Obligacije Flashcards
Koja su načela zakona o obligacionim odnosima?
- Sloboda uređivanja obligacionih odnosa - Učesnici u prometu slobodno uređuju obligacione odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno
Ustavu, prinudnim propisima te moralu društva. - Ravnopravnost učesnika u obligacionom odnosu - Učesnici u obligacionom odnosu su ravnopravni.
- Načelo savjesnosti i poštenja - U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa učesnici su dužni
da se pridržavaju načela savjesnosti i poštenja. - Zabrana stvaranja i iskorišćivanja monopolskog položaja - U zasnivanju obligacionih odnosa učesnici ne mogu ustanovljavati prava i obaveze kojima se za
bilo koga od njih ili za drugog stvara ili iskorištava monopolski položaj. - Načelo jednake vrijednosti davanja
U zasnivanju dvostranih ugovora učesnici polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja.
6 Zabrana prouzrokovanja štete -Svako je dužan da se uzdrži od postupka kojim se može drugom prouzrokovati šteta. - Dužnosti ispunjenja obaveza - Učesnici u obligacionom odnosu dužni su da izvrše svoju obavezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.
- Ponašanje u izvršavanju obaveza i ostvarivanju prava - Učesnik u obligacionom odnosu dužan je da u izvršavanju svoje obaveze postupa sa pažnjom dobrog privrednika, odnosno pažnja dobrog domaćina.
Učesnik u obligacionom odnosu dužan je da u izvršavanju obaveze iz svoje profesionalne
djelatnosti postupa s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog
stručnjaka).
Učesnik u obligacionom odnosu dužan je da se u ostvarivanju svog prava uzdrži od postupka
kojim bi se otežalo izvršenje obaveze drugog učesnika. - Rješavanje sporova na miran način - Učesnici u obligacionom odnosu nastojati će da sporove rješavaju usaglašavanjem,
posredovanjem ili na drugi miran način.
11.Primjena dobrih poslovnih običaja
Učesnici u obligacionim odnosima dužni su da u pravnom prometu postupaju u skladu sa
dobrim poslovnim običajima.
Postupanje u skladu sa statutima i drugim opštim aktima
(1) Društvena pravna lica i građanska pravna lica u zasnivanju obligacionog odnosa postupaju u
skladu sa svojim statutom i drugim opštim aktima.
(2) Ali, ugovor koji je zaključen ili druga pravna radnja koja je preduzeta, suprotno tim aktima,
ostaje na snazi, osim ako je za to druga strana znala ili morala znati ili ako je ovim zakonom
drukčije određeno.
Neformalnost ugovora?
Zaključenje ugovora ne podliježe nikakvoj formi, osim ako je zakonom drukčije određeno.
Raskidanje formalnih ugovora?
Formalni ugovori mogu biti raskinuti neformalnim sporazumom, izuzev ako je za određeni slučaj
zakonom predviđeno što drugo ili ako cilj zbog koga je propisana forma za zaključenje ugovora
zahtijeva da raskidanje ugovora bude obavljeno u istoj formi.
Ugovorena forma?
Ugovorne strane mogu se sporazumjeti da posebna forma bude uslov punovažnosti njihovog
ugovora.
(2) Ugovor za čije je zaključenje ugovorena posebna forma može biti raskinut, dopunjen ili na
drugi način izmijenjen i neformalnim sporazumom.
Sankcija nedostatka potrebne forme?
Ugovor koji nije zaključen u propisanoj formi nema pravno dejstvo ukoliko iz cilja propisa kojim je određena forma ne proizlazi što drugo. Ugovor koji nije zaključen u ugovorenoj formi nema pravno dejstvo ukoliko su stranke punovažnost ugovora uslovile posebnom formom.
Sastavljanje isprave kod ugovora?
Kad je za zaključenje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je zaključen kad ispravu
potpišu sva lica koja se njim obavezuju.
(2) Ugovarač koji ne zna pisati staviće na ispravu rukoznak ovjeren od dva svjedoka ili od suda,
odnosno drugog organa.
(3) Za zaključenje dvostranog ugovora dovoljno je da obje strane potpišu jednu ispravu ili da
svaka od strana potpiše primjerak isprave namijenjen drugoj strani.
(4) Zahtjev pismene forme je ispunjen ako strane izmjenjuju pisma ili se sporazumiju
teleprinterom ili nekim drugim sredstvom koje omogućava da se sa izvjesnošću utvrde sadržina i davalac izjave.
Kad je izvršen ugovor kome nedostaje forma?
Ugovor za čije se zaključenje zahtjeva pismena forma smatra se punovažnim iako nije zaključen
u toj formi ako su ugovorne strane izvršile, u cjelini ili u pretežnom dijelu, obaveze koje iz njega
nastaju, osim ako iz cilja zbog koga je forma propisana očigledno ne proizilazi što drugo.
Kapara?
U trenutku zaključenja ugovora jedna strana dala drugoj izvjestan iznos novca ili
izvjesnu količinu drugih zamjenljivih stvari kao znak da je ugovor zaključen (kapara), ugovor se
smatra zaključenim kad je kapara data, ako nije što drugo ugovoreno.
(2) U slučaju ispunjenja ugovora, kapara se mora vratiti ili uračunati u ispunjenje obaveze.
(3) Ako što drugo nije ugovoreno, strana koja je dala kaparu ne može odustati od ugovora
ostavljajući kaparu drugoj strani, niti to može učiniti druga strana vraćanjem udvojene kapare.
Kapara kod neizvršenja ugovora?
Ako je za neizvršenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana može po svom izboru tražiti izvršenje ugovora, ako je to još moguće, i tražiti naknadu štete, a kaparu
uračunati u naknadu ili vratiti ili se zadovoljiti primljenom kaparom.
(Ako je za neizvršenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može,
po svom izboru, tražiti izvršenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje
kapare, ili tražiti vraćanje udvojene kapare.
Sud može na zahtjev zainteresovane strane smanjiti pretjerano veliku kaparu.
Odustanica?
Sporazumom ugovornih strana može se ovlastiti jedna ili svaka strana da odustane od ugovora davanjem odustanice.
Kad strana u čiju je korist ugovorena odustanica izjavi drugoj strani da će dati odustanicu, ona više ne može zahtijevati izvršenje ugovora.
Strana ovlaštena da odustane dužna je dati odustanicu istovremeno sa izjavom o odustajanju.
Ako ugovarači nisu odredili rok do koga ovlašćena strana može odustati od ugovora, ona to može učiniti sve dok ne protekne rok određen za ispunjenje njene obaveze.
Ovo pravo odustajanja od ugovora prestaje i kad strana u čiju je korist ugovoreno počne ispunjavati svoje obaveze iz tog ugovora ili primati ispunjenje od druge strane.
Kapara kao odustanica?
Kad je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda se kapara smatra kao
odustanica i svaka strana može odustati od ugovora.
(2) U ovom slučaju, ako odustane strana koja je dala kaparu, ona gubi, a ako odustane strana
koja je kaparu primila, ona je udvojeno vraća.
Zastupanje?
Ugovor kao i drugi pravni posao može se preduzeti i preko zastupnika. Ovlaštenje za zastupanje zasniva se na zakonu, statutu ili drugom opštem aktu, aktu nadležnog organa ili na izjavi volje zastupanog (punomoć).
Zastupnik ne može prenijeti svoja ovlaštenja na drugog, izuzev kad mu je to dozvoljeno
zakonom ili ugovorom. Izuzetno, on to može učiniti ako je spriječen okolnostima da posao lično obavi, a interesi
zastupanog zahtijevaju neodložno preduzimanje pravnog posla. Kad zastupnik prekorači granice ovlaštenja, zastupani je u obavezi samo ukoliko odobri prekoračenje. Ako zastupani ne odobri ugovor u roku koji je redovno potreban da se ugovor takve vrste
razmotri i ocijeni, smatrat će se da je odobrenje odbijeno. Ako druga strana nije znala niti morala znati za prekoračenje ovlašćenja, može odmah po saznanju za prekoračenje, ne čekajući da se zastupani o ugovoru izjasni da se ne smatra
ugovorom vezana. Ako zastupanik odbije odobrenje, zastupnik i zastupani su solidarno odgovorni za štetu koju je
druga strana pretrpjela, ako ona nije znala niti je morala znati za prekoračenje ovlaštenja.
Ugovor koji neko lice zaključi kao punomoćnik u ime drugoga bez njegovog ovlaštenja obavezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri.
Strana sa kojom je ugovor zaključen može zahtijevati od neovlašteno zastupanog da se u
primjerenom roku izjasni da li ugovor odobrava. Ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni zaključen.
Punomoć je ovlaštenje za zastupanje koje vlastodavac pravnim poslom daje punomoćniku. Punomoćnik može biti i pravno lice.
