Moderni Sizif Flashcards
Kasni modernizam, vremensko određenje
Vrijeme: od četrdesetih do sedamdesetih godina 20. st.
- Kasni modernizam, obilježja. Odnos prema tradiciji. Velike teme. Književne tehnike.
Četrdesetih godina 20.st. avangarda se postupno stišava, a započinje razdoblje kasnoga
modernizma.
Pristupa se književnoj tradiciji kao svojevrsnoj riznici velikih tema, motiva i književnih postupaka.
Književnici se vraćaju velikim temama- odnos pojedinca i društva, odnos pojedinca i vlasti,
međuljudska komunikacija, pojedinac u suvremenoj civilizaciji, smisao postojanja
umjetnosti/književnosti i sl.
U književnome oblikovanju ovih tema dominiraju različite književne tehnike: tehnika redukcije,
realističko pripovijedanje, a odustaje se od inzistiranja na traženju novih književnih postupaka.
Ključni pojmovi kasnoga modernizma.
Egzistencijalistički roman, epski teatar, antidrama (teatar apsurda)
Predstavnici kasnoga modernizma. Proza. Drama.
Predstavnici (proza -roman):
Jean Paul Sartre: 1905.- 1980., Mučnina(1938.)
Albert Camus: 1913.- 1960., Stranac (1942.)
Ostali predstavnici (proza)
Mihail Afanasjevič Bulgakov- Majstor i Margarita (1973.)
Ernest Hemingway- Kome zvono zvoni (1940.), Starac i more( 1952.)
Thomas Mann- Doktor Faustus(1947.)
Meša Selimović- Derviš i smrt (1966.)
Predstavnici (drama):
Bertolt Brecht (1898.-1956.): Majka Courage i njezina djeca (1941.)
→ epski teatar
Eugene Ionesco (1912.-1994.): Ćelava pjevačica (1950.)
→ teatar apsurda
Samuel Beckett (1906.- 1989.): U očekivanju Godota(1952.) → teatar apsurda
Albert Camus (iz životopisa). Kada i gdje je rođen. Podrijetlo. Otac. Studij. Čime se bavi? Smrt
Rođenje: Alžir, 1913.
Predci njegova oca doselili su se u Alžir iz Francuske.
1914.- početkom Prvoga svjetskog rata Camusjev je otac mobiliziran. Umro je od posljedica
ranjavanja iste godine, obitelj živi vrlo siromašno.
1923. -Camus dobiva stipendiju i pohađa srednju školu (licej) u Alžiru. Kasnije upisuje studij
filozofije. Diplomirao je 1936. godine. Bavi se novinarstvom, književnim radom i kazalištem. 1937.
zapošljava se kao novinar u jednome alžirskom listu.
1957. Nobelova nagrada za književnost
1960. Albert Camus poginuo je u prometnoj nesreći.
Camus, stvaralaštvo. Ciklus apsurda.
Ciklus apsurda- djela u kojima se naglašava nihilizam uvjetovan doživljajem povijesnoga i
društvenoga trenutka (rat, represivni režimi)
Stranac (roman), Mit o Sizifu (esej), Kaligula (drama)
Camus, stvaralaštvo. Ciklus pobune.
Ciklus pobune- djela u kojima se ukazuje na izlaz iz takva svijeta (humanizam, angažirani pojedinac):
Kuga (roman), Pobunjeni čovjek (esej), Opsadno stanje, Pravednici (drame)
Mit o Sizifu. Književna vrsta. Kada je objavljen. Što tumači?
Književna vrsta: esej
Objavljen: 1943. godine
U književnoj se kritici taj esej smatra svojevrsnim komentarom, odnosno tumačenjem
Meursaultova svjetonazora prikazana u romanu Stranac
Filozofija apsurda (Mir o Sizifu).
Pitanja: Zašto živjeti?, Što čovjeku 20. st. ostaje nakon iskustva svjetskih ratova te raspada
kršćanskih i građanskih vrijednosti?
Čovjek se u svijetu osjeća strancem, osjeća nepremostiv jaz između sebe i svijeta, no u njemu se
javlja ljudska težnja za pronalaženjem smisla postojanja.
Nihilistički doživljaj svijeta: svoje postojanje doživljava besmislenim i u njemu se javlja osjećaj
apsurda.
