinu vježbu koja se u treningu koristi). U
našem primjeru za bench press to znači da će vježbač primjenjujući ovu metodu raditi bench
press s 50 do 70 kg opterećenja. Metoda je pogodna za razvoj repetitivne snage, a ako se pokret
izvodi izraženo brzo – ostvaruju se i promjene u eksplozivnoj snazi.
METODA MAKSIMALNIH OPTEREĆENJA
primjenjuju se opterećenja od 90 do 100%
1RM (90 – 100% maksimalne težine za svaku pojedinu vježbu koja se u treningu koristi). Za
naš primjer, vježbač radi s 90 – 100 kg opterećenja u bench pressu. Metoda je namijenjena
isključivo dobro treniranim vježbačima i izuzetno je pogodna za razvoj maksimalne snage, a
pozitivne transforamcijske efekte ostvaruju se i u području eksplozivne snage i sile (koja je kao
što smo rekli visoko korelirana s maksimalnom snagom)
METODA SUBMAKSIMALNIH OPTEREĆENJA
primjenjuju se opterećenja od 70 do
90% 1RM (70 – 90% maksimalne težine za svaku pojedinu vježbu koja se u treningu koristi).
U našem primjeru to znači da će vježbač primjenjujući ovu metodu, vježbati bench press s 70
– 90 kg opterećenja. Metoda je prvenstveno namijenjena razvoju repetitivne snage, ali
pozitivne promjene mogu se očekivati i u maksimalnoj snazi.
METODA SUPRAMAKSIMALNIH OPTEREĆENJA
primjenjuju se opterećenja od 110
do 120% 1RM (110 – 120% maksimalne težine za svaku pojedinu vježbu koja se u treningu
koristi) U našem primjeru to bi značilo da vježbač radi bench press sa 110 – 120 kg. Logično
je pitanje kako je to moguće s obzirom da je njegov maksimum u toj vježbi 100 kg? Ovaj rad
u stvari je karakteriziran ekscentričnom kontrakcijom, tj. vježbaču netko pomogne podići uteg,
a onda se on maksimalno trudi uteg zadržati ili bolje rečeno – spriječiti u propadanju,
popuštajući polako uteg prema sebi (naravno uz asistenciju). Ovo je vrlo opasna metoda koja
je primjerena samo iznimno treniranom osobama, ali je izuzetno korisna u treningu eksplozivne
snage jer se ovom metodom izravno djeluje na unapređenje dinamometrijske sile.
STAVOVI
opruženim i pogrčenim nogama
STAV
održavanje tijela u ravnotežnom položaju na način da se upiremo ili oslanjamo
na podlogu s jednim ili oba stopala i omogučujemo tijelu da stoji
položaji, gibanja, okreti, skokovi?
upor, ležanje i sjed
trupom i glavom, rukama i nogama
pomoću nogu i ruku ili samo nogu
u mijestu, iz mjesta i u kretanju
VRSTE stava
a) OPRUŽENIM NOGAMA - sunožni, koračni, iskoračni, raskoračni, nožno
b) POGRČENIM NOGAMA - čučanj, počučanj, klek
UPOR
položaj u kojem se vježbač upire o podlogu opruženim i okomito postavljenim
rukama. Razlikujemo upor: ČUČEĆI, KLEČEĆI, STOJEĆI i LEŽEĆI
LEŽANJE
vodoravni položaj tijela koji, s obzirom na to koji dio tijela dodiruje tlo može
biti: ležanje NA PRSIMA, NA BOKU i NA LEĐIMA.
SJED
položaj u kojem smo oslonjeni na podlogu stražnjicom (gluteus maximus), a
razlikujemo: sjed OPRUŽENIM i ZGRČENIM nogama.
GIBANJA trupom i glavom
vrši se KLONOVIMA i SUKOVIMA, a razlikujemo:
pretklon, zaklon, otklon i usklon te zasuk i odsuk.
GIBANJE nogama
vrši se u zglobu kuka, koljena ili skočnog zgloba, a razlikujemo:
gibanje opruženim, zgrčenim nogama, grčenjem, sunovima, sagibanjem, pruženjem i pratilice.
GIBANJE rukama
vrši se u zglobu ramena, lakta ili šake, a razlikujemo: gibanje
opruženim, zgrčenim rukama, grčenjem, sunovima, sagibanjem, pružanjem i pratilice.
OKRET
promjena položaja tijela oko frontalne osi u nekom dijelu punog kura ili više
od punog kuta. Razlikujemo: okret pomošu RUKU I NOGU i pomoću NOGU.
SKOK
premještanje tijela u prostoru odrazom od podloge, fazom leta i doskokom na
podlogu. Razlikujemo: Skokove U MJESTU, IZ MJESTA i U KRETANJU. Svi skokovi se
dijele na JEDNONOŽNE I SUNOŽNE.