Forma propisana zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao važi i za punomoćje za zaključenje tog ugovora, odnosno za preduzimanje tog posla. Punomoćnik može preduzimati samo one pravne poslove za čije je preduzimanje ovlašćen. Vlastodavac može po svojoj volji suziti ili opozvati punomoćje, čak i ako se ugovorom
odrekao tog prava. Opozivanje i sužavanje svakog punomoćja može se učiniti izjavom bez posebne forme.
Punomoćje prestaje prestankom pravnog lica kao punomoćnika, ako zakonom nije drukčije
određeno. Punomoćje prestaje smrću punomoćnika. Punomoćje prestaje prestankom pravnog lica, odnosno smrću lica koje ga je dalo, osim ako se započeti posao ne može prekinuti bez štete po pravne sljedbenike ili ako punomoćje važi i za
slučaj smrti davaoca, bilo po njegovoj volji, bilo s obzirom na prirodu posla.
Ko može dati poslovnu punomoć i koja njegova sadržina?
Poslovno punomoćje može dati, u granicama zakona, ustanova, odnosno drugo pravno lice, i njime ovlastiti punomoćnika da zaključuje ugovore i obavlja ostale poslove koji su uobičajeni u vršenju njihove poslovne djelatnosti. Poslovni punomoćnik ne može otuđiti ili opteretiti nepokretnosti, preuzeti mjenične obaveze ili obaveze jamstva, uzeti zajam i voditi spor, ako nije dobio posebno punomoćje za svaki takav posao. Poslovno punomoćje može biti ograničeno na određenu vrstu poslova, ili na određene poslove, ali ova ograničenja imaju dejstvo prema trećem samo ako je za njih znao ili morao znati.
Kada je ugovor ništav?
Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima te
moralu društva, ništavan je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili
ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ako je zaključenje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor će ostati na
snazi ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila
zakonsku zabranu snosiće odgovarajuće posljedice.
Koje su posljedice ništavnih ugovora?
U slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je da vrati drugoj sve ono što je
primila po osnovu takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno
protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ukoliko zakon što drugo ne određuje. Ali, ako je ugovor ništav, zbog toga što je po svojem sadržaju ili cilju protivan Ustavu
Republike Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima ili moralu društva, sud može odbiti, u cjelini ili djelimično, zahtjev nesavjesne strane za vraćanje onog što je drugoj strani dala, a može i
odlučiti da druga strana ono što je primila po osnovi zabranjenog ugovora preda opštini na čijoj teritoriji ona ima sjedište, odnosno, prebivalište ili boravište. Prilikom odlučivanja sud će voditi računa o savjesnosti jedne, odnosno, obiju strana, o značaju društvenih interesa koji se ugrožavaju, kao i o moralnim shvatanjima društva.
Šta je to djelomična ništavost ugovora?
Ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati
bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uslov ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je
ugovor zaključen.
Objasnite konverziju ništavog ugovora?
Kad ništav ugovor ispunjava uslove za punovažnost nekog drugog ugovora, onda će među ugovaračima važiti taj drugi ugovor, ako bi to bilo u saglasnosti sa ciljem koji su ugovarači imali u vidu kad su ugovor zaključili, i ako se može uzeti da bi oni zaključili taj ugovor da su znali za ništavost svog ugovora.
Naknadni nestanak uzroka ništavosti?
Ništav ugovor ne postaje punovažan kad zabrana ili koji drugi uzrok ništavosti naknadno nestane. Ali, ako je zabrana bila manjeg značaja, a ugovor je izvršen, ništavost se ne može isticati.
Odgovornost lica krivog za ništavost ugovora?
Ugovarač koji je kriv za zaključenje ništavog ugovora, odgovoran je svome saugovaraču za štetu koju trpi zbog ništavosti ugovora, ako ovaj nije znao ili, prema okolnostima, nije morao znati za
postojanje uzroka ništavosti.
Isticanje ništavosti?
Ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svako zainteresovano lice. Pravo da zahtijeva utvrđenje ništavosti ima i javni tužilac.
Neograničeno isticanje ništavosti?
Pravo na isticanje ništavosti ne gasi se.
Kad je ugovor rušljiv?
Ugovor je rušljiv kad ga je zaključila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovom zaključenju bilo mana u pogledu volje strana, kao i kad je to ovim zakonom ili posebnim
propisom određeno.
Osnove odgovornosti za štetu?
Ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice. Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potiče povećana opasnost štete za okolinu, odgovara se bez obzira na krivicu.
Šta je to šteta?
Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).
Obična šteta i izmakla korist?
Oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete tako i na naknadu izmakle koristi. Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje što drugo. Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Kad je stvar uništena ili oštećena krivičnim djelom učinjenim sa umišljajem, sud može odrediti visinu naknada prema vrijednosti koju je stvar imala za oštećenika.
Odgovornost proizvođača stvari s nedostatkom?
Ko stavi u promet neku stvar koju je proizveo, a koja zbog nekog nedostatka za koji on nije
znao, predstavlja opasnost štete za lica ili stvari, odgovara za štetu koja bi nastala zbog tog
nedostatka. Proizvođač odgovara i za opasna svojstva stvari ako nije preduzeo sve što je potrebno da štetu koju je mogao predvidjeti, spriječi putem upozorenja, bezbjedne ambalaže ili drugom odgovarajućom mjerom.
Odgovornost proizvođača stvari s nedostatkom?
Ko stavi u promet neku stvar koju je proizveo, a koja zbog nekog nedostatka za koji on nije znao, predstavlja opasnost štete za lica ili stvari, odgovara za štetu koja bi nastala zbog tog nedostatka. Proizvođač odgovara i za opasna svojstva stvari ako nije preduzeo sve što je potrebno da štetu koju je mogao predvidjeti, spriječi putem upozorenja, bezbjedne ambalaže ili drugom odgovarajućom mjerom.
Pojam hartije od vrijednosti?
Hartija od vrijednosti je pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu.
Bitni sastojci hartije od vrijednosti?
Hartija od vrijednosti mora sadržavati sljedeće bitne sastojke:
1) označavanje vrste hartije od vrijednosti;
2) firmu, odnosno naziv i sjedište, odnosno ime i prebivalište izdavaoca hartije od vrijednosti:
3) firmu, odnosno naziv ili ime lica na koje je, odnosno po čijoj naredbi hartija od vrijednosti glasi
ili označvanje da hartija glasi na donosioca;
4) tačno označenu obavezu izdavaoca koja proizilazi iz hartije od vrijednosti;
5) mjesto i datum izdavanja hartije od vrijednosti, a kod onih koje se izdaju u seriji i njen serijski broj
6) potpis izdavaoca hartije od vrijednosti, odnosno faksimil potpisa izdavaoca hartije od vrijednosti koje se izdaju u seriji;
(4) Hartije od vrijednosti izdate u seriji, koje ne sadrže bilo koji od bitnih sastojaka, nemaju
pravno dejstvo.
Na koga hartija od vrijednosti može glasiti?
Hartija od vrijednosti može glasiti na donosioca, na ime ili po naredbi.
Kada nastaje obaveza po hartiji od vrijednosti?
Obaveza iz hartije od vrijednosti nastaje u trenutku kada izdavalac hartiju od vrijednosti preda
njenom korisniku.
Kome pripada pravo iz hartije od vrijednosti?
Potraživanje iz hartije od vrijednosti vezano je za samu hartiju i pripada njenom zakonitom
imaocu. Kao zakoniti imalac hartije od vrijednosti na donosioca smatra se njen donosilac. Kao zakoniti imalac hartije od vrijednosti, na ime ili po naredbi, smatra se lice na koje hartija od vrijednosti glasi, odnosno lice na koje je uredno prenijeta.
Ko može tražiti ispunjenje potraživanja od hartije od vrijednosti?
Ispunjenje potraživanja iz hartije od vrijednosti može zahtijevati, uz njeno podnošenje, samo njen
zakoniti imalac, odnosno lice koje on ovlasti.
Vrste kamata u skladu s ZOO?
Ugovorena i zatezna kamata
Zatezna kamata?
Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu
kamatu po stopi utvrđenoj zakonom (10%). Ako je stopa ugovorene kamate viša od stope zatezne kamate ona teče i poslije dužnikove docnje.
Šta je to pravo na potpunu naknadu zatezne kamate?
Povjerilac ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to da li je pretrpio kakvu štetu zbog dužnikove docnje. Ako je šteta koju je povjerilac pretrpio zbog dužnikovog kašnjenja veća od iznosa koji bi dobio na ime zatezne kamate, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete.
Kamata na kamatu po ZOO?