Polazeći od apsurda kao jedine izvjesnosti, čovjek na sebe (poput Sizifa) preuzima patnju življenja u
svijetu bez Boga i smisla. Takav je junak apsurda SIZIF.
Čovjekova pobuna protiv apsurda.
Kad se Sizif iznova vraća kamenu u podnožju stijene i ponovno ga gura, on prihvaća život i tako
nadvladava svoju sudbinu- upravo ta svijest opravdava prihvaćanje života: „Nema sudbine koja se
ne bi mogla nadmašiti prijezirom.“
Temeljni ljudski stav upravo je otpor protiv apsurda jer čovjek treba, odnosno mora svojemu životu
dati smisao
Albert Camus: Stranac. Godina izdanja. Tema. Kompozicija. Lik. Karakterizacija lika, tehnika
redukcije. Vrsta romana.
Godina izdanja: 1942.
Tema: prikaz života kao besmislenoga i apsurdnog; čovjekova otuđenost- čovjek kao stranac u
svijetu.
Kompozicija: roman je podijeljen u dva dijela; prvi dio: prikaz Meursaultova života kao života
slobodnoga čovjeka, drugi dio: njegov život u zatvoru i suđenje.
Lik: sveden je na osjetilne dojmove: govori ono što vidi i osjeća, nigdje nema vlastitoga naknadnog
komentara, mišljenja i sl. Čitatelj stvara Meursaultov psihološki i etički profil na temelju što
spomenuti lik govori.
Karakterizacija lika: čitatelj očekuje psihološku razradu lika, ali ona izostaje; Camus koristi tehniku
redukcije u prikazu Meursaultova psihičkoga života.
Tehnika redukcije: svođenje psihičkog života lika na elementarno, tj. na osjetilne dojmove; tako se
lik kreće samo u jednoj vremenskoj dimenziji: u sadašnjosti.
Vrsta: roman lika, egzistencijalistički roman
Eugene Ionesco (1912.-1994.). Tko je on, čime se bavi u svojim djelima.
-Francuski dramatičar rumunjskoga podrijetla
- u djelima bavi se egzistencijalnim temama prikazujući tragikomične situacije u kojima se iskazuje
apsurd čovjekova postojanja (građanska svakodnevica) i nemogućnost ljudske komunikacije.
Ionescova poetika. Čega nema. Briše se granica između čega? Što se time kritizira? Na čemu je
naglasak u Ionescovim dramama? Zašto se uz Ionescove drame veže pojam „tragična farsa“?
U Ionescovim (anti)dramama nema dramskih karaktera u tradicionalnome smislu, nema dramskoga
zapleta ni logičkoga razvoja dramske radnje.
Briše se granica između ozbiljnoga i smiješnoga, tragičnoga i komičnoga, smislenoga i
besmislenoga. Na taj se način kritizira građanski život i neizravno prikazuje način života otuđena
čovjeka u svijetu kojim vladaju neprijateljski mehanizmi (ratovi, dahumanizacija).
Naglasak u Ionescovim dramama jest na „tragediji jezika“ – razarajući jezik, odnosno svodeći riječi
na zvuk bez značenja, autor ukazuje na problem ljudske (ne)komunikacije.
Uz Ionescove drame veže se pojam „tragična farsa“- tim se oksimoronom naglašava grub i ponekad
vulgaran humor (farsa) povezan s tragikomičnim situacijama u kojima se nalaze likovi. Za razliku od
likova u tradicionalnoj farski, Ionescovi su likovi tragični, stoga se u gledatelju njegovih drama uz
smijeh javlja tjeskoba izazvana apsurdnim scenama u kojima se oni nalaze.
ko je Samuel Beckett?
Irski dramatičar i pripovjedač. Iz rodnoga se Dublina preselio u Pariz i završio studij francuskoga
jezika. Tijekom Drugoga svjetskog rata sudjelovao je u francuskome pokretu otpora. Nakon rata
svoja je djela pisao na francuskome jeziku. Beckett je dobitnik Nobelove nagrade za književnost
1969.
Kakav je svijet Beckettovih likova?
Svijet Beckettovih likova tragična je verzija propasti civilizacije i života kao besmislena čekanja