Na dospjelu a neisplaćenu ugovornu ili zateznu kamatu, kao i na druga dospjela povremena novčana davanja ne teče zatezna kamata, izuzev kad je to zakonom određeno. Na iznos neisplaćene kamate može se zahtijevati zatezna kamata samo od dana kad je sudu
podnesen zahtjev za njenu isplatu. Ne može se samostalno tužiti kamata na kamatu.
Ispunjenje obaveza u skladu s ZOO?
Obaveza prestaje kad se ispuni, kao i u drugim, zakonom određenim, slučajevima. Prestankom glavne obaveze gase se jemstvo, zaloga i druga sporedna prava.
Objasnite ispunjenje obaveze od strane dužnika ili trećeg lica?
Obavezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treće lice. Povjerilac je dužan primiti ispunjenje od svakog lica koje ima neki pravni interes da obaveza
bude ispunjena, čak i kad se dužnik protivi tom ispunjenju. Povjerilac je dužan primiti ispunjenje od trećeg lica ako je dužnik sa tim saglasan, izuzev kad,
prema ugovoru ili prirodi same obaveze, ovu treba da ispuni dužnik lično. Povjerilac može primiti ispunjenje od trećeg lica bez dužnikovog znanja, pa i u slučaju kad ga
je dužnik obavijestio da ne pristaje da treći ispuni njegovu obavezu. Ali, ako mu je dužnik ponudio da sam ispuni odmah svoju obavezu, povjerilac ne može
primati ispunjenje od trećeg lica.
Ispunjenje sa prelaskom prava na ispunioca (subrogacija)?
Subrogacija je zamjena jedne osobe u pravnom odnosu drugom osobom, tako da ona stječe ista prava i dužnosti koje je imala osoba u čiju je pravnu poziciju stupila. U slučaju ispunjenja tuđe obaveze, svaki ispunilac može ugovoriti sa povjeriocem, prije ispunjenja ili prilikom ispunjenja, da ispunjeno potraživanje pređe na njega sa svima ili samo sa nekim sporednim pravima.
Zakonska subrogacija?
Kad obavezu ispuni lice koje ima neki pravni interes u tome, na njega prelazi, po samom zakonu,
u času ispunjenja, povjeriočevo potraživanje sa svim sporednim stvarima. Izuzetno, povjerilac može predati ispuniocu stvar koju je primio u zalogu od dužnika ili nekog drugog samo ako zalogodavac pristane na to, inače, ona ostaje kod povjerioca da je drži i čuva za račun ispunioca.
Koliko se može zahtijevati od dužnika po osnovu prenesenog potraživanja?
Ispunilac na koga je prešlo potraživanje ne može zahtijevati od dužnika više nego što je isplatio povjeriocu.
Isključenje odgovornosti povjerioca za postojanje i naplativost potraživanja?
Povjerilac koji je primio ispunjenje od trećeg lica ne odgovara za postojanje i naplativost potraživanja u vrijeme ispunjenja.
Kome može biti izvršeno ispunjenje?
Ispunjenje mora biti izvršeno povjeriocu ili licu određenom zakonom, sudskom odlukom,
ugovorom između povjerioca i dužnika ili od strane samog povjerioca. Ispunjenje je punovažno i kad je izvršeno trećem licu, ako ga je povjerilac naknadno odobrio ili ako se njime koristio.
Od čega se sastoji ispunjenje?
Ispunjenje se sastoji u izvršenju onoga što čini sadržinu obaveze, te niti je dužnik može ispuniti nekim drugim niti povjerilac može zahtijevati nešto drugo.Nema punovažnog ispunjenja ako ono što je dužnik predao kao dugovanu stvar i povjerilac kao takvu primio to uistinu nije i povjerilac ima pravo da vrati ono što mu je predato i da zahtijeva
dugovanu stvar.
Red uračunavanja?
Kad između istih lica postoji više istorodnih obaveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda se, ako o tome ne postoji sporazum povjerioca i dužnika, uračunavanje vrši onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja. Kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obaveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje. Ako je više obaveza istovremeno dospjelo, prvo se namiruju one koje su najmanje obezbijeđene, a kad su sve podjednako obezbijeđene, prvo se namiruju one koje su dužniku na najvećem teretu. Ako su u svemu naprijed rečenom obaveze jednake, namiruju se redom kako su nastale, a
ako su istovremeno nastale, ono što je dato na ime ispunjenja raspoređuje se na sve obaveze srazmjerno njihovim iznosima.
Kako se uračunavaju kamate i troškovi?
Ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, uračunavanje se vrši tako što se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i najzad glavnica.
Kako se vrši ispunjene kada rok nije određen?
Ako rok nije određen, a svrha posla, priroda obaveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju izvjestan
rok za ispunjenje, povjerilac može zahtijevati odmah ispunjenje obaveze, dužnik sa svoje strane može zahtijevati od povjerioca da odmah primi ispunjenje.
Kad dužnik dolazi u docnju?
Dužnik dolazi u docnju kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje. Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju kad ga povjerilac pozove da ispuni
obavezu, usmeno ili pismeno, vansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je
svrha da se postigne ispunjenje obaveze.
Kada povjerilac dolazi u docniju?
Povjerilac dolazi u docnju ako bez osnovanog razloga odbije da primi ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi. Povjerilac dolazi u docnju i kad je spreman da primi ispunjenje dužnikove istovremene obaveze, ali ne nudi ispunjenje svoje dospjele obaveze. Povjerilac ne dolazi u docnju ako dokaže da u vrijeme ponude ispunjenja, ili u vrijeme određeno za ispunjenje, dužnik nije bio u mogućnosti da svoju obavezu ispuni.
Koja su dejstva povjeriočeve docnje?
Dolaskom povjerioca u docnju, prestaje docnja dužnika i na povjerioca prelazi rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari. Od dana povjeriočeve docnje prestaje teći kamata.
Povjerilac u docnji dužan je naknaditi dužniku štetu nastalu uslijed docnje za koju odgovara, kao i troškove oko daljeg čuvanja stvari.
Objasnite prebijanje (kompenzaciju)
Dužnik može prebiti potraživanje koje ima prema povjeriocu sa onim što ovaj potražuje od njega ako oba potraživanja glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i
ako su oba dospjela. (1) Prebijanje ne nastaje čim se steknu uslovi za to, nego je potrebno da jedna strana izjavi
drugoj da vrši prebijanje.
(2) Poslije izjave o prebijanju smatra se da je prebijanje nastalo onog časa kada su se stekli uslovi za to. Dug se može prebiti sa zastarjelim potraživanjem samo ako ono još nije bilo zastarjelo u
času kad su se stekli uslovi za prebijanje.
Ako su uslovi za prebijanje nastali pošto je jedno od potraživanja zastarjelo, prebijanje ne nastaje ako je dužnik zastarjelog potraživanja istakao prigovor zastarjelosti.
Dužnik ustupljenog potraživanja može prebiti prijemniku ona svoja potraživanja koja je do obavještenja o ustupanju mogao prebiti ustupiocu. Dužnik ne može vršiti prebijanje ako je njegovo potraživanje dospjelo tek pošto je neko treći stavio zabranu na povjeriočevo potraživanje prema njemu. Kad između dva lica postoji više obaveza koje mogu prestati prebijanjem, prebijanje se vrši po pravilima koja važe za uračunavanje ispunjenja.
Objasnite pojam zastarjelosti?
(1) Zastarjelošću prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obaveze.
(2) Zastarjelost nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kome je povjerilac mogao
zahtijevati ispunjenje obaveze.
(3) Sud se ne može obazirati na zastarjelost ako se dužnik nije na nju pozvao.
Kad zastarjelost počinje teći?
Zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kad je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.
Nastupanje zastarjelosti?
Zastarjelost nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.
Odricanje od zastarjelosti?
Dužnik se ne može odreći zastarjelosti prije nego što protekne vrijeme određeno za zastarjelost.
Pismeno priznanje i obezbjeđenje zastarjele obaveze?
Pismeno priznanje zastarjele obaveze smatra se kao odricanje od zastarjelosti.
Dejstvo ispunjenja zastarjele obaveze?
Ako dužnik ispuni zastarjelu obavezu, nema pravo zahtijevati da mu se vrati ono što je dao, čak i ako nije znao da je obaveza zastarjela.
Kada zastarijevaju sporedna potraživanja?
Kad zastari glavno potraživanje, zastarjela su i sporedna potraživanja, kao što su potraživanja kamata, plodova, troškova, ugovorne kazne.
Koji je opšti rok zastarjelosti?
Potraživanja zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastarjelosti.
Kada zastarijevaju povremena potraživanja?
Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim razmacima vremena (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim
potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.
Kada zastarijeva samo pravo iz koga proističu povremena potraživanja?
Samo pravo iz koga proističu povremena potraživanja zastarijeva za pet godina, računajući
od dospjelosti najstarijeg neispunjenog potraživanja poslije koga dužnik nije vršio davanja.
(2) Kad zastari pravo iz koga proističu povremena potraživanja, povjerilac gubi pravo ne samo da
zahtijeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije ove
zastarjelosti.
(3) Ne može zastariti pravo na izdržavanje određeno zakonom.
Kada zastarijevaju potraživanja iz ugovora o prometu robe i usluga?
Međusobna potraživanja pravnih lica iz ugovora o prometu robe i usluga, kao i
potraživanja naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima, zastarijevaju za tri godine. Zastarijevanje teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu. Potraživanje zakupnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno bilo u jednom ukupnom
iznosu, zastarijeva za tri godine. (1) Potraživanje naknade prouzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik
doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo.
(2) U svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kad je šteta nastala.
(3) Potraživanje naknade štete, nastale povredom ugovorne obaveze, zastarijeva za vrijeme
određeno za zastarjelost te obaveze.
Koja potraživanja imaju jednogodišnji rok zastare?
Zastarijevaju za jednu godinu:
1) potraživanje naknade za isporučenu električnu i toplotnu energiju, plin, vodu, za dimnjačarske
usluge i za održavanje čistoće, kada je isporuka, odnosno usluga izvršena za potrebe
domaćinstva;
2) potraživanje radio-stanice i radio-televizijske stanice za upotrebu radio- prijemnika i
televizijskog prijemnika;
3) potraživanje pošte, telegrafa i telefona za upotrebu telefona i poštanskih pregradaka, kao i
druga njihova potraživanja koja se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima;
4) potraživanje pretplate na povremene publikacije, računajući od isteka vremena za koje je
publikacija naručena.
(2) Zastarijevanje teče iako su isporuke ili usluge produžene.
Kada zastarijevaju potraživanja utvrđena pred sudom ili drugim nadležnim organima
Sva potraživanja koja su utvrđena pravnosnažnom sudskom odlukom ili odlukom drugog
nadležnog organa, ili poravnanjem pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za
deset godina, pa i ona za koja zakon, inače, predviđa kraći rok zastarjelosti.
Rokovi zastarjelosti kod ugovora o osiguranju
Potraživanja ugovarača osiguranja, odnosno trećeg lica iz ugovora o osiguranju života,
zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana
poslije proteka kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo.
Vrste obračunskih plaćanja?
Plaćanja bez upotrebe novčanih sredstava (kompenzacija, cesija, asignacija i preuzimanje duga)
Vrste obaveza?
Solidarne obaveze i djeljive obaveze.
Obaveza je djeljiva ako se ono što se duguje može podijeliti i ispuniti u dijelovima, koji imaju
ista svojstva kao i cijeli predmet i ako ono tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti, inače
obaveza je nedjeljiva.
(2) Kad u nekoj djeljivoj obavezi ima više dužnika, obaveza se dijeli među njima na jednake
dijelove, ako nije određena drukčija podjela i svaki od njih odgovara za svoj dio obaveze.
(3) Kad u nekoj djeljivoj obavezi ima više povjerilaca, potraživanje se dijeli među njima na
jednake dijelove, ako nije što drugo određeno, i svaki povjerilac može zahtijevati samo svoj dio
potraživanja.
Kad ima više dužnika u nekoj djeljivoj obavezi nastaloj ugovorom u privredi, oni odgovaraju
povjeriocu solidarno, osim ako su ugovarači izričito otklonili solidarnu odgovornost.
Cesija?
Povjerilac može ugovorom zaključenim sa trećim prenijeti na ovoga svoje potraživanje, izuzev onog čiji je prenos zabranjen zakonom ili koje je vezano za ličnost povjerioca, ili koje se, po svojoj prirodi, protivi prenošenju na drugoga.
(2) Ugovor o ustupanju nema dejstva prema dužniku, ako su on i povjerilac ugovorili da ovaj neće moći prenijeti potraživanje na drugoga ili da ga neće moći prenijeti bez dužnikovog pristanka. Potraživanjem prelaze na prijemnika sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, zaloga, prava iz ugovora sa jemcem, prava na kamatu, ugovornu kaznu i slč Pretpostavlja se da su dospjele a neisplaćene kamate ustupljene sa glavnim potraživanjem.
(3) Svako ažuriranje javnih registara zbog prenosa potraživanja i njegovih sporednih prava je odgovornost primaoca, ukoliko nije drukčije određeno ugovorom o ustupanju. Za prenos potraživanja nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupilac dužan obavijestiti
dužnika o izvršenom ustupanju.
(2) Ispunjenje izvršeno ustupiocu prije obavještenja o ustupanju punovažno je i oslobađa dužnika
obaveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače, obaveza ostaje i on je dužan da je ispuni
prijemniku. Ako je povjerilac ustupio isto potraživanje raznim licima, potraživanje pripada prijemniku o kome
je ustupilac prvo obavijestio dužnika, odnosno, koji se prijavio dužniku.
(1) Prijemnik ima prema dužniku ista prava koja je ustupilac imao prema dužniku do ustupanja.
(2) Dužnik može istaći prijemniku pored prigovora koje ima prema njemu i one prigovore koje je
mogao istaći ustupiocu do časa kad je saznao za ustupanje. (1) Ustupilac je dužan predati prijemniku obveznicu ili drugu ispravu o dugu, ako ih ima, kao i
druge dokaze o ustupljenom potraživanju i sporednim pravima. Ako je ustupilac prenio na prijemnika samo jedan dio potraživanja, on je dužan predati mu
ovjeren prepis obveznice ili koje druge isprave kojom se dokazuje postojanje ustupljenog
potraživanja.
(3) On je dužan izdati mu, na njegov zahtjev, ovjerenu potvrdu o ustupanju.
Kad je ustupanje izvršeno ugovorom sa naknadom, ustupilac odgovara za postojanje
potraživanja u času kada je izvršeno ustupanje.
Ustupilac odgovara za naplativost ustupljenog potraživanja, ako je to bilo ugovoreno, ali
samo do visine onoga što je primio od prijemnika, kao i za naplativost kamata, troškova oko
ustupanja i troškova postupka protiv dužnika.
(2) Veća odgovornost savjesnog ustupioca ne može se ugovoriti.
Oblik ugovora o cesiji nije zakonom propisan, ali se u poslovnoj praksi
najčešće rabi pisani ugovor kao cesijska isprava kojom cesionar dokazuje potraživanje
prema cesusu i ona je isprava za knjiženje ovog poslovnog događaja na računima
glavne knjige kod sudionika u cesiji.
Ugovor o cesiji sklapa se između dosadašnjeg i novog vjeronika - cedenta i
cesionara. Dužnik (cesus) koji kod ustupa potraživanja ostaje isti nije ugovorna
strana iz ovog ugovora i pritom nije potreban njegov pristanak. Njegov položaj
uslijed promjene vjerovnika ni u čemu se ne pogoršava jer prema novom vjerovniku
ima istu obvezu kakvu je imao i prema dosadašnjem.
Ustupitelj potraživanja - cedent obvezan je obavijestiti cesusa o sklopljenom
ugovoru o cesiji odnosno o promjeni vjerovnika. Ako dužnik podmiri postojeću
obvezu dosadašnjem vjerovniku jer nije obaviješten o ustupanju potraživanja, oslobađa
se obveze. Prema tome, kod cesije nije bitna suglasnost dužnika, već novog
vjerovnika (cesionara) jer on odlučuje o tome odgovara li mu novi dužnik. S ustupanjem
potraživanja na primatelja prelaze i sporedna prava kao što je pravo na kamate,
ugovorenu valutnu klauzulu, zalog i sl. Uz ugovor o cesiji cedent treba cesionaru
predati isprave o ustupljenim potraživanjima i sporednim pravima (npr. račune, ugovore
o kreditu i sl.) kako bi ovaj mogao naplatiti potraživanje od cesusa.
Predmet ugovora o cesiji jest potraživanje (tražbina). U pravilu se sva potraživanja
mogu prenositi na drugoga - uključujući i nedospjela te buduća potraživanja,
osim onih čiji je prijenos zabranjen zakonom ili je potraživanje u svezi s osobom
vjerovnika (npr. potraživanje po osnovi uzdržavanja) ili potraživanje koje se po svojoj
prirodi protivi prenošenju na drugoga.
Za poduzetnike je zanimljivo napomenuti da sudionici u cesiji mogu biti i građani
koji se u ovom pravnom poslu pojavljuju u ulozi dužnika ili vjerovnika (dosadašnjeg
ili budućeg).
U poslovnoj praksi najčešće se javlja ugovorna (dragovoljna) cesija, ali moguća
je i zakonska te sudska cesija kod kojih do prijenosa potraživanja dolazi mimo volje
dosadašnjeg vjerovnika.
Ugovorna cesija se u pravilu provodi radi kompenzacije duga između poduzetnika,
pri čemu cedent ustupa cesionaru (svom vjerovniku) vlastito potraživanje koje ima
prema svom dužniku (cesusu), ne bi li tako vjerovniku podmirio svoju obvezu. Razlozi zbog kojih cesionar pristaje preuzeti potraživanje od svog dosadašnjeg
dužnika, u poslovnoj praksi su različiti.
Moguće je npr. da će u budućnosti cesionar imati neku obvezu prema sadašnjem
cesusu te će se tako otvoriti mogućnost međusobnog namirenja obveze (ili njezina
dijela) obračunskim putem.
Uz pojašnjenu cesiju radi podmirenja duga u praksi je moguća cesija radi otkupa
potraživanja pri čemu cesionar nije cedentov vjerovnik te cesija radi osiguranja
nekog cesionarevog potraživanja prema cedentu. Prema tome, moguće je da prije
sklapanja ugovora o cesiji između cedenta (‘‘A’’) i cesionara (“B”) nije postajao nikakav
dužnička-vjerovnički odnos. Na temelju ugovora o cesiji, cedent će zatvoriti potraživanje
od dosadašnjeg dužnika (“C” - cesusa) i otvoriti novo potraživanje prema
cesionaru (“B”) koje će kasnije naplatiti ili ga u budućnosti prebiti s dospjelim dugom.
Ovaj primjer u praksi je najčešće povezan s prodajom (otkupom) potraživanja - tzv.
factoringom.
Asignacija
U poslovnoj praksi moguće je svog kupca uputiti da svoju obvezu temeljem našeg
vjerovničkog potraživanja ispuni nekom trećem. Upućivanjem (asignacijom) jedna osoba - uputitelj (asignant) ovlašćuje drugu
osobu - upućenika (asignata) da za njezin račun ispuni nešto određenoj trećoj
osobi: p_rimatelju upute (asignataru), a ovoga ovlašćuje da to ispunjenje primi
u SVOJe Ime.
Uz sporazum između uputitelja i primatelja upute, potrebna je i izjava upućenika o
prihvaćanju upute. Njome upućenik postaje izravni dužnik primatelju upute. Prihvaćanjem
upute nastaje između primatelja upute i upućenika dužnički odnos neovisan o
odnosu između uputitelja i upućenika, a i odnos između uputitelja i primatelja upute.
Obveza upućenika prema primatelju upute nastaje samim prihvaćanjem asignacije,
neovisno o sadržaju odnosa između uputitelja i upućenika. U ovome se ogleda i bitna
razlika cesije i asignacije, jer za pravni učinak cesije nije potrebna suglasnost cesusa.
U asignaciji sudjeluju tri ili više osoba. Pritom je bitno da je jedna osoba samo
vjerovnik a druga osoba samo dužnik, dok su ostali sudionici u asignaciji u
međusobnim dužnička-vjerovničkim odnosima i svoje obveze mogu podmiriti
do visine najniže obveze odnosno potraživanja. Primatelj upute (korisnik upute)
može uputu prenijeti na drugog i prije prihvaćanja od upućenika, a ovaj je može
prenijeti dalje, osim kad iz same upute ili posebnih okolnosti proizlazi njezina
neprenosivost.
Kod asignacije nastaju tri pravna odnosa, i to:
1. između uputitelja (asignanta) i primatelja upute (asignatara),
2. između uputitelja (asignanta) i upućenika (asignata), i
3. između primatelja upute (asignatara) i upućenika (asignata).
Asignacija ima učinak cesije kad je upućenik (asignat) dužnik uputitelju (asignantu).
No, ako on to nije, tada između upućenika (asignata) i primatelja upute (asignatara)
nastaje dužnička-vjerovnički odnos.
Preuzimanje duga?
(1) Preuzimanje duga vrši se ugovorom između dužnika i preuzimaoca na koji je pristao
povjerilac.
(2) O zaključenom ugovoru može povjerioca izvijestiti svaki od njih i svakome od njih može
povjerilac saopštiti svoj pristanak na preuzimanje duga.
(3) Pretpostavlja se da je povjerilac dao svoj pristanak ako je bez ograde primio neko ispunjenje
od preuzimaoca, koje je ovaj učinio u svoje ime.
(4) Ugovarači, kao i svaki od njih posebno, mogu pozvati povjerioca da se u određenom roku
izjasni da li pristaje na preuzimanje duga, pa ako se povjerilac u određenom roku ne izjasni,
smatra se da nije dao svoj pristanak.
(5) Ugovor o preuzimanju duga ima dejstva ugovora o preuzimanju ispunjenja za vrijeme dok
povjerilac ne bude dao svoj pristanak na ugovor o preuzimanju duga, kao i ako on odbije da da
pristanak.
Slučaj kad je dug obezbijeđen hipotekom
(1) Kad je prilikom otuđenja neke nepokretnosti na kojoj postoji hipoteka ugovoreno između
pribavioca i otuđioca da će pribavilac preuzeti dug prema hipotekarnom povjeriocu, smatra se da
je hipotekarni povjerilac dao pristanak na ugovor o preuzimanju duga ako ga na pismeni poziv
otuđioca nije odbio u roku od tri mjeseca od prijema poziva.
(2) U pismenom pozivu povjeriocu se mora skrenuti pažnja na ovu posljedicu, inače će se
smatrati kao da poziv nije upućen.
Dug se preuzima ugovorom između dužnika i preuzimatelja duga, ako je na
to pristao vjerovnik. Vjerovnik nije ugovorna strana, ali bez njegova pristanka
ugovor između dužnika i preuzimatelja duga nema pravni učinak. Stoga su ga o
tome obvezne izvijestiti ugovorne strane i pritom ga pozvati da se u određenom
roku izjasni pristaje li na novog dužnika ili ne. Kod preuzimanja duga postoje tri sudionika:
* prvobitni dužnik koji prenosi svoje dugovanje na novog dužnika,
* preuzimatelj duga (novi dužnik) koji temeljem ugovora preuzima obvezu od
prvotnog dužnika, i
* vjerovnik koji je ostao nepromijenjen, ali svoje potraživanje naplaćuje od novog
dužnika (preuzimatelja duga).
Preuzimanjem duga dolazi do promjene dužnika, dok vjerovnik ostaje isti. Na
mjesto prvotnog dužnika stupa preuzimatelj duga, a prvotni dužnik se oslobađa obveze.
Između preuzimatelja duga i vjerovnika postoji ista obveza koja je dotle postojala
između prvotnog dužnika i vjerovnika. Preuzimatelj duga ne odgovara za nenaplaćene
kamate koje su dospjele do preuzimanja, ako nije drukčije ugovoren
Ugovor o prodaji?
Ugovorom o prodaji obavezuje se prodavac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine, a kupac se obavezuje da prodavcu plati cijenu.Prodavac nekog prava obavezuje se da kupcu pribavi prodato pravo, a kad vršenje tog prava
zahtijeva držanje stvari, da mu i preda stvar. Ugovor o prodaji nepokretnih stvari koje društvena pravna lica stavljaju u pravni promet, u okviru
svog redovnog poslovanja, mora biti zaključen u pismenoj formi.Stvar o kojoj je ugovor mora biti u prometu, te je ništav ugovor o prodaji stvari koja je van
prometa.
(2) Za prodaju stvari čiji je promet ograničen važe posebni propisi.
(3) Prodaja se može odnositi i na buduću stvar.
Zajam
Ugovorom o zajmu obavezuje se zajmodavac da zajmoprimcu preda određeni iznos novca ili
određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obavezuje da mu vrati poslije
izvjesnog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kvaliteta.
(2) Na primljenim stvarima zajmoprimac stiče pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine. Zajmoprimac se može obavezati da uz glavnicu duguje i kamatu.
(2) U ugovorima u privredi zajmoprimac duguje kamatu i ako ona nije ugovorena.Zajmodavac je dužan predati određene stvari u ugovoreno vrijeme, a ako rok za predaju nije
određen, onda kad to zajmoprimac zatraži.
(2) Pravo zajmoprimca da traži predaju određenih stvari zastarijeva za tri mjeseca od dolaska
zajmodavca u docnju, a u svakom slučaju za godinu dana od zaključenja ugovora. Ako se pokaže da su materijalne prilike zajmoprimca takve da je neizvjesno da li će on biti u
stanju da vrati zajam, zajmodavac može odbiti da izvrši svoju obavezu predaje obećanih stvari
ako u vrijeme zaključenja ugovora nije to znao, kao i ako se pogoršanje zajmoprimčevih
materijalnih prilika dogodilo poslije zaključenja ugovora.
(2) Ali, on je dužan da izvrši svoju obavezu ako mu zajmoprimac ili ko drugi za njega pruži
dovoljno obezbjeđenje. (1) Zajmodavac je dužan naknaditi zajmoprimcu štetu koja bi mu bila prouzrokovana zbog
materijalnih nedostataka pozajmljenih stvari.
(2) Ali, ako je zajam bez naknade, dužan je naknaditi štetu samo ako su mu nedostaci stvari bili
poznati ili mu nisu mogli ostati nepoznati, a on o njima nije obavijestio zajmoprimca.Zajmoprimac je dužan vratiti u ugovorenom roku istu količinu stvari, iste vrste i kvaliteta.
(2) Ako ugovarači nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma,
zajmoprimac je dužan vratiti zajam po isteku primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva
mjeseca, računajući od zajmodavčevog traženja da mu se zajam vrati. Ako je ugovorom određena svrha u koju zajmoprimac može upotrijebiti pozajmljeni novac, pa ga
on upotrijebi u neku drugu svrhu, zajmodavac može izjaviti da raskida ugovor.
Zakup
Ugovorom o zakupu obavezuje se zakupodavac da preda određenu stvar zakupcu na upotrebu, a ovaj se obavezuje da mu za to plaća određenu zakupninu.
Upotreba obuhvata i uživanje stvari (pribiranje plodova) ako nije drukčije ugovoreno ili uobičajeno. Zakupodavac je dužan predati zakupcu zakupljenu stvar u ispravnom stanju, zajedno sa
njenim pripacima.
Stvar je u ispravnom stanju ako je u stanju određenom ugovorom, a u nedostatku ugovora, u stanju da može poslužiti za upotrebu radi koje je ugovor zaključen.
Zakupodavac je dužan održavati stvar u ispravnom stanju za vrijeme trajanja zakupa i radi toga vršiti potrebne opravke na njoj. On je dužan naknaditi zakupcu troškove koje je ovaj učinio za održavanje stvari, a koje bi on
sam bio dužan učiniti. Troškovi sitnih opravki izazvanih redovnom upotrebom stvari, kao i troškovi same upotrebe,
padaju na teret zakupca. O potrebi opravke zakupac je dužan obavijestiti zakupodavca. potrebne opravke zakupljene stvari ometaju njenu upotrebu u znatnoj mjeri i za duže
vrijeme, zakupac može raskinuti ugovor.
On ima pravo na sniženje zakupnine srazmjerno ograničenju upotrebe stvari zbog tih Nema prijedloga ne može bez pristanka zakupca činiti izmjene na zakupljenoj stvari za vrijeme
trajanja zakupa ukoliko bi to ometalo upotrebu stvari. Ako bi izmjenama stvari bila smanjena, u izvjesnoj mjeri, zakupčeva upotreba stvari, smanjiće
se i zakupnina u odgovarajućoj srazmjeri. Zakupodavac odgovara zakupcu za sve nedostatke zakupljene stvari koji smetaju njenoj
ugovorenoj ili redovnoj upotrebi, bez obzira na to da li je znao za njih ili ne, kao i za nedostatke svojstva ili odlika predviđenih izričito ili prećutno ugovorom.
Ne uzimaju se u obzir nedostaci koji su manjeg značaja. Zakupodavac ne odgovara za nedostatke zakupljene stvari koji su u času zaključenja
ugovora bili poznati zakupcu ili nisu mogli ostati nepoznati.Ali, zakupodavac odgovara za nedostatak zakupljene stvari koji je zakupcu, uslijed krajnje
nepažnje, ostao nepoznat ako je on znao za taj nedostatak i namjerno propustio da o njemu obavijesti zakupca.
Šta kod zakupa znači proširenje odgovornosti za materijalne nedostatke?
Zakupodavac odgovara za sve nedostatke zakupljene stvari ako je tvrdio da ona nema nikakvih nedostataka.
Ugovorno isključenje ili ograničenje odgovornosti kod materijalnih nedostataka kod zakupa?
Odgovornost za materijalne nedostatke zakupljene stvari može biti ugovorom isključena ili ograničena.
Odredba ugovora kojom se ova odgovornost isključuje ili ograničava ništava je ako je zakupodavac znao za nedostatke i namjerno propustio da o njima obavijesti zakupca ili ako je
nedostatak takav da onemogućuje upotrebu zakupljene stvari, kao i kad je zakupodavac nametnuo tu odredbu, koristeći svoj monopolski položaj.
Obavještavanje zakupodavca o nedostacima i opasnostima
(1) Zakupac je dužan obavijestiti zakupodavca bez nepotrebnog odlaganja o svakom nedostatku zakupljene stvari koji bi se pokazao u toku zakupa, osim ako zakupodavac zna za nedostatak.
(2) On je, isto tako, dužan obavijestiti zakupodavca o svakoj nepredviđenoj opasnosti, koja bi u toku zakupa zaprijetila zakupljenoj stvari, da bi mogao preduzeti potrebne mjere.
(3) Zakupac koji ne obavijesti zakupodavca o pojavljenom nedostatku ili o nastaloj opasnosti, za koje ovaj nije znao, gubi pravo na naknadu štete koju bi pretrpio zbog postojanja nedostatka ili
nastale opasnosti za zakupljenu stvar, a dužan je naknaditi štetu koju bi zakupodavac pretrpio zbog toga.
Prava zakupca kad stvar ima neki nedostatak
Ako u času predaje zakupljena stvar ima neki nedostatak koji se ne može otkloniti, zakupac može, po svom izboru, raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje zakupnine.
Kad stvar ima neki nedostatak koji se može otkloniti bez većih nezgoda za zakupca, a predaja stvari u određenom roku nije bila bitni sastojak ugovora, zakupac može zahtijevati od
zakupodavca ili otklanjanje nedostatka u primjerenom roku ili sniženje zakupnine.
(3) Ako zakupodavac ne otkloni nedostatak u naknadnom primjerenom roku koji mu je zakupac odredio, zakupac može raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje zakupnine.U svakom slučaju zakupac ima pravo na naknadu štete.
Odgovornost zakupodavca za pravne nedostatke?
Kada neko treći pretenduje da na zakupljenoj stvari ili na nekom njenom dijelu vrši neko
pravo i obrati se svojim zahtjevom zakupcu, kao i ako samovlasno oduzme stvar od zakupca,
ovaj je dužan obavijestiti o tome zakupodavca, izuzev kad to ovaj već zna, inače će odgovarati
za štetu. Ako se utvrdi da trećem pripada neko pravo koje sasvim isključuje pravo zakupca na
upotrebu stvari, ugovor o zakupu se raskida po samom zakonu, a zakupodavac je dužan
naknaditi zakupcu štetu.
(3) U slučaju kad se pravom trećeg samo ograničava zakupčevo pravo, ovaj može, po svom
izboru, raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje zakupnine i, u svakom slučaju,
Šta kod zakupa znači upotreba stvari prema ugovoru?
Zakupac je dužan upotrebljavati stvar kao dobar privrednik, odnosno dobar domaćin. On je može upotrebljavati samo onako kako je određeno ugovorom ili namjenom stvari. On odgovara za štetu koja nastane upotrebom zakupljene stvari protivno ugovoru ili njenoj namjeni, bez obzira na to da li je stvar upotrebljavao on ili neko lice koje radi po njegovom nalogu, podzakupac ili koje drugo lice kome je on omogućio da upotrebljava stvar.
Može li se zakup otkazati zbog upotrebe protivno ugovoru?
Ako zakupac, i poslije opomene zakupodavca, upotrebljava stvar protivno ugovoru ili njenoj
namjeni, ili zapušta njeno održavanje, te postoji opasnost znatne štete za zakupodavca, ovaj može otkazati ugovor bez davanja otkaznog roka.
Plaćanje zakupnine?
(1) Zakupac je dužan plaćati zakupninu u rokovima određenim ugovorom ili zakonom, a u nedostatku ugovora i zakona, kako je uobičajeno u mjestu gdje je stvar predata zakupcu. Ako nije drukčije ugovoreno ili u mjestu predaje stvari uobičajeno, zakupnina se plaća
polugodišnje, kad je stvar data u zakup za jednu ili više godina, a ako je data za kraće vrijeme, po isteku tog vremena.
Zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu ako zakupac ne plati zakupninu ni u roku od 15 dana pošto ga je zakupodavac pozvao na plaćanje, ali će ugovor ostati na snazi ako zakupac isplati iznos dužne zakupnine prije nego što mu otkaz bude saopšten.
Opišite način vraćanja zakupljene stvari?
Zakupac je dužan čuvati zakupljenu stvar i po prestanku zakupa vratiti je neoštećenu Stvar se vraća u mjestu u kome je bila predata. Zakupac ne odgovara za istrošenost stvari koja nastaje njenom redovnom upotrebom, kao ni za oštećenja koja potiču od njene dotrajalosti. Ako je za vrijeme zakupa izvršio kakve promjene na stvari, dužan je vratiti u stanju u kome je bila kad mu je predata u zakup.
On može odnijeti dodatke koje je učinio na stvari ako se mogu odvojiti bez njenog oštećenja, ali ih zakupodavac može zadržati ako mu naknadi njihovu vrijednost u vrijeme vraćanja.
Kad se stvari mogu dati u podzakup
Ukoliko nije drukčije ugovoreno, zakupac može zakupljenu stvar dati u zakup drugome (podzakup) ili mu je po kom drugom osnovu predati na upotrebu, ali samo ako se time ne nanosi
šteta zakupodavcu. Zakupac jemči zakupodavcu da će podzakupac upotrebljavati stvar prema ugovoru o zakupu.
Kad je za davanje zakupljene stvari u podzakup potrebna dozvola zakupodavca, ovaj je može
odbiti samo iz opravdanih razloga. Zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu ako je zakupljena stvar data u podzakup bez njegove dozvole, kad je ona prema zakupu ili prema ugovoru potrebna. Zakupodavac može, radi naplate svojih potraživanja od zakupca nastalih iz zakupa, zahtijevati
neposredno od podzakupca isplatu iznosa koje ovaj duguje zakupcu po osnovu podzakupa. Podzakup prestaje u svakom slučaju kada prestane zakup. U slučaju otuđenja stvari koja je prije toga predata nekom drugom u zakup, pribavilac stvari stupa na mjesto zakupodavca, te poslije toga prava i obaveze iz zakupa nastaju između njega i
zakupca. Pribavilac ne može zahtijevati od zakupca da mu preda stvar prije proteka vremena za koje je
zakup ugovoren, a ako trajanje zakupa nije određeno ni ugovorom ni zakonom, onda prije isteka otkaznog roka.
Za pribaviočeve obaveze iz zakupa prema zakupcu odgovara prenosilac kao solidarni jemac.
Pravo na zakupninu
Ako nije što drugo ugovoreno, pribavilac stvari predate u zakup ima pravo na zakupninu, počev od prvog narednog roka poslije pribavljanja stvari, a ako je prenosilac primio tu zakupninu
unaprijed, dužan je da mu je ustupi.Od časa kad je obaviješten o otuđenju zakupljene stvari, zakupac može isplatiti zakupninu samo pribaviocu.
Otuđenje zakupljene stvari prije predaje zakupcu
Kad je stvar o kojoj je zaključen ugovor o zakupu predata pribaviocu, a ne zakupcu, pribavilac stupa na mjesto zakupodavca i preuzima njegove obaveze prema zakupcu ako je u
momentu zaključenja ugovora o otuđenju znao za postojanje ugovora o zakupu.
Pribavilac koji u momentu zaključenja ugovora o otuđenju nije znao za postojanje ugovora o zakupu nije dužan predati stvar zakupcu, a zakupac može samo tražiti naknadu štete od zakupodavca. Za pribaviočeve obaveze iz zakupa prema zakupcu odgovara prenosilac, kao solidarni jemac.
Otkaz ugovora zbog otuđenja stvari
Kad, usljed otuđenja zakupljene stvari, prava i obaveze zakupodavca pređu na pribavioca,
zakupac može otkazati ugovor u svakom slučaju, poštujući zakonske otkazne rokove.
Protek određenog vremena kod ugovora o zakupu?
Ugovor o zakupu zaključen za određeno vrijeme prestaje samim protekom vremena za koje je zaključen. Isto važi i u slučajevima kad je, u nedostatku volje ugovarača, trajanje zakupa određeno zakonom.
Prećutno obnavljanje zakupa
Kad, po proteku vremena za koje je ugovor o zakupu bio zaključen, zakupac produži da upotrebljava stvar, a zakupodavac se tome ne protivi, smatra se da je zaključen novi ugovor o
zakupu neodređenog trajanja, pod istim uslovima kao i prethodni.
Obezbjeđenja koja su treća lica dala za prvi zakup prestaju protekom vremena za koje je bio zaključen.
Otkaz ugovora o zakupu?
Ugovor o zakupu čije trajanje nije određeno, niti se može odrediti iz okolnosti ili mjesnih
običaja, prestaje otkazom koji svaka strana može dati drugoj, poštujući određeni otkazni rok.
(2) Ako dužina otkaznog roka nije određena ugovorom ili zakonom ili mjesnim običajima, ona
iznosi osam dana, s tim da otkaz ne može biti dat u nevrijeme. Ako su zakupljene stvari opasne po zdravlje, zakupac može otkazati ugovor bez davanja
otkaznog roka, čak i ako je u času zaključenja ugovora to znao. Zakupac se ne može odreći ovog prava.
Zakup prestaje ako zakupljena stvar bude uništena nekim slučajem više sile. Ako zakupljena stvar bude djelomično uništena ili samo oštećena, zakupac može raskinuti ugovor ili ostati i dalje u zakupu i zahtijevati odgovarajuće sniženje zakupnine.
Smrt
U slučaju smrti zakupca ili zakupodavca, zakup se nastavlja sa njegovim nasljednicima, ako nije drukčije ugovoreno.
Ugovor o djelu?
Ugovorom o djelu poslenik (preduzimač, izvođač radova) obavezuje se da obavi određeni posao,
kao što je izrada ili opravka neke stvari ili izvršenje nekog fizičkog ili intelektualnog rada i sl., a
naručilac se obavezuje da mu za to plati naknadu. Ugovor kojim se jedna strana obavezuje da izradi određenu pokretnu stvar od svog
materijala smatra se u sumnji kao ugovor o prodaji.
(2) Ali, ugovor ostaje ugovor o djelu ako se naručilac obavezao dati bitan dio materijala potreban
za izradu stvari.
(3) U svakom slučaju, ugovor se smatra ugovorom o djelu ako su ugovarači imali u vidu naročito
poslenikov rad. (1) Kad je ugovoreno da poslenik izradi stvar od svog materijala, a nije određen kvalitet, poslenik
je dužan dati materijal srednjeg kvaliteta.
(2) On odgovara naručiocu za kvalitet upotrijebljenog materijala isto kao prodavac.
Jamstvo?
Ugovorom o jemstvu se jemac obavezuje prema povjeriocu da će ispuniti punovažnu i dospjelu obavezu dužnika ako to ovaj ne učini. Ugovor o jemstvu obavezuje jemca samo ako je izjavu o jemčenju učinio pismeno.Ugovorom o jemstvu može se obavezati samo ko ima potpunu poslovnu sposobnost. Ko se obaveže kao jemac za obavezu nekog poslovno nesposobnog lica, odgovara povjeriocu isto kao jemac poslovno sposobnog lica.
Šta može biti predmet jamčenja?
(1) Jemstvo se može dati za svaku punovažnu obavezu, bez obzira na njenu sadržinu. Jemčiti se može i za uslovnu obavezu, kao i za određenu buduću obavezu. Jemstvo za buduću obavezu može se opozvati prije nego što obaveza nastane ako nije predviđen rok u kome ona treba da nastane. Jemstvo se može dati i za obavezu nekog drugog jemca (jemac jemčev).
Koji je obim jamčeve odgovornosti?
Jemčeva obaveza ne može biti veća od obaveze glavnog dužnika, a ako je ugovoreno da bude veća, ona se svodi na mjeru dužnikove obaveze. Jemac odgovara za ispunjenje cijele obaveze za koju je jemčio ako njegova odgovornost nije
ograničena na neki njen dio ili na drugi način podvrgnuta lakšim uslovima. On je dužan da naknadi potrebne troškove koje je povjerilac učinio u cilju naplate duga od glavnog dužnika. Jemac odgovara i za svako povećanje obaveze koje bi nastalo dužnikovom docnjom ili dužnikovom krivicom, ukoliko nije drukčije ugovoreno. On odgovara samo za onu ugovorenu kamatu koja je dospjela poslije zaključenja ugovora o
jemstvu.
Koji su oblici jamstva?
Od jemca se može zahtijevati ispunjenje obaveze tek nakon što je glavni dužnik ne ispuni uroku određenom u pismenom pozivu (supsidijarno jemstvo). Povjerilac može tražiti ispunjenje od jemca, iako nije prije toga pozvao glavnog dužnika na
ispunjenje obaveze ako je očigledno da se iz sredstava glavnog dužnika ne može ostvariti njeno ispunjenje ili ako je glavni dužnik pao pod stečaj. Ako se jemac obavezao kao jemac platac, odgovara povjeriocu kao glavni dužnik za cijelu obavezu i povjerilac može zahtijevati njeno ispunjenje, bilo od glavnog dužnika bilo od jemca ili
od obojice u isto vrijeme (solidarno jemstvo).
Jemac za obavezu nastalu iz ugovora u privredi odgovara kao jemac platac ako nije što drugo ugovoreno.
Objasnite solidarnost jemca?
Više jemaca nekog duga odgovaraju solidarno, bez obzira na to da li su jemčili zajedno ili se
svaki od njih obavezao prema povjeriocu odvojeno, izuzev kada je ugovorom njihova
odgovornost uređena drukčije. Ako je dužnik izgubio pravo na rok određen za ispunjenje njegove obaveze, povjerilac, ipak, ne
može zahtijevati ispunjenje od jemca prije isteka tog roka, ukoliko nije drukčije ugovoreno.
Šta se dogašaja s jamstvom kada se desi stečaj glavnog dužnika?
slučaju stečaja glavnog dužnika povjerilac je dužan prijaviti svoje potraživanje u stečaju i o
tome obavijestiti jemca, inače odgovaraju jemcu za štetu koju bi ovaj imao zbog toga.
(2) Smanjenjenje obaveze glavnog dužnika u stečajnom postupku ili u postupku prinudnog
poravnanja ne povlači sa sobom i odgovarajuće smanjenje jemčeve obaveze, te jemac odgovara
povjeriocu za cio iznos svoje obaveze.
Slučaj smanjene odgovornosti dužnikovog nasljednika
Jemac odgovara za cio iznos obaveze za koji je jemčio i u slučaju kada bi se od dužnikovog
nasljednika mogla zahtijevati isplata samo onog njenog dijela koji odgovara vrijednosti
naslijeđene imovine.
Jemčevi prigovori
(1) Jemac može istaći protiv povjeriočevog zahtjeva sve prigovore glavnog dužnika, uključujući i
prigovor prebijanja, a ne i čisto lične dužnikove prigovore.
(2) Dužnikovo odricanje od prigovora, kao i njegovo priznanje povjeriočevog potraživanja, nema
dejstva prema jemcu.
(3) Jemac može istaći protiv povjerioca i svoje lične prigovore, na primjer, ništavost ugovora o
jemstvu, zastarjelost povjeriočevog potraživanja prema njemu, prigovor prebijanja uzajmnih
potraživanja.
Dužnost obavještavanja jemca o dužnikovom propuštanju
Ako dužnik ne ispuni svoju obavezu na vrijeme, povjerilac je dužan obavijestiti o tome jemca,
inače će mu odgovarati za štetu koju bi jemac pretrpio zbog toga.
Oslobođenje jemca zbog povjeriočevog odugovlačenja
Jemac se oslobađa odgovornosti ako povjerilac na njegov poziv poslije dospjelosti
potraživanja ne zahtijeva ispunjenje od glavnog dužnika u roku od mjesec dana od tog poziva.
(2) Kad rok za ispunjenje nije odrijeđen, jemac se oslobađa odgovornosti ako povjerilac, na
njegov poziv po isteku jedne godine od zaključenja ugovora o jemstvu ne učini u roku od mjesec
dana od tog poziva potrebnu izjavu za određivanje datuma ispunjenja.
Pravo jemca da zahtijeva naknadu od dužnika
Jemac koji je isplatio povjeriocu njegovo potraživanje može zahtijevati od dužnika da mu
naknadi sve što je isplatio za njegov račun, kao i kamatu od dana isplate.
(2) On ima pravo na naknadu troškova nastalih u sporu sa povjeriocem od časa kad je
obavijestio dužnika o tom sporu, kao i na naknadu štete ako bi je bilo.
Pravo jemca jednog solidarnog dužnika
Jemac jednog od više solidarnih dužnika može zahtijevati od bilo koga od njih da mu naknadi
ono što je isplatio povjeriocu, kao i troškove.
Pravo jemca na prethodno obezbjeđenje
I prije nego što namiri povjerioca, jemac koji se obavezao sa znanjem ili odobrenjem dužnika ima
pravo zahtijevati od dužnika da mu pruži potrebno obezbjeđenje za njegove eventualne zahtjeve
u sljedećim slučajevima: ako dužnik nije ispunio svoju obavezu o njenoj dospjelosti, ako je
povjerilac zatražio sudskim putem naplatu od jemca i ako se dužnikovo imovinsko stanje znatno
pogoršalo poslije zaključenja ugovora o jemstvu.
Gubitak prava na naknadu kod jamstva?
(1) Dužnik može upotrijebiti protiv jemca koji je bez njegovog znanja izvršio isplatu
povjeriočevog potraživanja sva pravna sredstva kojima je u času te isplate mogao odbiti
povjeriočev zahtjev.
(2) Jemac koji je isplatio povjeriočevo potraživanje, a o tome nije obavijestio dužnika, te je i ovaj
u neznanju za tu isplatu ponovo isplatio isto potraživanje, ne može zahtijevati naknadu od
dužnika, ali ima pravo zahtijevati od povjerioca da mu vrati ono što mu je isplatio.
Pravo na vraćanje isplaćenosg kod jamstva?
Jemac koji je bez dužnikovog znanja isplatio povjeriočevo potraživanje koje je docnije na
dužnikov zahtjev poništeno ili ugašeno prebijanjem, može samo zahtijevati od povjerioca
vraćanje isplaćenog.
Član 1018
Kad ima više jemaca, pa jedan od njih isplati dospjelo potraživanje, on ima pravo zahtijevati od
ostalih jemaca da mu svaki naknadi dio koji pada na njega.
Član 1019
(1) Zastarjelošću obaveze glavnog dužnika zastarijeva i obaveza jemca.
(2) Kad je rok za zastarijevanje obaveze glavnog dužnika duži od dvije godine, obaveza jemca
zastarijeva po isteku dvije godine od dospjelosti obaveze glavnog dužnika, izuzev kad jemac
odgovara solidarno sa dužnikom.
(3) Prekid zastarijevanja potraživanja prema glavnom dužniku dejstvuje i prema jemcu samo ako
je do prekida došlo nekim postupkom povjerioca pred sudom protiv glavnog dužnika.
(4) Zastoj zastarijevanja obaveze glavnog dužnika nema dejstva prema jemcu.
Ugovor o kreditu?
Ugovorom o kreditu banka se obavezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni
iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene
namjene, a korisnik se obavezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobijeni iznos novca vrati u
vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom.Ugovor o kreditu mora biti sačinjen u pismenoj formi.
(2) Ugovorom o kreditu utvrđuju se iznos, kao i uslovi davanja, korišćenja i vraćanja kredita.
(1) Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka ako je kredit korišćen u
suprotnosti sa njegovom namjenom.
(2) Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovornog roka i u slučaju insolventnosti
korisnika, čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom, u slučaju prestanka pravnog lica ili smrti
korisnika, ako bi u tim slučajevima davalac kredita došao u bitno nepovoljniji položaj.
(1) Korisnik kredita može odustati od ugovora prije nego što je počeo koristiti kredit.
(2) Korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome
unaprijed obavijestiti banku.
(3) U oba slučaja korisnik kredita dužan je naknaditi štetu ukoliko ju je davalac kredita pretrpio.
(4) U slučaju vraćanja kredita prije određenog roka, banka ne može da zaračuna kamatu za
vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada je po ugovoru trebalo da bude vraćen.
Bankarska garancija
(1) Bankarskom garancijom se obavezuje banka prema primaocu garancije (korisniku) da će mu
za slučaj da mu treće lice ne ispuni obavezu o dospjelosti izmiriti obavezu ako budu ispunjeni
uslovi navedeni u garanciji.
(2) Garancija mora biti izdata u pismenoj formi. Banka izmiruje obavezu iz garancije u novcu i u slučaju da se garancijom obezbjeđuje
nenovčana obaveza. Ako druga banka potvrdi obavezu iz garancije, korisnik može svoje zahtjeve iz garancije podnijeti
bilo banci koja je izdala garanciju, bilo onoj koja ju je potvrdila (supergarancija).Svoja prava iz bankarske garancije korisnik može ustupiti trećem samo sa ustupanjem
potraživanja koje je obezbijeđeno garancijom i prenosom svojih obaveza u vezi sa obezbjeđenim
potraživanjem. (1) Ako bankarska garancija sadrži klauzulu "bez prigovora", "na prvi poziv" ili sadrži riječi koje
imaju isto značenje, banka ne može isticati prema korisniku prigovore koje nalogodavac kao
dužnik može isticati prema korisniku po obezbijeđenoj obavezi.
(2) Nalogodavac je dužan platiti banci svaki iznos koji je banka platila po osnovu garancije izdate
sa klauzulom iz prethodnog stava.
(3) Korisnik garancije duguje nalogodavcu iznos primljen po osnovu garancije na koji, inače, ne
bi imao pravo zbog opravdanih prigovora nalogodavca.
